Akademija Art

Zagreb © Hrvatski ekskluzivni magazin za umjetnost i vijesti

INTERVJU

Ellen Semen u Alvoni / Intervju

Intervju s akademskom slikaricom umjetnicom Ellen Semen, koja živi i stvara u Beču i Vrsaru, rođene u Hamburgu (Njemačka) povodom njezine intrigantne izložbe u Galeriji Alvona uz obilježavanja Dana Grada Labina

Intervju je s Ellen Semen, nakon otvorenja izložbe u Galeriji Alvona (10.08.2018.) Aleksandra Rotar obavila u kavani Velo Kafe u Labinu 11.08.2018.godine.

Objasnite molim Vas kako to da Vas je zaintirgirao Biedermeier, čije ste elemente uvrstili u Vaše slikarstvo.

Ellen: Nakon jednog pospremanja prije nekoliko godina, iz kabineta jedne gimnazije u Beču, kada su stari katalozi trebali biti bačeni među stari papir, primijetila sam da među njima postoje reprodukcije u boji starih majstora Biedermeiera. Sakupila sam ih i počela reciklirati te reprodukcije i stvarati skice manjih formata kolažiranjem s mojim crtežima i slikanjem mojih suvremenih ekspresija u različitim tehnikama. Potom, nakon otprilike godine dana je u bečkom Belvederu bila otvorena izložba Biedermeier. Proučila sam djela s te izložbe i našla nadahnuće za moje slikarstvo.

Podudara li se položaj umjetnika danas s položajem umjetnika u vrijeme Biedermeiera?
U doba Biedermeiera su umjetnici portretirali i stvarali na način da su se borili za boljitak života i društva, bili su kritični, kao što su mnogi i danas. Osjećali su i željeli imati više slobode u slikarstvu. Bili su kritični prema društvu u kojem su živjeli i stvarali. Doduše, bilo je i onih umjetnika koji nisu bili buntovni, te su slikali idilične motive.

Je li Biedermeier u sebi sadržavao humor?
Da, je. Kritičan humor. U vrijeme historicizma su umjetnici povećavali scene iz povijesti. U Biedermeieru su radili suprotno. Slikali bi vojnika koji čuva ulaz u grad, a umjesto puške u ruke bi mu stavljali vunu i igle za pletenje, pleo je šal. To je humoristično. Drugi je primjer kada Waldmueller slika ženu koja peče kruh obučenu kao dvorsku damu maksimalno dotjerane frizure. To je isto humoristično, jer su u doba realizma slikali isključivo realistično. Courbetovi „Tucači kamenja“ i „Skupljačice slame“ su slikane realistično. Biedermeierovci su svjesno mijenjali interpretaciju stvarnosti. Istovremeno su se na taj nacin rugali elitama iz visokih slojeva društva. To je bilo vrijeme početaka nadrealizma u slikarstvu. Kod mene je bilo tako da ispočetka nisam voljela Biedermeier. Međutim, kasnije, analizirajući sebe i svoje slikarstvo, shvatila sam da nisam perfektna i da ne slikam uvijek idealno, ne slikam hiperrealistički. Od tada sam počela razumijevati Biedermeier i njegove pojedine elemente i koristiti ih u svome slikarstvu. Waldmuellerove pojedine slike s motivima majke i njene djece se danas mogu sagledati kao slike koje graniče s kičem. Međutim, radi se o tome da umjetnik koji slika lijepe, skladne, idilične scene i sam želi da svijet oko njega tako izgleda, skladno, humano, gdje će svaka osobnost naći svoj kutak sreće. Bila je to borba slikara za stvaranjem svijeta sreće.
Biedermeier je smiješan likovni pravac. Međutim, puno je smješnije kada se danas u diskurs postavi motiv iz doba Biedermeiera s danas aktualnim motivom, odjećom, scenografijom.

Jeste li Vi maštovita osoba, ležerna, volite li nasmijavati ljude?
Da, maštovita sam. Ne nasmijavam ljude svjesno. Prikazujem ironiju i sarkazam. To da ce nas spasiti Superman je ironija, jer on zapravo, jasno je valjda svima, nikada u ovakvom obliku neće doći. Čovječanstvo može spasiti netko kao reinkarnacija Isusa Krista, a to Superman sigurno nije, jer je Supermana stvorio čovjek. Osjećam apsurd kojega u scenografiji u mojim slikama pokazujem na sasvim drugačiji način.

Nalazite li vezu i podudarnost u Vašoj slici „Ne ide više, Superman stiže“ i Picassove „Guernice“?
U mojoj su slici samo muški motivi u gomili. Superman je najbolji od njih i stoji na vrhu gomile svih tih tijela. To je pseudorealizam, isto kao što je i Biedermeier bio.

Kakva je poveznica između vremena Biedermeier i danas?
Pseudorealizam.

Gdje ce biti Vaša sljedeća izložba?
Ne znam još. U tijeku su pregovori s jednom bečkom galerijom.

Da li su umjetnici danas sretni ljudi, koji dovoljno zarađuju od svoga rada ili je situacija oko prodaje umjetničkih djela problematična? Svi žele imati sliku, ali ne žele platiti realnu vrijednost umjetnine.
Teško je danas živjeti samo od umjetnosti. Na žalost, to je istina. Umjetnik se ne smije prilagoditi tržištu i njegovim sladunjavim potražnjama za dekoracijom.

Kako to da ste na izložbi u Galeriji Alvona u Labinu izložili stariju sliku koju ste naslikali prije nekoliko godina naslova „Ne ide više, Superman stiže“ zajedno sa slikama novijeg datuma u kojima kolažirate elemente Biedermeiera?
To sam svjesno napravila. Sliku „Superman…“ sam za Galeriju Alvona svjesno odabrala i prvi je puta izložena.

Znači da Galerija Alvona ima čast što je ovu Vašu recentnu sliku prva u svijetu izložila.
Da. Zapravo veći dio izložbe je ovdje premijerno prikazan likovnoj publici: „Superman…“ i „Nasukavanje“ i većina kolaža imaju svoju svjetsku premijeru u Alvoni, a „Izlet na more“ i manji dio kolaža već su bili izlagani, ali nikada u ovom izboru radova.

Hvala Vam lijepo na odgovorima.