Malo je umjetnika koji su svoj izričaj pronašli upravo u tehnici mozaika. Još je manje umjetnnika koji su tijekom svog umjetničkog stvaranja upravo postali poznati i prepoznatljivi po oštrom oku i čvrstoj i preciznoj ruci koja je neophodno potrebna kako bi se posložili svi, pa i oni najsitniji dijelovi u priču koju umjetnik želi ispričati
Hrvatska kuća MATERINA PRIČA bila je u četvrtak, 26.01. mjesto na kojem su se susreli znanstvenik i umjetnik. Ono što ih je povezalo su mozaici, a priča koju su zajednički ispričali vratila nas je u antička i ranokršćanska vremena
Monografija čija je autorica dr.sc. Marija Buzov, znanstvena savjetnica, hvalevrijedan je doprinos očuvanju i prepoznavanju hrvatske kulturne baštine i sasvim je izvjesno da će ona biti zanimljiva ne samo stručnjacima koji se bave ovom tematikom, nego i svima kojima je umjetnost sastavni dio života.
Lijepo je bilo vidjeti kako su se mozaici, koje je za tu prigodu odabrao umjetnik Sergej Mihić, uklopili u prostor Hrvatske kuće, a svojom su tematikom upravo bili vezani za simboliku vremena koje je obrađeno u monografiji.
Malo je umjetnika koji su svoj izričaj pronašli upravo u tehnici mozaika. Još je manje umjetnnika koji su tijekom svog umjetničkog stvaranja upravo postali poznati i prepoznatljivi po oštrom oku i čvrstoj i preciznoj ruci koja je neophodno potrebna kako bi se posložili svi, pa i oni najsitniji dijelovi u priču koju umjetnik želi ispričati.
Mozaici su sudbina Sergeja Mihića. Od prve suradnje s Edom Murtićem 1969. godine na izradi velikog mozaika u Rijeci, preko Salona nacija u Parizu 1984. godine gdje njegovi mozaici privlače pozornost i bivaju nagrađeni, do mozaika sa sakralnim temama od kojih je veliki mozaik na Košljunu uvršten u Atlas mozaika.
Iako se Sergej Mihić jednako vješto služi olovkom, kistom i bojom, sa sigurnošću možemo reći da su mozaici ona nit koju je satkao i još uvijek tka. Ona životna nit koja je srž samog umjetnika. Ipak, uz sve brojne izložbe i nagrade koje je dobio za svoj rad, dvije su žarišne točke koje sam umjetnik najviše ističe kada govori o svojim mozaicima. Prva je susret s Vesnom Parun koja je, inspirirana mozaicima Sergeja Mihića, u svoje antologijsko izdanje likovnih eseja pod nazivom „Nedovršeni mozaik”, uvrstila i esej „Sergej Mihić – balada o ljudskoj istini”. Taj je esej nastao kao rezultat njihovih brojnih susreta i zajedničkih promišljanja svijeta koji ih okružuje. Esej o razgovoru dva ljudska bića koja kroz različite medije izražavanja promatraju život.
Druga žarišna točka je svakako Maditeranski vrt Kava u Karlobagu. Malo je sretnika koji su mogli vratiti se svojim korijenima, svom postanku, pa još k tome, kao miraz sobom donijeti svoju umjetnost. U galeriji Kave smještena je jedna od najvećih zbirki mozaika u Hrvatskoj, u kojoj je izloženo oko 50-tak mozaika. Prostor Mediteranskog vrta i kave živi već dugi niz godina svojim raznolikim i intenzivnim životom. Tamo se održava već tradicionalni Mađunarodni likovni simpozij Karlobag, a tijekom ljeta i dječje likovne radionice, kao i radionice za studente. Uz edukaciju o korištenju različitih slikarskih tehnika, veliki dio vremena umjetnik Sergej Mihić posvetio je upravo podučavanju djece u izradi mozaika.
Za kraj, prepustimo pjesnikinji Vesni Parun da nam opiše „Baladu o istini” Sergeja Mihića:
…” I onda: puni topline, bajkoviti mozaici. Kamen a ništa nije statično, ništa kameno. Sve se miče, ziba i giba, sustiže se lakoćom i elegancijom. Konji trče, ribe se praćakaju i čavrljaju. Mozaici svjetlosti i nade! U najtvrđem materijalu najlepršaviji praznični prizori, zapravo djeluju kao priviđenja iz kojih te motri bolna i tako smirena nezaustavljivost. Navikli smo na hladan mir mozaika, na nepomičnost ukrasnog zida, a ovi nisu samo ugoda za oko, sklad postignut sljubljivanjem čestica škriljca nego, još više, izazov priviđenja javi…”
Neda Fleur Janovski
