Akademija Art

Zagreb © Hrvatski ekskluzivni magazin za umjetnost i vijesti

KOMENTAR

Zašto napad na kršćanske vrijednosti?

»Prije samo tri godine strani su mediji objavljivali fotografije hrvatskog policajaca kako pomaže sirijskoj djevojčici da uđe u vlak. Danas izvještavaju o hrvatskim policajcima koji pljačkaju migrante. Što se promijenilo? Crkva je smijenila vlast i postala ideolog društva. Sada vidimo koje su to ‘vrijednosti’ koje su s tom ideologijom došle« – glase tvrdnje u podnaslovu teksta »Vrijeme kršćanskih vrijednosti« u Magazinu Jutarnjega lista od subote 18. kolovoza, koje zaslužuju makar djelomični osvrt

Ne ulazeći ovdje u stvarno (ne)postupanje hrvatskih policajaca prema migrantima, nitko ne treba niti smije autoru i priređivaču tih tvrdnja osporavati pravo na takvo mišljenje i na iznošenje takvoga mišljenja, no svaki, minimalno poštivani čitatelj, zaslužuje uz iznošenje takvih tvrdnja i argumentaciju koja bi barem djelomično potkrjepljivala te izmišljene tvrdnje.

Vlast smijenili izbori, a ne Crkva

Prva izmišljena tvrdnja jest da je »Crkva smijenila vlast«. To je nevjerojatno snažna, izravna tvrdnja lišena svake hipotetike, a autor ne navodi ama baš ni jedan jedini argument za tako snažnu tvrdnju, niti se poziva na eventualni osobni dojam. Naime, moguće je da u subjektivnom gledanju netko ono što je crno vidi kao bijelo, moguće je još više da netko ima dojam da je crno – bijelo, no komu je, osim autoru i onima koji žele nametati svoju iskrivljenu sliku stvarnosti, potrebno takvo nerealno, proizvoljno, subjektivno i nebulozno gledanje na stvarnost? Autor pri iznošenju takve tvrdnje ne pokušava ni obrazložiti osnovne pojmove – što odnosno koga npr. on smatra Crkvom – pa ta tvrdnja još više »pliva«. Nitko imalo ozbiljan – ni od građana ni od stručnjaka pa ni od novinara – do sada nije osporio da je promjena garniture na vlasti na posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj došla kao rezultat slobodnih i višestranačkih izbora. Za vrijeme tih izbora i neposredno nakon njih baš nitko nije u javnost iznio ijedan relevantan dokaz da je Crkva, kako god bila shvaćena, činila nešto posebno da bi nova vladajuća garnitura došla na vlast.

Iznimno široki pluralni spektar uvjerenja

Druga jednako tako izmišljena i snažna tvrdnja jest da je u Hrvatskoj Crkva »postala ideolog društva«.

Ni za tu izmišljenu tvrdnju autor ne donosi ni jedan argument, a to može značiti da strahovito podcjenjuje (moglo bi se reći čak i vrijeđa) čitatelje i hrvatsku javnost i da čitateljima i javnosti prodaje rog za svijeću. Svaki imalo informiran čovjek u Hrvatskoj dobro znade da u hrvatskom društvu živi iznimno širok pluralni spektar ideologija, svjetonazora, uvjerenja, širok spektar – od ozbiljnih, stručnih i relevantnih do suludih, neznalačkih i potpuno irelevantnih – mišljenja i dojmova. Također imalo informiran čovjek prepoznaje da u suvremenom hrvatskom društvu 28 godina nakon pada komunizma i dalje dominira jugoslavensko-komunistička ideologija preodjevena u liberalno i tobože demokratsko ruho, premda takvo uvjerenje, na što ima potpuno pravo, zastupa manje od četvrtine članova hrvatskoga društva. Glavnu struju javnoga mnijenja u hrvatskom društvu upravo u tom prikrivenom jugoslavensko-komunističkom duhu proizvode, podržavaju i šire skrivene interesne skupine, brojni političari, neovisno čak i o stranačkoj pripadnosti, te osobito gotovo svi relevantni društveni mediji. Istina je pak da Crkva u današnjem hrvatskom društvu može doći na prve stranice, odnosno u udarne medijske termine, samo kad ju netko napada, kad se dogodi kakva stvarna ili izmišljena afera. Jadnoga li ideologa društva kojemu se posvećuje pozornost samo kad je riječ o nečem negativnom, stvarnom ili izmišljenom!

I treća apsurdna izmišljena tvrdnja

Potpuno je apsurdna i treća, također izmišljena i vrlo snažna tvrdnja, da je suvremenomu hrvatskomu društvu nametnuta nekakva ideologija »kršćanskih vrijednosti« te da su baš »kršćanske vrijednosti« uzrok neljudskih i nemoralnih ponašanja. Takva tvrdnja ili otkriva potpuno nepoznavanje kršćanstva, kršćanskih vrijednosti ili pak zločestoću u kojoj se, usprkos poznavanju merituma kršćanskih vrijednosti, one ipak lažno optužuju za nešto što je u apsolutnoj suprotnosti s njima i njihovim duhom. Kad bi se kršćanske vrijednosti u suvremenom hrvatskom društvu uzimale kao ideal, kao cilj kojemu bi svi članovi društva težili, u Hrvatskoj bi bilo mnogo više poštivano dostojanstvo svake ljudske osobe, mnogo bi više bilo pravde i pravednosti, mnogo bi više bilo stvarne slobode, mnogo bi više značila istina o sadašnjosti i prošlosti, mnogo bi više bilo poštivano i življeno opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva.

Biskupi naviještaju radosnu vijest

U tom je tekstu uz ostale kontroverzne i proizvoljne tvrdnje navedena i sljedeća: »Biskupske se poslanice iščitavaju kao što su se nekad iščitavali uvodnici u moskovskoj Pravdi«. Uvodnici u moskovskoj Pravdi u vrijeme komunističkoga Sovjetskoga Saveza, kao i uvodnici u komunističkim listovima u bivšoj saveznoj komunističkoj državi, bili su izričaji Centralnoga komiteta, središnje institucije Komunističke partije uključujući naravno i »vođu«, i jao svakomu, pojedincu ili skupini, tko bi u tom tekstu bio prokazan. Ni jedan hrvatski biskup nikada, pa ni u samostalnoj Republici Hrvatskoj, nije napisao poslanicu u kojoj bi tražio skidanje glave ikoje osobe ili kriminalizaciju ikoje skupine. Nikada ni jedan hrvatski biskup nije ni pokušao nametnuti ikojemu čovjeku u hrvatskom društvu negativno gledanje prema ikojemu čovjeku ili ikojoj društvenoj skupini kao takvoj, jer biskupi, kao nasljednici apostola, naviještaju radosnu vijest i nude ju vjernicima i svim ljudima dobre volje bez ikakve prisile ili prijetnje. Ostaje pitanje: što je autoru i Jutarnjemu listu trebalo iznošenje takvih snažnih, a potpuno netočnih i zlonamjernih tvrdnja o Crkvi u hrvatskom društvu?

Autor Ivan Miklenić | Glas Koncila

Snimio: B. Čović | Proslavljena svečana misa za domovinu uz Dan državnosti