Vukovarski branitelji ogorčeni odabirom kandidata za Memorijalni centar

voko

Priopćenje za javnost vezano uz zapošljavanjeu Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar i stanje u tvornici Borovo

voko

U vrijeme dok se naši prijatelji i suborci već više od 50 dana nalaze u šatorima ispred Ministarstva hrvatskih branitelja u Savskoj ulici 66 u Zagrebu, boreći se za očuvanje kakvog takvog dostojanstva branitelja i poštivanje vrijednosti Domovinskoga rata, primorani smo reagirati na nove nepravilnosti i kršenja ljudskih prava branitelja, članova njihovih obitelji, prava radnika, kao i na nepravilnosti i malverzacije u gospodarstvu koje je već neko vrijeme na izdisaju.

Želimo upoznati javnost s još jednim „slavnim” potezom ministra Matića, kojim je pokazao koliko nema sluha ni za potrebe branitelja, ali ni za potrebe ostalih Vukovaraca.

Riječ je o imenovanju Zorana Šanguta ravnateljem Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar. Ne nalazimo niti jedno opravdanje za postavljanje Šanguta na navedeno radno mjesto, s obzirom da je riječ o umirovljenom branitelju koji je svoju egzistenciju riješio na nekoliko razina: mirovina,član je Nadzornog odbora Hrvatske radio televizije za što također prima naknadu i živi u Zagrebu. Na natječaj za imenovanje ravnatelja Memorijalnog centra javilo se nekoliko osoba, a među njima i nezaposlena djeca branitelja, koja nemaju druge izvore prihoda, ali ni bilo kakve veze s ministrom Matićem, pa ni ovaj put nitko od njih nije mogao dobiti posao.

Nadalje, na radno mjesto za koje je bio uvjet prvostupnik ekonomije primljen je kandidat iz Osijeka iako je bilo i kandidata iz Vukovara, pa možemo pretpostaviti da je iz viših pozicija Vlade ili Ministarstva sugerirano da treba zaposliti osobu iz Osijeka. Jedan od zaposlenih kandidata je i prvi čovjek vukovarskog HNS-a Nenad Bučko koji je u vrijeme natječaja već bio zaposlen u tvornici Borovo (mjesto jednog od direktora). Njegovim prijemom u Memorijalni centar nije se smanjio broj u evidenciji nezaposlenih. O sumnjivim uvjetima i izboru zaposlenika govori i podatak da je za radno mjesto održavanja traženo jednogodišnje radno iskustvo, a posao opet nije dobio nitko iz Vukovara.

Pitamo se je li pokretanje projekta Memorijalnog centra Domovinskoga rata i organizacije posjeta školaraca tom centru bilo motivirano potrebom očuvanja sjećanja na Domovinski rat i sve hrabre branitelje koji su bili spremni položiti svoj život na oltar domovine, te pokretanjem kakve takve gospodarske aktivnosti vezane uz turizam u napaćenom Vukovaru ili je projekt zamišljen kao poligon za ostvarenje političkih ciljeva i zapošljavanja podobnih i poslušnih.

Politika je ove Vlade ne govoriti o temama koje bi mogle iznijeti stvarnu lošu sliku o njihovu radu. Takva je tema situacija u vukovarskoj tvornici Borovo, pa je to i razlog što se o stanju tog, nekada tvorničkog diva(koji je zapošljavao preko 20 000 ljudi) , u javnosti gotovo nikada ništa ne čuje. A stanje je katastrofalno, alarmantno. Broj radnika smanjen je sa 1500 na 700 u samo godinu dana (prepolovljen), a o uvjetima rada i stalnom mobingu koji nad njima provode čelni ljudi, mahom iz redova osječkog HNS-a, nitko nema hrabrosti javno progovoriti. Kako bi se situacija prikazala boljom nego što jest, Borovu je u pomoć priskočio HEP (kojemu je na čelu također HNS-ovac) financijskom injekcijom od preko 10 milijuna kuna po vrlo nepovoljnoj kamatnoj stopi oko 7% ,a kao zalog stavljeno je zemljište,aerodrom i objekti , koje nisu uložene u razvoj nego u podmirenje starih potraživanja.

Isto tako planira se uzeti kredit od HBOR-a od preko 30. 000 000 kn,unatoč činjenici da je pred stečajna nagodba odobrena. Takvim pozajmicama ova se tvrtka, koja je nekada hranila brojne vukovarske obitelji, smišljeno gura u propast. Zašto to javnost ne zna? Zašto toliki ekonomski i gospodarski analitičari ne progovore o ovim malverzacijama?. Isto tako može se postaviti pitanje da nakon 50 i više godina se mijenja logo Borova,ali bez da se javnost upoznala kolika financijska sredstva su utrošena u tu svrhu . Postavlja se pitanje tko još u ovako teškim vremenima i ekonomskoj krizi razmišlja o promjeni loga svjestan činjenice da za koji mjesec i ovih 700 uposlenih može završiti na ulici,na plećima grada Vukovara (gradonačelnika ili gradskog poglavarstva) koji nema pravo sudjelovati niti raspravljati o stanju u kombinatu Borovo jer je u vlasništvu države.

Mi, vukovarski i hrvatski branitelji, ne možemo i nećemo zatvarati oči pred nepravdom koja nas okružuje i koja je model djelovanja sadašnje hrvatske Vlade. Željeli smo i stvorili državu

u kojoj bi se trebala poštivati ljudska prava, a svaki hrvatski državljanin imati pravo na dostojanstven život, no političke elite nisu pokazale ni sposobnost ni želju očuvati te vrijednosti.
Pridružujemo se zahtjevima naših suboraca i prijatelja iz Savske ulice 66 i smatramo da je vrijeme za odlazak ministra Matića i njegovih zamjenika odavno prošlo, ali isto tako smatramo da i prvi čovjek Vlade RH bi trebao razmišljati o odlasku.

Koordinacija udruga proisteklih iz
Domovinskog rata grada Vukovara

Braniteljski portal