Sadržaj
ĐURĐENA O SEBI
Jedan osobni zapis
Ervenička sjećanja
Vlastoručni životopis
NAPISALI SU O ĐURĐENI
PODACI I POPISI
Nagrade
Samostalne izložbe
Likovne kolonije
Popis radova (izloženih na važnijim samostalnim izložbama)
Popis važnijih skupnih izložbi
Popis napisa o Đurđeni
ĐURĐENA O SEBI
JEDAN OSOBNI ZAPIS
(iz kataloga izložbe u galeriji Karas 1979).
(iz kataloga izložbe u galeriji Karas 1979).
Toliko sam puta sama sebi postavljala pitanje: što je to, što me toliko uzbuđuje u širokom, ravničarskom pejzažu, uzbuđuje više od bilo kojeg drugog i drugačijeg likovnog objekta? Jesu li to asocijacije na djetinjstvo, koje u meni traje, ili pak slikarski izazov da pronađem znak upravo tog i takvog krajolika: širokog, od beskraja do beskraja, čiji unutarnji prostor u nekoliko smjerova pokreću tek usamljene vertikale ili valovite brazde. Znam, poetičnost i prva uzbuđenja sigurno su se dogodila u djetinjstvu. Der, kad sam protrčala bosonoga po muljevitim obalama Bosuta, Save, Dunava, Drave, pokušala dohvatiti treperav let leptira, ili sanjkama jurila kroz nepregledne bjeline — bilo je to u ravničarskom, slavonskom, panonskom krajoliku.
Pa, onda valjda, po pravilu prve ljubavi, ja tako putujem i tražim opet istu emociju i isto uzbuđenje. Kažem uzbuđenje, jer ne postoje isti krajolici. Svakako drugačiju sam sliku gledala s Triglava, Treskavca, ili tamo u Suzdalju na krajnjem sjeveru Europe. Ali uzbuđenje je bilo isto, kad sam u širini obzorja mogla nazrijeti razvučenu, valovitu, ili oštru liniju prostrane zemlje, kojom se odvaja od neba.
Čovjek i beskraj, kao čovjek i kozmos, pa onda i one usamljene vertikale: salaša, telegrafskih stupova, snježnih ograda, ili stogova sijena kao da u toj svojoj prirodnoj ravnoteži beskraja dobivaju neka ljudska, neka obilježja bića. A kako nastaje moja slika?
Prije svega, mislim, treba putovati, putovati! Za mene putovanje ima značaj obnavljanja sposobnosti prvog doživljaja, doživljaja koji tako postaje motivacija. U prostoru nastaje crtež — reportažni, dnevnički. Sve ostalo nastaje, potom, u zatvorenom prostoru ateliera. Bilješka dobiva svoje varijacije u crtežu, a zatim na platnu. Mislim da je to proces u kome likovnim sredstvima pokušavam dosegnuti tajnu uzbuđenja prve motivacije koja se dogodila u realnom prostoru pejzaža.
Godinama tako pokušavam na platnu donijeti kasnojesenji kišni ugođaj, a u posljednje vrijeme i dramatične kontraste zimskog pejzaža. Slikam lazurno, jer mi se čini da takav način najbolje odgovara u mom traganju za atmosferom.
Volim crtež – jednostavan, jasan, profinjenog unutarnjeg ritma u ravnoj ili blago valovitoj liniji.
Želim reduciranim sredstvima, i sa malo elemenata dosegnuti i proniknuti tajnu ravničarskog krajolika.
Dok traje uzbuđenje traje i uvijek novi slikarski izazov – traje i uvijek nova ljudska avantura.
ERVENIČKA SJEĆANJA
(u „Kolivka“, glasilo Udruge vinkovački šokački rodovi, br.3., rujan 2006.)
Sjećam se i kićenja bora i mnogočega lijepog i zanimljivog, kao što je odlazak na polnoćku. U jednom malenom selu, s jednom crkvicom usred ušorene jedine ulice i ja uz moju baku Katu, didu Jozu i ujaka Tunju tapkam za mnoštvom koje ide na polnoćku. Ugođaj koji se pamti: zimska noć bez mjesečine, ljudski likovi se miču naprijed, prema crkvici, a u rukama im luči od lijeske, treperavo svjetlo koje pokazuje put. Kakva divota od ugođaja. Sveta noć prožima osjećaje mekoćom i ljepotom tih baklji. To je doživljaj koji me i danas zanosi tajanstvenom ljepotom, iako sam tada bila predškolske dobi.
Šokci iz Ervenice, kao i ostali Šokci, vezani su uz zemlju i gospodarstvo. Ustajali su u ranu zoru, radili do mraka, koji put i noću. Za velike poslove, vremenski ograničene, rješenje je bila moba. To je pomaganje – danas ja tebi, sutra ti meni. Baka Kata bi u krušnoj peći prvo ispekla lepinje (u slast se jedu s kajmakom), pa zatim kruh za mobu velik kao kotač i zatim na žetvu, berbu grožđa, kukuruza itd. Uz posao je bilo mnogo šale, natjecanja, pjesme. Osobito je poslije kolinja, nakon glavnih poslova, uz slasnu večeru, bilo divno slušati kad tetak Andrija Šimić zapjeva stare slavonske pjesme, pa bećarac uz tamburicu, a ostali povedu višeglasno.
U zimske večeri takva su druženja bila česta, svaki put u drugoj kući. Muškarci su tamburali, a žene vezle i pjevale. I ja tada nisam spavala. Rado se prisjećam tih lijepih večeri, pa i svih poslova u kući i oko kuće. Domaće životinje, perad, voćnjak, cvjetnjak – sve mi je to blisko u sjećanju, a naročito prelijepi, plemeniti konji. Posebna ljubav Šokaca, od djetinjstva, su konji. U Ervenici ih je bilo puno. Zadnji konj moga oca bio je Sokol, predivan, prekrasan vranac. Vrlo ga je volio. Danas je kao ljubitelj konja osobito poznat Braco Zaluški Danišin. On je Šokac pun ljubavi i za šokačku baštinu, ali i njezin dobar poznavatelj.
Moji se snovi, da se jednoga dana sasvim vratim u zavičaj, nisu ispunili. Željela sam u zadružnoj kući didaka Stipe urediti galeriju slika i u čardaku mali šokački muzej i sve to darovati gradu svojih predaka.
Svoju čežnju najviše izražavam na svojim likovnim ostvarenjima vezanim uz ravničarski krajolik. Za svoj užitak kupila sam razne uporabne predmete: plug, ornice, đeram kobilaš, kolivku ili zipku, tkalački stan; sve od drveta u malom, pa zemljani ćup za pekmez, koršov za vodu, teglice za mlijeko…Šokca i Šokicu u narodnoj nošnji davno mi je načinila majka.
Ponekad u proljeće ili kasnu jesen kao da strujanje zraka s velike ravnice donese miris Bosuta do Zagreba i s njime one neponovljive noćne ugođaje sokaka iz moga djetinjstva, pa bijele kućice, široku cestu, veliko, veliko tamno nebo i pokoji mali, slabo osvijetljeni prozor; to je ugoda ovakvima kao što sam ja.
Ima ravnica, za onoga tko ju voli i osjeća, veliku, magičnu moć. Čini se da u njoj nema ničega, ali umjetnik u svoju sliku može unijeti toliko duše i srca, pa će plijeniti tajanstvenošću, privlačiti čovjeka toliko da bi htio postati zrak i stopiti se s tom ravnicom, nebom, prostranstvom…
VLASTORUČNI ŽIVOTOPIS
(iz kataloga izložbe – Donacija, Đurđena Zaluški, Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, Gradski muzej Vinkovci, lipanj – srpanj, 2004.)
ĐURĐENA EVA ZALUŠKI, 1928. godine rođena u staroj vinkovačkoj praužitničkoj obitelji posjednika ZALUŠKI, zvanih DANIŠE koji su porijeklom od pl. MATKA TALOVAC (15. stoljeće).
Moj otac – dado MARKO ZALUŠKI, posjednik i majka MARIJA KLAIĆ, domaćica i vezilja rodiše me na radost bakama, didacima, stričevima, tetama, ujacima… kao prvo žensko unuče.
Majčina teta Štefanija Klaić, (udata Hribar u Zagrebu) jedna je iz grupe hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću (umrla 1940. god.), pa otuda valjda naslijedih slikarske gene.
Djetinjstvo i školovanje provodim uz roditelje, dva mlađa brata i mnogobrojnu dragu rodbinu uglavnom u vinkovačkoj Ervenici, idiličnim sokacima, vinogradima i poljima preko Bosuta u Zalužju.
1943.-1947. godine pohađam Učiteljsku školu u Osijeku, gdje i polažem veliku maturu s ruskim jezikom. Profesor iz crtanja slikar Gustav Antolković savjetovao mi je da nastavim školovanje na Umjetničkoj akademiji. Tako i bi, nakon što sam položila prijamni ispit na Zagrebačkoj umjetničkoj akademiji.
1947.-1951. godine studiram na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Profesori: Ernest Tomašević, Krsto Hegedušić, Omer Mujađić, Antun Mezdjić, Ivo Režek…
Diplomirala sam 1951. na Slikarskom odjelu u klasi prof. Ive Režeka.
1951.-1953. na istoj Akademiji na postdiplomskom studiju magistrirala sam u klasi prof. i grafičara Tomislava Krizmana, 1953. god.
Od 1949. u braku s Živkom Haramija, akad. slikarom.
1953. godine zaposlila se kao profesor – početnik crtanja na II. gimnaziji u Zagrebu.
1956. godine položila državni stručni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti za profesora srednje škole.
1954. godine kreirala sam uspravno pismo za učenike osnovne škole, po traženju tadašnjeg Ministarstva prosvjete u Zagrebu.
1953. godine primljena sam u članstvo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (tada se zvao ULUH) u Zagrebu. Od tada pa do 1990, učestvovala sam u radu samoupravnih organa prijašnjeg ULUH-a, kasnije i sada HDLU-a kao zastupnik članstva HDLU-a u republičkim i saveznim institucijama u kulturi. Bila sam i predstavnik HDLU-a na raznim skupovima umjetnika na raznim razinama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala sam u osnivanju, razradi i odvijanju rada likovnih kolonija u Hrvatskoj i inozemstvu.
1960. godine sporazumno prekidam radni odnos i uvrštavam se među umjetnike slobodne profesije. Te godine zbio se i sretan događaj – rodila sam dva divna, željena sina; Predraga i Nenada.
Od 1962 održala 35 samostalnih izložbi. Prva (1962.) i posljednja (2006.) samostalna izložba održana je u Zagrebu u Galeriji Ulrich. Od 1953. sudjelovala na oko 450 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te od 1971. radila u niz likovnih kolonija.
Djela mi se nalaze u nizu gradskih galerija ili zbirki umjetnina: Zagreb – Moderna galerija, Kabinet grafike HAZU, Grafička zbirka NSB, Rijeka, Rovinj, Stari grad na Hvaru,Vukovar, Osijek, Vinkovci, Ilok, Nova gradiška, Slavonski brod, Požega, Varaždin, Krapina, Samobor, Sisak,Gospić,..
Niz djela je u privatnim zbirkama kod nas i u inozemstvu: Americi, Italiji, Švicarskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Rusiji, Francuskoj. Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, Bugarskoj….
O mome radu pisali su: Elena Cvetkova, Josip Depolo, T.Butorac, D.Kalajđić, D. Erceg, Žarko Domljan, Francesco Ghedini, Bruno Taoberi, Alba Laccera, Josip Škunca, Marina Baričević, Vladimir Maleković, Silva Babic, Antun Babić, Magda Weltrusky, V.Melani, Nada Grčevič, Bogdan Mesinger, M.Petković, Juraj Baldani,Vinko Zlamalik,Vlado Bužančić, Zrinka Novak, Brane Crlenjak, Vinko Srhoj, Guido Quien, Mladenka Šolman, Pavle Vasić, Sreto Bošnjak, Lidija Tocilj, Stanko Špoljarić, Eva Postružnik, Oto Švajcer, Antun Bauer, Grga Gamulin, Stjepan Petrović, I.Biard, Vesna Krelja, M.Šigir, K.Ižaković, P.Trajkovski, V.Tofoski, M. Stojanović, G.Jovanovič, Drago Hedl, Željko Hodonj, I.Volčić, Dubravka Premor, Olga Vujović, P.Mišković. Miroslav Pelikan, Duško Maričic, V. Ćalić-Jergović, K.Brlič-Jovanović, S. Stanojević, Željko Sabol, Matko Peić, Vanda Ekl i drugi.
NAPISALI SU O ĐURĐENI
"Među izloženim djelima, ugodno nas je iznenadilo naći, u nekih slikarica, a najviše kod Đurđene Zaluški, izrazito mediteranske motive kao inspiraciju, motive vrlo bliske našoj senzibilnosti. Među njih osam, priznajemo,ona je ta koju smo najviše ocijenili, radi njene dostignute manire izražaja i radi snažne ličnosti…"
Alba LACCERA, Arte-Galleria "Mostra di pittrici croate", Ancona,Voce Adriatica,16.2.1963.
"…Đurđena Haramija-Zaluški prednjači iskrenošću i personalnošću iznoseći svoj poetski svijet."
D. ERCEG, Uspjeh izložbe naših umjetnica u Italiji,Vjesnik,8. VI.1963.
„ Đurđena Haramija-Zaluški ("Mutna rijeka","Šetnja") jedna je od onih slikarica koje iznenađuju ozbiljnošću i cjelovitosću vizije i zrelošću dosljedno provedenog koncepta…“
V. MALEKOVIĆ, Vjesnik,16.III.1964.
"…U godinama koje su slijedile nastajala su nova platna,ali su stara tenebrozna sazvučja ostala prisutna.U toj je tami puno osjećajnosti i fine intimne lirike, bez sjete i bez pesimizma. Danas je Đurđena Zaluški stvaralac sa jasno ocrtanim profilom.Daleko od pomodnog,okrenuta figuraciji, slikarstvu realnosti oslobođenom robovanja predmetu,ona je našla svoj izraz u sferi intime i ličnih preokupacija.Njeno slikarstvo impresionira ozbiljnošću,cjelovitosću vizije,te nadasve iskrenošću.Iz tame, koja se provlači poput opsesije,paluca uvijek svijetlo životne radosti, ono je egzodusn.prema novim svjetlijim područjima mašte."
Nada GRČEVIĆ, predgovor katalogu za samostalnu izložbu u Vinkovcima 1970.god.
"….Možda sam stoga i doživio sada autoricu prvenstveno kao slikara tame. Kao slikara noći, zamračenog beskraja,slikara izgubljenosti,slikara čovjeka u noći, svjetla u kiši, slikara neke zakrabuljene kuće u nepoznatom prostoru Španije ili bilo koje zamračene Španije ovog svijeta… Ali odmah osjećam kako se u toj pojednostavljenosti svijeta, ispod te prividne, spoljne pojednostavljenosti, pojednostavljenosti tamom,odigrava jedno mijenjanje značenja objekata, sasvim rijetkih u toj otopini tame. Svaki prima na sebe, tako izdvojen iz tame, često više maskiran, zaslijepljen svjetlom nego otkriven njim, svaki prima na sebe novi teret značenja, ne samo većeg,nego i drugačijeg,univerzalnijeg, svaki preraštava nehotice, prisiljen na to tamom u koju je utopljen,u simbol, i to može biti simbol razaranja, prošlosti, simbol zaustavljenog, pokopanog vremena, kao oni točkovi kraj otvorenih prostora., prodor bijelog beskraja neba u zatvoreni svijet mračne sobe, jedno žuto čudo svjetla u oceanu tmine, lirski akordi golubova,vjesnika nepoznatih daljina i nepoznatih čovječnosti na rubu ovih samo prividno zatvorenih prostora – ili je to pak krhki skelet televizijske antene…
Svi ovi predmeti postaju osmišljeni,očovječeni na neki način u tom otporu tmini: zgrade dobijaju fizionomiju, kiša postaje atmosfera,stanje čovjeka… Mnogo je tjeskobe na ovim slikama, ali i svaka tjeskoba nosi u sebi i svoje poricanje, otpor, svoju protutežu, svaki je oklop probijen, i upravo je to motiv koji autorica najčešće otkriva – taj nerazriješivi kontrapunkt tjeskobe i nelogičnog, nepojmljivog bljeska života, topline, lirike… trebalo bi govoriti o misaonosti koja je tu prisutna, ne kao cilj ili konstrukcija, nego kao spontani podtekst slike, pa o osobenosti njihove likovne strukture, o tom zrelom osjećaju za strukturu, za magiju atmosfere, za zagonetku motiva, o toj dubini ovog ozbiljnog, određenog, punog slikarstva…"
Bogdan MESINGER, Meditacije uz izložbu Đurđene Haramija-Zaluški, Vinkovačke "Novosti", 15.V. 1970.
"..Slikaricu Durđenu Haramiju-Zaluški, izdvojila bih kao najuspjelijeg autora,koji se predstavio s tri slike pod nazivom "Maslačak".Ti nenametljivi, jednostavni, ugodnim bojama naslikani cvjetovi doimaju se snažno i prirodno.Oni ukazuju i na iskustva u ilustraciji.To su osebujne boje u kojima dominiraju topla,lirska i svjetla sazvučja plavičastežute i zelenkaste boje. Daleko od pomodnog, ta je umjetnica okrenuta figuraciji. Njezini cvjetovi impresioniraju ozbiljnošću, cjelovitosću vizije,iskrenošću poruke i intimom preokupacije…"
Marina BARIČEVIĆ, Radio Zagreb-Zagrebački dnevnik 21.VI. 1970.
„Kad slika golubove ili cvijeće,Đurđena. Zaluški-Haramija pjesnik je intime nostalgičnog nadahnuća,kad slika rodnu Slavoniju,pjesnik je ravnice.Poetično je, rječju, karakteristika njenih ulja komornog formata.Poetično tamnoga. Svjetlo je u slikama škrto, zrnca nade, svjetlo je samo trag životnog optimizma po kojem,napokon,stvari traju…“
Josip ŠKUNCA, Poetika tamnoga, Vjesnik,22.V.1970.
„Đurđena Zaluški-Haramija predstavila se sa dva platna-ulja. To su poetske zabilježbe rovinjskog motiva.. I ne mogavši pribjeći reminiscencijama na onu Đurđenu, koja je još skoro do "jučer"slikala u tamnom tonu i s pravom nosila naziv "poete tamnog" mora se reći da su ova njezina platna oda svjetlosti… Neponovljivom jednostavnošću i dubokom emocionalnošću autorica je žuto-bijelim koloritom ovjekovječila istarske kućice, krovove i skale. Tek neprimjetno ucrtane tamne-crne laterne,u toj svjetloj kompoziciji, znaci su života i radosti što trajno veže uz taj pejzaž.
Iako je taj dragi istarski kamen, taj skelet primorskog sam po sebi tužan i napušten slikarica mu daje toplinu i lirizam. Kao obasjan suncem on postaje otpor, taj kamen oživljava nekom nestvarnom mekoćom…Iščezlo je na tim slikama sve kruto iz zbilje i slike Đurdene Zaluški-Haramija postaju pravi ditiramb kamenom pejzažu.“
Marina BARIČEVIĆ, Zagrebački dnevnik, Radio Zagreb,7.III.1972.
„Ulja "Motiv iz Rovinja"i "Krajolik" Đurđene Zaluški-Haramija gotovo magično progovaraju o zagonetnoj atmosferi jednog specifičnog pejzaža. Iz tmine jednog sjećanja na doživljeni krajobraz u tamnom kontrapunktu kiše,crnog neba ili tjeskobe života onog kamenog i primorskog progovorila je toplina, lirizam i doživijlenost – neka nerazdvojna povezanost pejzaža i slikarice. Đurđena Zaluški-Haramija nije slikarica koja samo znalački vlada kistom i bojom koja umije prenijeti i ovjekovječiti jedan ugođaj već ga i duboko osjeća.“
Marina BARIČEVIĆ, Zagrebački dnevnik, Izložba žena slikarica u salonu ULUHa,Radio Zagreb, 9.III.1972.
"….a radove Đurđene Haramija-Zaluški obilježava jednostavnost kompozicije i smirenost kolorita…"
Juraj BALDANI, Vjesnik,25.VIII.,1972.
„Dinamika vremena u kojem živimo i obrati situacija kojima smo neprestano izloženi, uvjetuju spontanu i brzu izmjenu raspoloženja. Na senzibilne prirode, poput slikarice Đurđene Zaluški – Haramija, takva zbivanja ostavljaju dublji trag i izazivaju potrebu za odgovorom. Umjetnica ga je našla u ambijentima pejsaža gdje govor boje iskazuje stanje psihe.
Iz obilja viđenog slikarica izdvaja oblike i boje po kojima neki prostori, odnosno određeni ugođaji u njima, postaju karakteristični. Ona traži bitnosti što prožimaju sagledanu atmosferu i tako, prenoseći na platno odraz uočenog, obogaćuje svoju viziju i suptilnim titrajima proživljenog. Tako, isti motiv rađen u raznim varijantama ne odstupa od fizičkog identiteta, ali je zato na svakome pojedinom platnu emotivna napetost uvijek nova, psihološka situacija uvijek autentična, a koloristička reakcija uvijek izvorna.
