Spomendan preminuća službenice Božje Marice Stanković

marica stanković

Spomendan o 69. godini preminuća službenice Božje Marice Stanković, obilježit će se je 8. listopada o. g. u Zagrebačkoj katedrali svečanom euharistijom koju će u 18 sati predslaviti mons. Valter Župan, krčki biskup u miru, uz postulatora o. Vinka Mamića, veći broj svećenika, članice Svjetovne ustanove „Suradnice Krista Kralja” koju je Marica utemeljila, te mnoštvo hodočasnika od Kvarnera preko Zagorja do Slavonije

marica stankovićMarica Stanković je rođena 31. prosinca 1900. na Gornjem gradu u Zagrebu. Krštena je u župnoj crkvi sv. Marka, a osnovno obrazovanje stekla u samostanskoj školi Sestara milosrdnica sv. Vinka. Maturirala je u učiteljskoj školi, a nazočeći skupu orlovske mladeži u Mariboru imala je priliku upoznati katolička obnoviteljska usmjerenja, i susresti bl. Ivana Merza s kojim će je povezati blisko prijateljstvo i suradnja u apostolskom radu među mladima.

Profesionalni rad započela je kao učiteljica u Hrvatskom zagorju, a nakon završene Više pedagoške akademije postala je nastavnica u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Gračacu, Kutini i Mješovitoj građanskoj školi u Zagrebu. Uvijek je bila dobro raspoložena i radišna, te kao takva omiljena među kolegama i svojim učenicima. Uz nastavničke obveze „za Krista, za Crkvu, za duše“, posvetila se i aktivnom radu u katoličkim organizacijama mladih.

Predsjednicom Velikog križarskog sestrinstva bila je od osnutka 1930. do raspuštanja 1945., a godinama je uređivala glasilo Za vjeru i dom u kojem izlazi i najveći dio njezinih članaka o svim važnim temama toga vremena. Organizirala je predavanja, govore i rasprave u brojnim krajevima, a njezina velikodušnost i katolička radikalnosti u velikom broju privlačila je mlade ljude. Kao prva žena u Hrvatskoj, za svoje djelovanje među mladima u duhu Katoličke akcije, primila je 1942. visoko crkveno odličje Pro Ecclesia et Pontifice.

Uz pomoć istomišljenika 1938. osnovala je zajednicu Suradnica Krista Kralja, koja će se razviti u prvi svjetovni institut u Hrvatskoj.
Ova ugledna katolička djelatnica nakon završetka Drugog svjetskog rata našla se na udaru komunističkih vlasti, osobito nakon što je na skupu prosvjetnih djelatnika javno ustala u obranu nadbiskupa Stepinca. Uhićena je 1. rujna 1947., a na suđenju 24. i 25. prosinca 1948. odbacila je sve političke optužbe, hrabro posvjedočivši svoju odanost Kristu i Crkvi. Osuđena je zbog toga na pet godina zatvora.

Kaznu je odslužila u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi, a preostalih pet godina života u prisilnoj povučenosti i prividnoj neaktivnosti u Zagrebu. Narušena zdravlja, ali nesmanjene radinosti uspjela je uz podršku zatočenog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca uskladiti svoj institut s novim crkvenim propisima, te 1953. doživljava njegovo puno crkveno priznanje.

Umrla je 8. listopada 1957. posve predana volji Božjoj. Priredila: Karolina Barešić