Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Republika Hrvatska se ne može i ne smije politološki kvalificirati kao demokratska država; dok ne bude imala opozicijski dnevni list, opozicijski tjedni list i javnu, a ne partijsku televiziju!

Sintagmu „demokratski centralizam“ u političko nazivoslovlje uveo je vođa Oktobarske boljševičke revolucije Vladimir Iljič Uljanov Lenjin, a svojim značenjem odnosi se na način odnosno proceduru kojom se donose odluke u najvišim organima lenjinističke partije, te potom provode i primjenjuju u političkoj praksi odnosno djelovanju partije. Prema analitičkoj interpretaciji značenja tog pojma, prvi član sintagme znači da članovi partije u proceduri donošenja odluke slobodno iznose svoja mišljenja i stajališta, a drugi član znači da kad je načelom odlučivanja većinom glasova neka odluka donesena, onda ona postaje besprizivno obvezatna za sve članove stranke i takvu je moraju prihvatiti i provoditi u partijskom radu i političkom djelovanju.

No, kao i štošta u komunističkoj ideologiji i praksi, i političko načelo „demokracije“ tj. slobode mišljenja i individualnih stajališta u proceduri donošenja odlukâ, ubrzo se u partijskoj praksi pretvorilo u svoju potpunu suprotnost u vidu apsolutne i bespogovorne poslušnosti bez mogućnosti ikakve rasprave i osobnog stajališta, te slijepom prihvaćanju odlukâ koje su donijeli najviši organi partije najčešće sâm generalni sekretar i politbiro partije. Tko je pak od članova imao svoje mišljenje i stajalište bivao je izbačen iz partije, žigosan je u društvu kao da je „gubav“ a nisu bili rijetki koji su završili na dugogodišnjim robijama u zatvorima, logorima, gulazima i otocima. Kao takvo, načelo „demokratskog centralizma“ važna je sastavnica i čimbenik komunističkog totalitarizma i njegove političke i društvene prakse jednoumlja, neslobode i nehumanosti!

ČLANOVI STRANKE KAO KRUMPIRI

Zašto predsjednik HDZ-a Andrej Plenković izbacuje ljude iz stranke kao da su krumpiri? – Iz navike i običaja.

Kako iz navike i običaja? Ta nisu valjda u Bruxellesu i Europskoj uniji običaj i praksa da se neistomišljenike izbacuje iz stranke te k tome još i bez prava na obranu?

– Nije on to vidio i naučio u Bruxellesu i Europskoj uniji, nego su mu to navika, običaj i praksa još iz mladosti.

Pa ili je bio član Komunističke partije i dionik vladajućeg sustava ideološkog monizma. antipluralizma i jednoumlja; pa je vidio i naučio da se članovi zbog osobnog mišljenja i stajališta izbacuju iz partije?

– Ne, bio je premlad za članstvo u partiji, nego se kao savjestan omladinac na primjeru obiteljskih uzora i tadašnje političke i društvene prakse i sustava vrijednosti identificirao s demokratskim centralizmom te autokratskim, autoritarnim, antipluralističkim i općenito nedemokratskim obrascima političkog i društvenog ponašanja, koje sada primjenjuje u politici izbacujući neistomišljenike iz stranke kao što je to bio običaj i praksa u nedemokratskim vremenima komunizma!

Pa ipak događaji pokazuju da Darko Milinović nije baš samo neistomišljenik, jer je sa svojim stranačkim prijateljima pokušao izvršiti i suhozemni desant pa mu nisu trebale amfibije na sjedište Centralnog komiteta HDZ-a, što znači da nije počinio samo verbalni delikt. Da je desant izvršen noću, gotovo da bi to budilo asocijacije na iz povijesti poznatu „Noć dugih noževa“.

– Da, točno da to nije bio baš postupak iz buketa „cvijeća demokracije“, no ta i takva reakcija Darka Milinovića bila je isprovocirana i iznuđena i na to su ga prisilili generalni sekretar i ostali članovi Centralnog komiteta HDZ-a svojim nedemokratskim postupcima kojim su opstruirali stranačke izbore u Ličko-senjskoj županiji i doveli Darka Milinovića u neravnopravan položaj u izbornom procesu u odnosu na protukandidata, a koji je inače stranački anonimus u usporedbi s Milinovićem koji je stranački veteran i tijekom desetljeća kao nositelj stranačkih izbornih lista zaslužan za osvojene mnogobrojne saborske, županijske i gradske mandate, a za razliku od onih koji su ga izbacili u samom je vrhu Stranke po brojki dobivenih preferencijskih glasova na saborskim izborima.

A potom je kao u najboljim vremenima sovjetskog ideologa Mihaila Suslova tzv. Visoki časni sud koji u toj i takvoj autoritarnoj i nedemokratskoj politici i praksi može biti te doista i jest samo i jedino Prijeki sud, bez saslušanja i prava na obranu zaslužnog stranačkog veterana dr. Darka Milinovića izbacio iz Partije koja se eufemistički naziva Hrvatska demokratska zajednica! Eufemistično je pak ono što je izraženo na uljepšan način, u znatno blažem obliku i sadržaju od onog kakav je u stvarnosti; a George Carlin to je nazvao „meki govor“.

LAŽNI STRANAČKI IZBORI

Inače, u nedjelju 9. rujna 2018.g. na lažnim izborima jer kad je samo jedan kandidat onda nema slobode ni mogućnosti izbora, stranački aparatčik a po profesiji konobar Marijan Kustić dobio je glas odnosno političku potporu samo 2792 ili 32,8 posto od ukupno 8498 članova HDZ-au Ličko-senjskoj županiji, i s tim i takvim mizernim i demokracije nedostojnim izbornim legitimitetom odnosno političkom potporom samo jedne trećine članova HDZ-a oktroiran je za tzv. predsjednika Županijske organizacije HDZ-a u Ličko-senjskoj županiji!

– A zašto u predsjednika Vlade Andreja Plenkovića dominiraju narcisoidni solilokvij, alternativna istina, fake-news, false flag, „pila naopako“, birokratsko-policijski duh i imaginacija, demokratski centralizam, „Syndrom Suslov“; prijezir prema izbornom legitimitetu, demokratskim institucijama, pluralističkim i slobodnim medijima te demokraciji općenito kao političkom sustavu; uz etatistički i antitržišni pristup i rješenja u politici, društvu i gospodarstvu; te autokratski, autoritarni, agresivni i nedemokratski postupci i ponašanje?

– Zbog slabosti, da prikrije strah, nesigurnost i lažni identitet; jer je svjestan i zna da je ideološki, politički i sociokulturni uljez i strano tijelo u HDZ-u dr. Franje Tuđmana, i da to nije samo u HDZ-u nego i u hrvatskome društvu, kulturi i narodu!

Erih Lesjak

izvor photo: bbc.com