Knapic Emil 02

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja
Emil Knapić
GEOMETRIJA KOMUNIKACIJE
samostalna izložba

otvorenje: subota, 22. 10. 2016. u 19.00 sati

Kustos: Eugen Borkovsky

GEOMETRIJA KOMUNIKACIJE

Emil Knapić predstavlja se s tri cjeline. Jedna grupa sastavljena je od crteža koje autor tretira kao studije. Nastavak prezentacije nalazimo u prostoru galerije. Tu je objekt kojeg čine dva elementa. Treća cjelina je predstavljena u slideshowu: na zidu je projekcija snimaka radova u eksterijeru. Napor fotografskog bilježenja potpisuje Miranda Legović.

Crteži su izvedeni olovkom, grafitom. Na većini autor razrađuje odnose oblika. Iako su predstavljeni kao skice, neki od ovih crteža mogu biti samostalni likovni radovi. Crteži, oni koji nisu definirane siluete budućih radova, odišu snažnom kontroliranom gestom. Njih karakterizira stabilan, discipliniran kompozicijski raspored. Iako su radovi malog formata, na njima raspoznajemo studiozno razigravanje nizova poteza. Umjetnik znalački koristi ton podloge koji postaje sastavni dio rada. Ideja istraživanja odnosa linijskih formacija ogleda se u naizmjeničnom nizu tamnih i svijetlih, debljih ili tanjih, izduženih prostora. Oni čine rastere, rešetke koje sklapaju dojmljive cjeline.

Skulptura, objekt koji je predstavljen u originalu, izveden je u metalu. Sastoji se od dva monolita u aktivnom odnosu. Radi se o okomitim, izduženim predmetima koja su oba zakrivljena po okomitoj osovini. Zakrivljenost je izvedena na način da elemente doživljavamo u neupitnom međuodnosu. Jedan od elemenata rada pri vrhu naglo, pod skoro pravim uglom, zaokreće prema horizontali. On daje aktivitet, ali i smisao cijeloj kompoziciji. Dok jedan izduženi oblik pasivno i elegantno prodire u prostor tvoreći umiren luk, drugi dramatično aktivira situaciju. Ovim svojevrsnim apostrofom, postaje nam jasno da je u pitanju ideja relacije, komunikacije.

Emil Knapić potpisuje četrnaest radova u otvorenom prostoru koje predstavljamo nizom slajdova. Oni su postavljeni na predjelu Radoši blizu Poreča. Neki od njih dosežu visinu od tri i pol metra. Vanjska širina/debljina izduženih objekata uvijek je 20×20 centimetara. Izvedeni su od željeza, varenjem, a površina je tretirana s intencijom da dugoročno ne mijenja ton. Težina pojedinog segmenta varira od 300 do 1600 kg. Već ovaj opis govori o impozantnom projektu. Zanimanje i snažan dojam promatraču izaziva šetnja ovim Parkom skulptura. Lokacija i okruženje zelenilom zahtijevaju sasvim posebnu pažnju. Pred nama se kretanjem, prikriven gustišem primorskog bilja, otkriva niz monumentalnih, prostornih kompozicija. Radi se o grupama, diptisima, triptisima, poliptisima. Radovi su raspoređeni u zelenilo koje je prirodno, autohtono. Tek je prostor oko pojedine instalacije očišćen, a manje grmlje i trave pokošeni. Autor određuje blizinu, količinu, gustoću raslinja.

Oblici radova su izduženi, prevladavaju okomice. Za razliku od njih, priroda je razigrana i fraktalna. Komunikacija s ambijentom postignuta je kontrastiranjem oblika i boja: geometrija rada nasuprot putanje grane te zagasito crvena boja metala naspram smeđe-zelenih dijelova okoliša. Ovisno o godišnjim dobima, priroda kao da se udaljuje ili usklađuje s artificijelnim. Kad nema lišća, raster grana u snažnom je neskladu s definiranim smjerovima oblika radova. Proljeće i ljeto na granje i tlo donosi mnoštvo novog lišća i snažno zelenilo. Radovi tada postaju prikriveniji i prošarani raslinjem. U jesen koloristički sklad unosi zbunjenost jer se boja radova ponavlja u rasponu crvenkastih tonova lišća pred opadanjem. U svim okolnostima, postignuto je uklapanje artificijelnih formi s teritorijem.

