Dana 3. srpnja 1912. rođena je legenda N.D.H., ustaški pukovnik Jure Francetić, ratni junak kakve hrvatska majka rađa jednom u 100 godina koji je otišao u povijest kao hrvatski narodni junak poput Zrinskog i Frankopana, bana Jelačića, ili Blage Zadre i Jean Michel Nicoliera. (Kao što je dragovoljac iz Francuske, član Nacionalnog fronta Jean Marie Le Pena, hosovac Jean Michel Nicolier, zaklan na Ovčari kod Vukovara od pripadnika tzv. JNA, odlikovan post mortem visokim državnim odličjem dodijeljen od strane predsjednika Republike, tako je ustaški dragovoljac Jure Francetić odlikovan post mortem od strane poglavnika Nezavisne Države Hrvatske.)

jure francetic

Piše: Goran Jurišić, prof. 

“Pred 2. obljetnicu 10. travnja 1942. je hrvatska država izbila na Drinu, oslobođeni su Foča, Goražde, Vlasenica, Zvornik, Srebrenica i Rogatica. Sarajevska ustaška pukovnija, u kojoj se nalaziše I ustaška stajaća djelatna bojna, zatim, II sarajevska željeznička bojna i Pripremna bojna grada Sarajeva, (sveukupno oko 1.500 hrvatskih vojnika), porazila je u pohodu na Drinu pet tisuća srpskih četnika u istočnoj Bosni na političkom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske.

Bitkom na Drini, (hrvatska vojna operacija ‘Trio’, oslobađanje planine Romanije od partizanskih, jugoslavenskih, komunističkih pobunjenika, i gradova doline rijeke Drine od velikosrpskih četnika i pobunjenih Srba, te osiguranje grada Sarajeva od okupacije), koju je hrvatska vojska dobila protiv srpske vojske, preventivno je obranjeno Sarajevo, i oslobođeni teritorij istočne Bosne koji bi u slučaju neuspjeha pali u talijanske i srpske ruke. Ujedno je u vojnom hrvatsko-srpskom sukobu u istočnoj Bosni spašeno civilno stanovništvo od novih pokolja od strane srpskih četnika.

Oslobođenje istočne Bosne od velikosrpske okupacije godine 1942. organizirao je u Zagrebu šef sigurnosti NDH, Eugen Dido Kvaternik, (ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost, RAVSIGUR), koji je za Francetićevu legiju nabavio/kupio pješačko oružje u njemačkoj vojnoj tvornici Steyer, dok je sve vojne pobjede na terenu izvojevao zapovjednik Sarajevske ustaške pukovnije (Crne legije) Jure Francetić.” (Francetićevu Crnu legiju činili su mahom hrvatski katolički i muslimanski mladići čije roditelje i članove obitelji su četnici zaklali u njihovom krvavom i genocidnom pohodu na istočnu Bosnu i dolinu rijeke Drine u zimu 1941./1942. kada su pobili na tisuće nesrpskih civila, hrvatskih državljana. „Drinske mučenice“ odnosno silovane i zaklane hrvatske katoličke časne sestre, i silovane i zaklane djevojke i majke u Međeđi, predstavljaju tužni simbol tih strašnih pokolja neviđeni od Turskih ratova, tijekom etničkog čišćenja radi stvaranja tzv. velike Srbije.)

(Iz knjige o povijesti Drugog svjetskog rata ‘WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE’, poglavlje ‘Protuhrvatska koalicija jugokomunističkih partizana i velikosrpskih četnika’, str. 708 – 713.)

Nakon Drugog svjetskog rata je jugoslavenska komunistička propaganda proglasila Juru Francetića post mortem ‘ratnim zločincem’, bez ijednog konkretnog dokaza, s jedne strane, a s druge strane, otkud komunistima uopće morala da druge prozivaju zločincima kad su oni sami zločinci, jer Oktobarska revolucija je zločinačka, tako i svaka socijalistička revolucija poput jugoslavenske, i plan komunista pod Lenjinovom o provođenju ‘Svjetske revolucije’ jest također veliki zločin koji je nađao svoju osudu u povijesti, dok su svijetle povijesne ličnosti poput Jure Francetića ispisale zlatne stranice u hrvatskoj povijesti, bez obzira koliko ga zločesti, i zavedeni, klevetali i ocrnili, optužbe govore o njima, a ne o oklevetanom.

