DSC 0501

Ulazak partizana u Zagreb u svibnju 1945.g., kao i ‘miting oslobođenja’, spomenik bana Jelačića dočekao je na svom mjestu na glavnom zagrebačkom trgu. Uskoro je iste godine spomenik prekriven skelama bez ikakvog objašnjenja, a navodno na zahtjev AFŽ-a. Upravo je njima bio posvećen natpis na drvenoj konstrukciji koja je ogradila spomenik:

‘Ja se ponosim time što stojim na čelu Armije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u ovoj borbi po svojem heroizmu, po svojoj izdržljivosti bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima, i našim narodima Jugoslavije čini čast što imaju takve kćeri.’

Spomenik neće biti uklonjen odmah, stajat će ograđen još dvije godine, ali će ga službene vlasti i novine prešućivati i ignorirati, a novinski fotografi dobivat će naloge da tadašnji Trg Republike moraju uslikavati isključivo bez spomenika.

Spomenik, tj. lik i djelo bana Jelačića smetao je komunističkim vlastima zbog njegove uloge u revolucionarnim zbivanjima 1848.g., kad je kao general u Monarhiji sudjelovao u gušenju mađarske revolucije koja je prijetila raspadu Monarhije, te je svojim jedinicama spasio Beč od revolucionarnih snaga (a u čemu su komunističke vlasti vidjele ‘buđenje naroda i radne klase’ protiv omraženih režima).

Zbog svega toga je Karl Marx, veliki ideološki vođa novog režima, izvrijeđao i Jelačića i Hrvate, nazvavši ih „Smećem od naroda”, a samog bana kontrarevolucionarom: ‘U Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serešanci i slično smeće ugušili germansku slobodu’.

Takvo stanje stvari je smetalo novoj vlasti te je nakon dvije godine života pod daskama, u ljeto 1947. (noć sa 25. na 26. srpanj) spomenik uklonjen, bez ikakve javne rasprave ili obavijesti.

Dan poslije u Vjesniku je objavljena štura informacija u kojoj se javlja da su članovi Narodne Fronte uklonili ‘Crno-žutog austrijskog generala’, koji je bio simbol služništva Habsburškoj Monarhiji i stranim interesima, te da ‘odsad u Zagrebu više neće biti spomenika koji nas je podsjećao na dane robovanja’.

Nešto je opširnija informacija bila u Narodnom listu, gdje je pisalo da je spomenik srušilo 35 radnika radionice državnih željeznica i auto-strade, kojima su u radu pomogli i stručnjaci Gliptoteke, a da je akcija izvedena na prijedlog Konferencije žena Antifašistkinja.

Nakon rušenja spomenika članovi Narodne Fronte dobili su plaćenu večeru u obližnjoj Gradskoj Kavani, o čemu svjedoči sačuvan račun od 15.000 dinara.

Ostatke spomenika je potajno na sigurno mjesto odnio tadašnji direktor Gliptoteke Antun Bauer, unatoč brojnim prijetnjama i racijama tadašnje milicije.

Spomenik bana Jelačića vraćen je na Trg 1990. godine. samoborinfo.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published.