Velikogoričko pješačko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

Vjernici Velike Gorice i okolice po 27. put su hodočastili pješke 42 km od Velike Gorice do Marije Bistrice kako bi zahvalili Blaženoj Djevici Mariji što je svojim zagovorom očuvala grad od ratnih razaranja u Domovinskom ratu i za slobodu te molili za Domovinu. Hodočasničku misu je predvodio rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić

Više od 1800 vjernika Velike Gorice ove je godine sudjelovalo na zahvalnom hodočašću Majci Božjoj Bistričkoj. U subotu 1. rujna, unatoč najavama grmljavinskih pljuskova, već oko 4.30 ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih ali i iz župa Velikogoričko-odranskog dekanata kao i iz susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba. Ove godine vjernici Velike Gorice i okolice po 27. put su hodočastili pješke 42 km od Velike Gorice do Marije Bistrice kako bi zahvalili Blaženoj Djevici Mariji što je svojim zagovorom očuvala grad od ratnih razaranja u Domovinskom ratu i za slobodu te molili za Domovinu.

Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je u miru za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Na ulazu u Ščitarjevo hodočasnike su dočekali konjanici – mladići obučeni u uniforme kakve su nosili vojnici rimske Andautonije. Kao i brojnih prijašnjih godina domaćini ovog drevnog antičkog grada pripremili su im bogati doručak.

Nakon obilnog doručka hodočasnici svih dobi nastavili su dalje za križem autoputom. Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici su formirali procesiju kod kapele svetog Ladislava i ušli u Bistričko svetište oko 15 sati.

Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji.

Pristigle hodočasnike pozdravio je vlč. Domagoj Matošević, župnik i rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke. U zajedništvu sa svećenicima velikogoričko-odranskog dekanata hodočasničku misu predvodio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić.

Osvrćući se u homiliji na dnevna čitanja dr. Tanjić je postavio pitanje što mudrost i talenti znače u našem životu. “Živimo u društvu u kojem je znanje jako važno. I jest, želimo da djeca i mladi imaju što bolje obrazovanje. Jer znanje nam omogućava bolji život. Pavao nas upozorava da znanje nije sve. Ima puno ljudi koji puno znaju ali su nesretni i nisu mudri. U nevolje današnjeg društva uveli su nas ljudi s diplomama, ljudi koji su imali znanje ali nisu imali mudrosti. Postoje ljudi koji nisu imali znanje ali su bili mudri. Sjetite se samo naših djedova i baka. Danas nas liturgija poziva da rastemo u mudrosti koja se stječe kroz molitvu, međusobno pomaganje, žrtve i odgovornosti. Ne stječem znanje za sebe nego da bih ga podijelio s drugima. Marija je mudra, majka mudrosti, izvor odgovornosti, vrijedna, sposobna. Molimo Mariju za dar mudrosti koja nam nedostaje. Mudrost i odgovornost povezuju današnje čitanje i evanđelje. Sluge su dobile dar i svaki je na svoj način postupio s darom koji je primio. Svaki od nas dobio je od Boga neki talent i trebamo ga otkriti. Pozvani smo da se zapitamo što smo učinili s našim životom. Bog ne traži da se uspoređujemo s drugima nego da taj dar živimo za sebe, svoju obitelj, da učinimo nešto dobro s tim darom. Svako od nas ima dar i treba ga živjeti odgovorno i bez straha. Nekad nam se čini da su drugi dobili veći dar i, unatoč tome što imamo svoj dar, živimo a da ga nismo upotrijebili. Pozvani smo na rizik, upotrijebiti svoj talent. Treba prihvatiti izazov života s Bogom, sobom i ljudima. Kad Isus govori da će se dati više onome koji više ima to znači da će onaj koji traži dobit još, a onaj koji se boji zakopat će i ono što ima. Ugledajmo se u Mariju, ona je dobila dar i znala ga je živjeti i nositi. Ne bojmo se živjeti život uz rizik. Vi ste prepoznali mudrost ovog hoda i neka se umnoži korištenje vaših talenata po Marijinoj blizini”, zaključio je propovijed doktor Tanjić.
Nakon euharistije uslijedila je oproštajna procesija oko oltara.

Prije 27 godina, 3. rujna 1991., mons. Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Zavjet je dan u najvećoj molitvenoj skupini u Kurilovcu. Takvih je skupina bilo u ratno vrijeme u Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od početka rata oko krajputaša, križnih drva ili kapelica na različitim mjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnu domovinu. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno. IKA, portal vgdanas