Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Dubrovnika Stjepko Mamić, pomorski kapetan s tridesetogodišnjim iskustvom i slikar, autor je iznimna i osebujna opusa s nizom izložbi u najvećim svjetskim središtima
Razgovor vodio: Miroslav Pelikan
Do nedavno ste izlagali u Parizu, na Art Capital u čuvenom Grand Palaisu.
Da. Izlagao sam na Art Capital koji je održan od 14. do 19. veljače 2017. god., tradicionalno u čuvenoj Grand Palais ( Velikoj Palači), jednom od povijesno najznačajnijih izložbenih prostora Pariza i Francuske, ali i svjetske umjetnosti. Svečani vernissage za umjetnike i počasne uzvanike je bio 14. 02. a za javnost je izložba bila otvorena od 15. do 19. 2017.
Bili ste jedini umjetnik iz Hrvatske.
Da. Svaki od četiri zastupljena Salona je pozvao određeni broj umjetnika. Ukupno je 2.000 umjetnika od čega je 95% državljana Francuske. Ja sam izlagao na poziv Salona du Dessin et de la peinture a l’eau, na preporuku mojih mentora prof. Jean Maxime Relange i prof. Dine Pickarad s Academie de Port- Royal na kojoj sam usavršavao slikarske tehnike u više navrata tijekom četiri godine.
Koliko su takve izložbe na takvim mjestima diljem svijeta doista važne za umjetnika? Što umjetnik danas ima od izlaganja u Parizu?
Budući postoji samo jedna Grand Palais u povijesnom kontekstu kao i da je riječ o ujedinjenju izložbi četiriju najvažnijih povijesnih pariških Salona Art Capital kao umjetnički događaj se jednostavno ne može usporediti ni sa čim drugim. Stoga je iznimna čast za svakog umjetnika dobiti pozivnicu za jedan ovako prestižan kulturni događaj kojeg u Francuskoj smatraju najvažnijim i najbrojnijim okupljanjem umjetnika. Tako da učešće na ovakovom dogadjaju je nesporno značajna referenca u CV u jednog umjetnika koja otvara mnoga važna vrata u svijetu umjetnosti. Sam Pariz je oduvijek bio grad kulture u kojem umjetnost živi na osebujan način pa je kao takav bio privlačan za umjetnike iz cijelog svijeta. Tako je i danas. Ako niste izlagali u Parizu teško da će vam netko vani priznati uspjeh. Ja sam imao sreću, kako reče sada jedna poznata francuska umjetnica, izlagati na najvažnija tri mjesta svojevrsna simbola grada svjetlosti: na Eiffelovom tornju u Salonu Gustave Eiffele, u Muzeju Louvre i sada u čuvenoj Grand Palais u kojoj su kroz povijest svojevremeno izlagali najvažniji umjetnici : slikari, skulptori, arhitekti koji su bili članovi ovih istih povijesnih pariških Salona s kojima sam imao čast izlagati ove godine. A zahvaljujući uspješnom nastupu i jer se organizatorima svidjela moja slika Net dobio sam poziv i za naredni Art Capital. No zahvaljujući ovoj izložbi dobio sam još neke važne jako važne ponude koje su sada u razradi. O značaju samog Arta Capitala govori i činjenica da se održava pod visokim pokroviteljstvom Predsjedika Francuske, ministrice kulture i komunikacija te udruženja Nacionalnih muzeja Francuske sa sjeduštem u Grand Palais. Na vernissageu Art Capital je nazočila i veleposlanica Republike Francuske u Zagrebu Gdja Corinne Menuier koja sa suprugom naizemjenično obnaša dužnost velepolsanika u našoj zemlji; rekla je tom prigodom, u razgovoru sa mnom i našim veleposlanikom u Parizu Gosp. Ivom Goldsteinom i njegovom spurugom Sanjom, da se Art Capital ne propušta; a kada mi je čestitala na mom učešću na Salonu i pohvalila moj rad, pitala je da li su u Hrvatskoj svjesni koliko je značaj Art Capitala i koji je to prestiž za umjetnika koji je izabran da bude tu. Nisam znao što bih odgovorio a da bude korektno. No , svjesni su bili članovi našeg veleposlanstva koji su to izrekli uz čestitke.