Ciklus pejsaža ravničarskih krajeva i živopisne ruralne arhitekture Slavonije, kojim se Đurđena Zaluški – Haramija, predstavlja na izložbi u Krapini, građen je jednostavnom kompozicijom, sažetim oblicima, melodičnim potezima i toplim bojama. Teme su svakodnevne, uobičajene i bliske – drumovi, polja, stabla i kuće. Sav taj svijet uronjen u uzduh panonskog podneblja, živi sebi svojstvenim ritmičkim otkucajima bila kojim bogata zemlja traje kao nepresušan izvor postojanja.
Slike Đurđene Zaluški – Haramija sugeriraju promatraču iskrenu radost u doživljaju prirode, ljubav za autohtone ambijente i spontanost u izrazu. Slikarica nastoji svojim platnima prenjeti na gledaoca široku lepezu svojih raspoloženja koja se spontano rađaju u susretu s motivom i atmosferom koja ga obavija. I baš taj neposredni i iskreni odnos prema sagledanome pridonosi da njezine slike postaju simpatična odmorišta oka i duha – djelići smirenja razbacani po uskomešanom vrtlogu suvremene civilizacije.“
Juraj BALDANI, predgovor kataloga izložbe, Galerija „Hušnjakovo“, Krapina 1975.
„Početak stvaralačkog rada i traženja vlastitog puta Đurđene Zaluški-Haramije poklapa se s vremenom velike prekretnice u našem likovnom životu na početku šestog decenija. Doktrine socijalističkog realizma bile su prevladane, a sloboda likovnog stvaralaštva, kao rezultat opće demokratizacije društvenog života, otvorila je put pluralizmu i polarizaciji likovnih izraza u širokom rasponu od apstrakcije do nadrealizma kontrapunktnih polova. Senzibilna i iskrena priroda umjetnice s pravom je gravitirala srednjoj, najvitalnijoj struji koja je shvatila da je čista apstrakcija bez ikakve veze sa svijetom osjećanja i koja u svom likovnom oblikovanju polazi od objektivne realnosti s jasnom tendencijom apstrahiranja predmetnosti u umjetničkoj transformaciji vlastitih doživljaja prirode. Opredijelivši se u pretežnom dijelu svog stvaralaštva za pejzažno slikarstvo, Đurđena je nastojala i uspjela dati krajolicima jedan viši smisao i individualnu notu osobnih poetskih preokupacija. Kao rođena Slavonka uspjela je da iz ravničarskih prospekata rodnog kraja progovori plemenita sjeta stara stotine godina, a u izboru boja pošla je od zemljanih tonaliteta preoravane oranice s bogatim nijansama smeđe i okeraste game, oživljene zelenim kolorističkim akcentima stiliziranih krošanja, simbolima čvrstine, rasta i trajanja. Pokatkad ju sjećanje navede na put slikanja istih tih ravni preplavljenih mutnobijelim masama razlivenih voda, nad koje se nadvilo sivo i zastrašujuće nebo. Nikada, međutim, umjetnica ne opisuje detaljno svoja sjećanja, ne gubi se u mnoštvu detalja, nego sve svodi na čisti jezik sažete likovne bilješke, škrte u izražajnim sredstvima i fakturi, ali bogate jednom čudesnom atmosferom sumorna ugođaja. Impresioniraju je fenomeni svjetla u svim njegovim vidovima, češće oni koji bude nostalgična raspoloženja negoli vedri i razigrani sunčani ugođaji. Tako nam u svojim slikama autorica ostavlja rječito svjedočanstvo o onom što je u njezinu životu predstavljalo najvažniji duhovni i emotivni događaj: susret s prirodom, treperenje atmosfere na oblicima i u prostoru, vizija sanjarskog štimunga u nedohvatnim dalj’nama neba iznad ravničarskih krajolika. Upravo stoga mnoge od njezinih slika i nose nazive vezane uz chiaroscuralnu čaroliju prirode kao npr. »Noć«, »Svitanje«, »Kišni dan« i slično. Samokritična, plaha i osjetljiva umjetnica često sumnja u svoje vlastite iluzije i domete, ne sluteći da je nesumnjivo tihim ali čistim i samosvojnim koracima ostavila dragocjen trag i specifičnu stazu u razvoju naše umjetnosti posljednjih desetljeća.
U njezinim su slikama transponirane raznorodne komponente prirode u oblike što ih je rodila njena profinjena ličnost. Ti oblici predstavljaju novi svijet, organiziran od početka do kraja snagom umjetničke imaginacije. U tom je svijetu umjetnica našla vlastito unutrašnje jedinstvo u kojem njezina senzibilnost i njezina svijest nalaze dodirnu točku i međusobnu ravnotežu. U toj je poetskoj ravnoteži ispunjen smisao njenih nastojanja i njezina opstojanja. Pokušavajući da na temelju umjetničkog djela dođem do predodžbe o umjetnici kao čovjeku, stekao sam dojam da su njezino likovno htijenje i stvaralačke želje sačinjeni od raspršenih, magličastih osjeta, da u svakom od njih ona nalazi samo djelić konačne slike. Uvjerena je da tu konačnu sliku ostvaruje u svakom novom djelu, a svako joj se ostvarenje, čim je realizirano, čini samo blijedom sjenkom vlastita htijenja. Ne sluti, međutim, da su njene poetske vizije naših ravni uspjele opčiniti širok krug poznavalaca prave umjetnosti. Razlog je tome prvenstveno u činjenici da su ti pejzaži doživljeni u lirskoj opojenosti i da je umjetnica prozrela tajnu ljepote pojednostavljenih planova. Osjeti koji se manifestiraju na Đurđeninim platnima u tijesnoj su vezi s.ljubavima koje su je kao ličnost oblikovale i s tugama koje su je prekalile. Otkrivajući tako u liku umjetnice pjesnika sjete, otkrili smo i prave značajke njezina emotivnog i introvertiranog bića. Diskretnim odjecima svojih likovnih napora ona je postupno ali sigurno prešla u svijest sviju nas kao ozbiljan, profinjen, blizak i drag umjetnik čiji se opus već danas rascvjetao u istinsku poemu o rodnoj grudi i beskrajnim nebosklonima.“
Vinko ZLAMALIK, predgovor kataloga izložbe, Sisak, „Željezara“ 1976.
„V r i j e m e… i njegova čudesna prostranstva. V r i j e m e medu sumracima, na Malim ravnicama samo u prolazu, nekim djelićem svoje volje, prislonjeno na Djedovinu, niti Noć niti Svitanje, i Noć i Svitanje — ovisi kad je što zapisano.
V r i j e m e. Bez svjedoka među sjećanjima. S a l a š i mlađi i stariji od zaborava. Naizgled izdržljivi za samo nekoliko smrti.
V r i j e m e Velike skice, v r i j e m e raznih Predgrađa.
V r i j e m e kojemu daljine, i njegove i tuđe, postavljaju tolika pitanja, odbijaju odgovore, odolijevaju. . . Čas kišom, čas vodom, Poplavama, čovjekom i njegovim izmišljotinama, Skeletom, Konacima, b o j o m i njenom nestalnošću, rastom, nepredvidivošću oluje, upornošću melankolije…
Koliko sjeta za tim hodom, na tim čekanjim.
U drvoredima, u raščupanim i urednim krošnjama, uz potok ili u bezimenosti, u dvorištima, u sjeni … zajedno sa životom i smrću prolazi i ono.
Da li umorno od samog sebe, od svoje mudrosti, od prastarosti, od svojih briga, od svoje sveprisutnosti, od toga da ga zovu i kunu, prema zvijezdama i suncu, prema susretima sa sudbinom, sa svetkovinama ili potresnim mrakovima medu godišnjim dobima, promašenim nadama, uvijek nekako medu ljudima, i onda kad ih ne spominjemo.
O tome govore, i govorit će, slike Đurđene Zaluški – Haramija.
Ni jedna njezina kompozicija, ni jedna silhueta, ni jedan oblik, niti jedan ton, ni jedna lazurnost, ni jedan simbol, ni jedan nepomak, ni jedna šutnja, ni jedna… ljepota pojednostavljenih planova“ (Vinko Zlamalik) … nije izvan razloga razmišljanja o vremenu, o vremenima i njihovim neizbježnim prostranstvirna.
Đurđena.. najbolje poznaje v r e m e n a svoje Slavonije, svojih Vinkovaca, svoga Zalužja.
Govoreći to doslovnije poznato i prepoznatjivo, njihovu bitnost svedenu na neophodno, s e n t i m e n t a l n o i uz to ipak sažeto na skoro škrti simbol, na s t a n j e ili a t m o s f e r u „samu po sebi“ Đurđena.. zapravo ispovijeda manifest svojih obaveza, svoj pogled na svijet, svoja povjerenja na ta svakojaka vremena i utihnule ljude, na situacije — uk1jućujući pritom svaku sentirnentalnu narav u zajedništvo, u dijalog.
Nesentimentalni ljudi, skloni svemu (a ponajčešće i ničemu), kako ne bi preuzeli ozbiljnu odgovornost i njenu opredjeljenost, teško da će u i s t i n u znati v i d j e t i ove slike. To ni u jednoj konzekvenci ne znači da njihova poruka prestaje Slavonijom (ili Panonijom) i s onima kojj o njoj misle sjećanjem, nostalgijom i željama. M o t i v je sarno „Isprika“, ili dobra prilika, za općenito i višeznačno. Što je, kao što smo već ustvrdili, određeniji, to angažiranije privlači ili odbija, naročito biva li ovako iskren.
Đurđena iz godine u godinu, a napose u posljednjih sedam — osam godina, izgraduje i z r a z i t o svoj slikarski govor, na prvj pogled neposredan (od impresija satkan) i jednostavan, u suštini vrlo osjetljiv i pun zahtjeva, likovno s premalo (putokaznih) uzora. Pred nama je netko tko je na tragu punog i vrijednog otkrića, i što je najvažnije, na tom putu — čiju z r e l o s t neće moći pregaziti niti vlastita narav — niti opasna ljepota iskrenosti, niti osjetljiva i preosjetljiva ljepota povjerenja u dobro. Suočeno sa zrelošću slikarstvo će svojom svrhovitošću donositi i oblikovati odluke. Poslije svakog ispunjenog zahtjeva postavljat će novi, i tu nema drugih izbora. „
Vlado BUŽANČIĆ, predgovor kataloga izložbe, Galerija umjetnosti Vinkovci – likovni salon, 1976.
„Slikarstvo sudbine osamljenosti. Uspinjući se u Voćarsku cestu, taj zagrebački Monmartre, do ateljea Đurđene Zaluški Haramija, nametnula mi se misao kako idem u posjet svojevrsnom pjesniku. I moja misao doista se pretvara u spoznaju već pred vratima ateljea odakle se naziru umjetničina djela – e I eg i j e panonskog pejzaža.
Iza suočenja sa slikarskim svijetom Đurđene, sa njenim uljima na platnu i crtežima – tim simbolima vremena – i dalje u meni traje misao kako je ta slikarica pjesnik.
Pjesnici su poput djece. Iskreno obuzeti nekom misli, odmah zastanu da je i zabilježe… Zar Đurđenini doživljaji sa putovanja, lutanja po krajolicima, zabilježeni na papirićima olovkom uz poneku riječ — nisu i svojevrsni slikarski stihovi?
Đurđena iskrenošću pjesnika i djece ne zatomljuje iskrice trenutka, već ih pretvara u plamen vatre kada je slika dovršena.
Pretvarajući se u razmišljanje, ta nadasve meditativna slikarica tehniku ulja počesto zamjenjuje crtežom, u želji da ureze ugljenom na papir trenutke susreta sa vlastitim djetinjstvom duboko ukorijenjenim u podneblje iz kojega je ponikla, pretočene u simboliku nostalgije i sudbine osamljenosti.
Slikarski svjetovi kao kreativna istina neposrednošću izrečenog postaju bliski motriocu, postaju prepoznatljiv simbol onih koji se pronalaze u slici.
Simbolika jednog od najtoplijih pjesnika panonske ravnice i kasne jeseni u našem slikarstvu Đurđene Zaluški-Haramija, zahvaljujući njenom godinama njegovanom stilu i opisno – simboličnom znaku, postala je naša bliskost.
Na stvaralačkom putu vjernosti temi slikanja panonskog pejzaža ili životnom putu ispunjavanja obveze prema jednom životu što prolazi, a trajao je u tom istom podneblju, ta slikarica crpi brojne motive svojih ulja na platnu i crteža.
Taj stvaralački i pokretački nagon vraćanja izvoru, ma koliko on bio uporno ponavljanje – kao vjernost – a uz to i usavršavanje – kao iskustvenost, daje slikama novo značenje.
… svi pejzaži nastali su kao viđenje jednog života uvijek istim srcem. Svi su vezani postojanošću osjećanja i življenja, i stoga su svi bliski.
Gledajući Đurđenino drveće izniklo u pejzažu panonske ravnice, poneko zaobljeno, zatvorene krošnje ili pak ono bez lišća što strši kao rašlje u zraku, ne asocira li na današnjeg čovjeka koji je drvo na umjetnom tlu?
Đurđenino drvo je čovjek, usamljen i izložen životnim vjetrometinama. Čovjekoliko drvo te slikarice uz svoju opisnu simboliku sadrži i notu angažiranosti autorice.
Nostalgija za zaboravljenim djetinjstvom, pretvorena u otpor betonskom omeđenju na slikama Đurđene, snagom umjetničina senzibiliteta, iskrsava i u slikanju pustoga pejzaža i starih kuća, ugođaja jesenjskih noći i kišnih dana…
I, na tim slikama nema ljudi, a čovjek je stalno prisutan, kao snažni odjek sudbine osamljenosti, kao eho nostalgije za izlascima sunca sa horizonta nepregledne ravnice ili bolnim savijanjem šiblja za jesenskih kiša.
Pretopivši se u svoj zavičaj cijelim bićem Đurđena jednostavno, kakva je i sama kao čovjek, crtačkom virtuoznošću, osjećajem za kompoziciju,slike, toplom gamom ispunjenom mekoćom, ali i dramatskom snagom glasno razmišlja o prošlosti i razaranju — pogledajmo stari zaboravljeni i odbačeni plug ili krhki skelet konja, male seoske kućerke obavijene zagonetkom osamljenosti! Svi ti predmeti u otporu samoći postali su stanje čovjeka.
Svako drvo suvremeno je raspeće čovjeka— okrenutog nebu ili začahurenog u vlastitu misao. Slike Đurđene Zaluški — Haramija, djela su nenametljive prisutnosti, tihih prostora koji se pamte.“
Marina BARIČEVIĆ, predgovor kataloga izložbe, Galerija Lotrščak, Zagreb, 1977.
„Pejzaž kao prirodni okvir čovjeka nezaobilazan je u djelima umjetnika, bilo da se pojavljuje kao scena događanja, kontrapunkt radnje, ili zaseban, samim sobom dostatan sadržaj. Ova neraskidiva i determinantna povezanost čovjeka s prirodom u svim svojim modalitetima i izrazima konstanta je u kojoj svako vrijeme nalazi svoje poklonike.
Đurđena Zaluški-Haramija jedna je od onih umjetnica kojima je pejzaž temeljna preokupacija. Od prve samostalne izložbe 1962. godine do danas traje neprekinuti dijalog sve bogatiji i puniji novim spoznajama. Ono što je Vlado Bužančić istaknuo u predgovoru njezine vinkovačke izložbe 1976. godine da je „motiv samo ‘isprika’, ili dobra prilika za općenito i višeznačno", temelj je njezina pristupa pejzažu. Već od samih početaka Đurđena teži sintezi realija gradeći sliku zatvorenom, čvrstom formom i atmosferom koja s vremenom postaje sve dominantniji faktor slike. Predmet njezine pažnje više su stanja prirode a manje puka stvarnost. Nagomilane emocije slikarica eksterio-rizira tražeći u pejzažu sukladnost, jedinstveno pokriće svome nemiru. Tamna gama i dramatski ugođaj, gotovo uvijek prostor bez čovjeka, ali koji ga i u odsustvu podrazumijeva, sugestivnost atmosfere, odlike su Đurđeninih ranijih pejzaža. S vremenom kao da se otvarao prostor novog viđenja: omekšava se i kopni duktus njezine linije prelazeći u koprenasti zastor slutnje koji slici daje status općenitog. Sloboda kojom pristupa pejzažu rezultat je dosljedne postupnosti kojom se kretala od pojedinačnog općem, nova kvaliteta osvojena analitičnošću samog slikarskog postupka. Statičnost ranijeg pejzažnog kadra zamijenila je dinamikom osnovnog rasporeda strukture tla, a topografska su znamenja ustupila mjesto sugestivnoj gami sordinirana zvuka kao determinantama krajolika (Motiv kod Prilepa II, 1975).
Danas pejzaži Đurđene Zaluški-Haramija imaju novi kvalitet. Široke, najčešće mirne plohe terena, vode i neba čine jedinstvenu, harmoničnu cjelinu. Svjetlo kao da prožima boju, namazi su sve lazur-niji, a grafizam se javlja kao vezivno tkivo slike ili naglašava sadržaj. Slikaricu sve više privlače monokromne harmonije pejzaža pod snijegom, ravničarski ugođaji širokih prostora uz rijeku ili elementarna stanja prirode kao nostalgična potreba identifikacije i izmirenja čovjeka s prirodom. Odbacujući na slici sve suvišno i gradeći je minimumom sredstava, Đurđena Zaluški-Haramija stvara krajolike sugestivne jednostavnosti (Pejzaž kod Kumanova, 1976; Smeđi pejzaž, 1977), izravne komunikacije i takva poetskog naboja da ide u red priznatih pejzažista suvremenog hrvatskog slikarstva.“
Mladenka ŠOLMAN, predgovor kataloga izložbe, Galerija NUBS, Beograd, 1978.
„Zasnivanje prostora samostalnog, unutrašnjeg kruga slikovnog značenja nastaje kod Đurdene Zaluški Haramije u razradi odabrane teme do izražajnog oblika i znaka, od doživljenog njegovom sažetku, koji postaje potom pretpostavka novog načina zahvaćanja vidljivog. Pejsaž, posve obuhvaćen i podređen tom procesu, sinonim je unutrašnjeg stanja svijesti i prirode senzibiliteta. Stoga kretanje likovnih elemenata unutar ekstenzije i ravnomjernog toka površine i reljefa, te pomicanje, iščezavanje i ponovno ocrtavanje sredstava likovne determinacije u prostoru jasnosti, znači otiskivanje tragova senzibilnosti u njezinom putu od shvatljivog i vidljivog ka još neotkrivenom i nepoznatom. Bez obzira na tematski izbor, slika postaje rezultat onoga što se ne može potpuno svesti na bilo kakvu determiniranost, ostajući time fragment koji upućuje na potrebu novog traženja – ili, u formalnom smislu, od linije masi i od mase atmosferi i konačno prostoru, kao sveprožimajućim medijima u kojima nastaju značenja ovog slikarstva. Svježina zapaženog u poretku razriješene, u biti otvorene forme, ne dolazi u opreku sa značenjima koja sugeriraju sinteznu misao – rezultat koji djeluje povratno na samu likovnu koncepciju. … Našavši se pred zadatkom da pronađe mjeru unutar svog shvaćanja univerzalnog, Đurđena Zaluški Haramija nikad ne posiže za metodologijom koja bi umanjila poticajnu i sadržajnu važnost iznenadne doživljajne percepcije vođene sigurnim instinktom i smislom za otkrivanje likovnog, naglasimo to – i grafički zanimljivog u prostoru regije i preko njega, koje ostaje urezano u vizuelnoj memoriji, a, javlja se kao polazište i rezultat istovremeno….
Đurdenin govor bitnim, u prvom se redu – induktivno gledano, zasniva na govoru linije i površine u njihovom izmjeničnom djelovanju i prodiranju u prvi plan likovnog učinka. Kretanje linije, jednostavne ili vezane u spletove, unutar prostora boje i bjeline te atmosfere kao faktora dematerijalizacije, situira se unutar posve preciznih kompozicionih osovina koje su tim linijama često upravo vizualizirane. Prividna disperznost ovih kompozicija ne znači ostajanje na nabacaju ili površnosti impresije, a lakoća forme i oblika — bilo da se radi o opsežnoj protežnosti likovnih elemenata, ili pak o razradi detalja onog iznenada zapaženog, karakteristika je koja osigurava podjednako aktivnost i dinamitet vizije, kao i njezinu ekspresivnu, ali lirsku izražajnost. Nije dakle namjera da se jednostavnim agresivnim djelovanjem postigne emfaza učinka. U većini slučajeva nastoji se registrirati ono što se zbiva prije praga obične percepcije, dakle stvarnosti koja posve izmiče zamjedbi s jedne strane, kao i uvjerenju o važnosti adekvatnog formalnog i imaginacijskog korelata s druge. Ne samo s obzirom na različita rješenja u tradiciji slikarstva pejsaža, nego i s obzirom na suvremenu likovnu problematiku, slikarstvo Đurdene Zaluški Haramije povod je da osmotrimo otvorene mogućnosti istraživanja likovne forme u tom kontekstu. Napose tada kad naidemo na postupak izdvajanja značenja pojedinih elemenata gotovo do superponiranja integritetu djela, što je u ovom slikarstvu tek ponekad prisutno, no ne i zanemarljivo. Ta potreba za autonomizacijom sumarnog znaka, ono je što Đurdenino slikarstvo povezuje sa posve drugačijim likovnim težnjama u suvremenosti, no međutim još više ipak sa značenjima same doživljajnosti i potpune saživljenosti s motivom.“
Zdravko POZNIĆ, predgovor kataloga izložbe, Galerija Karas, Zagreb, 1979.
