Salvaro: Pogrešne dileme – Primitivizam ili Otmjenost

hanibal salvaro 1

Danas su izbori na koje neće izaći barem 50% birača. Zanimljivo je da skoro uopće nema pokušaja sagledavanja razloga tako velike apstinencije

hanibal salvaro 1Od uvjerenja kako se u biti ništa bitno neće promijeniti do spoznaje i uvjerenja kako nitko ne nudi neke zaista kvalitetne i vizionarske programe nego uglavnom verbalna kvazi svjetonazorska opredjeljenja. U pomanjkanju futurističke invencije spas se traži u reinterpretaciji povjesnih činjenica što je obično sjajna demagoška juha. Tako se uvriježilo da plitka klerofilna, homofobna, ksenofobna i nacionalistička razmišljanja smatramo desnima, te također opet plitka „sekularistička“, „antidesničarska“, antireligiozna i radikalna razmišljana smatramo lijevima. Puna su usta verbalnog domoljublja koje uopće ne reagira na podatak kako hrvatski proračun izdvaja za kulturu pišljivih 0,5%. A ustvari prave desnice uopće nema. Gledajući povjesno desnica – to su aristokrati, a mi aristokracije nemamo. Nemamo ni rojalista. Ustvari imamo prikrivanje činjenice kako je prava dilema između raznih inačica primitivnog s jedna strane te vizionarstva i otmjenosti s druge strane. S tim što nažalost otmjenost nema skoro nikakve šanse jer je svedena na sada već nezamjetljivu manjinu.

N.pr. u Zagrebu niko ne razmišlja kako njegov razvoj treba uskladiti barem sa Zagrebačkom županijom. Eto izgrađen je novi aerodrom Dr. Franjo Tuđman, ali nije adekvatno riješen prijevoz putnika iz Zagreba do aerodroma pa i do Velike Gorice. S jedne strane se želi napraviti tramvaj koji će ići preko domovinskog mosta, a s druge strane imamo dnevno 127 autobusa za Veliku Goricu plus 30 autobusa Croatiaairlinesa za aerodrom (koji voze svakih pola sata ne baš popunjeni). Istovremeno se ignorira činjenica kako vlak do Velike Gorice vozi samo 15 minuta. No kako je željeznička stanica udaljena od središta Velike Gorice oko 2 km to se sav promet putnika prema Zagrebu odvija autobusima.

Nažalost do sada niti jedna vlast u Velikoj Gorici nije došla na zamisao da produži prugu ispod zemlje do središta Velike Gorice s nastavkom do aerodroma. To je sigurno jeftinije i ekonomski isplatljivije od nekakvih pruga preko Domovinskog mosta.

U tom bi slučaju transport putnika od Glavnog kolodvora u Zagrebu do aerodroma trajao od 20 do 30 minuta te bi se istovreno broj potrebnih autobusa ZET-a mogao smanjiti i za 70%. Također bi se smanjilo i korištenje osobnih automobila.

No od administracija koje nisu u stanju adekvatno riješiti ni taxi službu nemože se očekivati bilo kakvo vizionarstvo ili otmjenost.

Zatim regulacijom rijeke Save izgradit će se od Brežica do Siska 13 hidrcentrala i istovremeno dobiti 13 jezera. Svaka brana može biti sjajan fundament za građevine s vrlo atraktivnim i financijski profitabilnim sadržaija pod uvjetom da budu i arhitektonska remek djela. Na taj način mogu postati zanimljive turističke, ugostiteljske, umjetničke, sportske i rekreativne destinacije, ali pod uvjetom da ih projektiraju svjetski priznati i poznati arhitekti. Primjerice Bilbao je postao svjetska destinacija zahvaljujući Guggenheim muzeju kojeg je projektirao Frank Gehry. Zašto se na jednoj brani nebi napravio hrvatski Guggenheim muzej. Zato što ćemo vjerovatno birati osobe koji nešto znaju o povijesti ali ne o Peggy Guggenheim i Franku Gheryu. A oni koji su robovi povjesti nemaju sutrašnjice. Eto „jadni“ Ameri, Australci, Kanađani i Novozelanđani. Imali su siromašnu povjest pa su se okrenuli budućnosti i napretku. Rezultat je takav da čitav svijet decenijama hrli k njima, pa i mnogi našijenci.Obratno se bilježe samo raritetni slučajevi.

Uostalom ako želimo Zagreb učiniti zanimljivim velegradom zašto nebi propisali da se veći i važniji objekti mogu graditi samo na temelju projekata odabranih uz pomoć međunarodnih natjećaja s međunarodnim žirijama sastavljenim od osoba poznatih zbog vizualnog rafinmana tj. da nisu vizualblinderi.

Neki predlažu gradnju dvaju mostova. Iako imamo već gotova rješenja trebalo bi ipak raspisati nove međunarodne natječaje, ali ne koji traju dva mjeseca, nego barem 8 mjeseci do godinu dana. Jer bi na taj način postali stimulativni za najbolje svjetske arhitekte.
Izgradimo mostove ali i ahitekturu koja će svojim izgledom ponukati svjetske medije da ih publicira.

Postavlja se pitanje: Kako potaknuti na izbore deprimirane apstinente. Tako da ipak izađu na birališta i zaokruže preferencijalno one osobe za koje smatraju da imaju malo više soli u glavi i mudrosti.