Govor našeg zlatnog nogometnog izbornika, najboljeg kojega je Hrvatska imala ikad, na središnjoj svečanosti na Trgu u Zagrebu, trajao je (uz stanke ispunjene skandiranjem publike i pljeskom) samo 3 minute. Skromni, samozatajni čovjek nesklon politiziranju i velikim bombastičnim riječima, svoje emotivno obraćanje naciji započeo je riječima:
Nismo u Rusiji igrali za sebe! Igrali smo za svoje obitelji, za Vas, za cijelu Hrvatsku! Za Hrvate u Bosni i Hercegovini! Za sve Hrvate u dijaspori! Za naše branitelje… jer da nije bilo njih ne bi bilo ni ove šahovnice..! Nismo prvaci svijeta, al’ smo viceprvaci…“
Gromoglasni pljesak, klicanje i skandiranje preko pola miljuna okupljenih naročito su bili glasni nakon spominjanja Domovine, Hrvata u Bosni i Hercegovini i branitelja, poslije čega su uslijedili uzvici „Vukovar!“, „Vukovar!“
Dan nakon slavlja, međutim, u informativnim emisijama Hrvatskog radija, kola skraćena verzija Dalićevog obraćanja naciji. Iz govora se izostavlja upravo najvažniji dio, pa početak u režiji urednika informativnog programa HR-a izgleda ovako:
Nismo u Rusiji igrali za sebe. Igrali smo za svoje obitelji, za Vas, za cijelu Hrvatsku… (…) Nismo prvaci svijeta, al’ smo viceprvaci…“ itd.
Dakle, negdje usput, tko zna kako, „izgubili“ su se naši Hrvati iz susjedne zemlje, hrvatsko iseljeništvo, branitelji i spominjanje hrvatskog grba…naše svetinje za koju smo stoljećima ginuli i branili je krvlju od kad postojimo.
Slučajno? Ni govora! U slučajeve takve vrste mogu povjerovati samo priglupi ili jako naivni ljudi.
Zar naš izbornik koji je sa svojim i našim Vatrenima postigao rezultat kakav nismo mogli ni sanjati i napravio najveću promociju Hrvatske u svijetu od njezine samostalnosti do danas, zaslužuje da se bilo što iz njegovog obraćanja naciji „reže“?
Koliko znam (dopuštam mogućnost da griješim) Dalićev govor u integralnoj verziji mogli smo na HRT-u čuti samo u prijenosu uživo, onoga dana kad je on izašao pred više od pola milijuna ljudi, domaću i svjetsku javnost i izgovorio ga. Nije li to sramotno?
Što je „skrivio“ Dalić? Njegov je „crimen“ to što vjeruje u Boga, to što je domoljub – pošten, častan, stručan i vrijedan čovjek koji jednako cijeni i poštuje sve ljude, ali najviše voli svoj narod. Pa čak – vjerovali ili ne – i to što rodom je iz Livna!
Sve to skupa itekako smeta upravo onim žbirima iz sjene koji su isključili razglas i mikrofon na Trgu i na onako drzak i bezobrazan način „potjerali“ njega i Vatrene s pozornice. Thomspon je tu bio samo povod. Stvar je mnogo dublja i složenija. Mi u Zagrebu imamo jednu malobrojnu, ali jako dobro organiziranu skupinu rasista koji organski ne podnose naše iseljeništvo, posebice Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Ta rasistička klika ima svoje ideologe u političkom vrhu, na sveučilištima, u vodećim strankama, u Saboru, ali najveći dio njih (po mome osobnom sudu) koncentriran je u medijima, jer se s tih pozicija može najbolje utjecati na javno mnijenje.
Oni u ime nekog tobožnjeg „progresa“, „demokracije“, „građanskog društva“, „prava manjina“ i „ljudskih prava“, pokušavaju ovaj narod „anestezirati“ i učiniti od njega bezličnu masu jedinki bez Boga, identiteta, ponosa i dostojanstva,
Oni isključuju mikrofone i razglase, oni nameću svoju režiju javnih događaja iz sjene, oni „režu“ vijesti gdje god se pojavi nešto što aludira na hrvatsko zajedništvo, njima smeta „Lijepa li si“, iz dna duše mrze „Gene kamene“ jer u njihove skučene rasističke mozgove i jadne izgubljene duše ne može stati spoznaja da je naš hrvatski narod nedjeljiva cjelina i da nema te sile koja ga može razbiti.
To smo im uostalom i pokazali. Jasno, glasno i razumljivo!
Nadam se da će jednoga dana i sami shvatiti – ma koliko ograničeni bili, da im je trud uzaludan.
Držimo se skupa!
Neka pati koga smeta!
Autor: Zlatko Pinter
foto Pixsell
