Izložba multimedijalnog umjetnika Branka Marića u dvorcu Elz

Branko Marić 18Gradski muzej Vukovar
Otvorenje izložbe multimedijalnog umjetnika Branka Marića iz Kölna u dvorcu Elz
30.01.2015. u 20 sati
Noć muzeja 2015.

foto-galerija

Branko Marić 17Kod Branka Marića reflektiraju se na jedan određeni način neki karakteristični trenuci u metodi gradnje skulpture, slike, crteža i grafike, momenti koji su se u umjetnosti našeg vremena ponovili u puno srodnih a ipak raznovrsnih situacija. Put je to oslobođenja od direktne percepcije predmetne stvarnosti i proces njenog transponiranja u sferu što samosvojnijih plastičkih odnosa. Doživljaj jednog prirodnog fenomena postaje onaj početni emotivni povod za nastavak djela koje u tijeku svoje daljnje likovne razrade i tretirano u nizu bliskih ali i uvijek novih varijacija, biva podređeno onim zakonima pročišćenja i koncentracije koje nameće samostalna zakonitost slikane površine.

Branko Marić 13Razdoblje ambijentalne skulpture s kojom slikarstvo Branka Marića započinje , kao da punoćom forma jedva uspijeva staviti u granice prenapregnutost nečega što bi se moglo nazvati najavom budućega tvarnog sadržaja. Masivna elegancija prirodnih oblika korijenja voćke na kojima je grafički i slikarski intervenirao u tananosti obrisa koji ih zatvaraju, zaista se može shvatiti kao izričaj jednog samom sebi dostatnoga viđenja : nekog dinamičkog zrenja koje je pronašlo način neprestanoga ekstatičnoga izviranja i uviranja u ljepoti. Korijen biljke je autoru poslužio za transpoziciju viđenog kojom je izrazio osobnu viziju odabranog motiva i dao likovnu evokaciju vlastitih doživljaja. Ono što se na ovoj izložbi može vidjeti, tom opreznom grafičkom i slikarskom početku unatrag nekoliko godina, bilo je namijenjeno da bude tek kratak zamah nakon kojega se javlja velika tema Branka Marića – dinamičko –gravitacijski agon finih linearizama i tvarnih masa. Slika je za autora uprizorenje prirodnih tokova zaustavljenog organskog rasta korijena voćke u kojem je njegov motiv uvećani kadar jednog njenog ranije likovno obrađenog dijela. Nastaje u nekoliko faza : dinamičnim crtežom omata organičke jezgre koje se od centra slike šire prema njenim perifernim dijelovima i prelaze njen optički fizički „ okvir „ . Zatim, dodaje umjerene akcente plave, zelene, crvene, žute i bijele boje kojom produbljuje prikaz i dokida površinsku komponentu slike. Stječe se trodimenzionalna optička iluzija da su bjeline uzrokovale eksploziju jezgre u centru slike prema njenim rubnim dijelovima. To je očit dokaz da Branku Mariću ne treba ponoviti stvari i da mu je dovoljan samo bačeni pogled da bi nešto što je našlo odjeka u njemu uključio u svoj kompleks transponirajući ga prema osobnom temperamentu. Ujedno, Marić dosljedno pokazuje jednu rijetku osjetljivost, nerv koji zna uvijek drugačije zatreperiti pod raznovrsnim utiscima i od sebe dati zvuk u formi onom bojom koja će doživljeno najprimjerenije izraziti. Također je, u drugom ciklusu slika na ovoj izložbi, riječ o spontanom nadahnuću : nakon početne analize prostora razmahali su se oblici izravnim širokim potezima četke na način slobodne geste. Na ovim slikama je predmet potpuno apstrahiran. Želja je to otkrivanja u opservaciji unutarnjih impulsa jedne note elementarne dramatike koju na platnu registrira sažetim i svjesno reduciranim sredstvima : sastav ovih njegovih slika građen je armaturom izvijenih crnih i bijelih linija u monokromnim zonama definiranim koloraturnim prijedlozima unutar crno – bijelih odnosa, mjestimično aktiviranim zelenim, žutim ili crvenim naglascima pri čemu linearni sklopovi pršte žestokim energizmom. U ovim slikama je naglasak na ekspresiji unutarnjih, refleksnih stanja duha i u njima se potire razlika između subjekta i objekta. Bilo da je riječ o skulpturi, crtežu ili slici, ova izložba pokazuje da je Branko Marić uspio uspostaviti dinamičnu i živu površinu, logičnu u organizaciji višedimenzionalnih prostornih planova potpuno i znalački izbjegavši opisivanje fizičkih fakata predmetnoga svijeta otklanjajući na taj način zamku deskriptivnog naturalizma.

Ivica Belamarić