Tue. Jul 17th, 2018

Bože čuvaj Hrvatsku!

Obilježavanje 73. obljetnice bleiburške tragedije i križnih puteva počelo je molitvom kod hrvatskog groba na mjesnom groblju u Unterloibachu, nakon čega je procesija otišla prema Bleiburškom polju, gdje je u 12 sati započela službena komemoracija. Svetu misu predvodio je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK

Ruku na srce, mora se odati priznanje za profesionalno obavljen posao HRT-a; kamermani, scenografisti, režija obaviše vrhunski posao, što samo govori da na javnoj televiziji ima dosta stručnog kadra samo što ne mogu doći do izražaja zbog pritiska političke kaste.

(Kada bi se pustilo ljude da rade svoj posao, kao na BBC-u, program bi sigurno bio puno kvaliteniji.)

U hodočasnika nismo mogli čuti niti jedne ružne riječi, čak niti povišenog tona, niti mržnje u očima, već dostojanstvena mirna molitva za najmilije.

Koga se to plaši “radnička fronta”? Molitve?

(Najveći zločini u povjesti čovječanstva napravljeni su u ime radnika. Sjetimo se Staljina i Gulaga,, sjetimo se Tita i Golog otoka, sjetimo se Hitlera&nacionalsocijalista&fašista kvislinga i monstrouznih konclogora smrti poput zloglasnog Auschwitza... Sve te tirane povezivala je bezgranična pohlepa za vlašću.)

Oni koji misle da su stotine masovnih grobnica samo fantazija primitivnih “klerikanaca” dobronamjeran savijet da pažljivo pročitaju: Tito je generalu Kosti Nađu u telefonskome razgovoru „trinaestoga maja“ jasno poručio da se neprijatelj ne smije izvući. Godine 1985. Nađ je o likvidacijama izjavio da je 150.000 protivnika vlasti palo u njegove ruke i da su ih „prirodno, na kraju likvidirali“.

– http://www.hazud.hr/poziv-lustraciju-nije-zov-mrznje-vec-zov-pravice/

Nema hodočasnika, mladog ili starog, koji nije spustio suzu slušajući dirljivu propovjed mons. Želimira Puljića.

Pogledajmo sada dva primjera. Jedan iz okružja opake i bezbožne ideologije fašizma, a drugi iz okružja opake i bezbožne ideologije komunizma; otprilike u isto vrijeme. Mlada Židovka Etty Hillesum nastradala je 1943. u Auschwitzu. U njezinom dnevniku čitamo: „Vjerujem da mogu podnijeti sve nevolje života i ovoga vremena. I kad opasnost postane bezizlazna, pa ne znam kako do slobode, uvijek mi ostaju sklopljene ruke i molitva na koljenima”.

Kolike su se takve molitve uzdizale nebu u susretu s nasilnom smrću iz brojnih stratišta diljem Europe? Posebice iz onih 1700 masovnih grobišta u kojima su stradali naši sunarodnjaci diljem Slovenije (600) i Hrvatske (850), BiH (90) i Srbije (180). Njima su se danonoćno pridruživali članovi njihovih obitelji, prijatelji i rodbina. Oni su, naime, u tim tamnim trenutcima mržnje, prezira i progona, upućivali svoje molitve Svjetlu života s nadom ponovnoga radosnoga zagrljaja.

To dobro oslikava potresno „Pismo nerođenom djetetu” koje je napisala Ivanka Škrabec, žena slovenskoga domobrana koju su partizani umorili 3. lipnja 1942. skupa s djetetom u njezinoj utrobi (Roman Leljak, Huda jama, 2015.). Jedne večeri, naime, odveli su je do šumarka i zapovjedili neka sama iskopa grob. Molila ih je žarko neka je puste živjeti još koji mjesec dok joj se rodi dijete, koje je očekivala s osobitom radošću i blaženom čežnjom. A ono je bilo plod kršćanske ljubavi u kojoj je živjela sa svojim mužem Francom. Molba je bila grubo odbijena. A nastrani zapovjednik je odlučio kako „jedna takva baba nije ni metka vrijedna”, pa su je zvjerski zadavili i bacili u rupu koju je sama iskopala.

Ova je mučenica prije smrti napisala potresne riječi svomu nerođenomu djetetu: „Još nekoliko sati i bit će kraj moga života o, moj nježni anđele! Kako bih voljela vidjeti tvoje nasmijano lice, koje bi me razveselilo! O, moje dijete, moj nježni, bijeli cvijete! Nikada ne ću vidjeti tvoje bijele ručice. Mirno spavaj blizu moga srca, koje te toliko voli. Kad sam te prvi put osjetila u tijelu počela sam sanjati kako ću te donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda. Nažalost, doskora oblit će te moja krv. S majčinom krvlju, punom ljubavi, bit ćeš kršteno… A onda u nebu, moj nježni anđele, vidjet ću tvoje lice, a ti svoju majku. Tada ćeš prvi put izgovoriti: Mama”.

Hvala ti, Ivanka, na ovom divnom svjedočanstvu čestite žene i majke. Neizmjerna ti hvala što si svoje srce oslobodila od osjećaja mržnje prema onima koji su te mučili i zadavili. Hvala ti što i nas potičeš gledati na Blajburšku tragediju nekim drugim i drugačijim očima; očima vjere i opomene, očima nade i pouzdanja. Zbog toga nam je Bleiburg opomena i poziv gledati na prošlost očima vjere i s pogledom uprtim u Onoga koji vodi povijest ljudi i naroda.”