Što ste izložili na Art Capital?
Izložio sam dvije slike: veliku sliku Net-Paris Edition i jednu malu strogo zadanih dimenzija St. Pierre. Prva slika je iz serije “Mreža” s mojim karakterističnim motivom ribarske mreže i prikaza podmorja ispod morske površine tijekom tradicionalnog noćnog ribanja “na fero”; druga je s mojim uvijek omiljenim motivom Šanpjera.
Ovo je Vaša šesta izložba u Parizu.
Da, ovo je već šesti put da izlažem u Parizu od listopada 2014. godine kada sam prvo izlagao na „La Grande Exposition Universelle“ u Salonu Gustava Eiffela na Eiffelovom tornju povodom 125 godina obilježavanja izgradnje Tornja i Velike svjetske izložbe u Parizu, kada sam izložio 3 slike , od toga po prvi puta na međunarodnoj izložbi sliku iz serije Mreža (Net) zahvaljujući čemu je slika iz te serije dospjela na naslovnicu talijanskog časopisa za umjetnost i kulturu Efferto Arte kojeg uređuje poznati međunarodni doajen u umjetnosti Prof. Paolo Levi ; potom sam izlagao na Art Fair Carrousel de Louvre takodjer u listopadu 2014. god gdje sam izložio sliku „Two“ koju je zapazio pariški galerist Jean Pierre Loriaux zahvaljujući čemu sam otpočeo suradnju s Galerijom suvremene umjetnosti „Artitude“ i uvršten u njen stalni postav, gdje sam imao u listopadu 2015 izložbu i s kojom sam imao niz izložbi po svijetu , kao npr u Galeriji Bogart u Bruxellesu, u srpnju 2016 u Galeriji Saphira and Ventura na Manhattanu u New Yorku itd. Izložio sam tri slike i na pariškom Biennalu u prosincu 2014. god. u Hotelu Banke koji je Muzejski prostor Ministarstva financija i grada Pariza gdje se čuvaju prvi privatni sefovi iz doba kada je prostor pripadao Ministarstvu financija i zapravo je preteča današnjih sefova u bankama; otud i potječe naziv Hotela Banke. Na Međunarodnoj zložbi fotografija „The Exposure Award“, Fifth Annual, SeeMe u Muzeju Louvre u srpnju 2015. Dvije moje fotografije u dvjema kategorijama su izabrane među prvih 300, uvršetne u kataloge i prikazane u Muzeju ( izabrane su prethodno u finalu u New Yorku među tri stotine najboljih od 5.000.000 prispjelih fotografija, po kategorijama, iz cijelog svijeta).
Prije Art Capital zadnji put sam izlagao u Parizu u veljači 2016 god. u Galeriji Metanoia u neposrednoj blizini Centre Georges Pompidou kada sam predstavio svojih novih 10 slika na lanenom platnu, u tehnici mixed media sa zlatnim i srebrenim listićima. Tijekom ta dva tjedna sam aktivno svakodnevno radio, slikao i na Academie de Port-Royal, kada mi je moj mentor prof Relange predložio da naslikam Mrežu na jedan novi način i da taj moj rad prezentira članovima Odbora Salona za Art Capital. Slika im se svidjela i dobio sam poziov za ovogodišnji Art Capital a zahvaljujući tome sad imam poziv ya suradnju i sa drugim pariškim Salonima. No, o detaljima je još rano govoriti ali imam sjajne ponude.
