Pouke i misli velikoga Ratzingera: Napredak može biti i brza vožnja u ponor

Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), Božji sjaj u našem vremenu, KS, Zagreb, 2007. “Ne ponižava čovjeka to što je izudaran, nego ako on udara druge; ne ponižava čovjeka to što je popljuvan, nego ako on pljuje po drugima; ne ponižava čovjeka to što je izrugan, nego ako on izruguje druge; ne uzvisuje čovjeka oholost, nego poniznost; ne čini ga velikim slava, nego zajedništvo s Bogom za koje ga je Bog osposobio” (str. 109-110)

Rugamo li se mi drugima, ogovaramo li druge, mislimo li da smo bolji od drugih, trčimo li za slavom? “Čovjekova slika je uzdignuta, no nama je dana sloboda da je skinemo s visine ili da dopustimo Bogu da nas uzdigne” (str. 110). Često je čovjek želio ne samo skinuti s visine svoju sliku, nego je želio i Boga skinuti s njegova prijestolja. Ovdje započinje svaki neuspjeh. “I kao pala ona je još uvijek slika Božjega ljubljenog stvorenja” (str. 111). Neopoziva je Božja ljubav prema čovjeku. Ratzinger citira sv. Augustina: “Duha može vidjeti samo onaj tko ga posjeduje” (str. 117). “Od Otkupitelja bismo i mi očekivali posve druge darove od onih što ih opisuje Pavao. Ono što mi očekujemo ipak je ovo: kuća, novac, dobro jelo, lijepa putovanja, uspjeh, ugled, lagodnost, naš mir, sigurnost. Ali ne Duha Svetoga. Jer on je uistinu uvelike suprotnost svemu tome: čini nas nemirnima s našim posjedom, s našom lagodnošću, s našim ugledom koji tako često počiva na dvojbenim kompromisima” (str. 118). Ovo bi valjalo upamtiti: naš ugled često počiva na dvojbenim, trulim kompromisima. Loši temelji za lošu zgradu. “Problemi našega vremena dobrim dijelom počivaju na tome što smo svijet promatrali samo kao materiju, a materiju samo kao materijal za naše proizvode” (str. 121). Biće koje samo cijeni proizvodnju i potrošnju ne može se zvati čovjekom, to je neko niže stvorenje. “Adamova je slika grijehom razbijena te sada leži razasuta u komadima” (str. 126). Pozvani smo prikupljati te kamenčiće i ponovo stvarati mozaik na kojemu će biti prepoznat – Čovjek! “Put do bližnjega vodi preko Boga” (str. 126). Isto tako, put do Boga vodi preko bližnjega. “Kršćanska alternativa za nirvanu je Presveto Trojstvo” (str. 128). Psalmist jasno kaže: “Samo je u Bogu mir, dušo moja” (Ps 62,2). “Postati kršćanin znači postati ujedinjen: krhotine razbijene slike Adamove moraju se ponovo sastaviti. Biti kršćaninom nije potvrđivanje samoga sebe, nego let u jedinstvo koje obuhvaća ljude svih mjesta i svih vremena” (str. 131). “Sveopća Crkva nije savez mjesnih Crkava, nego njihova majka” (str. 131). “Duh Sveti je vatra; tko ne dopusti da bude spržen, bolje je da mu se niti ne približava” (str. 134). Više je puta već istaknuto da svijet živi od žrtve. “Gdje je nestao taj ognjeni jezik? Ono što je ostalo od kršćanskih jezika je, na žalost, sve drugo nego oganj. Više se čini kao ustajala, jedva mlaka voda, ni topla ni hladna” (str. 135). Od kršćanskoga “oceana” koji je stoljećima prekrivao Istok i Zapad ostala su samo “jezerca”. Pitanje je danas koliko ta “jezerca” mogu utjecati na “klimu” u svijetu?  Usprkos svemu, malodušnosti nema mjesta. “Biti kršćanin je, dakako, udobno samo na prvi pogled” (str. 135). Formalizam ne “košta” ništa, ali ne daje ni rezultate. “Čovjek nalazi put samo ako se da voditi od onoga koji je istodobno riječ i kruh. Samo u hodu s Gospodinom možemo izdržati hod naše povijesti” (str. 142). “Riječ ‘napredak’ poprimila je magičan prizvuk. No u međuvremenu također znamo da napredak može biti smislen pojam samo ako postoji smjer u kojem želimo ići. Puko kretanje još nije napredak. Ono može biti i brza vožnja u ponor. Tako se, ako nešto treba biti napredak, treba zapitati koja je njegova mjera i koji je njegov cilj – u svakom slučaju zacijelo ne puko povećanje materijalnih proizvoda” (str. 142). “Kada nam se, naime, Gospodin daje, primiti ga se može samo tako da se prignemo pred njim, slavimo ga i klanjamo mu se” (str. 143). “Onaj kojemu se klanjamo nije neka daleka moć” (str. 146). On je Ljubav! “Zemaljski je život uminuo, ali ostala je ljubav” (str. 147). Sveti Pavao kaže: “Ljubav nikad ne prestaje” (1 Kor 13,8).

priredio Božo Goluža, Izvor: Crkva na kamenu