Na pragu Hrvatske, 120 kilometara od Osijeka, kod Subotice, brojni imigranti svakodnevno opsjedaju granicu Srbije i Mađarske
Prije neizvjesnog ilegalnog ulaska u Mađarsku i do 200 imigranata dnevno dolazi u Suboticu, u veliki kompleks napuštene ciglane, koji se prostire na 13 hektara. Prije samog ulaza u ciglanu zatekli smo nekolicinu imigranata kako se peru vodom iz improvizirane slavine
– Puna 63 dana putujem iz Afganistana i konačno sam pred ciljem. Još samo nekoliko kilometara i bit ću u Europskoj uniji. Čuo sam da Mađari podižu zid, ali ni to me neće spriječiti da prijeđem granicu – govori nam 22-godišnji Namatullah, koji je prije puna dva mjeseca s nekolicinom prijatelja krenuo u neizvjesnost iz afganistanskog grada Ghazni.
Batinanje u Bugarskoj
Do dolaska u Suboticu koristio se s nekoliko prijevoznih sredstava. Putovali su autobusom do Irana, gdje su promijenili nekoliko prijevoznih sredstava – kamion, vlak, automobil. Tamo ih je uhitila policija i nekoliko dana zadržala u pritvoru. Potom su ušli u Tursku, a iz nje u Bugarsku.
– E tamo smo od policajaca dobili dobre batine. Tukli su me i nogama i pendrekom. Uzeli su mi sve što imam! Nakon 20-ak dana u pritvoru ipak su me pustili, nakon čega sam prešao u Makedoniju, gdje je na granici sa Srbijom bilo nekoliko tisuća imigranata. Uspio sam se ukrcati na vlak i tri dana poslije evo me u Subotici – kaže Namatullah. Sada će se odmoriti dan-dva, a “nakon toga prelazim u Mađarsku i do konačnog cilja, Norveške, gdje mi živi rođakinja”, kaže Namatullah, koji kod sebe nema dokumente. Izradit će ih poslije, kaže nam.
U skupini Afganistanaca koji žele prijeći granicu s Mađarskom je i 35-godišnji Abdul Saboor. On je iz grada Pulkhumrija otišao sa ženom i četvero djece. U Afganistanu je njegova obitelj bila dobrostojeća, no politička situacija te brojni oružani incidenti ponukali su ga na bijeg. Za razliku od Namatullaha, Soboor nije ulazio u Bugarsku, nego je u Makedoniju ušao iz Grčke. Problema s policijama nije imao.
– Četiri godine radio sam u NATO bazi u blizini Kabula kao prevoditelj, a potom još tri godine kao vozač. Prije toga sam radio kao prevoditelj i u Almatyju u Kazahstanu – priča Saboor, koji odlično govori engleski i ruski. Cilj mu je zapadna Europa i uvjeren je da će njegova obitelj stići dotamo.
Kriminalci im uzimaju novac
Na ciglani se Afganistanci drže na jednoj, Pakistanci na drugoj, a Sirijci na trećoj strani. Tamo smo našli i skupinu Sirijaca iz okolice Damaska koju su Mađari zaustavili i vratili u Srbiju. Za svoj put angažirali su i platili lokalnog vodiča, a nakon toga su dali novac drugom, koji se poslije nije pojavio!
– Kriminalci koji od ovih očajnih ljudi uzimaju novac su dno. Istresu im i zadnji novčić iz džepa, a potom ih prepuste sudbini. Strašno! Te kriminalce treba strogo kazniti – govori nam Mohamed Salameh, sudski prevoditelj s arapskog na srpski, koji već 30 godina živi u Subotici.
Neizvjesni put imigranata nakon Subotice nastavlja se u Bačkim Vinogradima, gdje prelaze granicu s Mađarskom. Već s dolaskom na granični prijelaz može se primijetiti teška mehanizacija mađarske vojske koja priprema teren za podizanje četiri metra visokog žičanog zida. Do obližnjeg lječilišta Morahalom, udaljenog 10-ak kilometara, uz cestu primjećujemo nekoliko skupina imigranata. Zaustavljamo se pokraj mlađe skupine Pakistanaca, koji nas pitaju gdje je najbliža željeznička postaja. Kažu nam da su vidjeli u daljini da se nešto gradi, ali da zida nije bilo. Kilometar dalje prema Morahalomu nailazimo i na drugu skupinu imigranata, ali koju je zaustavila mađarska policija. Sjedili su na travi uz cestu dok im je jedan policajac na engleskom objašnjavao kakva ih procedura čeka. Drugi policajac iz kombija je donio boce s vodom i podijelio ih imigrantima. Nekoliko minuta poslije došao je autobus koji će imigrante, kako nam je rekao policajac, odvesti u prihvatne centre u Segedin i Debrecen.
Gradnja zida
Na kraju ove tužne priče s imigrantima odlazimo do jednog od gradilišta famoznog Orbanova ograđivanja od europskog istoka, 172-kilometra dugačkog zida, koji će biti izgrađen duž cijele granice sa Srbijom.
Na kraju prašnog puta zaustavlja nas mađarska policija, koja nas upućuje do zida, s upozorenjem da ne smijemo komunicirati s vojskom. Jedan od policajaca dovodi nas do same granice Mađarske i Srbije, na kojoj je vojska uspjela postaviti nekoliko stotina metara zida, koji na vrhu ima oštru bodljikavu žicu. Zid je postavljen na samo nekoliko mjesta jer vojska još uvijek teškim strojevima utvrđuje trasu, tako da će do konačnog “ožičavanja” granice sa Srbijom trebati najmanje godinu dana.
Za to vrijeme rijeke imigranata i dalje će prelaziti granicu u potrazi za boljim životom. Kada pogledaju pakao iz kojega su pobjegli, zid ih, kažu, neće zaustaviti. (Iz Subotice: Milan BUGARIĆ i Josip ŠERI, glas-slavonije.hr)
