U završnoj oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji Domovinskog rata, koja je pod nazivom “Oluja”, kao najveća vojna operacija u povijesti moderne hrvatske države počela prije 20 godina, oslobođeno je preko deset tisuća četvornih kilometara područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu, koja su četiri godine bila pod okupacijom pobunjenih Srba
Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara, stoji u podacima Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade HV-a oslobodili Knin. Dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja.
U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna. Istodobno, operacijom “Oluja” hrvatske snage omogućile su Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća.
U akciji sudjelovalo 200.000 ljudi
Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje Tuđmana, operacijom je upravljao načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko. Zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali su generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen Markač. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko dvije stotine tisuća ljudi.
U dokumentu Kronologija Domovinskog rata, koju je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj internetskoj stranici, stoji da su svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom pokazali razumijevanje za provedenu operaciju.
Uoči napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim je medijima neprestano ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im, na temelju Ustava, zajamčena sva građanska prava.
Ipak, najveći je dio Srba iz samoproglašene ‘Krajine’ u Hrvatskoj, na zahtjev svoga političkog i vojnog vodstva, napustio Hrvatsku. Zapovijed o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile Mrkšić; isto je potpisao i Milan Martić, predsjednik ‘Krajine’. Predstavnici UN-a i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a, stoji u Kronologiji.
Žrtve na obje strane
Centar navodi da je u operaciji “poginulo 196 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo” dok su gubici na drugoj strani bili “nekoliko puta veći”.
Ističu i da su u razdoblju nakon završetka operacije zabilježena “kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih kuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti”. Prema izvještaju Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, tijekom i nakon operacije “Oluja” ubijeno je 667 civila.
Osim hrvatskih sudova, zločine iz Oluje rasvjetljavao je i Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sa sjedištem u Haagu.
U studenom 2012. žalbeno vijeće Haškog suda donijelo je oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. U kolovozu 2014. Državno odvjetništvo odbacilo je tvrdnje Srpskoga demokratskog foruma kako “nitko nije procesuiran za zločine počinjene nad srpskim civilima za vrijeme i nakon te akcije”. Naveli su i da je, uz procesuirane zločine, “rad na predmetima kaznenih djela ratnih zločina i nadalje u tijeku”. Hina
