Akademija Art

Zagreb © Hrvatski ekskluzivni magazin za umjetnost i vijesti

VJERA

Biskup Šaško: Uznesenje je slavlje ljudskosti i slobode

Euharistijsko slavlje na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u svetištu Majke Božje Remetske u srijedu 15. kolovoza u zajedništvu s dvadesetak svećenika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Riječ pozdrava hodočasnicima i predvoditelju slavlja uputio je provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac

Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Šaško rekao je kako smo „i ove godine ispunjena srca došli k svojoj nebeskoj Majci u Remete. Došli smo jer znamo i osjećamo novi polet i ohrabrenje, potvrdu dara što vjerujemo u Radosnu vijest. Ovdje nismo da bismo propitivali, objašnjavali, izvješćivali, nego da bismo se radovali, zahvaljivali i slavili, jer u ovome slavlju pred nama sjaji put kroz tamu trpljenja i pitanja kojima smo zaokupljeni i pritisnuti, te nam ono dopušta razmatrati i živjeti Ljepotu neba u svjetlu koje dolazi od ‘Žene zaodjevene suncem'”.

Na početku homilije biskup Šaško posvijestio je da „Otajstvo koje slavimo potvrđuje da se početni Božji naum, u kojemu su čovjek i svijet stvoreni iz ljubavi, ostvaruje, jer je Bog veći od našega grijeha, jer je u Kristu pobijedio smrt, zadnjega neprijatelja koji u nas i oko nas unosi nemir, gorčinu, nesigurnost i tugu. Dok vjerom živimo istinu Kristova i svoga uskrsnuća, darovana nam je Marija, uznesena na nebo dušom i tijelom, snagom slave kojom je proslavljen Isus. Marija na nebo uznesena je objava preobrazbe svijeta; u Njoj gledamo ono što ćemo biti i u tome odražaju čitamo smisao doživljaja i događaja koji – u prolaznosti života – toliko puta djeluju bez smisla, poput uvrjede našemu postojanju i ljudskosti”.

Osvrćući se na Marijin Hvalospjev naglasio je kako ju „prožima osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti da ne iznevjeri Gospodina, ali je radosna kada osjeti ohrabrenje, Božju blizinu i puna je pouzdanja, dok joj u ušima odjekuju riječi da Bogu ništa nije nemoguće. Zbog toga je – kao prva proslavljena – Marija i slika Crkve koja ostvaruje riječi: Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom”.

U nastavku homilije biskup Šaško posebno se usredotočio na dvije misli. Govoreći o besmrtnosti, to jest o vječnosti, naglasio je, kako je Uznesenje slavlje ljudskosti. „To može nekoga iznenaditi, ali danas slavimo pobjedu koja je povezana s tjelesnošću, s materijom. Poput Kristova uzašašća, i Marijino uznesenje potvrđuje da tvarnost, materija, stvorena od Boga, ima svrhu povratka k Bogu i preobrazbe u Njemu. I premda je ovo slavlje slavlje ljudskosti, ono je poglavito slavlje naše pripadnosti nebu, jer u nama budi odjek naše upućenosti na vječnost, jer po Božjemu Duhu koji nam je da, po Božjoj slici u sebi znamo da smo stvoreni za besmrtnost”.

Druga pak je misao vezana uz slobodu. Ovo je svetkovina ljudske slobode; ovo je proslava žene vjernice koja je čuvala i otvarala prostor slobode svakomu tko ju je od Boga tražio. Nije stoga iznenađujuće da je naš hrvatski narod, kao i drugi narodi u čežnji za slobodom, ostao privržen Majci Božjoj. Sloboda i Marija su nerazdruživi, rekao je propovjednik, te nastavio: „Zato je i danas važno moliti za slobodu i čuvati slobodu, promicati ju u društvu, jer je uistinu tužno vidjeti kako se guši sloboda savjesti ljudi koji su na neki način podređeni; tužno je slušati kako se ucjenjuje i kupuje tuđa pristranost; kako se prodaje sloboda za sitne povlastice. Tužno je vidjeti da ljudi kojima je povjerena odgovornost za hrvatsku domovinu i društvo u strahu strepe i povijaju se pred prijetnjama trenutnih moćnika”. Biskup je posvijestio da tamo gdje u svojoj slobodi nismo dali prostora Bogu, čovjek je ostavljen u tjeskobi prolaznosti. „Više ne vidi da je stvoren za vječnost. Ovo je svetkovina otajstva života koji se može razumjeti samo u svjetlu vječnosti. Blažena Djevica Marija je ime vječnosti na zemlji. Ona upućuje na obrat u kojemu su raspršeni oholi, zbačeni silni, a bogati ostavljeni u tužnoj praznini. To vidi pogled koji daruje Remetska Majka Božja, jer spaja našu pozvanost na vječnost i slobodu”.

Na pitanje „Zašto naš narod ide k Mariji” stoga je dao jasan odgovor „zato jer kod nje, jedne od nas, pronalazi izvor vječnosti i slobode. I kada mislimo da obrat nije moguć, zagledajmo se u hrvatsku prošlost. Sjetimo se one najbliže. Nije li u komunizmu bilo osporavano upravo to dvoje: vječnost i sloboda? Promicao se sirovi materijalizam i ateizam, zatvarajući prostor vječnosti, a slijedom toga se gušila osobna i narodna sloboda, da bi se dale povlastice ljudima koji su promicali partijsku ideologiju. Bolno je vidjeti događanja koja su baš na tome tragu danas u našoj Hrvatskoj. No, iz Marijine snage uvijek se rađao novi život. U njega vjerujemo i pred sadašnjim prijetnjama našoj domovini, a Marija nam pritom pokazuje put: prihvaćajući Božju riječ i tražeći njegovu volju; u poniznosti i u pouzdanju u Gospodina u sve unositi vječnost i slobodu.

I provjeravati tim kriterijem ono što nam se nudi kao narodu i društvu: Vidi li se u odlukama, u zakonskim propisima, u odgoju i obrazovanju djece, u gospodarstvu i kulturi ta odlika vječnosti i slobode koju je naš narod pronalazio i pronalazi hodočasteći k Mariji. Znam da je danas složenije primijeniti te kriterije, jer – nažalost – nailazimo na rasprave i osporavanja od ljudi koji kažu da su kršćani; uvjeravaju nas i u javnosti grade dojam da je kršćansko upravo ono što oni zastupaju i čine. Ali, narod osjeća drukčije i provjerava, učvršćuje svoj osjećaj pokraj srca nebeske Majke. Tomu smo svjedoci iz dana u dan, zahvalni za kršćane i kršćanke, mlade, naše obitelji koji se ne boje svjedočiti vječnost i slobodu za koju nas Krist oslobodi”.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale hodočasnicima uputio je upravitelj svetišta o. Stjepan Vidak, te najavio početak radova na tornju i pročelju crkve, kao i na prostoru gdje se tradicionalno održavaju euharistijska slavlja na Veliku Gospu. Uz mnoštvo hodočasnika pristiglih iz cijeloga Zagreba, po tradiciji slavlju su nazočili predstavnici 110. Karlovačke brigade, te Karlovačke građanske garde. (IKA)