Misim da sve izrečeno pokazuje koliki je značaja izložbi u Parizu, pariških salona i Art Capital-a. Jednostavno jedno se veže za drugo. Jer da nisam izlagao u Parizu ne bih bio ni na Art Capital. To je ono što stalno govorim i što je nepobitna istina: možeš biti i najvrsniji, najtalentiraniji umjetnik u bilo kojoj domeni ali ako ne izađeš u svijet, ako ljudi ne vide ono sto radiš ne možeš ni očekivati da budeš priznat, poznat, da možeš uživati u materijalnim i inim plodovoima svog stvaralaštva. A druženje s umjetnicima, razmjena iskustava gdje , što , kako s kim , kada i gdje izlagati a s kim i gdje nikada izlagati, ne dopustiti da raznorazni tkzv. samozvani organizatori i povjesničari umjetnosti crpe umuetnike i finansijski i psihofizički…moguće je samo u „živom“ konatktu. I zato umjetnici trebaju jedni druge,prenositi iskustva i saznanja, štititi se a pozitivnu enregiju usmjeriti na stvaranje novih umjetničkih djela.
Što je ključna karakteristika Vašeg slikarstva?
Obožavam ovo što radim, boje, pigmente, rad špatulom i silikonskim penilima na lanenom platnu, probavanje različitih tehnika, npr obožavam rad sa nježnim zlatnim listovima, tehniku koju sam usavršavao na Academie D’Arte- Firenze prvo kroz tehnike starih majstora a potom njihovu primjenu u suvremenoj umjetnosti. Kako mi je rekla jednom moja tamošnja mentorica prof Sonja de Francesci, da se ja jednostavno zaigram slikajući i da zato u mojim slikama ima toliko radosti. Ja zapravo prenosim na platno ono što osjećam: kad slikam mrežu slikam ono što vidim kada izranjam iz dubine mora. Ovdje bih jednostavno citirao moju dragu prof Annu Francescu Biondolillo koja prati niz godina moj rad i koja je jednstavno napisala da Mamic “ slika sa srcem u ruci” u knjizi o umjetnicima i njhovim djelima “Quando la creatura parla la cuore del suo Autore”, koja je predstavljena u Dvorani Colloseum rimskog Hotela Kolbe, u sklopu povijesnog zdanja Forum Romani. A zahvaljujući tome sam upoznao na promociji knjige ugledne rimske građane , prvenstveno mislim ovdje Gr. Uff. Dr. Alfonsa Sapiu te sam primljen u članstvo ugledne “Accademiae Culturale Europea” sa sjedištem u Rimu. Tako da svaki rad, uvrštenje u knjige, čaospise za kulturu i umjetnost donosi neki nova poznatsva, benefite .
Pomorski ste kapetan i slikar.
I jedno i drugo su moj život ispunili i uljepšali na najbolji mogući način. Rođen sam uz more; more i njegovo plavetnilo je valjda prvo što sam video dok su me moji roditelji, nona i stariji brat Nikša nosili kao bebu po teraci ispred kuće pa se valjda upilo u mene (smijeh). No, uistinu obožavam sve što ima veze s morem i podmorjem, morskom florom i faunom, barkama pa sam valjda bio predodređen za pomorca . A uz moru me veže i horoskopski znak, rođendan mi je 17. 03. Pa eto da podsjetim sve bližnje i daljnje da se uskoro bliži taj dan kada bi me trebali darovati ( haha, smijeh). A crtam, slikam od kada znam za sebe. Uvijek bih našao neki komad krede, ugljena, kamena, olovke, flomasteri… Još u osnovnoj školi moj talent je zapazio moja tadašnji nastavnik likovnog pok prof Vasić, vrsni slikar i pedagog. On je prije toga dodatno obučavao mog starijeg brata Nikšu, također pomorskog kapetana; prof Vasić je bio jako razočarna kada je moj brat umjesto likovne akademije za koju ga je prof Vasić pripremao odabrao pomorstvo. Onda sam došao ja pa je rekao da kad je brat umakao na brod da će se on potruditi da moj talent ne bude protraćen jer da sam definitivno predodređen za slikara. I tako dok bi druga djeca ganjala balun ja bih satima slikao, čitao i upijao knjige koje mi bi dao prof. Vasić. Uvijek bi govorio :”Ti ćeš mali sve ovo pročitat i naučit, zapamti, učenja nikad dosta”. I tako umjetnost i slikarstvo se uvuklo u mene ali i ljubav prema moru, putovanju i obilasku svijeta, što sam sebi bio zacrato kao životni zadataka još sa 5 godina kada sam čitao moju omiljenu knjigu “Tajanstveni otok” Julesa Verna, Nautilius mi se uvukao u krv i nije dao mira . A tek kada me stariji brat poveo na putovanje brodom nije bilo povratka. Umjesto u likovnjake tako i ja odoh u pomorce.Trideset godina sam plovio pos vim morima svijeta , posjetio brojne zemlje i gradove , upoznao mnoštvo ljudi , vidio i uživao u puno ljepota a ponekad patio izložen bijesu mora koje nas je podsjećalo kako je život krhak. Ukratko ,stekao ogromno životno iskustvo koje me je oplemenilo, učinilo građaninom svijeta i vratilo prvoj ljubavi slikarstvu.
