VIDLJIVE I NEVIDLJIVE SLIKE ŽALOSNICE

Umjetnost je vječito gorljivo pitanje koje svojim izgledom ili glasom, svojom preobrazbom, potiče oko i uho na gled i čuj, a umjetnik je samo čovjek koji svoju duhovnu percepciju pokušava ispoljiti u materijalnu formu, umjetničku činjenicu

To je proces oslobađanja ljudskih potencijala snažnom voljom čovjekove psihe i emocija u vječitom premošćivanju osjećaja i razumijevanja. Ona ne dokazuje, nego otkriva stanje stvarateljskog duha. Kako bismo shvatili neko umjetničko djelo, osim promatranja golim okom, moramo ga promatrati i duhovnim, onako kako ga je stvaratelj promatrao dok se iz njega prelijevalo na podlogu.

Slikar Danijel Žapčić ponudio nam je 16 crteža rađenih različitim tehnikama na raznim podlogama (ulje na papiru, lavirani tuš na, crtež olovkom, ako ima komb. teh.) zajedničke sakralne tematike. U sakralnoj likovnoj čaroliji, u kojoj se hrvatska moderna umjetnost ima čime ponositi, većina umjetnika stavlja naglasak na sliku opisanu Svetim pismom. Za razliku od te većine, Danijel Žapčić nudi nam težinu, dijalog, razgovor s djelom na samoj granici apstraktnog. Sve što je apstraktno blizu je onostranoga. Ne zatrpava nas detaljima. Vješto svladana motivacija pretočena u izgradnju motiva zauzima dominantno mjesto u vizualno-proživljenoj spoznaji muke. Crteži su to koji se urezuju u pamćenje.

Umjetnik se ne trudi svojim djelom uljepšati nam svakodnevicu, niti razveseliti nas, nego naprotiv, nagoni nas u duboko promišljanje. Iz njegovih djela iščitavamo vrijednosti otajstvenog života, proživljavamo osjećaj muke, trpljenja, samoće, oplakivanja, Uskrsnuća… Iz hladnoće crnih zatamnjenja, iz tamnih nakupina, za koje se kao magnet lijepe naše oči, razabiremo mirno crtovlje koje oslikava najčešće Isusov lik. U blagim potezima slikar iskustvenom intuicijom iskazuje duboke osjećaje, nama tek slućene duhovnosti. Pa i ondje gdje nije jasno vidljiv, nazočan je sluteći lik Spasitelja.

U svojim duhovnim traganjima za praizvorima i prauzrocima, i nas upućuje na razmišljanje o svom odnosu s Bogom. A kako nam je u naravi misliti i razmišljati redamo slike, od mistične slutnje i nagovještaja krvave drame, te raspinjanja na golgotskom vrhuncu, do Uskrsnuća-otkupljenja, ponuđeni izlošci dovode nas do spoznaje o postojanosti Boga kao Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog. Možemo li Boga vidjeti?! Sv. Pavao je na to lijepo odgovorio: „Boga vidimo kroz vidljiva djela koja je stvorio!“ U crtežima Danijela Žapčića u vidljivom naziremo i nevidljivo!

Izlošci ukazuju na visoke likovne domete koji, uz autorsku prepoznatljivost, otkrivaju precizan odraz individualne duhovnosti. Sve osim rečenog u ovom trenutku, bojim se osiromašilo bi dijalog između djela i promatrača, te vas prepuštam emocijama i razmišljanjima s viđenim, koje puno više govori od mojih riječi o duhovnom bogatstvu autora.

Ljubo Krmek