ODA ŽIVOTU ANTONA CETÍNA

Pri prvom susretu sa slikama Antona Cetína ostao sam zatečen. Prva misao koja je prostrujila mojim moždanim vijugama bila je kako sam te slike već negdje vidio. Druga misao me je navodila na crteže Egipćana popraćene hijeroglifima. Treće je bilo čuđenje i divljenje hrvatskom umjetničkom geniju.

Tek ovlaš spomenut u Hrvatskoj likovnoj enciklopediji, a zaslužuje mnogo veću pozornost,  marljivo stvara i gradi svoju umjetničku kulu u dalekoj Kanadi. Sliku po sliku – kamenčić po kamenčić. Sa svake slike – sa svakoga kamička Eva nas pogleda. Eva, hebrejsko žensko ime. Značenje imena je živuća, majka živih. Eva – žena. Prva žena.  Eva majka. Eva pramajka. Eva Hrvatica. Kad stanemo pred ovu umjetničku kulu, kad se nađemo oči u oči  s Evama koje nas zorno motre sa svakoga prozora, pred nama se otvaraju vrata i ulazimo u odaje, u jedan zaseban svijet koji je postupno i jasno građen, sagrađen. Omeđeni kameni zidovi su trajnost, sačinjeni od dugogodišnjeg htjenja, koje je rezultiralo nizom ostvaraja, a koji su se sustigli u povezanom slijedu. I ozidali kulu. Neosvojivu!

Ovo je treća izložba Antona Cetína koju organizira Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti. Nakon izložbi u Kleku i Opuzenu evo nam dragoga gosta i u Podgradini. Umjetnik nam se predstavlja s dvadeset i dva izloška koji su rađeni u tehnikama crteža i grafičkih kolaža. Osobni umjetnikov govor je prepoznatljiv u svakoj slici. Nema lutanja. Finoća linija i oblika dovedena je do savršenosti. Sažeti artistički elemenat (a u njegovom slikarstvu to je lik Eve) nužno se nalazi na svakom djelu i oko njegove osi se vrti sve. Na tom elementu-Evi, temelji se bitna zakonitost i vrijednost slikarskog djela. Svi ostali elementi su uzgredni, te imaju zadaću ostvariti dodatnu kreaciju ljepote. Gledajući u Cetínove Eve, ne možemo a ne zapitati se kako umjetnik uspijeva, upotrebljavajući jednostavne poteze, postići razlikovnost lijepog od ružnog, tj. dobro od lošeg. Likovi Eve su srodne fizionomije, otmjene, ljupke, neobično istaknutog izraza očiju kojima možemo naći komparacije u svakoj hrvatskoj majci, sestri, djevojci i ženi.

Anton Cetín je nedvojbeno moderan slikar, koji je sposoban da osjetnu prirodnu stvar iz fizičke stvarnosti fenomena uzdigne sve do sfere idealne realnosti, do produhovljene stvarnosti. Mada su njegove Eve oživotvorene s minimalnim dominantnim crnim linijama, one su pune duha, pune života, pune poruka, a u isti mah gledatelju otkrivaju autorovu obdarenost velikim slikarskim nadahnućem. Eva je izgrađena pravom slikarskom vještinom, s velikim crtačkim i kolorističkim majstorstvom. Umjetnik je savršeno ovladao slikarskom tehnikom, te nam podaruje iluzije nove stvarnosti, neobično lijepe. Usudio bih se kazati, u svjetskom slikarstvu jedinstvene i neponovljive.

Težnja za ljepotom je i vječna i beskonačna. Čovjekovo srce je žudi sluteći njene obrise. Iz te žudnje rađa se umjetnost, rađa se slika, pjesma… a slika je ta koja nam otkriva umjetnikovu dušu. Kada je pogledamo, ona je običan komad papira ili platna ako ne možemo na prvi pogled zaključiti: „Ta ju je ruka napravila!“ Tko vidi samo jednu sliku Antona Cetína, već u drugoj upoznaje umjetnikovu dušu. Ne samo zbog tehnike rada i sličnosti glavnog elementa, nego zbog načina kako doživljava ljepotu i kako je želi prenijeti, darovati ljudima.

Ljubo Krmek