Pater Ike Mandurić: Svaka čast Englezima, ali Hrvatska se voli jače

Svaka čast Englezima, ali Hrvatska se voli jače. Zbog patnje, zbog ne-slobode, zbog suza matera svih stoljeća kakve matere Engleske nikad shvatiti neće, i svih domoljuba po svem svijetu, Hrvatska se i plače i boli i trpi i umire i živi i voli i čistije i jače

U srijedu će biti teško igrati pred izdajnicima, Plenkovićem i Jandrokovićem, koji će hiniti da su tamo u ime nas. A nisu, i već dugo to nisu. Da stida imaju, kao što nemaju, ne bi ni došli krasti igru koja nije za njih. Ali tako to biva. Uvijek neko zlo dolazi obesčasti ono što je sveto

A Hrvatska i igra bolje.

Ne zanima me nikakvo poniženje – jer Hrvat to ni ne zna, nego jedna čista hrvatska pobjeda – jer jednostavno se Hrvatska voli jače i zbog svježih rana Vukovara, Škabrnje, i Bleiburga i 50 godina komunističkog progona.

I jer igramo bolje.

Jače se može voljeti Hrvatska čistom ljubavlju kakvu Englez ne poznaje, jer ni sad ovaj narod nema vlast koja služi Domovini; jer su, i ovaj današnji predsjednik vlade i stranke i sabora izdale narod.

A realno, i bolji smo. Mi samo dolazimo uzeti svoju pobjedu i nikome je ne damo jer Hrvatska se voli žesće – zbog svih podvala i unutarnjih izdaja i ogovaranja i laži pritajenih mrzitelja i medija.

I jer igramo ljepše, i bolje, srčanije, voljenije…

Želimo pobjediti, jer ova reprezentacija je jedino što narod ima: onaj isti koji je, ostavljen i izdan, svemu svijetu unatoč, kao nitko u Europi ni prije ni poslije, pobjedio na referendumu o braku. Svim svjetskim i domaćim izdajnicima unatoč. A tako bijaše, evo, i neki – kad nas izdade sve što nas je izdati moglo. Ali pobjedismo. Jer volimo Hrvatsku sve više, sve više i sve više…

Bit će teško sutra…

Lako je ono bilo ovih dana igrati za Hrvatsku; za narod, i pred pukim narodom, kojemu i momci i pripadaju, jer isti smo. Čisti i nevini, neprijetvorni, srčani kakvi su i igrači. Ali u srijedu će biti teško: Igrati pred izdajnicima, Plenkovićem i Jandrokovićem, koji će hiniti da su tamo u ime nas. A nisu, i već dugo to nisu. Da stida imaju, kao što nemaju, ne bi ni došli krasti igru koja nije za njih. Ali tako to biva. Uvijek neko zlo dolazi obesčasti ono što je sveto.

A igrat se mora na pobjedu jer ova reprezentacija nam je jedino što imamo. Zato bi bilo tako lijepo pobjediti, jer i bolji smo. Ali, i da nismo, mi idemo na pobjedu: jer Hrvatska se i plače i trpi i čezne i živi i umire i voli jače.

Prije nego sutra pogineš – neka znaš: Ako izgubiš voljet ću te ono hrvatski: sve to više

Idemo dečki!

Za Hrvatsku, voljeti je najjače, najviše…

izvor kamenjar.com