Kako vidite svoju poziciju u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti?
Kako se ono u našem narodu kaže da je najteže uspjeti u svome selu (smijeh) i na tome ću stati jer bi otišli jako daleko u raspravi .
Smatram da sam uspio jer sam velikom broju ljudi po cijelom svijetu pokazao svoje slike, ljubiteljima umjetnosti se sviđaju moje slike (mogao bih reći amaterima jer amateur je zapravo francuski naziv za ljubitelje umjetnosti ali kod nas se s tim izrazom jako manipulira) ali i povjesničarima umjetnosti onima koji vole i cijene umjetnost, nečiji talent i trud; naravno riječ je onima koji nisu “iskompleksirani” pa slikar koji nije završio likovnu akademiju na području bivše Yu kod njih nema nikakav kredibilitet; sreća pa takvih nije bilo u doba Đure Pulitike, Iva Dulčića, Milovana Stanića, da ne pominjem Pabla Picassa, Salvadora Dalia ili ne daj bože Van Gogha ( smijeh).
Prošla 2016.godina je bila plodonosna, radna i naporna, nabrojiti ću samo neke od izložbi gdje sam sve izlagao:
Od Italije ( Museo d’Arte e Scienza u Milanu gdje sam dobio plaketu Muzeja za sliku Net; Villa Pisani-Museo Nationale Venetto, Venezia), Slovačke ( Nacionalni Muzej Castle –Bratislava), Makedonije ( Nacionalni muzej Kumanovo; Dom kulture Koco Racin, Skopje; Dom Kulture Kavadarci 12/2016-01/2017); Irana ( Museum Contemporaneum Ahwaz; Centar culture Defzul, Perzija), Južne Koreje (Haegeumgang Theme Museum 18.08.- 30. 09 , Yukyung Art Museum , Chengwoon Art Museum 05. 10. – 30.10 , The National Academy of Arts of The Republic of Korea, Seoul u 11/2016); učestvovao u dva međunardona umjetnička projekta posvećena očuvanju prirode i okoliša ( Draw Environment with Art) te spriječavanju prirodnih i nuklearnih katastrofa i onečiščenja okoliša(GAPi Gogyoshi International Art Project).
