Nova studija ukazuje da su, rakom pogođena djeca, osjetljivija ukoliko njihove majke i očevi žive sami, ili kada dijete pacijent dijeli pažnju roditelja s jednim ili više braće i sestara
‘Važno je da na papir stavimo brojke. Nema sumnje da radimo najbolje što možemo na odjelima bolnica, ali moramo razgovarati o tome što možemo popraviti kako bi osigurali da djeca ne padaju kroz mrežu sustava’, rekla je koautorica studije Susanne Dalton, viši istraživač s danskog Društva za rak, piše Science Nordic.
Nova studija koristila je nacionalne registre pacijenata oboljelih od raka u Danskoj, i uključuje svu djecu u dobi od 0 do 19 godina kojima je rak dijagnosticiran između 1990. i 2009.
Dalton i kolege uspoređivali su stope preživljavanja s obrazovanjem roditelja i prihodima obitelji, kao i obiteljskom formom.
Primijetili su korelaciju između forme obitelji i stope preživljavanja, gdje su djeca u obiteljima s jednim roditeljem ili djeca s jednim ili više braće i sestara manje vjerojatno preživljavali. Roditeljski prihod i obrazovanje majke nije značajno koreliralo sa stopom preživljavanja.
‘Povećan rizik nije golem, no značajan je’, rekla je Dalton.
Iznimno teško za obitelj
No, iako studija ukazuje nejednaku šansu preživljavanja, ne može reći zbog čega je tomu tako. Dalton spekulira da je možda povezano sa stresom koji prati teške bolesti poput raka.
Tijekom tretmana, i jednom kada se pacijent otpusti iz bolnice, roditelji trebaju pratiti dječji napredak i tražiti znakove da dijete možda nije dobro ili mu je možda potrebna promjena tretmana.
Važno je reagirati na vrijeme i ova odgovornost može biti teška za obitelj koja je već suočena sa bolesti svog djeteta, rekla je Dalton.
U ovom kontekstu, dijete s dva roditelja koja se podupiru ili biti jedno dijete koje ne dijeli pažnju s braćom i sestrama, vjerojatno je u velikoj prednosti.
Potpora, pažnja i komunikacija mogu činiti razliku
Razina obrazovanja roditelja može pomoći roditeljima da komuniciraju sa zdravstvenim profesionalcima i dobra komunikacija može pomoći liječnicima da naprave i veću razliku od one koju su započeli roditelji, rekla je Dalton.
‘Forma obitelji nije golem rizični fktor, već nešto čega bismo trebali biti svjesni. Kao zdravstveni profesionalci, moramo imati na umu da ljudi nisu jednaki. Ništa po tom pitanju ne možete napraviti, no možete učiniti nešto kako biste im pomogli dati jednaku šansu u njihovom tretmanu’, rekla je Dalton.
Mala studija, no važni podaci
Klinička profesorica Merete Osler, sa Research Centre for Prevention and Health i Department of Public Health na University of Copenhagen, Danska, nije bila uključena u studiju, no intenzivno je radila na sličnim studijama.
Osler misli da je važno gledati kako društvena pozicija utječe na pacijentove šanse preživljavanja.
‘Mislim da je studija uzbudljiva. Danska je jedna od nekoliko država na svijetu gdje možete napraviti takve studije jer imamo toliko dobre zdravstvene dokumentacije’, rekla je.
Također, istaknula je da studija ima ograničenja.
‘Nisu gledali je li ista razlika u stopama mortaliteta djece koja su imala sestre i braću ili su živjeli s jednim roditeljem i koja nisu imala rak. Možda postoje temeljni faktori koji objašnjavaju višak smrtnosti među socijalno ugroženom djecom. No, to ne znači da ne bismo trebali skrenuti pozornost na posebno ranjive skupine’, rekla je Osler.
Napominje da je set podataka relativno malen jer je rak kod djece relativno rijedak, a još manje djece od raka umire.
‘Ovaj mali set podataka može objasniti zašto klasični socijalni pokazatelji, poput prihoda i obrazovanja, začudo nisu u korelaciji’.
”Možda bi podaci bili nešto drukčiji da su znanstvenici imali nešto veći skup podataka’. lijecnik.hr