Knapic Emil 03

Ovi radovi izazivaju više mogućih asocijacija, poput slova uglate glagoljice, megalita iz čuvenog filma Stanleyja Kubricka, Kniferove meandre, nizove raspela i krajputaša… No, podrobnim obilaskom, elementi parka bivaju prihvaćeni kao autentični, sasvim osobeni autorski likovni projekt. Postavlja se pitanje je li ova geometrijska apstrakcija ipak obilježena lirikom. Uočavajući način oblikovanja možemo tvrditi da su ovo čvrste, geometrizirane forme. No, tematika koju plasira autor i prostor u kojeg je smjestio ovaj niz radova omekšavaju dojam. Već nakon pregleda prvih nekoliko grupa monolita postaje jasno da se radi o propitivanju, svojevrsnom ilustriranju institucija dijade. Geometrizirani oblici simuliraju humanoidne odnose. Iščitavamo primjećivanje, zavođenje, neminovnu erotiku kojoj slijedi reprodukcija te kasniji suživot idealiziranih aktera. Na jednostavan oblikovni način ispričana je idealna životna, ljubavna priča. Iako je ona uobičajena, jer govori o ženi, muškarcu i potomcima, predstavljena je na veleban način. Najjednostavniji geometrijski oblici služe kao znakovi koje nije preteško iščitati. Zanimljivost ovog projekta je lociranje niza u običan prostor. Ovdje je autohtona lokacija iznijela kvalitativnu posebnost.

Šetajući parkom skulptura Emila Knapića, tišina okruženja i mutirani oblici, usmjeriti će nas ka sebi samima, ka introspekciji. U vremenu u kojem više nismo sigurni u osobni integritet i komunikacija je narušena iluzionističkom efemernošću ekrana. Osobenjaštvu, koje je sredinom prošlog stoljeća bilo poštovano i cijenjeno, recentna socio-politička situacija „reže krila“. Politika nije više mudrost vladanja već je, prikriveno, u potpunosti dirigirana i plaćena iz centara financijske moći. Religije nisu na strani naroda, radničkih masa, već na strani krupnog kapitala. Nacionalizmi segregiraju stanovnike Plavog planeta. Vraćamo se srednjem vijeku kada je vulgarna snaga diktirala sudovanje i određivanje kriterija socijalnih odnosa. U kome žene nisu imale nikakva prava, a svaka znanost ili drugačijost je zatirana. U ovo stanje prepliće se ekološka problematika. Od zagađenja do interveniranja, mutiranja biljnih i životinjskih vrsta. Suvremenost iznjedruje pitanje: u kojoj mjeri živimo u poremećenom prostoru nesloboda? Lako se prisjećamo ograničenja: nadzorne kamere, čipiranje, praćenje mobitela, praćenje na društvenim mrežama… Tu su represije zbog bilo koje drugačijosti koja nikome ne škodi: šetanje bez odjeće, zabrana i korisnih i štetnih opijata (ali je alkohol dozvoljen!), pušenje, redukcije uporabe ljekovitog bilja… Nažalost, većina ljudi još uvijek nije došla do spoznaje o svome stanju neslobode, kao što nije postala svjesna potrebe da se takvo stanje promjeni.

Promatrajući, otkrivajući radove u zelenilu, nameće se asocijativnost motiva. Prolazeći od rada do rada otkrivamo različito tretirane elemente koji se ponekad ponavljaju. Zapažamo da se autor njima igra. Naziremo novi karakter prostora: oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autora koja izgovara svoj doživljaj. Kroz dijapazon insinuacija mogućeg, materijaliziranom doživljaju, udahnuta je razložnost postojanja.

Eugen Borkovsky, X. 2016.

Knapic Emil 01

Emil Knapić rođen je 1976. godine u Puli. Bavi se skulpturom, slikarstvom, crtežom i instalacijom koristeći razne materijale. Specijalnost mu je izrada skulptura te izvedba umjetničkog namještaja i opreme u metalu. Samostalno izlagao na mnogim izložbama: Buje, Grožnjan, Kastav, Motovun, Novigrad, Poreč, Rijeka, Svetvinčenat, Višnjan. Učestvovao u više kolektivnih izložbenih projekata: Durbach, Sindelfingen, (D); Paris, Strasbourg, (F); Basel (CH); Bale, Lovreč, Poreč, (HR); London (GB); Bari, Conversano, Cavasso Nuovo, Terlizzi, Trieste, (I); Houston, Miami, Los Angeles, San Diego, (SAD). Za svoje radove nagrađivan je nekoliko puta. Realizirao je više javnih skulptura/objekata za javne namjene (Buje, Fažana, Kastav, Kostrena, Jehnići, Oprtalj, Pazin, Poreč, itd. 2010. godine realizira Park skulptura Jurcan, na površini od 20.000 kvadrata u mjestu Radoši kraj Poreča, 14 monumentalnih željeznih skulptura. Često je oblikovao manju plastiku/statuete za javne nagrade: „Zlatna šparuga“, 2011. do 2014.; Počasna „Zlatna šparuga“ Predsjedniku RH Ivi Josipoviću i Ministru turizma RH Darku Lorencinu; Foto natječaj „Poreč ljeti“ 2010. do 2014.; Nagrada „Maslina“; Nagrada Blues festival Kastav „Melodija“, 2013.; Nagrada TZ Kastva Michael Masser-u „ Licem u lice“ 2014.; Skulptura “Istarska polja“ dodijeljena NK Hajduku 2014.; Nagrada TZ Kastva „ Blues“ 2015., itd. Živi i radi u Poreču.

Leave a Reply

Your email address will not be published.