Katolička i Ruska pravoslavna Crkva u obrani života

Papa Franjo i moskovski patrijarh Kiril potpisali su 12. veljače prije tri godine zajedničku izjavu. Otada se svake godine organizira susret kojim se podsjeća na taj važan događaj: prije dvije godine održao se u Švicarskoj, u Freiburgu, prošle godine u Beču, a ove godine u Moskvi, gdje se razgovaralo o završetku života.

Tako je predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch 12. veljače u glavnom ruskom gradu održao govor u kojem je istaknuo otvaranje novoga poglavlja u odnosima između dviju Crkvi. Pritom je podsjetio na posjet relikvija sv. Nikole Moskvi i Sankt Peterburgu u lipnju 2017. godine te posjet Papina državnog tajnika Pietra Parolina u kolovozu iste godine; potom na ljetne tečajeve za mlade svećenike koje su dvije Crkve organizirale kako bi se bolje upoznali; te na nedavno otvorenu zajedničku izložbu Vatikanskih muzeja i Tretjakovske galerije. To su samo neki primjeri veza koje se postupno isprepliću između naših Crkvi kako bi se popravila, nit po nit, poderana Kristova tunika, rekao je kardinal Koch, prenosi Vatican News.

Prelazeći na temu susreta, kardinal je istaknuo da je pitanje kraja života uvijek izazov, s obzirom da je čovjek jedino biće svjesno vlastite smrtnosti. Taj je izazov danas predstavljen u novom obliku zahvaljujući napretku u znanju i medicinskoj tehnologiji. Zapravo, u modernim društvima smrt se obično događa u bolnici i često je rezultat medicinske odluke, bilo da je riječ o prestanku liječenja, ili ako se ono uopće ne započne. Sve to potiče na pitanje o značenju patnje za kršćane, kao i tomu što podrazumijevamo pod dostojanstvom pacijenta te je li ono što je dobro za tijelo uvijek u službi cjelovitog dobra osobe, kazao je kardinal Koch.

Potom je dao povijesni pregled glavnih razdoblja razmišljanja Crkve o toj temi. Podsjetio je na govor pape Pija XII. 1957. godine na međunarodnom liječničkom skupu, u kojem se izjasnio u korist palijativne skrbi, a protiv svakog agresivnog liječenja. Kardinal Koch također je podsjetio na Deklaraciju o eutanaziji Kongregacije za nauk vjere, objavljenu 1980. godine, čija su načela jasno sažeta u Katekizmu Katoličke Crkve, a potom je usmjerio pozornost na nauk pape Franje, koji je u prigodi europskog sastanka Svjetskoga liječničkog društva, u studenome 2017. godine poručio da je u kliničkoj praksi i medicini općenito potrebno apsolutno se držati najveće zapovijedi o odgovornoj blizini te da, iako znamo da ne možemo uvijek jamčiti ozdravljenje, o živoj osobi uvijek možemo i moramo voditi brigu.

Predsjednik Papinske akademije za život nadbiskup Vincenzo Paglia tijekom susreta je pak naglasio da je globalizacija bez kršćanskoga nadahnuća siromašna u ljubavi i ugrožena sukobima; a zadatak je kršćanskoga svijeta ponovno staviti odnose među ljudima u središte. Pružati njegu znači brinuti o drugima onako kako uči evanđelje. U tom smislu prispodoba o Dobrom Samarijancu poprima novu dimenziju u tehnološkom i hiperpovezanom društvu čija su posljedica ljudi sve više povučeni u svoje ograđene prostore.

Nadbiskup Paglia također je istaknuo da je Papinska akademija za život palijativnu skrb uvrstila među ključne točke svojega rada. Pritom je kazao da takva skrb ljude prati na prijelazu u smrt; ne napušta bolesnu osobu, kao što medicinska skrb ponekad čini kada joj više ne preostaje ništa; a nije ni usmjerena na terapijsku upornost. U palijativnoj skrbi nemamo pacijenata, ali imamo ljude, sa svom njihovom fizičkom, psihološkom, kulturnom i duhovnom prtljagom; stoga je potrebno, pored oboljelih, prepoznati i prisutnost članova obitelji te onih koji rade za njihovo zdravlje.

Nadalje, palijativna skrb vraća osobu koja pati, čak i onu koja se priprema za smrt, u njene važne obiteljske i društvene odnose. Ne može se umrijeti sam, upozorio je prelat te naglasio da iskustvo pokazuje kako je potražnja za eutanazijom ili potpomognutim samoubojstvom gotovo u svim slučajevima posljedica socijalne i terapeutske napuštenosti pacijenta. Naprotiv, kada se uspostavi valjana multidisciplinarna mreža afektivnih i profesionalnih odnosa, prorijedit će se i zahtjevi za smrću, kazao je nadbiskup Paglia.

Nasljedovanje Gospodina Isusa, liječnika tijela i duše, povjerava nam odgovornost za živote muškaraca i žena, osobito najmanjih i najsiromašnijih, danas i u budućim generacijama, naglasio je predsjednik Papinske akademije za život te dodao da je to veliki izazov zbog složenosti i veličine svijeta u kojemu živimo. Naravno, to se ne može svesti samo na jednostavno tehnološko pitanje. Kršćanstvo uistinu može u naše doba pomoći cijelom čovječanstvu da uvidi životne izazove u njihovoj bitnoj humanističkoj i duhovnoj dimenziji, rekao je na kraju nadbiskup Vincenzo Paglia. MOSKVA (IKA)