Izlagao sam na XII dani suvremene umjetnosti (Giornata del Contemporaneo) AMACI u Rimu u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Italije od 15.10.-3.10. 2016. tijekom kojeg su moje slike bile izložene i uvrštene u dvije postavke u Muzeju Crocetti “Visioni” s Amandom Lear i “Roma Calling” suvremenih umjetnika u Muzeju Crocetti te na izložbi “ Identita Composite” u Galeriji Rosso Cinabro, koja je od 2014.god. uvrštena među deset najboljih rimskih galerija. U tijeku je skupnna izložba u Rosso Cinabro geleriji u cijem sam stalnom postavu od listopada 2016. gdine i s kojom sam u prosincu izlagao istovremeno u Tokiu, Japan i Rimu na adventskoj izložbi; upravo je završena izložba “On Life” po izboru Big G. Art Agency, Llc iz New Yorka koja je trajala od 10 – 28 veljače 2017. na kojoj sam izložio tri slike, od toga jedan diptih s motivom jedara za koja sam nagrađen ovog ljeta na tematskoj izložbi u talijanskom gradu Cesenaticu. Ucestvovao sam na netom zavrsenom Art Basel Miami . I za kraj moram spomenuti da je moja slika Long Net bila odabrana među ukupno 84 slike koje su se prikazivele tijekom Olimpijskih igara od 04. do 21. 08. 2016. u Rio de Janeiru u Ipanemi.
Što je trenutno novo u atelijeru?
Upravo radim na tri zahtjevne slike, Jedna će biti u izložena Cannesu ovoga ljeta.
Kao i obično dan mi je kratak pa često ostanem raditi i duže u noć, ali kad se radi sa ljubavlju onda je sve lako.
Što Vas privlači Vašem omiljenom motivu?
Kao što svaki put kažem, obožavam sve što ima veze s morem i podmorjem, morskom florom i faunom, barkama, plavetnilom mora i nebeskog svoda iznad mora i moga Grada.
Slikate Dubrovnik, more, podmorje, ribe, brodove, pa i neke raznolike teme s vrlo izraženim kolorizmom.
Volim boje, nisam ja sivilo i beznađe, nikako, daleko od toga ( smijeh). Volim raznolikost kolorita, prštavost i vibrantnost boja.Bojom mogu izraziti osjećaje, pokretom špatulom prenijeti energiju na platno.Da bih postigao podatnost kolorita, nijanse i jačinu u mom radu svakodnevno koristim pigmente koje kupujem u Firenzi ( Zecchi) i Milanu ( Pelegrini); užitak je i kada biram pigmente, to je prava rapsodija boja, nijanse plave, zelene i crvene … Od uljnih boja jako sam zadovoljan s Pebeo i Lefranc and Bourgeois a akrilne Maimeri. Razvio sam i moju posebnu tehniku primjenom boja za staklo i keramiku u kombinaciji s akrilom, zlatnim i srebrenim listovima na platnu gdje su defininitivno zakon boje marke Ferrario sa kojima sam svjetlo u slikama podigao na jednu višu razinu. Alate za mnoge slike često izrađujem sam ali najviše radim sa špatulama i silikonskim kistovima.
Planovi, izložbe, monografije…?
Uskoro planiram moju samostalnu izložbu u Dubrovniku što sam dužan mom Gradu u kojem sam rođen , živim i stvaram , koji je moja matična životna luka. U svibnju sam u Veneciji gdje izlažem na popratnoj izložbi za vrijema Biennale di Venezia na poziv prof Vittoria Sgarbia koji je bio glavni kurator ranijeg Biennala. Vjerojatno ću izlagati ponovno u Palazzo Giustininai koja je jedna od najljepših venecijanskih vila u kojoj sam izlagao i u svibnju prethodne godine na Pro Biennalu kojeg je prof Sgarbi nazvao pritokom venecijanskog Bienanla. U lipnju sam pozvan na izložbu u Cannesu . Tu su i izložbe u Rimu, SAD-u, opet Pariz ponovno već u listopadu; u Londonu me čeka potpisivanje ugovora s jednom lijepom galerijom ; već sada radim za potrebe izložbe u Finskoj koja je planirana za početak 2018. godine. Kad mi je prošle godine predložena monografija malo sam ustuknuo: …“O , pa zar sam već tako star”( smijeh). E , pa sada moram i i tome početi razmišljati . Prvo da završim svoju novu web . stranicu koju zbog obveza polako radim ali već ju privodim kraju pa ćete uskoro moći vidjeti redizajniranu na www.raguza.net .