Bože čuvaj Hrvatsku!

Kako da čovjek s dušom ne spusti suzu kada sluša dirljivu priču o mladoj židovki koja je čekajući smrt u nacističkom konclogoru sklopila ruke moleći na koljenima za spas duše, ne samo svoje već i svojih krvnika, možete li zamisliti veću vjeru u Boga? Jer ljubav je Bog. Kako da čovjek ne spusti suzu na Potresno pismo nerođenom djetetu majke koju su ubili partizani: “u nebu, moj nježni anđele, vidjet ću tvoje lice, a ti svoju majku”. Plači čovječe, ne srami se plakati, jer heroj je onaj koji može suosjećati, a kukavica je onaj koji nema suze za druge ljude već samo za sebe.

A danas, u 21 stoljeću, E.U., koja tako pomozno slavi “Dan pobjede” nad fašizmom i komunizmom, koja se voli svijetu prikazivati kao kolijevka slobode, imamo izopačenu stvarnost da se građanima Hrvatske brani pravo na referendum. Da vi koji sebe nazivati ‘građani leberalna svijeta’, ne vjerujete, pa da još jednom ponovimo: Vojko kao Tito: “Građani nemaju prava na refredumske inicijative u mom gradu .Pazite, Žalosna je činjenica da im se pridružio i HDZ, i to ona ista stranka koja sebe naziva demokrščanska državotvorna stranka – (VIDEO) Plenković napao referendumsku inicijativu ‘Narod odlučuje’  

Plenković HDZ-ovcima poručio da nitko, ni na lokalnoj razini, ne daje podršku referendumskoj inicijativi Narod odlučuje

Da, tu bivši europarlamnetarac nije stao već bahato staljinstičkim tonom poručuio: Plenković: ‘Izmjena izbornog sustava ne bi trebala biti tema referenduma I tu nije stao, već je to podebljao sa još jednom zastrašujućom porukom: Jutarnji list: Plenković HDZ-ovcima poručio da nitko, ni na lokalnoj razini, ne daje podršku referendumskoj inicijativi Narod odlučuje.

Dakle, dvije najjače stranke dokazaše da su jedno tijelo i jedan um-jednoumlje u tijelu jedne partije. Žele li to oni ubiti referendum i prije nego li se rodi. Zar vas to ne podsjeća na potresno pismo nerođenom djetetu majke koje su ubili partizani? Hoće li i referendnum doživjeti istu crnu sudbinu poput nerođenog djeteta? Jer oni bahato poručuju, ma koliko naroda glasalo naš Ustavni sud ima zadnju riječ.

Ne zaboravimo koga su SDP&HDZ instalirali u Ustavni sud, jer kako drugovi kažu: –People must trust us! milom ili silom. I takve su instalirali zastupnici HDZ&SDP-a

Da bi poslije dobili prijetvornu nepotističku pohlepnu, bešćudnu, proračunatu trgovačku koaliciju (HDZ&HNS&SDSS&Glavaš&Radin&Bandić&Saucha) kakve nema niti u devetom krugu pakla.

Da, život nas uči, prijetvorni, lijeni, pohlepni i bezosijećajni klimavci u Saboru su poput zloćudnog tumora.

KAKVA SPRDNJA U saboru je više gostiju nego zastupnika. Život nas uči da je korumpirana politička kasta zloćudni tumor svakog društva.. Stoga je promjena izbornog zakona neka vrsta kemoterapije, jer samo na taj način možemo, ako ne posve unuštiti, makar kontrolirati rast zloćudnog tumora.

Dragi ljudi, ma koliko Vas raznorazni vlastodršci, tipa Vojka kaligule, razočaraše i uvrijediše, ne dopustite da u Vama probude mržnju, jer to bi bila njihova pobjeda. Vi njihovu mržnju pobijedite ljubavlju.

Kako reče mladi gospodin Zvonimir Troskot iz inicijative Narod odlučuje – budimo pozitivni, ovi mladi volonteri oko nas pokazuju koliko veliko srce imaju za sve ljude bez obzira na rasu, spol i religiju. Da, budimo pozitivni, i ne plašimo se otvoriti srce, jer Kad otvaraš vrata svog srca cjeli svijet je tvoj prijatelj.

Da, oni će reći – pa tko garantira da i po novom izbornom zakonu se u Sabor ne će ušuljati prijetvorni ljudi? Ima u tome istine, ali i ti prijetvorne lije morati će više slušati narod nego stranačke vođe, jer upravo će ih na to tjerati novi izbori zakon. A iznad svega treba bdijeti savijest. Zašto je važna savijest? Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestupi…tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe – Robert Burton

Vizije pokreću svijet, a vizija nema bez snova, svaki čovjek koni slijedi savijest je Kralj staze snova.

Oni malodusni se pitaju  Kako do pravde?, Da bi doznali odgovor prije treba dignuti glavu iz pjeska. Djeluj čovječe u ime dobra i vlastite duše –Life is action and making the world a better place… –

Prijava volontera – referendum o promjeni izbornog sustava – OVDJE!

Hrvatsko Društvo Domoljuba

vijesti