Komunisti su bili ljubomorni što u njihovom partizanskom ratu protiv Nezavisne Države Hrvatske nije bilo istinskih narodnih heroja poput Fure Francetića, “čovjeka iz naroda i za narod”. Jure Francetić je bio čovjek koji je samostalno razmišljao i nije bio podložan manipulacijama, tako da ga poglavnik NDH Ante Pavelić nije mogao uvjeriti, da su talijanski fašisti saveznici NDH iako su okupirali dio Dalmacije, i namjeravali u etapama okupirati NDH od Jadrana do Save. Prepuštanje istočne Bosne srpskim četnicima bio je dio tog tajnog plana kojeg je hrvatska obavještajna služba pod zapovjedništvom Eugena Dide Kvaternika razotkrila. Eugen D. Kvaternik je bio taj koji je pred njemačkim zapovjednikom Wehrmachta u Sarajevu, generalom Pförchnerom, poderao njemačku zapovjed o prepuštanju istočne Bosne i Sarajeva Talijanima i Srbima, čime bi N.D.H. de facto bila prepolovljena i likvidirana kao država.

Njemački vojni zapovjednici iz Beograda i talijanski zapovjednici su dogovor o podjeli BiH sklopili u Opatiji (general Wehrmachta, Kuntze, gl. zapovjednik njemačkih snaga za Jugoistok, i general Mario Roatta [de facto ratni zločinac] gl. zapovjednik Druge talijanske armije u NDH i okupiranoj Dalmaciji). Nakon toga je njemački general Bader u Beograd pozvao ministra unutarnjih poslova N.D.H. Andriju Artukovića, (na politički montiranom sudskom procesu u Zagrebu 1986. osuđen na smrtnu kaznu od jugo-komunista, nakon izručenja iz USA Titovoj Jugoslaviji, kao ‘ratni zločinac’, pri čemu je Udba namjestila ‘dokaze’), i defetističkog domobranskoga generala Laxu, i priopćio im njemačko-talijansku odluku, da Hrvati moraju srpskoj vojsci (četnicima) prepustiti istočnu Bosnu, a Talijanima Sarajevo, pri čemu bi četnici preuzeli i nadzor nad željezničkom prugom Brod – Sarajevo. Istovremeno se talijanska II armija pozicionirala sjeverno od Sarajeva kod Alipašinog mosta gdje je prolazila njemačko-talijanska vojna demarkacijska linija, za preuzimanje grada Sarajeva, i spajanje sa srpskom vojskom majora Dangića, četničkim vojvodom i teškim ratnim zločincem koji je u zimu 1941./1942. počinio strašan genocid (klanje) nad pretežito bosansko-muslimanskim civilima, hrvatskim državljanima, ali i nad katolicima, sve skupa nad Hrvatima, u gradovima i mjestima doline rijeke Drine, granice između Srbije i Hrvatske, i povijesne razdjelnice civilizacija gdje je prolazila antička granica između Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva. Paralelno s time su i Titovi partizani u dogovoru sa četnicima Draže Mihailovića pojačali svoje aktivnosti u istočnoj Bosni, na Romaniji gdje su izgradili sustav bunkera.