„…. Zrelost umjetnika nije samo u praćenju svoje naravi i značenju njezine (toliko važne intuitivne) vidovitosti već i u iskustvenom traženju i nalaženju sklada s osobitostima (samosvojnostima) motiva kao jednog od temeljnih razloga bavljenja nekim (na primjer ovakvim) zapisom ili slikom kao (jednom i nekom) osobitom kronikom stanja i toka svijesti u interakcijama sa samim sobom, s povodom, s vremenom, ljudima, prostranstvima, stvarima… I na ovoj izložbi Đurđena Zaluški-Haramija u potpunosti potvrduje tu zrelost svojim načinom komuniciranja, raščitavanja i usvajanja krajolika kroz neku „čvrstu točku“ izbora, kroz izbor središnjeg znaka-motiva kao polazišta iskaza o sebi i kraju ostvarujući zajedničku sudbinu slikom.
Na posljednjoj samostalnoj izložbi (u Sisku, listopada 1981.), koja je, također, dio već uspostavljenog višegodišnjeg (istorodnog) izražajnog kontinuiteta, te „najčvršće“ točke krajolika bile su usamljene kuće, stablo, đeram, stogovi, znakovi raskršća… Sad je prvi puta mreža kao s r e d i š t e svih razloga, svih misli, projekcija onog zapletenog, postojećeg u slikarici, ali bez slike neracionaliziranog („neotpletenog“!). …. Nastavljajući svoju primarnu (i potvrđenu) slikarsku liniju m i n i m u m a Đurđena joj – zavisno od motiva – ovaj puta „suprotstavlja“ u njoj sadržanu njezinu suprotnost: snažnu i koloristički (iako zagasitu) z v u č n u (upravo skulptorsku) organiku, kao i kaligrafiju (Kopačko pismo I i II) i nadrealističku simboliku igre u praznini (na primjer Predah velikih vrša) ne naputajući ni vrlo senzibilno pikturalističko istraživanje „plemenite površina“ — slike, kao što je, npr., slika Brana I.
…. Opredijelila se, između nekoliko bliskih, vlastitih mogućnosti, za pisati pejzaž lirski, presudnim značajkama njegova postojanja. Opredijelila se zapisati ga susretom „na licu mjesta“, ili u sjećanjima, ili uvijek u otvorenom doživljajnom slučaju istraživanja, u slučaju stalnog obnavljanja traženja (ispisivanja) svoje (i njegove) bitne slike (prikaza) lirike tko zna kolikih minulih života nastanjenih u slikaričinom nasljedstvu u kojem je krajolik, očito (bio i ostao), i „pakao i nebo“.
Da, kao i tada (do 1981), tako i sada – u ovom ciklusu – u svemu njegovom: u nostalgijama i u neposrednostima, u prozračnostima i u „skulpturskoj“ opipljivosti (voluminoznoj tenziji), u isprepletenostima i još više u razdvojenostima odraznosti, simbolike i izvjesne hermetičnosti, Đurđena bilježi samo ono što vidi (osobito u preobrazbama) najtrajnijim, presudno gradivnim, iako ovaj put (osobito ponekad) traži i bizarnost u motivu, metafori, ostajući i sada u mjerama svog načina traženja suštine prikaza minimumom slikarskih sredstava.
Sadržajno, iako danas po koji puta znatno dvosmislenije nego prije dersetak godina, pa i prije prelaza na ovaj ciklus prije 3-4 godine, Đurđena i dalje svoje dramatične slike (praznine i bez čovjeka) izgovara sugestivnom tišinom snage glasnog zova. Izgovara s malo slikarskih riječi (sredstava) istinu o dramatično povezanim sudbinama zemlje (krajolika) i sveprisutnog značenja (neprisutnog) čovjeka, stožernu istinu i našeg veremana (ili osobito svojeg i našeg vremena), istinu i liriku kojoj je pejzaž samo jedan od povoda, važan i obuhvatan svojom trajnošću, koja postaje sveprisutnije „zavremena“. I tako stalno govori o prošlim (da li i koliko izgubljenim?), sadašnjim i budućim – pretpostavljenim – životima. Oni su taj viđeni i taj traženi – krajolik. U kojima je, eto, ovaj puta mreža – središte, koje obično nazivamo „izazovni motiv“ ili „čvrsta točka“ kompozicije, fiksacija povoda… i tako dalje…….“
Vlado BUŽANČIĆ, predgovor kataloga izložbe u Galeriji Karas, Zagreb, 1983.
„Postavit ćemo pitanje otkud ovaj ciklus ribarskih mreža u slikarstvu Đurđene Zaluški, slikarice, koja je već preko tri decenije prisutna u nas preko svojih pejzaža. Potekla iz Panonske ravnice u kojoj i prostor i vrijeme nekako mirno teku, teku poput rodne rijeke Bosut. I linije u njenim slikama isto tako mimo i nekako nostalgično teku, svojim laganim vijugavim ravničarskim ritmom otkrivaju nam prisustvo rođenog Slavonca i u pejzažima drugih krajeva. Ta široka, široka nostalgična i vječno putujuća linija prisutna je svugdje. Stoga nemojte se čuditi ako u ovim mrežama ugledate i komadić panonske ravnice. To nije mana, ne, to je znak izuzetnog slikarskog senzibiliteta: sposobnosti da vidi, vidi i ono što drugi ne vide – detalje koji znače mnogo više od slikanog predmeta, igru i tok linije koji je slikarici odraz sopstva i vlastitih korijena, a ne realnosti. … Pogledajmo ove mreže i zapitajmo se jesu li to mreže uopće, pa jesu odgovorit ćemo – ali one su i još štošta drugo. Slikarica nam ostavlja širom otvorena vrata vlastitoj imaginaciji, a da ipak ostaje svoja i samo svoja i dosljedna samoj sebi i svom izrazu. Uočimo tu liniju koja opisuje mrežu, kako li je meka i dugačka, pogledajmo tonove boje kako li su prigušeni i sjetni, pogledajmo još bolje i u svemu tome vidjeti ćemo opet panonsku ravnicu – još točnije slikarica je u svemu vidi jer je uvijek nosi sa sobom u srcu.
Možemo se diviti i duhovitosti i moći zapažanja s kojom su uočeni svi zanimljivi motivi koje mreže pružaju. Igra pluta i niti, kontrast pletiva i cerade, koja ga pokriva. Slikarica sa vrlo malim brojem poteza uspješno daje likovni oblik tom motivu a da ne zanemari karakter i bit samog predmeta, ne negira mu realnost, ali mu daje i još nešto – poetičnost svoje vizije, dah slikarske zrelosti. … Spojiti suprotnosti kao što su ravnica i mreža, nešto prostrano i neobuhvatljivo i nešto čime se obuhvaća, hvata, naizgled teško je. Zrelim umjetnicima i to uspijeva, u mreži se vidi ravnica i organičnost teških panonskih polja. Slikarski izraz toliko je definiran i zreo da ga čak i tako daleki motiv ne može pokolebati, a opet tako jak da može obuhvatiti i izraziti svaki motiv.
Đurđena je slikarica koja dokazuje da u inspiraciji nije zatvorena samo u jedan krug, već da je slobodna i sposobna da kroz filter svog umijeća i osjećajne percepcije izrazi sve i ostvari jedinstvo suprotnosti i time dobije novu snagu za stvaranje i ostvarenje svojih slikarskih mogućnosti, novih i nama uvijek dobrodošlih.
I stoga ovaj ciklus mreža, mreža istarskih i mreža panonskih samim svojim postojanjem dokazuje da vrsnom autoru ne postoje strani i bliski motivi. Tko posjeduje svoj izraz, kao što je ovaj Đurđenin, izraz tihe i jednostavne linije, u svom toku obogaćen jedinstvenom, pomalo sjetnom paletom i dojmom puste, ali nekako plemenite tišine, uvijek je prepoznatljiv ma što slikao. Tako i ove ribarske mreže u svom usamljeničkom postojanju izraženom vješto na platnu ne govore samo o ribi, rijeci i moru, već i o nutarnjem svijetu vrsne slikarice.“
Predrag Haramija, predgovor kataloga izložbe, Zavičajni muzej Rovinj, 1985., Galerija umjetnina Ilok, 1990.
„Slikari sa ravnica Slavonije, Panonije, sa obala Save, Dunava, Vuke, Bosuta, sa ravnica Vojvodine – koji su doživljavali ljepote i čari toga pejzaža, života prirode i ljudi u tom pejzažu, u toj prirodi koja ima toliko bogatstvo svojih specifičnih osobina koje ne nalazimo u drugim prostorima – ostaju vjerni tom pejzažu. Život na toj ravnici ima toliko bogatstvo sadržaja i obilje motiva za slikara u svim periodima godine, u svim ugođajima koje daje priroda u tom pejzažu. Sve su to neiscrpni izvori motiva za jednog slikara.
Jedan slikar koji se tako identificirao sa ovim pejsažom, sa ovom bogatom ravnicom, sa svim ugođajima koje taj pejsaž daje – je slikarica Đurđena Zaluški-Haramija rodom iz Vinkovaca iz ravne Slavonije, sa obala Bosuta koja je svoje doživljaje Slavonije i Vojvodine toliko upila, da joj je to i danas ostala osnovna tema njezinog slikarskog opusa.
Ravnica koja je na cijeloj površini granica sa horizontom, toliko je intenzivno okupirala ovu slikaricu, da je dala cijeli niz diptihona koji u neprekinutom nastavku prelaze sa jedne slike na drugu. U horizontali nastavljaju se pejzaži sa obala Dunava na oranicama, na zimskoj snijegom pokrivenoj neograničenoj ravnici na kojoj pjevaju svoju odu stogovi sijena, posušene trave, nizovi vrba koje proviruju ispod snijega da naglase granice oranica.
Čamac na obali rijeke, đeram u ravnici na polju kojemu je potrebna voda, potrebna i zemlji i ljudima. – I na polju u dnu slike ostavljen leži zaboravljen stari plug. – Možda je to jedna lirska nostalgična poruka koja tako puno govori i tako puno poručuje.
Zimski pejsaži sa ogoljelim stablima drveća, sječom ogoljene vrbe koje stoje u ovom zimskom pejzažu kao park skulptura na kojima se bori magla sa suncem. Sve to stvara posebnu atmosferu, stvara u toj prirodi jedan ugođaj koji je vezan za ovu ravnicu, koji je na slikama Đurđene Zaluški realiziran u bogatim varijacijama i sadržajima. – Serija vanrednih likovnih ostvarenja koje svako po sebi nosi svoj sadržaj i svoj doživljaj i svoju poruku.
Kolor ove slikarice Slavonije zadržao se u suptilnim lirskim tonovima, koji i jesu toliko karakteristični za Slavoniju. Slike ove slikarice zaista su lirske pjesme koje tako sjetno i srdačno pjevaju o ljepoti pejzaža Slavonije, da je malo i slikara i književnika koji su toj bojom i kistom na platno prenesenoj pjesmi ove slikarice dali ljepše sadržaje.
U svakoj slici ove slikarice osjeća se emotivni naboj koji tako snažno izbija iz svake slike, svakog ovog pejzaža. Slikarica Đurđena Zaluški ono što prenosi kistom na platno daje duboko i intenzivno proživljeni doživljaj, da ga kao svoju poruku prenosi gledaocu. Možda je baš to ona nota sa kojom je ova slikarica sa svojim djelima tako srdačno prihvaćena i od javnosti i od kritike. Slikarica koja je bojom i kistom tako divno opjevala ravnicu Slavonije.“
Prof. dr. Antun BAUER, predgovor kataloga izložbe, galerija Ulrich, Zagreb, 1989.
„Od slike do slike na izložbama Đurđene Zaluški-Haramija zov je na drugovanja onih željnih ugođaja, sklonih sjeti nekih prošlih dana, čeznutljivih za nekim, ipak novim, lirskim jutrom. U zavičaju, ili tamo negdje, daleko, svejedno.
Znam izmaglice umrežene u priče njenih škrtih boja koje su prebirale po dirkama sjećanja, po tajnovitim šaputanjima kopačkih snoviđenja. Pustoš neka vodena, bajkanjima svojim zaplela je slikaricu, umrežila joj misli, zadržala dio njena sna.
Rodile se mreže Đurđene Zaluški, tako. I pričale u miru Zelenog otoka o nestvaru močvarne izmišljotine, što tamo negdje, pred sudare velikih voda, skrušeno nude mir. Mreže pričaju priču i nude izazove.
Mreže, škrto bojene, slikarska kazivanja o dosluhu s tajnama. Ulja na platnu kao trag jednog boravka, kao skica za neke buduće priče.
Rastao sam se sa mrežama Đurđene Zaluški početkom osamdesetih, da bi ih upamtio, i uvijek ponovno tražio u priči njenih slikarskih kazivanja.
Znali su mi mreže vratiti u sjećanja nazivi njenih izložbi (KRAJOLICI, Zagreb, Osijek, Vukovar, 1989-, ZOV ZAVIČAJA, Zagreb, Osijek, 1998.) Sjećanja samo. Mreža nigdje. Ili ne onih mreža što su sivom pričom umornih ribara kazivale posebnosti kopačkog zaboravljenog mira.
Šetnja od slike do slike na izložbi "Krajolici" u Osijeku 1989- i "Zov zavičaja" u Zagrebu 1998. priziva u sjećanje rukopis onaj davni, ispisivan u baranjskim izmaglicama početkom osamdesetih. Isti je to rukopis za kojim slikarica Đurđena Zaluški traga dugo. Potvrđuje ga. Dorađuje. Škrtari s bojama da ne povrijedi mir obećan u mnogim druženjima s krajolicima i slikarima od Ptuja do Plovdiva. I uvijek u traganjima za novim nekim svjetlom što će još malo posvijetliti osvjetljena iščekivanja.
Lirska kazivanja o Slavoniji izazovi su kojima se slikarica često vraća. ZOV ZAVIČAJA – može li se ljepše nazvati izložba tridesetak i nešto lirskih ispovijesti što ih doživljava dugo i bilježi godinama nudeći namjernicima svoja uzbuđenja. Smireno ona, čistim glasanjem svojih premaza, kazuje liriku o nezaobilaznom u snu slavonskom (ĐERAM, 1998., ulje na platnu, 43 x 63 cm, STOGOVI, 1996., ulje na platnu, 50 x 70 cm.) I sjećanja na odlaske, i misao neke skoro zaboravljene pjesme, davno izgovorene (OGOLJELI, 1991., ulje na platnu, 40 x 45 cm, BEZNAĐE, 1991., ulje na platnu, 30 x 45 cm) sa strahom da je više nema, ili je nece biti.
Sve se plete oko PUTA U ZAVIČAJ (ulje na platnu, 47 x 69 cm, 1994.). I ne samo na jednoj slici.
Obilazi Đurđena Zaluški na svojim studijskim putovanjima i likovnim druženjima izazove tuđih nemira, da bi se još sigurnije ogledala u posveti boji svoje najveće preokupacije. A ona je prije svega negdje uz Dunav, Savu, Bosut.
U svojoj priči potražit ću opet jednog dana, znam, neke nove mreže izazova. I tri ogoljela drveta u daljini ili ušorenu ulicu neku slavonsku.“
Dejan REBIĆ, Bilješke o bojama, predgovor kataloga izložbe, Likovni salon Vernissage, Osijek, 1998.
„često je opisivana, još češće oslikavana ribarska mreža, te se tako "umrežila" u tijek povijesti i protok vremena, u svijest i u podsvijest. Iščitavanje njezine nazočnosti u simboličkom i metaforičkom jednako je intenzivno i intrigantno kao i u faktografskom i činjeničnom. Naime, jednostavnost i jedinstvenost njezine strukture fascinantne je privlačnosti, a njezina se forma, dinamična i razigrana, u velikim i tromim rijekama, u širokim i lijenim deltama, u hladnim jezerima ili morskim dubinama rastvara uvijek u drugim i gotovo neuhvatljivim oblicima. Ništa nije izgubila na svojoj atraktivnosti ni onda kad je na "suhom" – razvučena i ispružena na vjetru i suncu….
… Upravo će na ovim vrijednostima i zadanostima mreže Đurdena Zaluški ustrajati u "bacanju" svojih mreža u različite rijeke i vode. Dakle, na njihovim izrazito simboličkim sastavnicama koje, međutim, nikada nisu nadvladale jasnoću ishodišta, odnosno njihovu čvrstu vezanost uz podneblje i krajolik. Dapače, nazivom ciklusa slikarica to podvlači precizirajući topološki prostore, odnosno lokalitete i vode u kojima su bačene mreže.
Otkrivajući u njima prvenstveno i prostore simboličkoga u kojemu se prepoznaje slojevitost podsvjesnoga i zagonetnog, iracionalnoga i tajanstvenog, Đurdena Zaluški tim sastavnicama produbljuje svoj izraz. Decidirana ishodišta forme rafiniranom likovnošću slikarica relativizira učvršćujući prije njihove poetske i simboličke konotacije.
Milan BEŠLIĆ, predgovor kataloga izložbe, Zavičajni muzej grada Rovinja, 2002.
„Slikarstvo sjećanja, putovanja, nostalgije…. Slikarstvo Đurđene Zaluški Haramija kao školski je primjer uzoritosti izrečene, moguće formule vrednovanja. Odmah, na vlastitim, slikarskim počecima susrela se s modernošću, pa u ranim djelima, govoreći uvriježenim jezikom, slušamo jeke informela, rouizma, tašizma, akcijskog slikarstva, minimalizma ili nekog dalekog sezanizma. Međutim, dok su stilotvorni ili moderni autori tražili suglasje između struktura i motiva od samih struktura, pa će se nazvati zajednički apstraktnima, Đurđena s motivima, sa svakom slikom sve više, putuje sebi, svojim doživljajima, svojim sjećanjima, svojim ljepotama. Kao da je romb, trokut ili čista gesta boje ili zamah crte, više apstraktan od ravnica, rijeke ili oranice. Tu je Đurđena Zaluški Haramija postojana kroz cijeli svoj opus. Pronašla je akord između modernosti, općih aktualnosti i svoje intime i osobnosti zaljubljene u slavonsku nizinu, kasne zime i jutarnje izmaglice…“
Đuro VANĐURA, predgovor kataloga izložbe, Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, Gradski muzej Vinkovci, lipanj – srpanj, 2004.
„Kada sam promatrala jedno ulje slikarice Đurđene Eve Zaluški nastalo 70-tih godina kao konačno ostvarenje nekog putnog zapisa iz Španjolske, bio je to, zapravo, bljesak u noći! Bila je to neka bjelina koja se probila kroz mrklinu sivo-crne noći, Učinilo mi se da sam i sama doživjela sličan prizor putujući Andaluzijom. Na Đurđeninoj slici bila je to bjelina jednog maurskog zida neke kuće koja je svojim unutarnjim sjajem zablistala dok je autobus prolazio, Taj bljesak, on je realan i imaginaran, On je također i sažetak ciklusa zapisa s jednog puta. Ali, bljesak će se ponoviti na Đurđeninim slikama. Naći ćemo ga u jednom večernjem zapisu iz Slavonije, (Tadijanović:"Dugo u noć, u zimsku dugu noć, moja majka bijelo platno tka,,,") ili kada jedne zime iz vlaka preko zaleđene rijeke ugleda obrise Kijeva,
Pitam se: ako nisi pisac ili kroničar, može li i slikarska tehnika, ploha izraziti taj emotivni sažetak jednog djelića trenutka, kao neku jeku trenutka? Je li to onda vizualna transformacija naših emocija? Naš unutarnji zavičaj kao da je sazdan cd takvih doživljaja Zavičaj je, naravno, sve ono što mi jesmo i što smo bili: tradicija, iskustvo, porodično stablo, geneza, Odisej, Itaka. Đurđena u tom pogledu ima prepoznatljive korijene generacija i generacija ponosnih šokačkih ratnika, znamenitih glava koje su stigle i do Požuna. Ali, svatko od nas nosi u sebi i onaj drugi zavičaj sazdan od naših emotivnih dodira sa svijetom, Čovjek je kao struna koja titra u nekom neshvatljivom trenutku, ponijevši sa sobom neku sliku, zvuk, neki treptaj ili jednostavno bljesak.
