U četvertak, 7. kolovoza 2014. u 21 sat u Photo Art Gallery CVU “Batana” u Rovinju, Trg brodogradilišta 2, otvara se samostalna izložba fotografija pod nazivom “More, šume, gradovi…” autorskog dvojca KARMEN ORLIĆ i DENISA GRŽETIĆA . Kustosica izložbe, koja će je i otvoriti, je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Višnja Slavica Gabout.
Karmen Olić rođena je 1966. godine u Puli. Fotografijom se bavi preko dvadeset godina, podjednako u analognoj i digitalnoj formi. Izlagala je na par samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, gdje je bila i nagrađivana: “PX3 Paris”, “IPA-International Photography award”, “4EyesPhoto”-1 st place nature, “B&W Spider award” gdje dobiva nagradu “Merit of excellence- Photographer of the year” 2011., 1 st place nature, “Polux Award” -1 st place nature, “Objetivo Agricolta” Roma, Italy, “Darkroom Gallery” Jurors choice-Essex, Vermont-USA. Radovi su joj publicirani u više internetskih časopisa: Fotoritim, BLUR, Walking Blind Magazine, AdoreNoir Magazine. Radovi joj se mogu pogledati na artlimited.net.kaarmen.deviantart.com. Članica je ULUPUH-a od 2009. godine. Živi i radi u Poreču.
Denis Gržetić rođen je 1964. u Pazinu. Fotografijom se bavi tridesetak godina. Kao fotograf-novinar surađuje u Glasu Istre, istovremeno objavljujući fotografije u Studentskom listu. Objavljivao je i u časopisu za kulturu OKO, a kasnije i u Fotomagu. Izlagao je samostalno u Zagrebu, Poreču, Dubrovniku i u Šikutima, te na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, gdje je dobio prestižne nagrade. Publiciran je u Digital Photo UK magazinu te u nizu web magazina. Autor je fotografija korištenih za uređenje 5 CD ovitaka internacionalnih bendova. Aktivan je na više foto internet stranica, od kojih se izdvajaju www.artlimited i www.photo.net , na kojima ima svoje galerije. Član je ULUPUH-a od 2006. godine, a HZSU-a od 2012. godine.
Izložba “More, šume, gradovi…” Karmen Orlić i Denisa Gržetića moći će se razgledati u Photo Art Gallery CVU “Batana” u Rovinju do 30. kolovoza 2014.
More, šume, gradovi…
Kad se nešto u umjetničkoj fotografiji želi istaknuti, ili vizualno-značenjski modificirati, majstori fotografije posežu za svjetlom. Za čudesnim i sasvim posebnim „svjetlosnim potezom kista”. Jer svjetlo može svemu dati neku drukčiju, novu dimenziju: dodirljivoga ili nedodirljivoga; stvarnoga ili nestvarnoga; prostorno određenoga ili onoga „pomaknutoga”; vremenski rastezljivoga ili komprimiranoga. A najčešće ono zna pretvoriti svakodnevno i poznato u neobično i iluzivno. Ono što prvo plijeni pozornost na fotografijama Karmen Orlić i Denisa Gržetića je njihovo majstorsko vladanje osvjetljenjima, sfumatima i zasjenjenjima, pa su njihove fotografije, redovno malih, komornih, intimnih formata, uvijek crno-bijele (ili tonirane sepije). I unatoč svođenju praktički na ne-boje, one su prepune vizualnog obilja, koje izvire iz likovnoga govora svjetlina i bjelina, refleksija i sjena, iz oštrih i omekšanih rubova, neočekivanih perspektiva i promišljenih kompozicija. A onda i iz priče, koja nas vodi kroz krajolike i vedute s njihovih putovanja Hrvatskom, Italijom, Francuskom, Škotskom, Nizozemskom…gdje se stvarnost ne „preslikava”, nego se autorski transkribira i interpretira. Njihova fotografska priča nas vodi neznanim i tajanstvenim putevima, kroz šume i prijevoje, do gradova „iza sedam mora i sedam gora”, a mi pritom, zatravljeni tim bajkovitim svijetom i neočekivanim prizorima, slijedimo autore ne kao turistički, nego kao svojevrsni likovno-istraživački trekeri. Kao trekerski zaljubljenici u čisto vizualna događanja, gdje je jednako važno i ŠTO i KAKO se priča. Pa premda u radovima i jednog i drugog autora povremeno prepoznajemo gradove i destinacije s njihovih putovanja : Veneciju, Pariz, Rovinj, opatiju Mont Saint-Michel, ili nizozemske vjetrenjače, oni nas svjetlom, odnosom planova i posebnim rakursima navode da u odnosu na motiv više ne razmišljamo o konkretnim mjestima, već o globalnim prostorima univerzuma, u kojima caruje meka tišina, metafizička zaustavljenost – i odsutnost čovjekove prisutnosti. Pritom ne fotografiraju kako bi, kao mnogi, svojim putnim fotografijama odaslali poruku „bili smo i ovdje”, već kako bi snažnim vizualnim doživljajem otvorili kod gledatelja sve senzore, da može upiti ugođaj podneblja, energiju prirode, te poetiku krajolika i urbanih prostora. Također, da može uočiti tragove prirodnih sila i osjetiti mijene ciklusa u krajoliku, kao i posebnu fluidnu taktilnost prostora. I na kraju, da može osjetiti (posebno u radovima Karmen Orlić) onaj poseban, karakterističan spleen urbanih nokturna (venecijanskih, rovinjskih, labinskih…) i maglenih praskozorja, sa začudnim kontrastima svjetla i sjene, međustupanjskim refleksijama i pozadinskim prosvjetljenjima. Pored toga, da može iskusiti neobičnost magičnog realizma, s neočekivanim jukstapozicijama, nadrealističkim rekvizitima i srazom planova: hiperrealističnim prvim planom i turnerovskim drugim, u kojem se na rasvijetljenom, zamagljenom horizontu spajaju more, nebo i oblaci (Denis Gržetić). Nudeći tako enigmatiku paralelnih svjetova u kojima se sudara morfologija realnoga i imaginarnoga, isprepliću san i java.
Nije slučajno da fotografije Karmen Orlić i Denisa Gržetića nerijetko doživljajem, načinom pristupa, čak i terminologijom vežemo uz slikarstvo, jer one se s njim u mnogim točkama dodiruju, čak i preklapaju, a na slikarski način se ponajbolje iščitavaju. Uz već spomenutu ulogu svjetla (a time i chiaroscura, koji ističe reljefnost i tektoniku), treba istaknuti i važnost promišljene, često simetrične kompozicije, s kojom se oba autora vole poigrati, pa je u serijama dinamizirati uvođenjem dimenzije vremena, odnosno vremenske ophodnje. Oba autora prostor sagledavaju iz različitih očišta i različitih perspektiva: jednom cjelini pristupajući kroz detalj, a drugi put hvatajući s povišenog mjesta široke panoramske vidike, dokazujući time da su majstori- klasičari, likovno kultiviranog pogleda i na likovnost naučenog oka, kojima je važna koncepcija i konstrukcija, kompozicija i zanatska perfekcija. Ali i način korištenja likovnih elemenata, jer tu pokazuju znanje, odlučnost – ali i intuitivnost, dajući svojim radovima pečat autorske individualnosti. Ponudivši svoje viđenje „mora, šuma i gradova” – na jedinstveni način.
Višnja Slavica Gabout
