Prvi dio dvodnevnog međunarodnog znanstvenog skupa Nikola Šubić Zrinski i Siget 1566. kojeg uz HAZU organiziraju Hrvatski institut za povijest, Hrvatsko katoličko sveučilište, Hrvatski studiji i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu održan je u četvrtak 20. listopada u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu
Na kojem uz hrvatske povjesničare sudjeluju i povjesničari iz Mađarske, Turske i Bosne i Hercegovine s izlaganjima posvećenima razdoblju druge polovine 16. stoljeća, o osobi Nikole Šubića Zrinskog i odjeku kojeg je njegova junačka smrt imala među Hrvatima, Mađarima i drugim narodima. Dio izlaganja odnosi se i na povijest velikaškog roda Šubića Zrinskih, ali i na sultana Sulejmana Veličanstvenog.
Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji je ujedno i predsjednik Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke, istaknuvši kako u Hrvatskoj vjerojatno do sad nijedan jubilej nije obilježen s tolikim brojem manifestacija održanima diljem Hrvatske. „Opsada Sigeta bitan je povijesni događaj za Hrvatsku, Mađarsku, Tursku i Europu, za kršćanstvo i islam, a pogibija Nikole Šubića Zrinskog nama Hrvatima utkala se u nacionalnu svijest i identitet i imala značajnu ulogu u mobilizaciji nacije“, kazao je akademik Kusić. Istaknuo je i zasluge obitelji Šubić Zrinski za hrvatsku povijest i kulturu, kazavši da je imala obilježja kraljevske dinastije.
Na otvorenju skupa zapaženo su govorili i rektor Hrvatsko katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, v. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Tonči Matulić, voditelj Hrvatskih studija prof. dr. sc. Mario Grčević i ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Jasna Turkalj.
Mađarski povjesničar Pál Fodor govoreći o osvajačkim širenjima Osmanskog Carstva na srednju Europu istaknuo je da se Sulejman kao i njegovi prethodnici, nakon osvajanja Carigrada 1453. smatrao nasljednikom bizantskih i rimskih careva, pa je stoga namjeravo osvojiti Italiju i Rim kako bi obnovio Rimsko Carstvo. Međutim unatoč osvajanju Beograda 1521. i Budima 1541., Sulejman je dvaput neuspješno pokušao osvojiti Beč (1529. i 1532.), a u trećem pokušaju spriječili su ga branitelji Sigeta, tijekom čije opsade je umro. „U svojim osvajanjima Sulejman je bio uspješan, ali to je bilo daleko od njegovih izvornih namjera. Stoga se njegova pobjeda kod Sigeta 1566. može smatrati neuspjehom osmanskih ambicija da postignu univerzalnu vlast“, kazao je Fodor.
Mađarski povjesničar Géza Palffy istaknuo je da svrha pohoda na Siget nije bio nastavak Sulejmanovih osvajačkih planova u Eurpi, već konsolidacija osmanske vlasti u Ugarskoj, u čemu je postignut uspjeh. Dok je o osmanskim osvajanjima hrvatskih prostora govorio suradnik HAZU Nenad Moačanin spomenuvši da je najvjerovatnije 1525. osnovan Hrvatski vilajet sa sjedištem u Sinju ili Drnišu. Akademik Tomislav Raukar predstavio je protuturske spise i pozive za pomoć koje su Hrvati slali papama i europskim središtima moći. Među njima se ističe pismo oca hrvatske književnosti Marka Marulića papi Hadrijanu VI. 1522. u kojem upozorava da će Osmanlijama nakon pokoravanja Hrvatske biti otvoren put na Zapad, ali i govor Bernardina Frankopana na Njemačkom saboru u Nürnbergu iste godine. „Ni Marulićevo pismo, ni Frankopanov govor nisu utjecali na postupke europskih vladara, a niti su promijenili težak položaj Hrvatske“, naglasio je akademik Raukar.
Povjesničar Ivan Jurković istaknuo je da su osmanska osvajanja za posljedicu imala i ujedinjavanje hrvatskih zemalja u jednu državotvornu cjelovitost pod imenom Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije sa zajedničkim Saborom, banom i drugim ustanovama. Započet je taj proces još u doba kralja Matije Korvina koji je 1476. imenovao jednog zajedničkog bana, a 1533. u Zagrebu je održano i prvo zajedničko zasjedanje hrvatskog i slavonskog Sabora. Zbog osmanskih osvajanja, središte Hrvatske je nakon pada Knina 1522. prebačeno u Bihać, ali već desetak godina kasnije središte postupno postaje Zagreb. Kao dio tih procesa postupno se širi i hrvatsko ime na područje Slavonije.
O onodobnim demografskim promjenama na hrvatskom prostoru govorio je demograf Anđelko Akrap, istaknuvši da se tijekom 16. stoljeća iz Hrvatske iselilo gotovo pola milijuna njeznih stanovnika. Prema riječima Kornelije Jurin Starčević, s osmanskim osvajanjima dolazi do primjetnijeg doseljavanja vlaškog stanovništva na hrvatske prostore, ali i do islamizacije dijela autohtonog stanovništva. Josip Vrandečić predstavio je mletački sustav obrane Dalmacije od Osmanlija, dok su Vesna Miović i Mladen Glavina govorili o vezama Sigetske bitke i Dubrovniku. U znak odanosti, Dubrovčani su Sulejmanu tijekom pohoda na Siget darovali skupocjene darove i 800 kilograma agruma, a pritom su istodobno upozorili južnotalijanske gradove na opasnost koja im prijeti od osmanske mornarice. Ona je u znak osvete poharala nekoliko dubrovačkih otoka, a očekivao se i napad na Dubrovnik. Povjesničar Fahd Kasumović iz Sarajeva govorio je o odnosu središnje osmanske vlasti s perifernim pokrajinama.