.. I gdje god propitiva svugdje se čovjek, sukobljen s mitološkim silama prirode, maestralno neodoljivo, čeznutljivo vraća svome početku, vraća se Itaci. Tako Đurđena Eva Zaluški, ma gdje bila, u Španjolskoj (1969.), Međimurju (1972,), u makedonskom Prohoru Pčinjskom (1976,), u Strumici (1977 ili Počitelju (1972,), dalekoj Ukrajini (1974,), neumitno i neodoljivo se vraća svojoj vinkovačkoj Ervenici, harmoniji svoga djetinjstva, ljepoti široki panonskih vidika u kojima svjetlo u noći svjedoči o usamljenom čovjek pod zvijezdama, o zavičaju, o Itaci…
… Cijelo umjetničko djelo Đurđene Zaluški senzibilni je, introvertirani zapis s puta putovanja i kretanja. Naravno, prvi zapis, crtež ili znak, urezani u putnoj bilježnici olovkom, tušem, ugljenom ili flomasterom (neke od tih skica poput nacrta za buduće slike prikazujemo na izložbi), bili su tek ishodišna ideja za predstojeću slojevitu slikarsku nadgradnju konačne slike; ulja gvaševa ili akvarela, Jednom će se kist zaustaviti kada dosegne skicoznu senzaciju prvog dojma koji je autor osjetio, ugledavši u širokoj panorami krajolika intrigantni volumen nekog predmeta tradicionalne arhitekture, ili nekog drugog posredovanog oblika: vrbe, stabla, stogova sjena Drugi put pak putovanje će biti dugo, a autorska razrada motiva slojevita a slika će nekada ostaviti dojam kao da nikada neće biti sasvim dovršena. Ali, to je privid koji umjetnici poznaju otkada je slika izgubila pretpovijesni vitalistički značaj i postala svijet za sebe, mikrokozmos, Ali, taj privid ima i dublje značenje. Jer čovjek se kreće ili sjedi, ali njegova je duša putnik, vječiti putnik…Zato možda Đurđena Zaluški ponekad za svoje slike kaže: "da su one za srce i dušu,..". Kao glazba. Najbolje slike Đurđene Zaluški, nastaju upotrebom minimalnih likovnih sredstava (minimal-art) i zrače specifičnom atmosferom koju proizvodi taj zagrljaj između široke horizontale i mekog volumena detalja. Mogli bismo reći da je to njen slikarski znak i ona će ga znati pronaći i na Mediteranu, jer će grafizam nekog ribarskog alata, mreže ili vrše dotaknuti isti kontrapunkt.
Latini kažu: Omnia mea mecum porto, ili Sve svoje nosim sa sobom, tako su i u slikarstvu Đurđene Zaluški nastajali tematski različiti ciklusi u skladu s autorovim kretanjem, putovanjima, ali jedinstvenog i prepoznatljivog slikarskog znaka i rukopisa. Ima jedno ulje djevojčice za pijaninom, koje je Đurđena naslovila kao: "Sjećanje na Evu", Eva je drugo ime autorice, koje je ona iz nekih razloga zapustila. Na isti način većinu Đurđeninih slika mogli bismo nazvati: Sjećanje na Ervenicu, vinkovački predjel u kome se zbivalo njeno djetinjstvo, Formalno govoreći, to slikarstvo nikada nije napustilo figuraciju, jer se napajalo na izvoru neizmjernog bogatstva odnosa između čovjeka i prirode. Ali je autor na tom izvoru tražio svoj zamišljeni, dakle, apstraktni znak ravnoteže i harmonije, svoju Itaku. Istodobno način likovne obrade nužno je bilježio sva moderna i post-modema slikarska iskustva. Kada su predmeti slike prizori tradicionalne arhitekture iz starih gradova (Strumica, Prohor Pčinjski, Prilep, Počitelj, pa najzad i dio ciklusa iz Španjolske) na platna se useli pomalo nadrealistička samoća, pomalo kao "de-kirikovska" atmosfera. Ali, naglašeno emotivni pristup i ljudska toplina i mirna sugestivnost kojima ova djela zrače, nisu autoru dopustila da ikada do kraja zakorače u nadrealističko postvarenje. Tako je napokon i slikarstvo Đurđene Zaluški u punom pojmu moderno slikarstvo, obogaćeno tvrdoglavom autentičnošću vlastitog nadahnuća, emocija i doživljaja, Neke su slike gotovo monokromne, što bi tradicionalni kritičari rekli "slike štimunga", To je kada, kako kaže autorica, slikar više radi terpentinom, lazurom nego bojom. Tako su nastala neka majstorska djela zimske bjeline ili noćni prizori i posebno neponovljivo vrijedni akvareli.
… I najzad, svaka Odiseja ima sudbinski zadani pravac kretanja – to je povratak na Itaku. Tako je i Đurđena Eva Zaluški godinama zamišljala kako će u zreloj dobi njene slike, njena djela krasiti zidove ambijentalnog prostora u djedovskoj vinkovačkoj kući, u njenoj Ervenici. Ali, slijed životnih okolnosti htio je drugačije, pa je lanjske godine poklonila galeriji ‘Slavko Kopač" u zavičajnim Vinkovcima 50-tak svojih radova s popratnim bio-bibliografskim podacima, obogativši tako fundus Gradskog muzeja Stvaralačka avantura je pronašla svoje utočište, ishodište, a Đurđenine slike svoju Itaku.
Talijanski nobelovac, pjesnik Salvatore Ouasimodo zapisao je: "Svatko stoji sam na srcu zemlje, proboden jednom zrakom sunca a veče je već tu."
Zrnka NOVAK, predgovor kataloga izložbe, Galerija Ulrich, Zagreb, 2006
„Sredinom studenoga akademska slikarica Đurđena Eva Zaluški u renomiranoj zagrebačkoj Galeriji Ulrich izložila je izbor djela iz gotovo četrdesetogodišnjega slikarskog opusa. Riječ je o pedeset i dva djela, koja su nastala u razdoblju od 1969. pa do 2005. godine. Najvećim dijelom to su ulja na platnu, papiru, lesonitu, uz nekoliko kombiniranih tehnika i akvareliranih crteža. Izložba ima naslov Moja putovanja i lutanja, koji se izvanredno uklapa u cijelu koncepciju izložbe.
Slikarska putovanja počinju bilješkama, s nekoliko poteza olovke, ugljena, složi se nekoliko temeljnih impresija da bi kasnije u ozbiljnoj razradi, prvi dojmovi bili pretočeni u cjeloviti zapis sjećanja. Sjećanja koja često dugo tegobno izviru, noseći na svjetlost dana nejasne obrise pobude, najčešće snažne valove optimizma u suočenju s motivom. Umjetnica je na samome početku prepoznala detalj koji ju je uzbudio, potresao, zadržao. Vješto s nekoliko lakih zamaha prvi dojam ostavio je trag na papiru.
Đurđena Eva Zaluški uvijek je posjedovala izraziti senzibilitet u prepoznavanju motiva koji može ispuniti sve njezine zamisli, od pristupa do konačne realizacije. Bilo da je riječ o staroj arhitekturi, nizu bijelih zidova suvremene gradnje ili kadrovima pejsaža. Na svakome od izloženih djela može se nesmetano očitati, osjetiti jedinstvena atmosfera koja se izdiže iz nanesenih slojeva boje. Recimo i to, na slikama Đurdene Eve Zaluški ne može se opaziti prisutnost ljudi iako se njihova nazočnost ne može dovoditi u pitanje. Pejsaži su posebna kategorija pristupa slikarice.
Ponekad je pejzaž samo odraz pustoga predjela, neremećenoga prostora, kojemu samo godišnja doba mijenjaju lice i ne diraju ništa.
Slikari uvijek portretiraju, bilo vlastito ili tuđe lice, jednako tako mrtvu prirodu ili pejzaž, uvijek dajući svoj osebujni "štih".
Gospoda Zaluški nije sklona kolorističkim eksplozijama, njezine su boje prigušene, primirene, ponekad slika i monokromno. Slikarstvo Đurđene Eve Zaluški odmjereno je, pažljivo, poetično, dubokoga dojma, nježno, a iznad svega rafinirano. Riječ je o značajnom slikarskom opusu, rekao bih jednom od temeljnih slikarskih djela suvremenoga hrvatskog slikarstva druge polovine XX. stoljeća.
Izložba Đurđene Eve Zaluški „Moja putovanja i lutanja“ u Galeriji Ulrich zacijelo je jedna od ponajboljih viđenih ove godine. Djela izabrana za ovu izložbu daju potpunu informaciju o dugovječnom slikarskom interesu i ostvarenim (ne malim) rezultatima. Slikarstvo u kojemu možemo ovih dana uživati primarno je iskreno, nastaje kao plod prirodnih poticaja.“
Miroslav PELIKAN, Fokus, 8.12.2006.
„Samozatajna i tiha, akademska slikarica Eva Đurđena Zaluški Haramija predano je radila do samoga kraja života i već uistinu onemoćala svojim je zadnjim snagama nastojala podariti ljubav i pažnju rođacima, prijateljima, bližnjima, te dati još koji doprinos hrvatskoj kulturi.
Rođena je u rodu Zaluških, zvanih Danišini i na svoje je podrijetlo bila posebice ponosna, a uz svoj zavičaj vezana.
Nakon gimnazije, koju je pohađala u Vinkovcima i Osijeku, diplomirala je slikarstvo na ALU u Zagrebu i magistrirala u klasi prof. Tomislava Krizmana. Neprestano se usavršavala na brojnim studijskim putovanjima Europom, sudjelovala na mnogim likovnim kolonijama (Ptuj, Počitelj, Primošten, Banska Bystrica, Prilep, Kumanovo, Nova Gradiška, Strumica, Pančevo Ilok, Ečka, Plovdiv, Vrbovec, Slavonski Brod, Rovinj…), izlagala na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu (oko 400), te aktivno sudjelovala u radu Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Za svoj rad dobila je mnoge nagrade u zemlji i inozemstvu, a 1999. odlikovana je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Slikarski opus Eve Đurđene Zaluški nastao je kao specifični spoj njezine osobnosti, plahe i introvertirane te fascinacije ravničarskim djetinjstvom, duboko pohranjene u njezinu intimu. Kako su primijetili likovni kritičari, ona je slikarica minimalističkih vizura i prigušenog kolorita. Uvijek ju je iznova nadahnjivao pejzaž, posebice slavonski. Njezini pejzaži nisu tek mediji nekih specifičnih ugođaja, afektivni transparenti, već uistinu lirske refleksije. Ova, nadasve refleksivna slikarica, razvijala je kroz vizualno siromaštvo slavonskoga pejzaža svoju neprestanu ontološku potragu, svoje aproksimativne ljudske odgovore na vječna pitanja o relaciji ljudskog i vječnog, vremena i prostora, prostora kao privida, ali privida iz kojega se, osobito kada je on tako ogoljen, minimaliziran, može iščitavati poruke vremena. U slikarstvu Đurđeninom postoji nešto duboko panonsko, ravničarsko, postoji jedna specifična i bolna spoznaja čovjekove neznatnosti pred prirodom, do koje se dolazi osjećanjem nesrazmjera ogromnog „praznog" ravničarskog prostora i ljudskog tijela, a koja rezultira dubokom i neizlječivom melankolijom. Pitala se slikarica „što je to, što me toliko uzbuđuje u širokom, ravničarskom pejzažu, uzbuđuje više od bilo kojeg drugog i drugačijeg likovnog objekta? Jesu li to asocijacije na djetinjstvo, koje u meni traje, ili pak slikarski izazov da pronađem znak upravo tog i takvog krajolika: širokog, od beskraja do beskraja, čiji unutarnji prostor u nekoliko smjerova pokreću tek usamljene vertikale ili valovite brazde. Znam, poetičnost i prva uzbuđenja sigurno su se dogodila u djetinjstvu. Jer, kad sam protrčala bosonoga po muljevitim obalama Bosuta, Save, Dunava, Drave, pokušala dohvatiti treperav let leptira ili sanjkama jurila kroz nepregledne bjeline – bilo je to u ravničarskom, slavonskom, panonskom krajoliku." O svojoj trajnoj ljubavi prema zavičaju nadahnuto je progovorila i u 3. broju naše „Kolivke" na čijoj je naslovnici i reprodukcija njezine slike „Vinkovci – Ervenica".
Stvaralaštvo Đurđene Zaluški pratili su blagi pomaci, od faze u kojoj je zaokupljena motivima šokačkih kuća, dvorišta, stanova i u kojoj je htjela izraziti određeni ugođaj, pa do gotovo čistih ploha neba i zemlje, na kojima se motivski ističe tek neki detalj, najčešće u vertikali, kao metaforički kontrast horizontali, ali i jedna i druga platna vežu iste potke, profinjeni lirizam i duboka refleksivnost. Slikarica je to sklona meditaciji, sklona uhvatiti teško vidljivo, tražiti podtekst, spoznati palimpsestnu prirodu stvarnosti. Njezin je senzibilitet našao odraza u specifičnom slikarskom rukopisu koji akrilu daje gotovo akvarelističku mekoću.
Eva Đurđena Zaluški-Haramija ovjekovječila je umjetnički svoj zavičaj, utkavši u svoje slike interakciju svoje nutrine i prostora, nadjenuvši im znakovita imena „Noć", „Svitanje", „Kišni dan", „Povratak i dug zemlji", „Brazde pred zimu", „Ravnica u magli", „Zalužje", „Danišin Đeram", „Noć na Bosutu"…
Vinkovačkoj galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač darovala je 57 djela.
Evu Danišinu pamtit ćemo ne samo kao slikaricu i intelektualku, nego kao i profinjenu i dobru osobu, u čijem je dostojanstvenom držanju i dobrom ukusu sigurno bilo i nešto nasljeđa od svih njezinih šokačkih predaka. S radošću i s voljom je dolazila na priredbe „Vinkovačkih šokačkih rodova" ističući ponosno svoje šokačko podrijetlo. Zato ćemo je se uvijek sjećati s ljubavlju.“
Vlasta MARKASOVIĆ, In Memoriam, Kolivka br. 5., rujan 2008.
NAGRADE
1959. Beograd, za opremu i ilustraciju knjiga na Međunarodnom sajmu knjiga
1964. Subotica, III. likovni susret
1965. Italija, medalja Comune di Pistoia, Mostra Italo – Jugoslava
1967. Italija, Pro Loco-Santhia, diploma "IV. mostra nazionale di pittura"
Rovinj, Turističko društvo Rovinj, otkupna nagrada
1970. Zagreb, nagrada za slikarstvo na sajmu cvijeća
Gospić, V. Likanale, otkupna nagrada
Rovinj, "Grisia 70", plaketa za slikarstvo
1971. Rovinj, "Grisia 71", druga nagrada
Subotica, X. likovni susret, otkupna nagrada
1974. Sisak, počasni član Kombinata Željezare Sisak
1975. Zagreb, HDLU, priznanje za slikarstvo i društveni rad
Rovinj, Umjetnička kolonija XII./75, treća nagrada
Osijek, V. bienale Slavonaca, otkupna nagrada Galerije lik. umjetnosti Osijek
1977. Gospić, XII. Likanale, otkupna nagrada
Osijek, VI. bienale Slavonaca, druga nagrada (Ex aequo)
1978. Rovinj, Umjetnička kolonija 15/78, otkupna nagrada
Zagreb, Galerija Dubrava, diploma za likovnu suradnju
Gospić, XIII. Likanale, otkupna nagrada
1979. Rovinj, Umjetnička kolonija 16/79, nagrada za slikarstvo
Zagreb, 7. zagrebačka izložba jug. crteža, otkup Kabineta grafike JAZU
1980. Vinkovci, otkupna nagrada Osnovne banke "Jugobanka"
Zagreb, Galerija instituta "Ruđer Bošković", priznanje za likovnu suradnju
Primošten, Umjetnička kolonija, plaketa
Zagreb-Beograd-Ljubljana-Sarajevo, povelja općina
1981. Vinkovci, plaketa grada za likovno stvaralaštvo
Zagreb, 8. zagrebačka izložba jug. crteža, otkup Nacionalne zbirke za grafiku
1982. Rovinj, Umjetnička kolonija, druga nagrada (diploma)
1983. Zagreb, 9. zagrebačka izložba jug. crteža, otkup Kabineta grafike JAZU
Rovinj, Prva nagrada, "Batana" Skupštine općine Rovinj
1984. Rovinj, za slikarstvo nagrada Umjetničke kolonije
1985. Zagreb, 10. zagrebačka izložba jug. crteža, otkup Kabineta grafike JAZU
1987. Zagreb, 11. zagrebačka izložba jug. crteža, otkup Kabineta JAZU
1989. Zagreb, 12. zagrebačka izložba jug. crteža, otkup Nacionalne zbirke za grafiku
1990. Rovinj, nagrada za slikarstvo
1991. Zagreb, 13. zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike HAZU, otkup
1999. Zagreb, odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića
2004. Rovinj, Priznanje za doprinos i stvaranje Zavičajnog muzeja grada Rovinja u povodu 50. Obljetnice osnutka i Međunarodnog dana muzeja.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1962. Zagreb, Salon Likum
1966. Rovinj, Zavičajni muzej
1970. Zagreb, Društveni dom "Centar"
1970. Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti Osijek, "Saponija" (s Nives Kavurić-Kurtović i Sonjom Tajčević Kovačić)
1971. Rovinj, Zavičajni muzej
1971. Rovinj, Salon hotela "Eden"
1974. Zagreb, Galerija Lotrščak
1975. Krapina, Galerija Hušnjakovo
1976. Sisak, "Željezara"
1976. Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti
1976. Vukovar, Zbirka Bauer – galerija umjetnina
1977. Kumanovo, Umetnička galerija
1977. Bitola, Umetnička galerija
1977. Zagreb, Galerija Lotrščak
1977. Starigrad na Hvaru, Galerija "Sv. Jerolim"
1977. Sesvete, Narodno sveučilište
1978. Beograd, Galerija "NUBS" (sa Zlatkom Čularom)
1979. Zagreb, Salon galerije "Karas"
1979. Zagreb, Galerija instituta "Ruđer Bošković"
1981. Sisak, "Željezara" (sa Stankom Jančić)
1982. Zagreb, Salon galerije "Karas"
1985. Rovinj, Galerija zavičajnog muzeja
1986. Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti
1989. Zagreb, Galerija Ulrich
1989. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti
1989. Vukovar, Zbirka Bauer – galerija umjetnina
1990. Ilok, Galerija umjetnina, Dvorac
1993. Zagreb, Galerija izlog – Likum
1998. Zagreb, Galerija Ulrich
1998. Osijek, Likovni salon Vernissage
2002. Rovinj, Zavičajni muzej
2004. Vinkovci, Donacija, Galerija likovnih umjetnosti, Gradski muzej Vinkovci.
2006. Zagreb, Galerija Ulrich
LIKOVNE KOLONIJE
1963. do 2008., redovito sudjeluje na izložbama Umjetničke kolonije u Rovinju
1971. III. slikarska kolonija "Poetovio-Ptuj"
1972. Međunarodna umjetnička kolonija u Počitelju
1973. Umjetnička kolonija u Primoštenu
1974. Međunarodni grafički simpozij u Banskoj Bystrici, ČSSR
IV. kolonija likovnih umjetnika u Sisku
1975. XVIII. internacionalna slikarska kolonija u Prilepu
1976. Slikarska kolonija "Prohor Pčinjski", Vranje – Kumanovo
Likovna kolonija "Strmac 76", Nova Gradiška
1977. XIV. međunarodna likovna kolonija u Strumici
1978. Likovna kolonija "Delibratski pesak", Pančevo
1980. Umjetnička kolonija Ečka
Likovna kolonija u Iloku
1981. Umjetnička kolonija "Sisevac"
Baranjska umjetnička kolonija VII. saziv na Zelenom otoku
1982. XII. kolonija likovnih umjetnika u Sisku
1983. Likovna kolonija Ilok, VIII. saziv
1984. Umjetnička kolonija Ečka (Vojvodina)
X. međdunaroden plener po živopis, Plovdiv, Bugarska
1989. Ilok, XIV. saziv
1998. Vrbovec, XII. međunarodni likovni susret
2001. Slavonski Brod, XX. saziv akvarelističke kolonije "Sava"
STUDIJSKA PUTOVANJA
Italija, Grčka, Španjolska, Francuska, Austrija, Mađarska, Rusija, Čehoslovačka, Turska, Rumunjska, Bugarska i cijela bivša Jugoslavija.
SKUPNE IZLOŽBE
Više od 400 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu
VAŽNIJI RADOVI (IZLOŽENI NA SAMOSTALNIM IZLOŽBAMA)
Zagreb, Likum 1962. (prva izložba)
1. ŽENSKI AKT 1960. ulje 67,5×66,5 cm
2. PEJZAŽ 1960. ulje 73×50 cm
3. JEŽEVI 1960. ulje 70×49 cm
4. DOŽIVLJAJ TRGA I 1961. ulje 70,5×49 cm
5. ILICA 1961. ulje 70×42 cm
6. BRIGE 1961. ulje 100×47,5 cm
7. MORA ATOMSKOG DOBA 1961. ulje 49×47,5 cm
8. USNULI GRAD 1961. ulje 100×80 cm
9. NOĆ 1961. monotyp 28×9 cm
10. ZEBRA I 1961. ulje 73×54 cm
11. DOŽIVLJAJ TRGA II 1962. ulje 73×70 cm
12. U KIŠNI DAN 1961. ulje 73×54 cm
13. MUŠKI AKT 1961. ulje 75×49,5 cm
14. IZ PREDGRAĐA 1962. ulje 73×54 cm
15. DJEČAK I URA 1962. ulje 100×75 cm
16. DRVENI KONJIĆ 1962. ulje 55,5×36,5 cm
17. IGRA 1962. ulje 122×95 cm
18. U OBLACIMA 1962. monotyp
19. SJENA ČOVJEKA 1962. litografija 59×43 cm
20. ZEBRA II 1962.
21. ŽENE 1962. linorez 22,5×16,4 cm.
22. ILICA II 1962. ulje 76×43 cm
Muzejska zbirka Rovinj, 1966.
