Nakon izložbe u Mestnoj galeriji Šoštanj u Sloveniji, koja je u tijeku, Milan Jurina će izlagati, od 30. siječnja do konca veljače 2016. u prestižnom izložbenom prostoru Hall dell’Hotel Vittorio u Faenzi, povodom 55 godina suradnje Hanibala Salvara s Faenzom i faentinskim umjetnicima, a na poziv Mirte Morigi i pod pokroviteljstvom Ente Ceramica Faenza. Izložba se otvara u 18:00 sati
Keramika kao motiv, slika kao plošna replika
Ciklus radova Milana Jurine potaknut objektima Hanibala Salvara
Nesvakidašnja je pojava likovnih radova što se izričito pozivaju na ina djela vizualnog karaktera. Zanimljiva je odlukaa Milana Jurine da kao motiv svojih slika uzme keramičke objekte drugog autora, da u svojim kadrovima predstavi trodimenzionalne, skulpturalne forme Hanibala Salvara. Ipak, nije riječ o pukom reproduciranju niti o pasivnom prenošenju već gotovih kompozicija. Premda je Jurinin slikarski izraz vrlo mimetički određen, precizan i uvjerljiv u sugeriranju obrisa i ploha, svjetlosti i sjene, konveksnih i konkavnih odnosa, „posuđeni“ predmetni svijet Salvarovih keramika tvori samo dijelove oslikanih kadrova, organiziranih inače razmjerno slobodnom kombinatorikom odabranih parcela. Smještenih pak u gotovo neutralne prostorne okvire, monokromne horizontalne podloge i pozadine što mogu upućivati na kozmička prostranstva.
Izbor Salvarovih objekata i njihovo nesputano prezentiranje omoguććili su slikaru bogatu diferencijaciju iluzionističkih efekata, jer je riječ o nepravilnim i višestruko razvedenim volumenima, ali i plohama sastavljenima od niza raznovrsnih i dinamično prepletenih čestica. Katkada naslikane formacije mirno počivaju, pokatkad kao da lebde ili vise, a koji put se međusobno zbijaju i prepliću, u svakom slučaju ostvaruju dinamičnu ravnotežu elemenata. Tomu pridonosi i dominantna zeleno plavkasta i msmeđkasta gama, koja cjelini daje eteričnu atmosferu i pomalo metafizički ugođaj.
Eto, svojevrsni dijalog plastičnih i pikturalnih svojstava,uspostavljeni sklad dviju različitih autorskih imaginacija čini zanimljivim ovaj doista nesvakidašnji pokušaj. Keramičaru keramičarevo, priznajemo nekonvencionalnost oblikovanja, a slikaru slikarevo, odajemo priznanje za vještinu izvođenja i dojam nadrealnih protega.
Tonko Maroević
Milan Jurina je rođen 1954. godine. Već četri desetljeća se bavi slikarstvom i od njega živi. Završio je Višu grafičku školu u Zagrebu, radio je kao pismoslikar, grafičar, karikaturist, ilustrator, te po narudžbi freskama oslikavao crkve i zgrade, uglavnom u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj. Do preokreta u njegovom radu došlo je slučajno 2013. godine, ili naprotiv, igrom sudbine: vidjevši fotografije nekih objekata Hanibala Salvara došao je na ideju da ih prenese na platno. S malom ali znatnom razlikom: nije pristupio fotografskom slikanju viđenog, nego je uzeo, točnije stvorio, neke dijelove i od tih elemenata složio novu sliku. Od početka 2014. Priredio je samostalne izložbe u restoranu Lučko, POU Ivanić Grad, Europski dom u Zagrebu, Muzej u Sevnici, Salon Luxuria u Zagrebu, Matica hrvatska u Sisku i galeria CEKAO u Zagrebu, te je izlagao na izložbi „Hanibal Salvaro i gosti“ u galeriji Laurus, na rovinjskoj izložbi Grisia 2014. i 2015, izložbi „More, ljudi, obala“ u Šibeniku 2014 .i 2015, Ex Tempore u Piranu 2015, te kao poseban gost na Međunaronoj izložbi keramike i stakla MIKS 14. O njegovim slikama pisali
