JADAN BIO NIJESI

Mene je gonilo svašta. I tuga i nevolja i jad i bijeda i neimaštvo, al’ sretno se bilo.

Selo k’o selo. Cura i momaka bukadar. Komuša se kokuruz. Oru se njive. Sije se ‘šenica. S Božjom pomoći, puna kuća nimeta. Saberi žito. Izvezi sijeno na brdo. Sa sijela na sijelo. Ćosa se. Šali se. Razgovara se. Sniva se o boljitku. Nije bilo televizije da se u nju blene. Zviždi vjetar. Pljušti kiša. Grgolje gromovi. Vatra gori. Šćućuri se u slamari. Predevaraj. Kad okreni vrijeme, izađi nadvor. Spremi Dorata. Natovari ‘arare. Goni u mlin. Znalo me dočekat’ sto konja svezanih ispred mlina. Rastovari. Nabaci konju zobnicu. Zafali mu što nisi nosio na vratu. Namiri živom jasle da nisu prazne. Obori sijena iz osjeka, onda gledaj sebe. Sve namiri pa gledaj sebe. Drž’o čo’jek do ‘ajvana, a ne do čo’jeka. Danas ne drži ni do čega. Crna šija. Crno ispod nokata. Mogo bi repu sijat. Al’ obraz bijel! Bijel obraz! Jadan bio nijesi! A danas? Sve bijelo. Čisto. Izmiveno. Al’ obraz crn! Crn obraz!  Jadan bio nijesi!

Kad ima brašna, svari vode. Napravi puru. I sretno i veselo. ‘ko ti je k’o mi. Ako ima, ima, ako nema, nema, fala Bogu. Opet se ostalo živo. Žena! Moj br’te žena. K’o navito kolo vrti se po kući. Sve stiže. Kad vidi kakvo strano čeljade, vrcem u kuću. A danas? Niđe žene za lijeka! Sve se izopačilo. Jadan bio nijesi! Kad siđi na blato, gazaj po vodi po cijeli bogovjetni dan. Izađi iz vode modar k’o raša. Stara raičuša (nek’ joj je pokoj duši) ispeci krtole na maslu. Pa udri! Jednom me spremi u Abra’ama da donesem sirćeta. Ja skači, dijete k’o dijete. Boca ispa’ni, razbi se u sto komada. – Baba, razbio sam ti bocu! – A čep? Đe mi je čep, žalosna mi moja majka! Jadan bio nijesi!

Govorili su da vile zapnu uže iz Morina u Žabu. Kradu sir i maslo. Ćiro hukće uz Mlinsko brdo. Prepa’nu se i pobjegnu. Ćiro, moj br’te! Krvotok Humine! Igra kolo. Svira muzika. Pršti prašina. Udara lijerica, udara noga. Ma kako udara, mogo si zapet u rupu i vrat slomit koliko bi je izdubio lijeričar samo za jednu lindžu. Srca vesela. Neki se momci pobiju. Čupaju se koci iz plota. Narod se zbi u zadrugu. Za po sata svi zajedno na piću. Fino se br’te vlado svak sa svakim. I u dobru i u zlu. Đed mi Jokan nije stio nikakav alat osim švapskog. Što švabo napravi, ajde jadan. Samo je vjerov’o  u švabu. Na Tirolu bio ranjen. Brat mu Bondura pješke se vrati doma iz Rusije. Pa da mu je ne’ko dao  da ponese u bursi nešto za jelo, pa ‘ajde. Nego, praznije šaka iz Rusije na Brštanicu! Kakvo je to bilo vrijeme? Kakvi su to bili ljudi? Jadan bio nijesi!

Bio je najsposobniji vojnik u čitavoj austrijskoj regimenti. Nije to malo. Ljudi veliki i jaki k’o divovi. Što Franjo Josip napravi, ostat’ će do konca svijeta. Napravio prugu. Tunele. Kolodvorske zgrade. ‘nake zgrade! Sjedneš u Hutovu izađeš na Stradunu. Na Stradunu jadan bio nijesi! A đe ću izać’ danas, đe li ću sjes’. 30 000 radnika radilo je na probijanju i pravljenju pruge. Sve je to Franjo plać’o. Ma ‘ajde čo’j’če. Pa da je dnevno plać’o po marku, velike su to pare, moj br’te. Sve je to plaćeno gotovinom. A danas? I mi danas plaćamo Gotovinom! Jadan bio nijesi!

Akademski kipar Stjepan Skoko

Svaki oni otesani kamen, svaki je plaćen. Sjedi pa teši, pa ćeš viđet koliko ćeš i’ danas otesat. Koliko li je koštalo carevinu da napravi prugu kroz humska brda i tvrdinu? Kad su javili caru da je teško i da je sami kamen, on i’ zapita: – More li izbit kilo zlata kilo kamena? – More! – E pa onda probijajte! (Slava mu i milos’) Trula austrougarska! Najeo i’ i napio pa ga ubiše! Napravio dogane, dao seljaku zemlju, sve plaćo, pa plati i glavom! Tako ti je to u životu. Najedi ga i napi’ – ubit će te! Jadan bio nijesi!

A Uljanik? Brodogradilište Franje Josipa. Bolji hrvatski brodovi od engleskih i grčkih! To je bila rađa. A danas? Nemaju radnici u Uljaniku za manistre! Moj br’te. Narod je proklet. Pohasi. Pobjesni. Sve je ovo danas pobješnjelo. Uzvrtilo se k’o u mravinjaku. Samo, u mravinjaku ima reda! I još je ovo dobro, kako će bit’! sve su se Božje zapovijedi bacile pod noge. Obitelj je razvaljena. Đe si vidio kuću da se u njoj Boga moli? Nije u modi! Zaostali! Jadan bio nijesi!

Samo se štuje kult novca. Novac je zamijenio Boga. Živi se za provode. Za odmore. Da i’ služe gologuze. Brzo ćemo postat’ misijska zemlja od misira. Kakav Bog? Nema Boga! Čo’jek je postao Bog! Jadan bio nijesi! Bog je stvorio čo’jeka na zemlji. On jurtiso i u nebo i u vodu. Nemore to izać’ na dobro! Sve što je Bog dao čo’jeku, sve je čo’jek zloupotrijebio. Nema granice. Sve se prodaje za novac. I čast i slava i lju’skost o čo’ječnost. Dobro je dok kola idu uzbrdo. Ošini po konjima! Udri! Goni! Al’ što će bit’ kad dođu na vrh? Kad jurnu niza strminu? Džaba brenzaj! Ovo ti se više ne piše dobro nikom! Ako ne prevlada razum ljudski i strah Božji, ne’š ništa. Kad je drvo malo, moreš ga iščupat, al’ kad naraste veliko, jedino ga Bog more iščupat! Ja sve s murve na kupinu, s kupine na košćelu, k’o kad bječva počne da se osipa, sam si htio – jadan nijesi bio!