1. DRVENI KONJIĆ
2. MUŠKI AKT
3. ŽENSKI AKT
4. SAM
5. DVOJE
6. STARE KUĆE
7. OPUSTOŠEN DOM
8. ROVINJ
9. TRG PIGNATON I.
10. TRG PIGNATON II.
11. ROVINJSKE KUĆE I.
12. ROVINJSKE KUĆE II
13. ROVINJSKE KUĆE III.
14. ROVINJSKE KUĆE IV.
15. ROVINJSKE KUĆE V.
16. ROVINJSKE KUĆE VI.
17. KROVOVI I DIMNJACI I
18. KROVOVI I DIMNJACI II.
19. KROVOVI I DIMNJACI III.
20. KROVOVI I DIMNJACI IV.
Galerija „Hušnjakovo“, Krapina 1975.
1. MOTIV IZ VINKOVACA, ulje 75 X 105 cm
2. DJEDOVINA I., ulje, 65 X 105 cm
3. DJEDOVINA V., ulje, 33 x 41 cm
4. IZ PREDGRAĐA, ulje, 63 X 105 cm
5. IZ PREDGRAĐA, ulje, 65 x 100 cm
6. STARA KUĆA, ulje, 65 X 100 cm
7. OTPISANA KUĆA, ulje, 50 X 65 cm
9. OTPISANA KUĆA II, ulje, 50 X 65 cm
10. NOĆ, ulje, 33 X 55 cm
11. MOTIV IZ SISKA, ulje, 46 X 55 cm
12. KIŠA U POČITELJU, ulje, 46 X 70 cm
13. SUTON U POČITELJU, ulje, 40 X 50 cm
14. DOŽIVLJAJ HERCEGOVINE, ulje, 50 X 70 cm
15. RAVNICA, ulje, 55 X 80 cm
16. KASNA JESEN, ulje, 46 X 67 cm
17. PEJZAŽ, ulje, 67 X 96 cm
18. PEJZAŽ, ulje, 34 X 50 cm
19. PEJZAŽ I., ulje, 34 X 50 cm
20. PEJZAŽ II., ulje, 40 X 60 cm
21. PEJZAŽ, ulje, 33 X 43 cm
22. PEJZAŽ, ulje, 33 X 41 cm
23. PEJZAŽ, ulje, 33 X 41 cm
24. PEJZAŽ, ulje, 33 X 41 cm
24—29. BILJEŠKE PASTELOM, 27 X 36 cm
Sisak „Željezara“, 1976.
1. DJEDOVINA, ulje 65 X 81 cm
2. DJEDOVINA, ulje 33X 41 cm
3. DJEDOVINA, ulje 33X 41 cm
4. DJEDOVINA, ulje 33X 41 cm
5. IZ PREDGRAĐA, ulje 63X105 cm
6. IZ PREDGRAĐA, ulje 65X100 cm
7. MOTIV iZ SISKA, ulje 33X 45 cm
8. STARA KUĆA, ulje 65X 92 cm
9. STARA KUĆA NOĆU, ulje 50X 65 cm
10. SVITANJE, ulje 46 X 65 cm
11. IGRA S BUNDEVAMA, ulje 3 45X 65 cm
12. NOĆ, ulje 33 X 55 cm
13. NOĆNI UGOĐAJ, ulje 65X100 cm
14. ZALUŽJE I, ulje 40X 60 cm
15. ZALUŽJE II, ulje 40X 60 cm
16. KIŠNI DAN, ulje 46X 70 cm
17. KIŠNI DAN, ulje 65X100 cm
18. NABUJALE VODE, ulje 65X100 cm
19. PEJZAŽ I, ulje 46X 66 cm
20. PEJZAŽ II, ulje 46X 66 cm
21. PEJZAŽ, ulje 65X 92 cm
22. MALI PEJZAŽ, ulje 34X 50 cm
23. MALI PEJZAŽ, ulje 34X 50 cm
24-34. BILJEŠKE PASTELOM
Vinkovci 1976.
1. Prohujalo vrijeme I, 1974. ulje/platno, 33×41 cm
2. Prohujalo vrijeme II, 1974. ulje/platno, 33×41 cm
3. Iz predgrađa, 1974 ulje/platno, 63×105 cm
4. Kišni dan u Počitelju, 1973-74. ulje/platno, 46X70 cm
5. Motiv iz Počitelja III, 1973-74. ulje/platno, 24 X 42 cm
6. Motiv iz Počitelja IV, 1973-74. ulje/platno, 24 X 42 cm
7. Velika skica, 1974. ulje/platno, 65×92 cm
8. Mala ravnica, 1974. ulje/platno, 15×35 cm
9. Jesenski dan, 1975. ulje/platno, 34 x 50 cm
10. Uz rijeku, 1975. ulje/platno, 34×50 cm
11. Svitanje, 1975. ulje/platno, 46 x 65 cm
12. Noć, 1974. ulje/platno, 33×55 cm
13. Noćni ugođaj, 1975. ulje/platno, 40 x 60 cm
14. Motiv iz Prilepa I, 1975. ulje/platno, 46×66 cm
15. Motiv iz Prilepa II, 1975. ulje, pastel/platno, 46 x66 om
16. Igra s bundevama, 1975. ulje/platno, 40 x 60 cm
17. Staja na salašu, 1975. ulje/platno, 45 X 60 cm
18. Staro zdanje s ljestvama, 1975. ulje/platno, 55X100 cm
19. Dug zemlji, 1975. ulje/platno, 65X100 cm
20. Staro i novo doba, 1975. ulje/platno, 45 x 60 cm
21. Pred kišu, 1976. ulje/platno, 45×60 cm
22. Nabujale vode, 1976. ulje/platno, 65×100 cm
23. Voda se razlila, 1976. ulje/platno, 55xJ00 cm
24. Poplava, 1976. ulje/platno, 46 x 70 cm
25. Daleko sjećanje, 1976. ulje/platno, 40 x 60 cm
26. Zalužje, 1976. ulje/platno, 40 x 60 cm
27. Zaboravljen, pa otpisan, 1976. ulje/platno, 65×100 cm
28. Motiv iz Drenka, Makedonija, 1976. ulje/platno, 64×104 cm
29. Igumanov konak (skica), 1976. ugljen/ulje/platno, 70X85
30-41 bilješke, 1974—75. pastel/papir, 27×37 cm
Galerija Lotrščak, Zagreb, 1977.
1. KIŠNI DAN, 1974. ulje/platno, 46 x 66 cm
2. NOĆ, 1974. ulje/platno, 33 x 55 cm
3. PROHUJALO VRIJEME VI, 1974. ulje/platno, 33 x 41 cm
4. PROHUJALO VRIJEME VII, 1974. ulje/platno, 33 x 41 cm
5. NOĆNI UGOĐAJ, 1975. ulje/platno, 40 x 60 cm
6. DUG ZEMLJI. 1975. ulje/platno, 65 x 100 cm
7. MOTIV IZ PRILEPA II, 1975. ulje/platno, 46 x 66 cm
8. MOTIV IZ PRILEPA III, 1975. ulje/platno, 46 x 55 cm
9. JESENSKI DAN, 1975. ulje/platno, 34 x 50 cm
10. PEJZAŽ, 1976. ulje/platno, 65 x 100 cm
11. PRED KIŠU, 1976. ulje/platno, 45 x 60 cm
12. NABUJALE VODE, 1976. ulje/platno, 65 x 100 cm
13. UZ RIJEKU, 1976. ulje/platno, 40 x 60 cm
14. VODA SE RAZLILA, 1976. ulje/platno, 55 x 100 cm
15. DALEKO SJEĆANJE, 1976. ulje/platno, 40 x 60 cm
16. ZALUŽJE, 1976, ulje/platno, 40 x 60 cm
17. ZABORAVLJEN, PA OTPISAN, 1976. ulje/platno, 65 x 100 cm
18 — 35 crteži na platnu i papiru raznog formata, ulje, pastel, ugljen, olovka
Narodno sveučilište Sesvete, Zagreb, 1977.
1- 8 CRTEŽI PASTELOM, papir 1974-75. 27×37 cm
9. STARI KONAK, 1976. ulje/platno, 70×85 cm
10. RAVNICA, 1977. ulje/platno, 40×60 cm
11. MALA RAVNICA, 1977. ulje/platno, 30x 50 cm
12. MOTIV SA ŠOLTE, 1977. pastel/papir, 50×65 cm
13. ZALUŽJE, 1976. pastel/papir, 49-63 cm
14. IZ ERVENICE, 1976. ugljen/papir, 49×63 cm
15. KRUŠNA PEĆ BAKE KATE, 1973. ugljen/papir, 65×50 cm
16. IGRA S BUNDEVAMA, 1976. ugljen/papir, 50×65 cm
17. PROPLANAK, 1976. pastel/papir 49×63 cm
18. U TRAVI, 1976. pastel/papir 50×65 cm
19. NOĆNI UGOĐAJ, 1976. pastel/papir 50×65
20. MOČVARA, 1376. pastel/papir, 49 x 63 cm
21. TRI JABLANA, 1975. pastel/papir, 50x 65 cm
22. MOTIV IZ POČITELJA, 1976. pastel/papir, 50×65 cm
23. ZABORAVLJEN, 1976. ugljen/papir, 50×65 cm
24. KRAJOLIK I, 1976. pastel/papir, 50×65 cm
25. KRAJOLIK II, 1976. pastel/papir, 50×65 cm
Galerija NUBS, Beograd, 1978.
1. Uz potok, 1974, ulje/platno, 65×92 cm
2. Motiv kod Prilepa I, 1975, ulje/platno, 46×66 cm
3. Motiv kod Prilepa II, 1975, kombinirana tehnika/platno, 46×66 cm
4. Motiv kod Prilepa III, 1975, ulje/platno, 46×55 cm
5. Mali pejzaž, 1975/76, ulje/platno, 40×60 cm
6. Pejzaž kod Kumanova, 1976, ulje/platno, 64x 105 cm
7. Nabujale vode, 1976, ulje/platno, 65x 100 cm
8. Uz rijeku, 1976, ulje/platno, 40×60 cm
9. Tmurno vrijeme, 1977, ulje/platno, 40×60 cm
10. Kiša, 1977, kombinirana tehnika/platno, 65x 100 cm
11. Kasna jesen, 1977, kombinirana tehnika/platno, 65x 100 cm
12. Mećava, 1977, ulje/platno, 65x 100 cm
13. Zimski pejzaž, 1977, ulje/platno, 64x 101 cm
14. Smeđi pejzaž, 1977, ulje/platno, 64x 101 cm
15. Snijeg na Bosutu, 1977, ulje/platno, 46x 70 cm
16. Pejzaž I, 1975, pastel/papir, 44×58 cm
17. Pejzaž II, 1977, ulje/papir, 35×46 cm
18. Pejzaž III, 1977, pastel/papir, 49×63 cm
19. Pejzaž IV, 1977, ugljen/pastel/papir, 49×63 cm
20. Pejzaž V, 1977, ugljen/papir, 53×84 cm
21. Pejzaž VI, 1977, ugljen/pastel/papir, 53×84 cm
22. Pejzaž VII, 1977, ugljen/pastel/papir, 53×84 cm
23. Pejzaž VIII, 1977, ugljen/pastel/papir, 53×84 cm
Galrija Karas, Zagreb, 1979.
Radovi nastali 1976 – 1979. GODINE
1. Jesenji ugođaj I
2. Jesenji ugođaj II
3. Nabujale vode II
4. Suton
5. Trojka
6. Kišni dan
7. Tmurno vrijeme
8. Krajolik I
9. Krajolik II
10. Proplanak
11. Smeđi pejzaž
12. Kasna jesen
13. Kiša
14. Mećava
15. Mali smeđi krajolik
16. Mala slika
17. Tamni krajolik
18. Uz rijeku
19. Zaliv
20. Iz pješčare I
21. Iz pješčare II
22. Iz pješčare III
23. Jutro u pješčari I
24. Jutro u pješčari II
25. Poorana zemlja I
26. Poorana zemlja II
27. Oblačni dani I
28. Oblačni dani II
29. Snijeg kopni
30. Ravnica u magli
31. Vijavica
32. Zima
33. Zimski motiv I
34. Zimski motiv II
35. Zimski motiv III
Sisak „Željezara“,1981.
1. Udolina i proplanak — 1977. ulje/platno 73X116 cm
2. Proplanak usamljeno drvo — 1978. ulje/platno 73X116 om
3. Jesenji sprud — 1978. ulje/platno 64X101 cm
4. Đeram — 1979/81. ulje/platno 73 X116 cm
5. Magličasti »stan« — 1979/81. ulje/platno 73X116 om
6. Zimski dan — 1979/81. ulje/platno 73 X 232 cm
7. Carska bara — 1981. ulje/platno 73 X116 cm
Galerija Karas, 1983.
MREŽE CARSKE BARE
1. Brana – 1980. ulje/platno 45×65 cm
2. Utihnulost – 1980. ulje/platno 45×65 cm
3. Nabrđe mreža – 1980. ulje/platno 45×65 cm
4. Brana II – 1981. ulje/platno 41 x61 cm
5. Obilje – 1981. ulje/platno 81×117 cm
6. Uz vodu – 1981. ulje/platno 81 x 117 cm
7. Pogled – 1981. ulje/platno 74×117 cm
8. Brojanice i mreža – 1981. ulje/platno 82×117 cm
9. Sušenje – 1981. ulje/platno 73×117 cm
MREŽE KOPAČKOG RITA
10. Kopačko pismo I – 1981. ulje/platno 65×200 cm
11. Kopačko pismo II – 1981. ulje/platno 73×232 cm
ROVINJSKE MREŽE
12. Mreža i njeno izvorište – 1982. ulje/platno 50×73
13. Ulov – 1982. ulje/platno 50×79 cm
14. Skrivaljka – 1982. ulje/platno 50×73 cm
15. Počivanje u sumrak – 1982. ulje/platno 50×73 cm
16. Moćna sitost – 1982. ulje/platno 50×73 cm
17. Smiješak – 1982. ulje/platno 50×73 cm
18. Iz noći – 1982. ulje/platno 64×101 cm
DUNAVSKE MREŽE
19. Vrše u pristaništu – 1983. ulje/platno 33 x 46 cm
20. Predah velikih vrša – 1983. ulje/platno 73×232 cm
21. U samoći – 1983. ulje/platno 73×116 cm
22. Sumrak – 1983. ulje/platno 42×65 cm
KRAJOLICI
23. Na Dunavu suton – 1983. ulje/papir 33×43 cm
24. Jutro na Dunavu – 1983. ulje/papir 33×43 cm
25. Dunavska ada – 1983. ulje/papir 33×43 cm
26. Most u magli – 1983. ulje/platno 15×25 cm
27. Pješčani sprud – 1983. ulje/platno 50×160 cm
28. Carska bara – 1980. ulje/platno 48×70 cm
Galerija Ulrich, Zagreb, Galerija likovnih umjetnosti Osijek, Zbirka Bauer – galerija umjetnina, Vukovar, 1989.
Radovi nastali od 1984 – 1988. godine
1. Zaboravljen – ulje/platno 28 x 35 cm
2. Kišna jesen – ulje/platno 33 x 67 cm
3. Pustoš – ulje/platno 33 x 67 cm
4. Iz pješčare – ulje/platno 30 x 55 cm
5. Iz pješčare II – ulje/platno 30 x 55 cm
6. Iz pješčare III – ulje/platno 30 x 55 cm
7. Đeram – ulje/platno 43 x 64 cm
8. Zalužje – ulje/platno 50 x 74 cm
9. Zalužje – ulje/platno 50 x 160 cm
10. Osamljeno drvo – ulje/platno 30 x 60 cm
11. Večer u magli – ulje/platno 50 x 74 cm
12. Zimska pustoš – ulje/platno 30 x 60 cm
13. Usjek – ulje/platno 30 x 41 cm
14. Usjek II – ulje/platno 50 x 140 cm
15. Tmurno vrijeme – ulje/platno 42 x 60 cm
16. Tragovi zime – ulje/platno 50 x 200 cm
17. Napuštena obala – ulje/platno 40 x 60 cm
18. Vrbe pričaju – ulje/platno 50 x 140 cm
19. Vrbe u vodi – ulje/platno 45 x 66 cm
20. Osamljenici – ulje/platno 30 x 55 cm
21. Ogoljele vrbe – ulje/platno 45 x 80 cm
22. Pješčana obala – ulje/platno 50 x 80 cm
23. Osušene trave – ulje/platno 50 x 140 cm
24. Tišina – ulje/platno 50 x 80 cm
25. Snježna ada – ulje/platno 50 x 74 cm
26. U osvit – ulje/platno 50 x 70 cm
27. Tišina u pješčari – ulje/platno 50 x 70 cm
28. Kišno jutro – ulje/platno 30 x 41 cm
29. Mir udoline – ulje/platno 27 x 38 cm
30. Ogoljeli – ulje/platno 30 x 41 cm
31. Kiša – ulje/platno 30 x 41 cm
32. Odraz u vodi – ulje/platno 30 x 41 cm
33. Proplanak – ulje/platno 30 x 41 cm
34. Suhe trave – ulje/platno 30 x 41 cm
35. Oblačni dan – ulje/platno 27 x 38 cm
36. U ranu zoru – ulje/platno 33 x 46 cm
37. Jutro uz vodu – ulje/platno 33 x 46 cm
Galerija umjetnina Ilok, 1990.
1. MREŽA I NJENO IZVORIŠTE – 1982. ulje/platno 50 x 73 cm
2. ULOV – 1982. ulje/platno 50 x 79 cm
3. SKRIVALJKA – 1982. ulje/platno 50 x 73 cm
4. POČIVANJE U SUMRAK – 1982. ulje/platno 50 x 73 cm
5. MOĆNA SITOST – 1982. ulje/platno 50 x 73 cm
6. SMIJEŠAK – 1982. ulje/platno 50 x 73 cm
7. BRANA – 1980. ulje/platno 45 x 65 cm
8. NABRĐE MREŽA – 1980. ulje/platno 45 x 65 cm
9. OBILJE – 1981. ulje/platno 81 x 117 cm
10. BROJANICE I MREŽE – 1981. ulje/platno 82 x 117 cm
11. SUŠENJE – 1981. ulje/platno 73 x 117 cm
12. KOPAČKO PISMO I – 1981. ulje/platno 65 x 200 cm
13. PREDAH VELIKIH VRŠA – 1983. ulje/platno 73 x 232 cm
14. PJEŠČANI SPRUD – 1983. ulje/platno 50 x 160 cm
15. ODMOR – 1983. ulje/platno 50 x 73 cm
16. VRŠE – 1983. ulje/platno 50 x 73 cm
17. ZALIV – 1982. ulje/platno 64 x 101 cm
18. JESENJI SPRUD – 1982. ulje/platno 64 x 101 cm
19. PJEŠČANA OBALA – 1984. ulje/platno 50 x 80 cm
20. ĐERAM – 1984. ulje/platno 43×64 cm
21. ZIMSKI DAN – 1981. ulje/platno 73 x 232 cm
Galerija Ulrich, Zagreb, 1998.
1. PUT U ZAVIČAJ – 1994. ulje/platno, 47 x 69 cm
2. STARA SLAVONIJA – 1998. ulje/platno, 50 x 70 cm
3. PRTINA – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
4. IZMAGLICA – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
5. ZIMSKI DAN – 1996. ulje/platno, diptih, 73 x 200 cm
6. STOGOVI – 1996. ulje/platno, 50 x 70 cm
7. TMURNO VRIJEME – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
8. JUTRO – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
9. ĐERAM – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
10. TIŠINA – 1998. ulje/platno, 50 x 70 cm
11. OGOLJELI – 1991. ulje/platno, 40 x 45 cm
12. BEZNAĐE – 1991. ulje/platno, 30 x 45 cm
13. NA SAVI NOĆU – 1995. ulje/platno, 40 x 60 cm
14. NOĆ NA BOSUTU – 1995. ulje/platno, 40 x 60 cm
15. UŠORENA ULICA – 1995. ulje/platno, 40 x 60 cm
16. TIHA NOĆ – 1994. ulje/platno, 43 x 63 cm
17. KRAJOLIK – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
18. DUNAV – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
19. ŽITO ZOVE – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
20.-35. crteži, tempere i akvareli raznih veličina, nastalih od 1991. do 1998. godine.
Likovni salon Vernissage, Osijek, 1998.
1. PUT U ZAVIČAJ – 1994. ulje/platno, 47 x 69 cm
2. STARA SLAVONIJA -1998. ulje/platno, 50 x 70 cm
3. PRTINA – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
4. IZMAGLICA – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
5. STOGOVI – 1996. ulje/platno, 50 x 70 cm
6. TMURNO VRIJEME -1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
7. JUTRO – 1997. ulje/platno, 50 x 70 cm
8. ĐERAM – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
9. TIŠINA – 1998. ulje/platno, 50 x 70 cm
10. OGOLJELI – 1991. ulje/platno, 40 x 45 cm
11. BEZNAĐE – 1991. ulje/platno, 30 x 45 cm
12. NA SAVI NOĆU – 1995. ulje/platno, 40 x 60 cm
13. NOĆ NA BOSUTU – 1995. ulje/platno, 40 x 60 cm
14. UŠORENA ULICA – 1995. ulje/platno, 40 x 60 cm
15. TIHA NOĆ – 1994. ulje/platno, 43 x 63 cm
16. KRAJOLIK – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
17. DUNAV – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
18. ŽITO ZOVE – 1998. ulje/platno, 43 x 63 cm
19.-32. akvareli raznih veličina, nastali od 1991. do 1998. godine
DONACIJA
Đurđena Zaluški, Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, Gradski muzej Vinkovci, lipanj – srpanj, 2004.