Dana 25. veljače 1942. su partizani pod vodstvom komunista Slaviše Vajnera, apotekara iz Koprivnice, zarobili zapovjednika konjaničkog odreda hrvatske vojske, i zaklali ga kod Sokolca, urezavši mu na čelo slovo ‘V’ (‘Victoria’ ili ‘pobjeda’). To je bio startni signal za pohod komunista i četnika na istočnu Bosnu. Poslije su hrvatske snage zarobile Vajnera i propisno ga pogubile (objesile) kao ratnog zločinca. Drugi partizanski vođa, Josip Broz – Tito, (sovjetski doušnik ‘Valter’), krenuo je krajem 1941. iz Srbije nakon, poraza od Nijemaca u Užicama, na područje NDH gdje je prezimio u Foči, donijevši usput u ovaj istočnobosanski grad revolucionarne komunističke propise za partizansku vlast na tzv. ‘oslobođenoj teritoriji’, koji su bili upute za totalitarnu vladavinu. Partizani su grad Foču preuzeli nakon četničkih pokolja muslimansko-bosanskih civila, kojima su svjedočili. Krajem ožujka 1942. godine Tito sa svojih 400 ‘krparoša’, kako je narod zvao partizane, bježi pod zaštitom talijanske okupacijske fašističke armije generala Roatte, (koji je bio suradnik britanske tajne službe), na područje južno od njemačko-talijanske vojne demarkacijske linije gdje je hrvatskim snagama bilo zabranjeno djelovanje, međutim, Jure Francetić se sa svojim ustašama oglušio o to, i uputio u potragu za partizanima koji su mu zbrisali pred nosom, nakon što se jedan njemačkih tenk ispriječio Francetićevoj vojsci na željezničkoj pruzi zbog čega je izgubio dragocjeno vrijeme u potrazi za titoistima odnosno teroristima, jer partizani su u doslovnom smislu, isto kao i četnici, sijali teror među narodom, i po ničim se u njihovom zlosilju ne razlikuju od tzv. svetih ratnika ‘džihadista’ tzv. ‘Islamske države u Iraku i Siriji’ (ISIL/ISIS). Poslije je Francetić sudjelovao u najuspješnjijoj, isključivo hrvatskoj, vojnoj operaciji oslobađanja istočne Bosne od velikosrpske okupacije, koja je započela 31. ožujka 1942. i završila na obljetnicu 10. travnja iste godine kada je poglavniku u Zagreb poslao brzojav, da je Nezavisna Država Hrvatska izbila na svoju istočnu granicu prema Srbiji na Drini.

Da ironija bude veća, poglavnik NDH je Eugenu Didi Kvaterniku i Juri Francetiću zabranio bilo kakve vojne aktivnosti u istočnoj Bosni, tako da hrvatska vojna operacija Trio nije bila autorizirana od vrhovnog zapovjednika oružanih snaga NDH, poglavnika Pavelića, koji je nakon oslobođenja istočne Bosne pobrao službene zasluge, ali je narod znao da zasluga leži kod viteza Jure Francetića i njegovog vjernog suborca, hrabrog Rafeala viteza Bobana.

Narodnog junaka Juru Francetića su nakon zrakoplovne nesreće sjekirama zatukli srpski seljaci kod Slunja, a od zadobivenih ozljeda preminuo je pred Staru godinu 1942. u partizanskoj bolnici u okupiranom hrvatskom gradu Slunju nakon što ga je saslušavao vođa partizanskog ustanka u N.D.H., komunistički čelnik Andrija Hebrang, ratni sekretar CK KPH i glavni zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj.

Hrvatski povjesničar Franjo Glavina, koji je istraživao fašizam i komunizam, u vezi povijesne ličnosti Jure Francetića je u svojim djelima naveo, da Jure Francetić nije bio ratni zločinac nego častan vojnik svog hrvatskog naroda:

“Kad je 22. svibnja 1942. na čelu svoje Crne legije krenuo iz Vrgorca prema Gradcu i Baćini, poznatom uporištu partizana, putovima kojima se talijanska vojska nije usudila prolaziti, Jure Francetić je strogo naredio svojim legionarima da ne smiju poduzimati nikakove represalije protiv tamošnjeg stanovništva [Srba]. Izvidnica ga je obavijestila, da su selo Sošice partizani u zadnji čas napustili, pa čak ni kruh iz peći nisu uspjeli izvaditi. ‘Izvadite ga iz peći da ne izgori i stavite na stol, ne dirajte ga, jer kako vidite, izgleda da se jedino oni u ovoj zemlji bore protiv našega glavnoga neprijatelja. Vidite ova popaljena sela. Četnici su ih izgorjeli, a njih su Talijani doveli na svojim kamionima. Ostavite malo municije partizanima, neka im se nađe’!”

Ova epizoda svjedoči o Francetićevoj ogorčenosti poglavnikovom nagodbenjačkom politikom prema talijanskom fašističkom vođi Benitu Mussoliniju. Na kraju je otvoreno poručio da s ustašama ide u borbu protiv talijanskih fašista, nakon čega je doživio navedenu zrakoplovnu nesreću na letu iz Zagreba u Liku, u vezi koje se sumnja da je manipulirana iz poglavnikovog okružja.