1. AUTOPORTRET, ulje/karton, 37×27,5 cm, 1950.
2. BRIGE, ulje/čavli/smola/lesonit, 100×47 cm, 1961.
3. ADAM, ulje/karton/lesonit, 75×49 cm, 1961.
4. DJEČAK I URA ulje/lesonit, 75×100 cm, 1962.
5. DRVENI KONJIĆ, ulje/platno, 55,5×36,5 cm, 1962.
6. KIŠA I, ulje/lesonit, 33,1×47,8 cm, 1964.
7. SJEĆANJE NA EVU, ulje/platno, 46×38 cm, 1965/67.
8. VINKOVCI – ERVENICA, akvarel/papir, 33,5×47 cm, 1966.
9. VINKOVCI – ERVENICA, akvarel/papir, 33×42,5 cm, 1966.
10. TIHA NOĆ, ulje/lesonit, 33×47,8 cm, 1970.
11. KIŠNA NOĆ, ulje/platno, 54×73 cm, 1970.
12. VINKOVCI – ERVENICA, ulje/karton/lesonit, 75×105 cm, 1970.
13. IZ PREDGRAĐA, ulje/platno, 60×100 cm, 1974.
14. MOJIH DIDAKA "STAN", ulje/platno, 40×60 cm, 1975.
15. POVRATAK I DUG ZEMLJI, ulje/platno, 65×100 cm, 1975.
16. KRAJOLIK U SUTON, ulje/platno, 67×108 cm, 1975.
17. NOĆ II, ulje/platno, 33×55 cm, 1976.
18. TROJKA, ulje/platno, 65×100 cm, 1976.
19. ZABORAVLJEN, PA ODPISAN, ulje/platno, 65×100 cm, 1976.
20. MOTIV IZ SLAVONIJE, ulje/platno, 50×80 cm, 1976.
21. MEĆAVA, komb. tehnika/platno, 59,7×60 cm, 1977.
22. KASNA JESEN, komb. tehnika/platno, 64,7×101 cm, 1977.
23. KIŠA II, komb. tehnika/platno, 65,8×99,2 cm, 1977.
24. TMURNO VRIJEME, ulje/platno, 40×59,5 cm, 1977.
25. OBLAČNI DANI I, ulje/platno, 40×60 cm, 1977.
26. JESENJI SPRUD, ulje/platno, 63,8×101 cm, 1978.
27. BRAZDE PRED ZIMU, ulje/platno, 60×180 cm, 1978. diptih
28. PROLJETNO ORANJE, komb. tehnika/platno, 60×180 cm, 1978.
29. RAVNICA U MAGLI, ulje/platno, 40×60 cm, 1979.
30. MAGLIČASTI STAN, ulje/platno, 39,7×60 cm, 1979.
31. ZIMSKI DAN, ulje/platno, 73×232 cm, 1979/81. diptih
32. ZIMSKI DAN, ulje/platno, 73×232 cm, 1979/81. diptih
33. ZIMSKI PEJZAŽ I, ulje/platno, 38×60 cm, 1982.
34. ZIMSKI PEJZAŽ II, ulje/platno, 38×60 cm, 1982.
35. ODMOR, ulje/platno, 50×73 cm, 1983.
36. VRŠE, ulje/platno, 50×73 cm, 1983.
37. PJEŠČANI SPRUD, ulje/platno, 50×158 cm, 1983. diptih
38. PJEŠČANA OBALA, ulje/platno, 50×80 cm, 1984/88.
39. VRBE PRIČAJU, ulje/platno, 50×140 cm, 1984/88. diptih
40. OGOLJELE VRBE, ulje/platno, 44×80 cm, 1984/88.
41. ZALUŽJE, ulje/platno, 50×160 cm, 1984/88. diptih
42. USJEK, ulje/platno, 50×140 cm, 1984/88. diptih
43. VEČER U MAGLI, ulje/platno, 50×73 cm, 1987.
44. SNJEŽNA ADA, ulje/platno, 50×73 cm, 1987.
45. DANIŠIN ĐERAM, ulje/platno, 43×63,3 cm, 1989.
46. PUT U ZAVIČAJ, ulje/platno, 47,5×69 cm, 1994.
47. NOĆ NA BOSUTU, ulje/platno, 40×60 cm, 1995.
48. UŠORENA ULICA, ulje/platno, 40×60 cm, 1995.
49. NA SAVI NOĆ PROGNANIH, ulje/platno, 40×60 cm, 1995.
50. STOGOVI ZIMI, ulje/platno, 50×70 cm, 1996.
51. PRTINA, ulje/platno, 50×70 cm, 1997.
52. JUTRO, ulje/platno, 50×70 cm, 1997.
53. TMURNO VRIJEME, ulje/platno, 50×70 cm, 1997.
54. KRAJOLIK, ulje/platno, 47×69 cm, 1998.
55. MUTNA RIJEKA, komb. tehnika, 47×69 cm, 1998.
56. DUNAV KOD ILOKA, ulje/platno, 43×63 cm, 1998.
57. MAGLUŠTINA, ulje/platno, diptih, 50×140 cm, 1999.
58. MAGLICA, ulje/platno, 50×70 cm, 2000.
Galerija Ulrich, Zagreb, 2006. (posljednja izložba)
1. Mirna noć (Espana), 1969, ulje/ lesonit, 50 X 70cm
2. Ulica I. (Espana), 1969, ulje / lesonit, 50x 70 cm,
3. Ulica II. ( Espana), 1969. ulje/ lesonit, 50×70 cm,
4. Ulica III, ( Espana), 1969, ulje/ lesonit, 35×49 cm,
5. Ulica IV, ( Espana), 1969, ulje / platno ,27×37 cm
6. Motiv iz Malinske, 1970, ulje / lesonit, 33×45 cm,
7. Kućice na osami, 1970. ulje / lesonit, 50×70 cm.
8. Haloški motiv, 1971, ulje / platno, 45×70 cm.
9. Haloški motiv II. 1971, ulje/ platno, 33x 41 cm,
10. Haloški motiv III. 1971, ulje / lesonit, 33×42 cm,
11. Dvorac u Borlu, 1971, ulje/ platno, 33×41 cm,
12. Most na Dravi, 1971, ulje / platno, 30×45 cm
13. Kamenjar ( Počitelj), 1972, ulje / platno na kartonu, 30×40 cm.
14. Kula u Počitelju I.1972. ulje / platno, 41 x33 cm,
15. Kula u Počitelju II,1972. ulje / drvo, 41 x33 cm.
16. Pejzaž, 1972. ulje / papir na daski, 33×43 cm.
17. Jesen u Međimurju, 1972. ulje / platno, 33×41 cm,
18. Prohujalo vrijeme II. 1974. ulje / platno, 33×41 cm,
19. Prohujalo vrijeme VI, 1974. ulje/platno, 33×41 cm,
20. Prohujalo vrijeme VII,1974, ulje / platno, 33×41 cm.
21. Pred kišu, 1974, ulje / platno, 45×60 cm.
22. Kasna jesen, 1974. ulje / platno, 45×55 cm,
23. Krajolik u Slovačkoj, 1974. ulje / platno, 60×90 cm,
24. Krajolik u Slovačkoj II, 1974, ulje / platno, 62×90 cm,
25. Uz rijeku, 1975, ulje / platno, 34×50 cm,
26. Motiv iz Prilepa III, 1975, ulje/ platno, 46×55 cm,
27. Oblačno vrijeme, 1975, ulje / lesonit, 20×48 cm,
28. Tamni oblaci, 1975. ulje / drvo, 22×41 cm.
29. Poplava, 1975. ulje / platno, 25×35 cm.
30. Motiv iz Makedonije, 1976. ulje / platno, 65x 92 cm.
31. Motiv iz Drenka, 1976. ulje / platno, 65×92 cm.
32. Motiv iz Prohora Pčinjskog, 1976. ulje / platno, 40×50 cm.
33. Igumanov Konak U P. Pčinjskom, 1976. kombinirana tehnika, 70×80
34. Stara Strumica, 1977. ulje / platno, 80×100 cm,
35. Proplanak, 1979, ulje / platno, 80×100 cm,
36. Zaleđena rijeka (Kiev), 1979, ulje / platno, 60×90 cm,
37. Vijavica,1979. ulje/platno,64×101 cm
38. Male kućice, 1979. ulje / platno, 27×38 cm.
39. Jutro u pješčari, 1979/ 80. kombinirana tehnika, 75×247 cm.
40. Jutro u pješčari, 1979 / 80, kombinirana tehnika, 75×247 cm.
41. Jutro u pješčari, 1979 / 80, kombinirana tehnika, 75×247 cm.
42. Krajolik 1980, akvarelirani crtež, 27×32 cm.
43. Krajolik 1980, akvarelirani crtež, 27×32 cm.
44. Jutro na Dunavu – Ilok, 1983. ulje / papir, 32,5×42,5 cm,
45. Suton na Dunavu – Ilok, 1983, ulje / papir, 32,5×42,5 cm.
46. Kišno jutro, 1984. ulje / platno, 30×41 cm.
47. Niski oblaci u Boki kotorskoj, 1990. ulje / platno, 30×40 cm.
48. Krajolik, 1998. ulje / platno, 43×63 cm.
49. Zimsko doba, 2003, ulje / platno, 40×60 cm.
50. Mala zima, 2003, ulje / platno, 20×30 cm.
51. Malo naselje, 2004, ulje / lesonit, 54×73 cm.
52. Lotrščak, 2005, ulje/ platno, 73×91 cm.
SKUPNE IZLOŽBE
1954/55 Skopje, Izložba ULUHA
1954/55 Izložba Jugoslavenske grafike u zemljama Bliskog istoka
1955 Izložba šesnaestorice, Vinkovci
1957 Zagreb, Izložba ULUHA, Salon ULUH
1959 Zagreb, ULUH, Izložba mladih, Umjetnički paviljon
1961 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1961 Beograd, NOB u delima likovnih umetnika Jugoslavije, Galerija doma JNA
1962 Rovinj, Izložba stalnog postava
1962 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1963 Ancona, Mostra degli artisti Croati, Galleria d’Arte di Bruno Fanesi 1963 Bologna, Mostra degli artisti croati — Galleria d’Arte »La Colomba« 1963 Pistoia, Artiste Jugoslave — Museo civico
1963 Novi Sad, Izložba ilustracija za djecu, sala škole »Đorđe Natošević« 1963 Rovinj, Izložba umjetničke kolonije Rovinj-63, Zavičajni muzej
1963 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1964 Subotica, Grafika Jugoslavije, III. Likovni susret-Palić, juli august septembar
1964 Budapest — Grafika Jugoslavije
1964 Vinkovci, Narodna knjižnica, Izložba četiri slikarice (Z. Krmpotić,
K. Žanić, N. Pivac i Đ. Zaluški) 1964 Zagreb, Izložba u povodu 8. marta, Pionirsko kazalište Trešnjevka,
centar za estetski odgoj mladih
1964 Vukovar, Izložba Uluha, Galerija umjetnina
1965 Pistoia — Incontro pittrici italiane jugoslave – Museo civico, 1965 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1965 Osijek, Izložba slikara i kipara Slavonaca, Galerija likovnih umjetnosti
1965 Skopje, »Skopje 1963 niz likovni tvorbi«, Tematska Izložba
1966 Casale Monferrato — Mostra di pittura Castelli e vigne del Monferrato
1966 Zagreb, Mart 66, Izložba likovnih ostvarenja likovnih umjetnika Zagreba, Pionirsko kazalište Trešnjevka
1966 Ljubljana, Razstava ULUH, Mestna galerija
1966 Maribor, Izložba ULUHA
1966 Sarajevo, Izložba ULUHA, Radnički univerzitet Đuro Đaković,
1966 Banja Luka, Izložba ULUHA
1966 Skopje, Izložba darovanih djela-Muzej na sovremena umetmost
1966 Rovinj, Umjetnička kolonija Rovinj-66, Zavičajni muzej
1966 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1966 Beograd, NOB u delima likovnih umetnika Jugoslavije, Galerija doma JNA
1967 Split, Izložba ULUHA, Galerija ULUH, Salon Galić, Galerija umjetnina
1967 Pro Loco—Santhia, IV. Mostra nazionale di pittura estemporranea »Santhia Vecchia e Nuova«
1967 Zagreb, Izložba ULUHA povodom 8. marta, Salon ULUH
1967 Vinkovci, Bijenale Slavonaca
1967, Galerija umjetnosti
1967 Rovinj, Umjetnička kolonija Rovinj-67
1967 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1968 Osijek, Biennale Slavonaca, Galerija likovnih umjetnosti 1968 Zagreb, Izložba ULUHA, Salon ULUH
1968 Split, Izložba ULUHA
1969 Osijek, Izložba ULUHA, Galerija umjetnosti
1969 Zagreb, IV. zagrebački salon, Umjetnički paviljon 8. V — 8. VI 1969 Beograd, IV. zagrebački salon, Umjetnički paviljon 12. V — 28. IX 1969 Plitvička jezera — hotel »Plitvice«, Gospić, Otočac, Lički Osik, Rijeka
Dom JNA, — 4. Lički likovni anale 1969 Zagreb, ULUH — Ponoćna aukcija slika i skulptura hotel Esplanade
Intercontinental
1969 Zagreb, Slikarska kolonija na Voćarskoj, Galerija mladih Dubrava
1969 Zagreb, Izložba ULUHA, Salon ULUH, Mali salon Uluha, Dvorane Uluha
1970 Zagreb, Deset slikarica, Društveni dom Kaptol
1970 Split, Izložba ULUHA, Salon Uluh ex Galić
1970 Zagreb, 5. zagrebački salon, Moderna galerija JAZU
1970 Rijeka, Lički Osik, Gospić, Karlobag, Otočac, Bihać – 5. Lički likovni
1970 Rovinj, umjetnička kolonija »Grisia 70«
1970 Zagreb, ULUH, Galerija Lotršćak
1970 Subotica, IX. likovni susret, Galerija i salon likovnog susreta
1970 Zagreb, Izložba ULUHA (proljetna)
1970 Zagreb, Izložba ULUHA (jubilarna), Umjetnički paviljon
1971 Zagreb, 6. zagrebački salon, Moderna galerija JAZU
1971 Subotica, 10. likovni susret, Salon i galerija likovnog susreta
1971 Beograd, NOB u delima likovnih umetnika Jugoslavije, Galerija doma JNA
1971 Tuzla, Izložba jugoslovenskog portreta, Izložbeni paviljon i Dom JNA
1971 Rijeka, Karlobag, Srb, Otočac, Gospić, Bihać, Plitvička jezera — 6.lički likovni anale
1971 Rovinj.. Umjetnička kolonija — »Grisia 71«
1971 Zagreb NOB u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije, Moderna galerija JAZU
1971 Zagreb, Izložba ULUHA, Umjetnički paviljon
1971 Tunis, Jugoslavenska grafika, Galerie Municipales des Arts 1971 Maroko, Jugoslavenska grafika
1971 Mongolija, Jugoslavenska grafika
1971 Rovinj, Umjetnička kolonija — »Grisila 71«
1972 Zagreb, ULUH — Izložba slikarica, Salon ULUH
1972 Zagreb, Galerija Dubrava, Slobodan umjetnički Svijet
1972 Subotica, XI. Likovni susret, Salon i galerija likovnog susreta
1972 Vinkovci, Likovni umjetnici Slavonci, Galerija umjetnosti
1972 Gospić, Šibenik, Otočac, Rijeka, Bihać — VII. lički likovni anale
1972 Zagreb, HDLU — Izložba skica, Umjetnički paviljon
1972 Mađarska (Szekesfehervar) — Suvremeno hrvatsko slikarstvo, Istvan kiralv muzeum
1973 Zagreb, Izložba — Otkupi Umjetnina 1971—1972, Umjetnički paviljon
1973 Rovinj, Izložba pokloni i otkupi 197C—1972, Zavičajni muzej
1973 Rovinj, Umjetnička kolonija Rovinj X/73, Zavičajni muzej
1973 Rijeka, Gospić, Otočac, Bihać i Zenica — 8. lički likovni anale
1974 Zagreb, Izložba HDLU — Likovne teme danas, Umjetnički paviljon
1974 Zagreb, HDLU — Izložba u čast 8. ožujka, Salon HDLU
1974 Beograd, Izložba u čast 8. marta, Galerija na Kosančićevom vencu
1974 Zagreb, 9. zagrebački salon, Umjetnički paviljon
1974 Titova Korenica, Rijeka, Otočac, Gospić, Zadar, Bihać, Zenica, Banja Luka, Prijedor, Kikinda — 9. lički likovni anale
1974 Rovinj, Umjetnička kolonija Rovinj XI/74, Zavičajni muzej
1974 Novi Sad, Izložba savremene jugoslovenske grafike, insea ’74,
1974 Novi Sad, Izložba savremene jugoslovenske grafike, insea ’74, izložbeni salon radničkog univerziteta »R. Čirpanov«
1974 Sisak, Izložba kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak, Salon Željezare
1975 Zagreb, Izložba otkupi umjetnina 1974, Umjetnički paviljon
1975 Zagreb, Likovna izložba 20 umjetnica, Salon INA
1975 Sisak, Izložba zagrebačkih pejzažistica, Izložbena dvorana centra za kulturu
1975 Zagreb, 10. zagrebački salon, Umjetnički paviljon
1975 Beograd, Izložba jugoslavenskih umjetnica, Galerija na Kosančićevom vencu
1975 Rovinj, Umjetnička kolonija Rovinj ,12/75, Zavičajni muzej
1975 Sisak, Izložba kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak, Galerija muzeja
1975 Zagreb, I. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti, Galerija Karas
1975 Beograd, Izložba 15 hrvatskih slikara, Galerija Vidikovac-palata »Beograd«
1975 Sarajevo, 6. izložba SULUJA, Collegium artisticum KSC Skenderija
1975 Izložba jugoslavenske grafike, XIV. likovni susret, decembar 1975 januar 1976
1975 Prilep, Skopje, Kumanovo, Bitola, Izložba 18. internacionalne slikarske kolonije Prilep ’75
1975 Vinkovci, „Oblici realizma u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti“, Galerija umjetnosti
1975 Osijek, Biennale Slavonaca V., Galerija likovnih umjetnosti 27.XI 75— 10. I 1976
1975 Bihać, Kikinda, Sisak, Novo Mesto, Mostar, Banja Luka … — II. bihaćki likovni biennale
1976 Osijek, Vukovar, Slavonska Požega, Sombor, Subotica, Rijeka, Gospić, Rovinj Pazin — Biennale Slavonaca V.
1976 Beograd, Izložba jugoslavenskih umjetnica, Galerija Kosančićev venac
1976 Beograd, NOB u delima likovnih umetnika Jugoslavije, Galerija doma JNA
1976 Zagreb, Otkup umjetnina 1975, Umjetnički paviljon
1976 Zagreb, II. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti, Galerija Karas
1976 Rovinj, Umjetnička kolonija Rovinj, Zavičajni muzej
1976 Zagreb, III. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti, Galerija Karas
1976. Zagreb, Nagrada INA-e, Moderna galerija
1977. Zagreb, Postav recentne hrvatske umjetnosti, HDLU
1977. Vinkovci – Vukovar, Izložba likovne kolonije Strmac
1977. Zagreb, Kritičari odabiru
1977. Vukovar, Slavonski pejzaži
1977. Zadar – Zagreb, XII. Lički likovni anale
1977. Zagreb, Otkupljene umjetnine 76.
1977. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1977. Piran, Međunarodna razstava likovnih umetnic, Obalne galerije – Mestna galerija
1977. Primošten, Kolonija likovnih umjetnika
1977. Samobor, Izložba slika u OOUR Fotokemika
1977. Osijek, Akvizicije 73-77
1977. Osijek – Labin, VI. Biennale Slavonaca
1978. Zagreb, Crteži i skice, Umjetnički paviljon
1978. Cetinje, 12. Izložba likovnog salona Trinaesti novembar, Galerija u Biljardi
1978. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1978. Zagreb, 6. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti
1978. Otočac – Zadar, XIII. Lički likovni anale
1978. Zagreb, Otkupljene umjetnine 77.
1978. Vinkovci, Izložba HDLU-a
1978. Vukovar, Izložba HDLU-a
1979. Zagreb, Likovna nagrada INA-e
1979, Izložba Saveza hrvatskih društava likovnih umjetnika
1979. Subotica, Izbor umetničke grafike iz fonda Likovnog susreta, Salon i Galerija
1979. Zagreb, 7. postav recentne hrvatske likovne umjetnosti
1979. Primošten – Šibenik, Izložba uz Mediteranske igre, Muzej grada Šibenika
1979. Zagreb, Otkupljene umjetnine 78.
1979. Zagreb, VII. Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike JAZU
1979. Zagreb, Izložba slikara i kipara, Galerija Voćarska
1979. Hvar – Starigrad, Slikari pjesnicima
1979. Osijek, VII. Biennale Slavonaca
1980. Poreč, XX. Annale – tendencije suvremenog pejzaža, Istarska sabornica
1980. Ilok, Djela Likovne kolonije Ilok
1980. Vinkovci, Recentna likovna umjetnost Slavonaca, Poslovni centar
1980. Zagreb, Otkupljene umjetnine 79.
1980. Zagreb, Žena umjetnica – kulturni stvaralac
1980. Zagreb, Medveščak 80, Muzej revolucije
1980. Zagreb, „Pejzaž kao zavičajnost“
1980. Zagreb, Likovna izložba prigodom 30.god. Instituta Ruđer Bošković
1980. Tuzla, Jugoslavenski kazališni portret, Galerija jug. portreta
1981. Zagreb, 16. Zagrebački salon
1981. Beli Manastir – Osijek, 7. saziv Baranjske umjetničke kolonije
1981. Osijek, Izložba likovnih umjetnica 20 stoljeća
1981. Osijek, Akvizicije V., 1977 – 1980
1981. Zagreb, Likumove generacije
1981. Zagreb, Izložba slikara i kipara, Galerija Voćarska
1981. Osijek, VIII. Biennale Slavonaca
1981. Zagreb, Susreti na izložbi
1981. Ečka, Umetnička kolonija, Galerija Ečka
1981. Zagreb, VIII. Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike JAZU
1981. Primošten – Šibenik, Izložba slika, grafika, skulpture, keramike, Muzej grada Šibenika
1981. Zagreb – Bjelovar, Medveščak 81, Muzej revolucije, Gradski muzej Bjelovar
1982. Sisak, XII. Kolonija likovnih umjetnika, Željezara Sisak
1982. Zagreb, „Portreti sugrađana“
1983. Zagreb, „Cvijeće“
1983. Zagreb, XI. postav recentnih radova SHDLU
1983. Osijek, IX. Biennale Slavonaca
1983. Umjetnice mjesne zajednice Voćarska, Galerija Voćarska
1983. Zagreb, IX. Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike JAZU
1984. Zagreb – Skoplje, Izložba Saveza likovnih umjetnika Hrvatske – Papir kao površina i materijal likovnog izraza, Galerija Karas – Centar za kulturu Skoplje
1984. Zagreb, 19. Zagrebački salon, Umjetnički paviljon – Galerija Karas
1984. Zagreb, „Zagreb u djelima likovnih umjetnika“, Galertija Dars
1984. Zagreb, Otkupljene umjetnine, Galerija Ulrich
1984. Primošten, More – ljudi – obala
1984. Rovinj, Likovna kolonija, Galerija zavičajnog muzeja
1984. Zagreb, Likumove generacije, Galerija Ulrich
1984. Osijek, Akvizicije VI.
1985. Zagreb, Postav recentnih radova članova SHDLU, Galerija Karas
1985. Primošten, More – ljudi – obala
1985. Zagreb, X. Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike JAZU
1985. Osijek, X. Biennale Slavonaca, Galerija lik. umj.
1985. Rovinj, Likovna kolonija Rovinj, Zavičajni muzej
1986. Beč – Eisenstadt – Maribor – Dubrovnik – Zagreb, Likumove generacije
1986. Ilok, Izložba slika članova likovne kolonije, Centar za kulturu Ilok
1986. Primošten – Šibenik, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1987. Zagreb, XI. Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike JAZU
1987. Zagreb, XV. postav recentnih radova članova SHDLU, Galerija Karas
1987. Osijek, XI. Biennale Slavonaca, Galerija lik. umj.
1988. Zagreb, Umjetnice u Galeriji Voćarska
1988. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1988. Vinkovci, Likovni umjetnici Vinkovčani, Galerija umjetnosti
1988. Omiš, Autoportreti iz zbirke Klementa Lukina, Muzej Grada Omiša
1988. Zagreb, XVI. postav recentnih radova članova SHDLU, Galerija Karas
1988. Šibenik, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1989. Zagreb, XII. Zagrebačka izložba jugoslavenskog crteža, Kabinet grafike JAZU
1989. Šibenik, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1989. Osijek, Likovni umjetnici za izgradnju zgrade studija medicine, Muzej Slavonije
1989. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej Rovinj
1989. Osijek, XII. Biennale Slavonaca, Galerija lik. umj.
1990. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1990. Osijek, Darovane umjetnine, Galerija Franjevačkog samostana
1990. Šibenik, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1990. Ilok, XV. saziv Likovne kolonije, Galerija umjetnina
1991. Zagreb, XIII. Zagrebačka izložba jug. crteža, Kabinet grafike JAZU, Umjetnički paviljon
1991. Worthersee – Austria, Ars Croatica, Casino Velden
1991. Zagreb, Izložba za pomoć djeci poginulih hrvatskih ratnika, hotel Esplanade
1991. Vrbovec, Izložba slika, Galerija Vrbovec
1991. Zagreb, Za pomoć Vinkovcima, Galerija Kraljević
1991. Šibenik, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1991. Zagreb, „Za Hrvatsku“, Galerija Ulrich
1992. Zagreb, Hrvatski umjetnici za 124. Vukovarsku brigadu, Hrvatski povijesni muzej
1992. Zagreb, Izložba likovne umjetnosti, Galerija Starogradske vijećnice
1992. Zagreb, Izložba povodom Dana državnosti, Galerija Voćarska
1992. Zagreb, Uskrs u Hrvata, MUO
1992. Šibenik – Repišće, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika – Dom kulture Repišće
1992. Zagreb, U znaku zemlje – XVI. saziv Likovne kolonije Ilok, Galerija Zvonimir
1992. Požega, Požega u srcu, Muzej Požeške kotline
1992. Osijek – Zagreb, XIII. Biennale Slavonaca, Galerija lik. umj. Osijek – Umjetnički paviljon
1992. Hamburg, „Slawonien 92 – Kunstler im Schatten des Krieges“, Stiftung Kardinal Alojzije Stepinac
1992. Zagreb, Hrvatska 1991, Galerija Ulrich
1992. Okić, Izložba slika i skulptura Galerije Repišće
1993. Zagreb, XIV. Zagrebačka izložba crteža, Kabinet grafike HAZU, Umjetnički paviljon
1993. Zagreb, „Likovni umjetnici invalidima Domovinskog rata“, KD Vatroslav Lisinski
1993. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1993. Šibenik – Primošten – Jastrebarsko – Livno, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1993. Solin, Humanitarna izložba slika, Galerija Zvonimir
1993. Zagreb, 900. godišnjica osnutka Grada Zagreba, Galerija Ulrich
1993. Zagreb, Slike za novu bolnicu
1994. Zagreb, Izložba uz 900. godišnjicu osnutka Grada Zagreba, KD Vatroslav Lisinski
1994. Osijek, „Hrvatski slikari i kipari Aljmaškoj Gospi od utočišta“, Galerija lik. um. Osijek
1994. Zagreb, Autoportreti iz zbirke Klement Lukin, Galerija Kraljević
1994. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1994. Šibenik – Primošten – Jastrebarsko – Livno, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
1994. Osijek, XIV. Biennale Slavonaca, Galerija lik. umj.
1994. Zagreb, Galerija Hrvatske Kostajnice u progonstvu, Galerija Zračne luke Zagreb
1994. Zagreb, „Obitelj“, galerija Ulrich
1995. Pečuh – Osijek, XIV. Szlavon Bienalle, Galeria Pecsi
1995. Daruvar, Izložba slika Umjetničke kolonije Primošten, Hotel Termal
1995. Jastrebarsko, Umjetnička kolonija, Dom HV
1995. Vinkovci, Vinkovčani – Vinkovcima, Gradski muzej
1995. Zagreb, „Obitelj“, Galerija Ulrich
1995. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1995. Bjelovar – Šibenik – Zagreb, „More – ljudi – obala“
1995. Gospić, XXX. Lički likovni anale, Muzej Like
1995. Zagreb, Žena, Galerija Ulrich
1996. Galgovo – Šibenik – Zagreb, „More – ljudi – obala“
1996. Zagreb, 1. Hrvatski trijenale crteža, Kabinet grafike HAZU
1997. Vinkovci – Osijek, XV. Slavonski biennale, Gradski muzej Osijek
1997. Split, 1. Festival akvarela Hrvatske, FAH
1997. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1997. Zagreb, Zborka autoportreta Klementa Lukina, Galerija Idealni grad
1997. Jastrebarsko – Šibenik – Mostar – Zagreb, More – ljudi – obala
1997. Zagreb, Akt, Galerija Ulrich
1998. Osijek – Vukovar, XVI. Slavonski biennale, Galerija lik. um. Vukovar
1998. Zagreb, „Boka Kotorska u hrvatskom slikarstvu“, Galerija Forum
1998. Vrbovec, XII. Međunarodni likovni susreti, Galerija Vrbovec
1998. Makarska, „More u djelima hrvatskih umjetnika“, Gradski muzej
1998. Karlovac – Slavonski Brod, 1. Hrvatski trienale akvarela, Galerija umjetnina
1998. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1998. Repišće, „Ljetni zapisi“, Galerija Repišće
1998. Zagreb, „Iz ateljea“, Galerija Ulrich
1999. Zagreb, Izložba 1948.-1999., Galerija Ulrich
1999. Zagreb, 2. Hrvatski trijenale crteža, Kabinet grafike HAZU, Dom HDLU
1999. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
1999. Šibenik – Primošten – Zagreb, „More – ljudi – obala“, Muzej Grada Šibenika
2000. Slavonski Brod, „Branko Ružić i suvremenici“, Galerija Becić, Galerija umjetnina
2000. Zagreb, „Teci Savo..“,Galerija Zvonimir
2000. Osijek, XVII. Slavonski biennale, Galerija lik. um.
2000. Repišće, Izložba slika, Galerija Repišće
2000. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
2000. Gospić – Rijeka, XXXI. Lički likovni anale – naš Velebit, Muzej Like
2000. Zagreb, „Doživljaj intime“, Galerija Ulrich
2000. Zagreb, Izložba slika, Galerija kluba Kerametal
2001. Osijek, 5. godina lik. salona, Likovni salon Vernissage
2001. Ilok, „Likovni susret za pomoć nastradalima od mina“, Muzej grada
2001. Zagreb, „Branko Ružić i suvremenici“, Klovićevi dvori
2001. Slavonski Brod – Karlovac – Zagreb, 2. Hrvatski trienale akvarela
2001. Zagreb, Autoportreti hrvatskih likovnih umjetnika, Dom umirovljenika Maksimir, Galerija Ruža
2001. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
2001. Zagreb, Izbor radova Likovne kolonije Rovinj, KIC
2001. Ptuj, Razstava Borlske kolonije, Miheličeva galerija
2002. Slavonski Brod, Akvarelistička kolonija Sava, Lik. sal. Vladimir Becić
2002. Osijek, XVIII. Slavonski biennale, Galerija lik. um.
2003. Rovinj, Likovna kolonija, Zavičajni muzej
2003. Zagreb, Likumove generacije, Galerija Ulrich
2003. Slavonski Brod, „Likovni umjetnici za obitelji haaških uznika“, Galerija umjetnina
2004. Sisak, Autoportreti hrvatskih likovnih umjetnika iz zbirke K. Lukin, Galerija S. Striegl
POPIS NAPISA O ĐURĐENI
…: "Izložba radova akademskih slikara i kipara Vinkovčana", Vinkovačke novosti 9. IV. 1955.
T. Butorac: "Družina mladih", Vjesnik, Zagreb 6. svibnja 1956.
…: "Đurđena Haramija-Zaluški", Borba 7. IV. 1959.
E. Cvetkova: "Đurđena Haramija-Zaluški", Večernji list, Zagreb 6. XII. 1962.
D. E.: "Đurđena Haramija-Zaluški", Vjesnik, Zagreb 27. XI.1962.
…: "Đurđena Haramija-Zaluški", Vjesnik, Zagreb 7. XII. 1962.
D. Kalajđić: "Izložba Đurđene Haramija-Zaluški", RTV Zagreb 13. XII 1962.
J. Depolo: "Raznolika ostvarenja", Vjesnik, Zagreb, 8. XII. 1962.
Ž. Domljan: "Likovni pregled", 15 dana broj 6, Zagreb
…: "Đurđena Haramija-Zaluški", Žena, br. 3, Zagreb
Elena Cvetkova: "Dosadna knjiga izbačena iz škole" (O likovnoj obradi udžbenika)", Večernji list, Zagreb, 29. i 30. XI. 1963.
Francesco Ghedini: "Artisti Croati" – Ancona, Il Tempo 1. II.1963.
Bruno Tamberi: Collettiva di artisti Croati" – Il Masaggero di Roma 3. II. 1963.
C.V.: "Pittrici Croate alla Galleria Arte" – Ancona, Il Resto del Carlino, 3. II. 1963.
…: "Pittrici Croate alla Colomba" _ Bologna, Carolino Sera, 9.III.1963.
…: "Artisti di Croazia "La Colomba"" – Bologna, L’ Unita, 21. III. 1963.
A.G.: "Collettiva di artisti Jugoslavi" – Bologna, La Lotta 21. III. 1963.
Alba Lacera: "Mostra di pittrici Croate" – Ancona, Voce Adriatica 16. 2. 1963.
D. E.: "Uspjeh izložbe naših umjetnika u Italiji", Vjesnik, Zagreb 8. 4. 1963.
D.E.: "Đurđena Haramija-Zaluški", Vjesnik, Zagreb 8. XII. 1963.
…: "Đurđena Haramija-Zaluški", Telegram, Zagreb 28. II. 1964.
…: "Đurđena Haramija-Zaluški", Telegram, Zagreb 4. III. 1964.
V. Maleković: "Vrijedno pažnje" Vjesnik, Zagreb 6. III. 1964.
Babić: "Četiri vinkovačke slikarice", Novosti, Vinkovci 20. III. 1964.
E. C.: "Likovni susret u Subotici", Večernji list, Zagreb 2. VII. 1964.
M. Weltrusky: "Osamljenost sretnika", Zagreb, Svijet 15. VIII. 1965.
V. Melani : "Pitturici Jugoslave alla Ghibellina", Pistoia, La Nazione 10. XII. 1965.
V. Melani: "Incontro Italo – Jugoslavo alla Ghibellina" – Pistoia, Giornale del Mattino, 10. XII. 1965.
E. Cvetkova: "Medalje slikaricama", Večernji list, Zagreb 29. III. 1966.
G. "Izložba Đurđene Zaluški u Rovinju", Večernji list, Zagreb 23. VIII. 1966.
…: "Đurđena Zaluški izlaže u Rovinju", Novi list, Rijeka 29. VIII. 1966.
C: "Zagrebačke slikarice u Italiji", Večernji list, Zagreb, 18. I. 1967.
E. Cvetkova: "Izložba rovinjske kolonije", Večernji list, Zagreb 7. 8. 1967.
J. Š.: "Đurđena Haramija-Zaluški", Vjesnik, Zagreb 12. VII. 1969.
…: "Slikarska kolonija na Voćarskoj" – RTV Zagreb XI. 1969.
T.: "O modi u 1970", Večernji list, Zagreb 11. II. 1970.
…: "Tribina Centra", Vjesnik, Zagreb 11. II. 1970.
Marina Baričević: "Izložba Đurđene Haramija-Zaluški", Radio Zagreb II Program 12. II. 1970.
J. Š.: "Deset slikarica u Domu na Kaptolu" Vjesnik, Zagreb 1. III. 1970.
S. M.: "Slikarice za Dan žena", Večernji list, Zagreb 3. III. 1970.
…: "Deset slikarica u Domu na Kaptolu" – RTV Zagreb 5. III. 1970.
Nada Grčević: "Đurđena Zaluški" – Predgovor katalogu samostalne izložbe u Vinkovcima, Galerija umjetnosti 29. IV – 23. V. 1970.
Silvija Babić: "Vraćanje na obale djetinjstva" – Novosti, Vinkovci 8. V. 1970.
M. M.: "Đurđena Zaluški izlaže u Vinkovcima", Vjesnik, Zagreb 4. V. 1970.
Bogdan Mesinger: "Đurđena Haramija-Zaluški" (meditacije uz izložbu) Novosti, Vinkovci 15. V. 1970.
J. Š. (Josip Škunca): "Poetika tamnoga", Vjesnik, Zagreb 22. V. 1970.
Marina Baričević: "Likovni osvrt uz izložbu na sajmu cvijeća", Radio Zagreb Zagrebački dnevnik od 21. 6. 1970.
Mirko Petković: "Lika otkriva mlade slikare", Vjesnik, Zagreb 7. 8. 1970.
Bogdan Mesinger: "Likovne impresije" (knjiga eseja str. 41 – 43) Vinkovci 1971.
C.: "Rovinjski motivi Đ. Haramija-Zaluški", Večernji list, Zagreb 23. 8. 1971.
Marina Baričević: "Likovni osvrt na izložbu u Galeriji mladih", Zagreb, Radio Zagreb – Zagrebački dnevnik 7. 3. 1972.
Marina Baričević: "Likovni osvrt na izložbu žena u salonu ULUH", Zagreb, Radio Zagreb – Zagrebački dnevnik, 9. 3. 1972.
Josip Škunca: "Umjetnice na prigodnoj izložbi u čast dana žena", Vjesnik, Zagreb 12. 3. 1972.
Ida Biard: "Raznovrsni pristupi", Vjesnik, Zagreb 15. 3 . 1972.
K. Ižaković: "Uspješna sinteza raznorodnog" (Povodom izložbe radova) "Sedmi lički likovni anale" u Bihaću), novembar 1972.
Juraj Baldani: "Primjer iz Primoštena", Vjesnik, Zagreb 25. 8. 1972.
Silvija Babić: "Plodna vinkovačka jesen", Svijet, Zagreb 4. 10. 1972.
Josip Škunca: "Tajna ljepote", Vjesnik, Zagreb 11. i 12. XI. 1973.
Vesna Krelja: "U prvom planu – likovna kultura" razgovor s Tonkom Petrić i Đurđenom Haramija-Zaluški povodom izložbe uz Dan žena. Radio Zagreb, 6. III.. 1974.
Mirjana Šigir i Boris Kovačić: "Perom i kamerom-zagrebački ateljei, "Oprečne Dužnosti Đurđene Haramija-Zaluški", Vjesnik, Zagreb 25. i 26. VIII. 1974.
S. D.: "Izložba slika i skulptura…", Hrvatska književna revija Marulić, broj 3, str. 60, Zagreb lipanj 1974.
Marina Baričević: "Intervju povodom rada na Međunarodnom grafičkom simpoziju u Čehoslovačkoj", Radio Zagreb, 5. IX. 1974.
Marina Baričević: "Đurđena Zaluški-Haramija" predgovor katalogu samostalne izložbe pejzaža, Galerija Lotrščak, Zagreb 1974.
Josip Škunca: "Zagrebački likovni izlog – Oslon na tradiciju" Vjesnik Zagreb 13. XII. 1974.
E. Cvetkova: "Kvaliteta u dosljednosti", Večernji list, Zagreb 17. XII. 1974.
Magda Weltrusky: "Tko je Đurđena Zaluški-Haramija? MISLIŠ, pobjegao Si …", Svijet, broj 1, str. 14, Zagreb 8. I. 1975.
Juraj Baldani: "Smireni pejzaži Đurđene Zaluški", Modra lasta broj 11, str. 21, Zagreb 1. II. 1975.
N.: "Žena, majka, umjetnica", Vjesnik industrije nafte, Zagreb 8. III. ‘ 75.
J. Š.: "INA predstavlja zagrebačke slikarice", Vjesnik, Zagreb 5. III. 1975.
Juraj Baldani: samostalna izložba Đurđene Zaluški, Galerija Hušnjakovo, predgovor u katalogu, Krapina 23. V. – 5. VI. 1975.
E. C.: "Đurđena Haramija-Zaluški u Krapini", Večernji list, Zagreb 4. VI. ‘ 75.
J. K.: "U galeriji Muzeja Sisak", Vjesnik Željezare, Sisak 3. VI. 1975.
M. Baričević: "Razgovor sa Đurđenom Zaluški", Radio magazin, Zagreb 24. VIII. 1975.
J. Š.: "Umjetnička kolonija Primošten na Z V", Vjesnik, Zagreb 18. IX. 1975.
V. Tofoski: "I kamenot ima poraki" /Prilepsko likovno leto/ Skopje, Večer 16. VIII. 1975.
E. Cvetkova: "Bogata paleta Slavonije – Peti bijenale Slavonaca u Osijeku", Večernji list, Zagreb 13. I. 1976.
Vinko Zlamalik: predgovor u katalogu samostalne Izložbe pejzaža u Željezari Sisak, 20. V. – 3. VI. 1976.
…: "Izložba pejzaža Đurđene Zaluški", Vjesnik Željezare str. 16, Sisak 28. V. 1976.
Magda Weltrusky-Sablić: "Uz izložbu Đurđene Zaluški-Haramija – Svijet prigušenih tonova", Vjesnik Željezare, Sisak 11. VI. 1976.
P. Trajkovski: "Prodlabočuvanje na jugoslovenstvoto – Megu učesnicite na slikarskata kolonija "Pohor Pčinjski", Nova Makedonija str. 10, Skopje 23. VII. 1976.
F. V.: "Umjetnici na Strmcu", Večernji list, Zagreb 4. VIII. 1976.
Feliks Valentić: "Đurđena Zaluški-Haramija, Ratko Janjić i Milan Bogojević" intervju Radio Nova Gradiška VIII. 1976.
Zrnka Novak: "Riječ je o likovnim kolonijama" – intervju sa slikaricom Đurđenom Zaluški-Haramija – Radio Zagreb "Aktualno u 17", I program 20. VIII. 1976.