Jure Francetić je bio i ostao hrvatski narodni junak, bez obzira na suvremenu propagandu bivših komunista i udbaša i njihovim simpatizerima (titoistima) u (njihovim svjetonazorsko bliskim) liberalno-ljevičarskim medijima u Republici Hrvatskoj, i bez obzira na vladajuće političare u RH koji osuđuju NDH jer su im djedovi bili partizani koji su počinili zločin oružane pobune protiv NDH, a neki i ratne zločine nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima za vrijeme Drugog svjetskog rata, dok su neki pak sudjelovali i u komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom 1945. poznat kao ‘Bleiburg i Križni put’.

Ovom prilikom treba podsjetiti, da je većina hrvatskih maturanata školske godine 2014./2015. u režimskoj anketi ispravno navela, da „NDH nije bila zločinačka“, iako to u školi nisu tako učili, ali je povijesna istina i predaja ostala u pamćenju njihovih roditelja, prenijeta obiteljskim odgojem na njih, i povijesno pamćenje je neizbrisivo za generacije hrvatskih naraštaja, jer se nalazi duboko u podsvjesti hrvatskog naroda. Hvala maturanticama i maturantima na iskrenosti, i istini!

Neka mu je vječna slava, i svjetlost svijetlila nad njima, pokoj mu duši njegovoj, hrvatskom branitelju Juri Francetiću!

PS: Ovaj tekst je dana 3. srpnja 2016. bio, uz povijesnu fotografiju Jure Francetića u ustaškoj odori, objavljen na Facebook-stranici o povijesti Drugog svjetskog rata, ‘WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE’, i u prvih 12 sati nakon objave je post vidjelo 4.505 korisnika Facebooka, što je relativno veliki broj, iako u odnosu na pjevačke i sportske zvijezde u prosjeku još uvijek upola manje, no, izuzetno veliki broj za tekst o povijesti, ali je u noći sa 3. na 4. srpanj 2016. bio nakon prijave nepoznatog počinitelja uklonjen pod izgovorom da navedena objava navodno krši pravila Facebooka. Očito se radi o prijavi s motivom denuncijacije kakvih ima pregršt u posljednje vrijeme u raznoraznim situacijama kada domaći izdajnici u svijet šalju prijave o navodnoj „fašizaciji“ Hrvatske i slične denuncijantske zločestoće, motivirane patološkom ljubomorom i mržnjom, jer istina boli, ali zato oslobađa! Portal narod.hr je na obljetnicu rođenja Jure Francetića objavio 2016. u rubrici ‘Dogodilo se na današnji dan’ također jedan povijesni osvrt o ustaškom vojnom zapovjedniku Juri Francetiću, opjevan i u narodnoj pjesmi „Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana…“, na što se obrušio vlasnik portala ‘index.rs’, (‘pedofil s Madagaskara’), koji je sudski kažnjen zbog pronevjere poreza, kako piše u osvrtu portala narod.hr, ali budno prati kad god netko nešto objavi o hrvatskoj povijesti u Drugom svjetskom ratu što nije na liniji jugokomunističkog partizanskog pokreta, međutim, ne smeta ga kada se u Kumrovcu na obljetnicu lažnog rođendana Josip Broz – Tita vijore totalitarne zastave Saveza komunista Jugoslavije i jugoslavenska zastava SFRJ, simboli agresije na Republiku Hrvatsku, i kada ljevičarski političari i propali držvnici u Kumrovcu i šumi Brezovici drže vatrene govore hvaleći totalitarni komunizam koji nazivaju ‘antifašizam’, i masovnog zločinca maršala Tita. To je kad netko licemjerno vidi trn u oku bratovom, ali ne i balvan u vlastitom oku. tinolovka-news.com

Goran Jurišić (1968. Zagreb), povjesničar, germanist, i publicist, surađivao s njemačkim političkim tjednikom Stern iz Hamburga, i studirao u Zagrebu i na Freie Universität Berlin; živi i radi u Zagrebu, bavi se povijesnim istraživanjima i političkom analizom, i kritikom. Pisac je knjige “Pravo na borbu – Manifest zločina komunističke partije”, Osijek 2010, nakladnik Essegg, Županja, ISBN 978-953-318-019-9.

Leave a Reply

Your email address will not be published.