Zrna Novak: "Dvije izložbe s obale … (izložba Likovne kolonije – Zavičajni Muzej Rovinj)" – OKO, Zagreb 26. – 9. IX. 1976.
Vlado Bužančić, Pregovor u katalogu za samostalnu izložbu Đurđene Zaluški u Galeriji umjetnosti, Vinkovci, 8 – 28. X. 1976.
Bogdan Mesinger, otvorenje izložbe Đurđene Zaluški u Galeriji Umjetnosti, Vinkovci 8. X. 1976.
Josip Škunca: "Između mediteranskog krajolika i ravnice" /Izložba slika i pastela Đurđene Zaluški u Vinkovcima i Vukovaru, Vjesnik, Zagreb 4. XI. 1976.
Brane Crlenjak: "Meditativni pejzaži Đurđene Zaluški-Haramija", Vukovarske novine, Vukovar 26. XI. 1976.
S. B. /Silva Babić/: "Sretan spoj emotivnog i intelektualnog" Vinkovačke novosti, Vinkovci 15. X. 1976.
Brane Crlenjak: "Meditativni pejzaži Đurđene Zaluški", "Oko" broj 124, Zagreb 16. – 30. XII. 1976.
Josip Škunca: «Pejzaži Đurđene Zaluški, Vinkovci, Galerija umjetnosti», Vjesnik, Zagreb 18.X.1976.
Silva Babić: «Izložba Đurđene Zaluški, Galerija umjetnosti, Vinkovci», Novosti 8.X.1976.
S.P.: «Pejzaži rodnog kraja u Gradskoj galeriji u Vinkovcima, izlaže Đurđena Zaluški», Glas Slavonije 12.X.1976.
Silva Babić, «Uz izložbu slika Đurđene Zaluški u Galeriji umjetnosti u Vinkovcima, sretan spoj emotivnog i intelektualnog», Novosti, Vinkovci 15.X.1976.
Zrnka Novak: «Razgovor sa slikaricom Đurđenom Zaluški», Zagreb, OKO, 21.X.1976.
Josip Škunca: «Između mediteranskog krajolika i ravnice, izložba Đurđene Zaluški u Vinkovcima i Vukovaru», Vjesnik, 4.XI.1976.
Brane Crlenjak: «U povodu izložbe u Galeriji umjetnina u Vukovaru, meditativni pejzaži Đurđene Zaluški», OKO, Zagreb 16.XII.1976.
Vlado Bužančić: Predgovor katalogu izložbe Đurđene Zaluški, Vinkovci, Galerija umjetnosti», 8.X.1976.
Vlado Bužančić: Izložba Đurđene Zaluški, Vukovar, Zbirka Bauer i Galerija umjetnina, Predgovor katalogu, XI.1976.
P. T.: "Đurđena Zaluški vo umetničkata galerija", Skopje, Nova Makedonija 15. III. 1977.
Branko Čačić: "Osvrt u katalogu izložbe učesnice likovne kolonije u Muzeju Siska i Željezari Sisak, ožujak 1977.
…: "Sredba so delata na akademskiot slikar Đurđena Zaluški", Kumanovo, Naš vesnik 18. III. 1977.
…: "Izlaga Đurđena Zaluški vo Umetničkaia galerija "Moša Pijade"", Bitola, Bitolski vesnik 18. III. 1977.
Josip Škunca: "Ravnica kao zavičaj", Zagreb, Vjesnik 6. VII. 1977.
Vinko Srhoj: "Starogradske likovne i opće kulturne teme", Hrvatski zbornik broj 5, 1977.
Vinko Srhoj: "Panorama različitih htijenja" /12. lički likovni anale u zadarskoj Modernoj galeriji/, Slobodna Dalmacija 31. V. 1977.
Vinko Srhoj: "Pejzaž bez regionalne autentičnosti" /izložba ulja i crteža Đurđene Zaluški-Haramija u galeriji "Sv. Jerolim u Starom Gradu/, Slobodna Dalmacija 4. VIII. 1977.
…: «Gurgena Zaluški vo Umetničkata galerija Kumanovo», Kumanovska kukturna hronika, Nova Makedonija, Skopje, 15.III.1977.
Marina Baričević: «Slikarstvo sudbine osamljenosti, uz samostalnu izložbu slika i crteža Đurđene Zaluški», Galerija Lotrščak, Zagreb 20.VI.1977.
Zrnka Novak: «U traženju vlastitog znaka krajolika, Đurđena Zaluški, Galerija Lotršćak», OKO, Zagreb 14.VII.1977.
Marina Baričević: «Pejzaž u slikama i crtežima Đurđene Zaluški», Galerija Sv. Jerolim, Starigrad na Hvaru 23.VII.1977.
Vinko Srhoj: «Izložba ulja i crteža Đurđene Zaluški u galeriji Sv. Jerolim», Slobodna Dalmacija 4.VIII.1977.
Risto Bekarov: «Bojata vozbuduva, Đurđena Zaluški – Strumička megunarodna likovna kolinija, pejsažot kako inspiracija», Nova Makedonija, Skopje 12.VIII.1977.
Josip Škunca: «Ravnica kao zavičaj», Vjesnik, Zagreb 6.VII.1977.
…: «O izložbi pejzaža Đurđene Zaluški, govori autorica», Radio Sljeme, Zagreb 6.VII.1977.
…: «Kulturna kronika, govorna emisija o slikama Đurđene Zaluški», RTV Zagreb, 7.VII.1977.
A.R.: «Biennale Slavonaca, Osijek», Glas Slavonije, 29.XI.1977.
Mladenka Šolman: «Predgovor izložbi Đurđene Zaluški, slike i crteži – Zlatko Čular, skulpture», Galerija NUBS pri Narodnom univerzitetu Beograd, 22.III.1978.
Gvido Quien: "CIP", broj 301, 1978.
Sreto Bošnjak: «Đurđena Zaluški, slike i Zlatko Čular, skulpture u Galeriji NUBS», Književne novine, Beograd 1.IV.1978.
Dr. Pavle Vasić, Politika, Beograd: «Gosti iz Zagreba, slikarka Đurđena Zaluški i vajar Zlatko Čular u Galeriji Braća Stamenković», 26.IV.1978.
Dr. Bogdan Mesinger: «Vraćeno vrijeme – reminiscencije o slikarstvu Đurđene Zaluški», Revija, Osijek III.1978.
Josip Škunca: «Raznorodnost i živost», Vjesnik, Zagreb, 15.III.1978.
J. Buinac: «Portret u djelima zagrebačkih umjetnica», Vjesnik željezare Sisak, 17.III.1978.
Mladena Šolman, Predgovor u katalogu za samostalnu izložbu u Galeriji NUBS, Beorad, 1978.
Marina Baričević, Osvrt u katalogu izložbe "Kritičari odabiru", Zagreb 1978.
Bogdan Mesinger, "Revija" br. 2., Osijek 1978.
Momčilo Stojanović: "Život u galerijama" /Nova figuracija/, Zagreb, Vjesnik, 17. VIII. 1978.
Zdravko Poznić: «Predgovor izložbi slika Đurđene Zaluški», Salon galerije Karas, Zagreb 2.XI.1979.
Josip Škunca: «Slikarica ravnice», Vjesnik, Zagreb 2.XI.1979.
Zrnka Novak: «O najnovijem samostalnom nastupu Đurđene Zaluški u Salonu galerije Karas», Radio Zagreb I. Program, 5.XI.1979.
Marina Baričević: « «O samostalnoj izložbi Đurđene Zaluški u Zagrebu, Radio Sljeme – Zagrebački dnevnik, 5.XI.1979.
Lidija Tocilj: «Treba pogledati», Radio Zagreb I program, 12.XI.1979.
Stanko Špoljarić: «Đurđena Zaluški – U prvom planu – likovna kultura», Radio Zagreb I program
Eva Postružnik: «Pejzaži Đurđene Zaluški», II. program TV Zagreb, 16.XI.1979.
Oto Švajcer: «Ravničarski pejzaži Đurđene Zaluški», Glas Slavonije, Osijek 17.XI.1979.
Juraj Baldani: «Đurđena Zaluški – izložba slika u Salonu galerije Karas», Studio br. 816, Zagreb 24.XI.1979.
Dragutin Brigljević: «Đurđena Zaluški – po pravilu prve ljubavi..», Modra lasta br. 7., Zagreb 1.XII.1979.
…: «Zapis u katalogu izložbe Đurđene Zaluški», Galerija instituta R. Bošković, Zagreb 26.XI.1979.
Zdravko Poznić, Predgovor kataloga samostalne izložbe u Salonu galerije Karas, Zagreb 1979.
Juraj Baldani: «Tendencije suvremenog pejzaža – XX. annale, Istarska sabornica u Poreču», Studio br. 852, Zagreb 2.VIII.1980.
Josip Depolo: «Đurđena Zaluški u Galeriji Karas», OKO, Zagreb, 7.II.1980.
Planinka Mikulić: «Poznajemo li se dovoljno – umjetnici u Počitelju», emisija iz kulture TV Sarajevo, 26.VI.1980.
Lidija Tocilj: « «Đurđena Zaluški kao slikarica slobodne profesije i majka, žena i kućanica», intervju, Radio Jadran II program, Zagreb 18.XI.1980.
Juraj Baldani: «Zemljo moja oslikana – pejzaž kao zavičajnost – uz izložbu u galeriji Ulrich», Studio br. 868., Zagreb 22.XI.1980.
Lidija Tocilj: Đurđena Zaluški – intervju, Radio Zagreb II program – kultura, 4.III.1981.
…: «Baranjska umjetnička kolonija», intervju, RTV I. program, Zagreb 22.XI.1981.
Vlado Bužančić: «Pejzaži Đurđene Zaluški i Stanka Jančić, skulptura», Sisak 23.XI.1981.
J.Buinac, D.Premor: «Doprinos likovnoj kulturi, izložba Đurđene Zaluški i Stanka Jančića», Vjesnik Željezare, Sisak 22.XI.1981.
S. Jovanović: «Predeo nadvlada čoveka, likovna kolinija Sisevac 81», 14 dana br. 188, Paraćin 26.VIII.1981.
L.K.: «Novemberu tarlat, Eszek», Magyar Kepesujsag, 15.XII.1981.
Drago Hedl: «Baranja – izazov slikarskom oku», Glas Slavonije, Osijek 12.XI.1981.
Željko Hodonj: «Baranjski slikarski san», Večernji list, Zagreb 26 i 27.XI.1981.
I. Volčić, "Voljenom gradu s ljubavlju", Glas Istre, Pula 29.VII.1982.
Likovna kolonija u Rovinju, Vjesnik, Zagreb 4.VIII.1982.
Dubravka Premor: «Nova ostvarenja, novi poticaji – Đurđena Zaluški», Vjesnik Željezare, Sisak 15.X.1982.
Josip Depolo: "Iznimka u crtačkom pravilu", Oko, Zagreb 26.V.1983.
Josip Škunca: Izložba Đurđene Zaluški, Likovna panorama, Vjesnik, Zagreb 26.XII. 1983.
….. Najava izložbe, Večernji list, Zagreb, 12.XII. 1983.
Vlado Bužančić: «Ciklus ribarske mreže», Salon galerije Karas, Zagreb 12.XII.1983.
Lidija Tocilj: «Saznali smo – možda će vas zanimati», intervju, Radio Zagreb II program, 23.XII.1983.
Josip Škunca: «Izložba Đurđene Zaluški», Vjesnik, Zagreb 26.XII.1983.
Josip Depolo: «Ciklus ribarske mreže Đurđene Zaluški», OKO, Zagreb 10.I.1984.
Josip Depolo: «Probuđeni i neprobuđeni sanjari», OKO, Zagreb 19.I.1984.
Predrag Haramija: Predgovor izložbi, Galerija Zavičajnog muzeja Rovinj, 15.VII.1985.
Grgo Gamulin: «Glose za Itaku, suvremena umjetnost …», str.174.,183., Zagreb 1985.
Josip Škunca: «U mreži sjećanja», Vjesnik, Zagreb 24.VII.1985.
Josip Depolo: «Slikovnica svjetlosti, okom kamere Milana Pavića», Zagreb 1986.
Lidija Tocilj: «Moja paleta», Radio Zagreb II program, 20.III.1986.
Marina Baričević, «Izložba slika, Đurđena Zaluški – Katarina Žanić», predgovor, galerija likovnih umjetnosti, Vinkovci XI.1986.
Antun Babić: «Đurđena Zaluški», Vinkovačke novosti 12.XII.1986.
Lidija Tocilj: «Kako volim muziku – razgovor s Đurđenom Zaluški», Radio Zagreb 31.III.1986.
Marina Baričević: «Likovne umjetnice Hrvatske u poslijeratnom razdoblju», Žena i kultura, Zagreb 1986.
Mesinger: «Monografija – zbornik Galerije likovnih umjetnosti», Osijek 1987.
Antun Bauer: «Krajolici Đurđene Zaluški», predgovor katalogu izložbe, Galerija Ulrich, Zagreb, 23.II.1989.
Lidija Tocilj: «Intervju sa slikaricom», Radio Zagreb II program, 22.II.1989.
Đ. Mišković: «Krajolici Đ. Zaluški», Večernji list, Zagreb 22.II.1989.
Olga Vujović: «Osvrt na izložbu slika Đurđene Zaluški u Galeriji Ulrich», Radio Sljeme, Zagreb 23.II.1989.
Đ. Mišković: «Slike zavičaja u Galeriji Ulrich»,Večernji list, Zagreb 24.II.1989.
Stanko Špoljarić: «Recentni ukus slikarice Đurđene», Radio Zagreb I program, 3.III.1989.
M.P.: «Ljepota krajolika», Novosti, Beograd 7.III.1989.
Elena Cvetkova: «Sjeta ravnice», Večernji list, Zagreb 14.III.1989.
Eva Postružnik: «Pejzaži Đurđene Zaluški», TV Zagreb I program, 14.III.1989.
Josip Depolo: «Đurđena Zaluški», OKO, Zagreb 23.III.1989.
Verica Ćalić: «Đurđena Zaluški», intervju, Radio Osijek, 24.III.1989.
Duško Maričić: «Poetske dimenzije ravnice», Glas Slavonije, Osijek 29.III.1989.
D.Bađun: «Slikarstvo mi je život – Đurđena Zaluški», Glas Slavonije, Osijek 11.IV.1989.
Karmen Brlić-Jovanović: «O slikarici Đurđeni..», Radio Vukovar, Dnevnik, 17.V.1989.
M.Pelikan: «Ravnica na platnu», Glas Slavonije, Osijek 6.VII.1989.
Stjepan Petrović: «O slikarstvu Đurđene Zaluški», dnevnik Radio Vukovar, 18.V.1989.
Josip Škunca: «Pogled u krajolik», Vjesnik, Zagreb 24.V.1989.
Đ.M.: «Krajolici Đurđene Zaluški», Večernji list, Zagreb 22.V.1989.
Brane Crlenjak: «Priroda po Đurđeni», Vukovarske novine, Vukovar 27.V.1989.
Verica Ćalić-Jergović: «Intervju sa Đurđenom», Radio Osijek, Ilok 6.VII.1989.
…: «Razgovor s sudionicima lik. kolonije u Iloku», TV Osijek 30.VIII.1989.
D.Bađun: «Okupljeni u znaku zemlje», Glas Slavonije, Osijek 31.VIII.1989.
D.Bađun: «Iločki krajolik u djelu», Glas Slavonije, Osijek 4.IX.1989.
Verica Ćalić-Jergović: «Intervju sa Đurđenom», Radio Osijek, 7.XII.1989.
Đ.M.: «Likumove generacije», Večernji list, Zagreb 12.XII.1989.
M.Pelikan: «Slikarske pjesme Đurđene Zaluški»,Oslobođenje, Sarajevo 2.III.1989.
M.Pelikan: «lirske pjesme o slavonskom pejzažu», Glas Slavonije, Osijek 9.III.1989.
Predrag Haramija: «Izložba slika Đurđene Zaluški u Galeriji umjetnina Ilok», predgovor katalogu, Ilok 27.VIII.1990.
Grgo Gamulin: «Na Itaci svijet otajni – suvremena umjetnost, knjiga VI», Zagreb 1990.
Ernest Fišer: «Reprezentativna djela – uvid u recentno stvaralaštvo naših likovnih umjetnika», Varaždinski glasnik 15.XII.1991.
Vladek Burić: «Đurđena Zaluški, slikarica i grafičarka», Vjesnik, Zagreb 13.XI.1991.
H.: «Izložba članova Likum-a u Galeriji Ulrich», Večernji list, Zagreb 17.XII.1992.
Mirjana Šigir: «Grad Zagreb – umjetnici u gal. Ulrich», Vjesnik, Zagreb 9.XII.1993.
…: «Poklon galeriji u Hrvatskoj Kostajnici», Slobodna Dalmacija, 12.XII.1993.
Igor Brešan: «Kinetika kista – slikarica Đurđena Zaluški», 12.XI.1993.
Miroslav Pelikan: «Emocije i ravničarski pejzaž», Glas Slavonije, Osijek 11.I.1994.
Eva Postružnik: «Izložba Đurđene Zaluški», Likovni TV dnevnik 77/93, str.106., Zagreb 1994.
Elena Cvetkova: «Umjetnici o obitelji – izložba», Glas Koncila, Zagreb 18.XII.1994.
Oto Švajcer: «Bibliografija – izabrani tekstovi, ravničarski pejzaži Đurđene Zaluški», Galerija lik. umj. Osijek 1995.
Ž. Domljan i drugi: «Enciklopedija hrvatske umjetnosti 2», str. 508., Zagreb 1996.
Marko Čuljat: «Poštovana i ugledna izložba – XXX. Lički likovni annale», Državnost, Zagreb 12.I.1996.
D.M.: «Vinkovci Dubrovniku – izložba dvadesetorice umjetnika u umjetničkoj galeriji u Dubrovniku», Vjesnik, 5.II.1996.
Dražen Švagelj, Đuro Vanđura, Borivoj Popovčak: «Vinkovci Dubrovniku u Umjetničkoj galeriji…», Mostar, Široki brijeg, II. 1996.
Tonko Maroević: «Boka Kotorska u hrvatskom slikarstvu», katalog izložbe, Galerija Forum, Zagreb 2.IV.1998.
Iv.M.: «Inspiracija Bokom», Slobodna Dalmacija 4.IV.1998.
Snježana Cvitkušić: «Zov sjećanja – izložba slika Đurđene Zaluški», Glas Slavonije, Osijek 9.XI.1998.
Dejan Rebić: «Izložba Đurđene Zaluški, likovni salon Vernissage», predgovor katalogu, Osijek XI.1998.
M.P.: «Toplina sive boje – na izložbi Đurđene Zaluški u galeriji Ulrich», Velebit, Zagreb 13.XI.1998.
Miroslav Pelikan: «Zov slavonskog krajolika – akademska slikarica Đ. Zaluški», Glas Slavonije, Osijek 17.XII.1998.
D.A.: «Zov zavičaja – izložba Đurđene Zaluški u galeriji Ulrich», Slobodna Dalmacija, 15.X.1998.
Marina Baričević: «Autorski odabir – more u djelima hrv. umjetnika»: Gradski muzej Makarska, 15.VII.1998.
Jozefina Stipančević: «Intervju sa Đurđenom Zaluški», Katolički radio, Zagreb 13.X.1998.
…: «Pejzaži Đurđene Zaluški u galeriji Ulrich», Likovna kultura, HRT I program, Zagreb 19.X.1998.
Renata Margaretić: «Razgovor sa slikaricom Đurđenom Zaluški na izložbi u Galeriji Ulrich», HRT, Zagreb 24.X.1998.
Vladek Burić: «Ah, i ja uz laki šarm!», Kvizorama, Zagreb XI. 1998.
Milan Bešlić: «Vladimir Bužančić – tragom djela», str 52., Salon galerije Karas, Zagreb 2002.
Milan Bešlić: «Izložba slika Đurđene Zaluški u Zavičajnom muzeju Rovinj», predgovor, Rovinj 10. IX. 2002.
N.Va.: «Ribarske mreže Đurđene Zaluški», Novi list, Rijeka 11.IX.2002.
Dejan Rebić, Predgovor izložbi "Kopački akvarel", HNK Osijek, IX. 2003.
A. Smajić; "Donacija rodnom gradu, izložba u Galeriji likovnih umjetnosti "Slavko Kopač", Vinkovački list, 2. VI. 2003.
Đuro Vanđura; Predgovor izložbi u Galeriji likovnih umjetnosti "Slavko Kopač", Vinkovci, VI-VII 2004.
Ivica Belamarić; "Vode u djelima likovnih umjetnika", Vinkovci, hotel Slavonija, 7. IX. 2004.
Tomo Šalić; "Ervenica", Kolivka br. 3, Vinkovci, IX. 2006.
Ljubica Gligorević; "Danišini iz vinkovačke Ervenice, Kolivka br. 3., Vinkovci, IX. 2006.
Vlasta Markasović; "Ervenička sjećanja E.Đ.Zaluški Danišine", Kolivka, Vinkovci 2006.
Zrnka Novak, predgovor kataloga izložbe, Galerija Ulrich, Zagreb, 2006
Miroslav Pelikan, izbor djela iz četrdesetogodišnjeg opusa, Fokus, 8.12.2006.
