log0 AA 3

log0 AA 3

Damir Urban povodom koncerta na Culture Shock Festivalu

damir urban

Razgovarao: Nikola Matosović  Križevci.info

Dosad nikad niste nastupali u Križevcima? Imate li kakvo profesionalno ili privatno iskustvo vezano za koprivničko-križevački kraj?

Da, koliko mene pamćenje služi, nismo svirali u Križevcima, a sviram tridesetak godina. Možda mi je pobjeglo: zadnjih dvadesetak, petnaest ne stojim najbolje s pohranom podataka. U svakom slučaju, za cijeli ovaj kraj - koprivničko-križevački, naravno da smo svirali u raznim opcijama i tuda sam i privatno prolazio više puta, i ostajao i boravio kod svojih prijatelja. Neki od tih prijatelja iz tog kraja... Srećem se s njima, prijateljstva su ostala. Jedan dio njih je u Zagrebu, došli su trbuhom za kruhom, što bi se reklo. Neki su zbog organizacije koncerata, zavisi čime se bave, novinarstvom ili čime, ostali nakon studija u Zagrebu; neki od njih su se i oženili i nastanili, tako da, to su sve ljudi iz ovog kraja, ali eto, srećemo se uglavnom u Zagrebu kada dođemo.
Tako da, što se same publike tiče iz Križevaca, s obzirom da dugo sviram, nekako me iskustvo uči da je naša publika dosta slična zapravo u svim gradovima. To su sve ljudi sličnog senzibiliteta, imaju slične interese, dijele slične ili iste ljubavi... Tako da, što se same publike tiče, radi se zapravo o istim ljudima, manje-više.

Pristupate li koncertima u manjim klubovima, kao što je križevački Klub kulture koji smješta otprilike 250 ljudi, drugačije nego nastupima u velikim prostorima? Iz Vaše perspektive, koje su, osim brojčano očitih, glavne razlike?

Pa, u samoj pripremi pristupamo isto, u izvedbi ne pristupamo isto. Znači, što se tiče vježbanja pjesama, uvježbavanja, sklapanja nekakve set liste, da, to je zapravo slično, tu ne ovisi o tome , ne... Veličina kluba nam ne diktira set listu toliko. Međutim, kad dođemo na lice mjesta, onda naravno da je koncert u malom klubu potpuno drugačiji od koncerta u velikom prostoru. Pogotovo u komunikaciji s publikom. U malom klubu, ti do kraja koncerta, ako koncert potraje duže od dva sata, ti u toku koncerta malo po malo zapravo upoznaš sve ljude u tvojoj publici. Ne poimence, možda ne znaš možda kako se zovu i ne znaš im možda nekakve navike, ali njihova lica prepoznaješ, tako da postoji nekakva komunikacija oči u oči ili tijelo o tijelo, što bi se moglo reći. U malim klubovima. U velikim prostorima ti zapravo ispred sebe imaš jednu masu ljudi, naravno jednu drugačiju energiju, ali ako bi morao birati, onda su mali prostori nešto što meni sigurno više paše. Znači, intimniji prostor je meni draži nego veliki prostori.

Jeste li ikad prije čuli za Culture Shock Festival koji se u Križevcima održava već 13 godina?

Naravno da sam čuo za Culture Shock Festival, međutim nisam znao da traje već trinaest godina, da ima već toliku tradiciju. I osim samog naziva i nekih imena koja su tu nastupala, ne mogu nešto više ovaj čas reći o tome festivalu, a da to ne bude u sferi izmišljanja.

Glazbenik ste koji je u tom poslu već 30-ak godina s višestrukim potvrdama kvalitete svojega rada. Posljednji studijski album "Mamut" iz 2014. godine, kao i godinu dana kasnije izdan "Live" po tko zna koji put potvrdili su Vas kao produktivnog i kreativnog umjetnika. Upravo ste se vratili iz Zuricha, a dan nakon križevačkog koncerta, nastupate u Rijeci. Koliko često nastupate?

Nastupamo onoliko koliko treba. Znači, zapravo mi nastupamo po pozivu. Kad nas netko pozove, ako smo taj dan slobodni i ako, naravno, to ima nekog smisla i ako se mogu nekakvi naši, nekakvi tehnički zahtjevi koji nisu ne znam kako strašni, ako se mogu ispuniti, naravno da ćemo doći. Ono što mi pokušavamo je ne svirati više od jednom na godinu u jednom gradu, znači ne ponavljati se više puta, i ako sad dođemo u Križevce, vjerujem da nećemo doći tako brzo ponovno. To nije zato što ne želimo, nego zato što moramo dati ljudima vremena da se, na neki način, uželimo zapravo jedni drugih. To je jedna stvar što nam diktira kojom količinom i koliko ćemo svirati. S druge strane, ja ne volim raditi više od dva ili tri nastupa zaredom zato što je poslije toga teško ponoviti kvalitetu prijašnja dva-tri, tako da pomalo padamo u svirci i u svemu, tako da volim nakon dva-tri koncerta ipak doći doma, odmoriti par dana pa nastaviti dalje. Nismo od bendova koji gomila svirke koliko god se može, mislim da to nema smisla. Ipak smo mi glazbenici i volimo to što radimo i trudimo se svim silama da ta ljubav ostane i dalje, a da bi sve to ostalo, treba imati mjeru u svemu, pa tako i u svirkama.

Pada li Vam to ponekad teško zbog obiteljskog života? Kako se glazba i umjetnost slažu s obiteljskom, privatnom stranom?

Pa, ako si čovjek zna organizirati vrijeme, pada mu normalno. Svi ljudi rade nešto u životu, pa tako radim i ja. Ako ćemo gledati koliko ja izostajem od kuće i od svoje obitelji, a koliko izostaje netko tko svaki dan mora biti, ne znam, desetak sati, ili dvanaest na svom poslu, onda sam ja zapravo u prednosti. Bez obzira što me nema nekad po par dana doma, ukupno gledajući, ja sam dobro prošao. Ono što je isto bitno je to da je čovjek zapravo tamo gdje treba biti. Znači, kad sam s obitelji i s klincima, posvećujem se isključivo njima i to vrijeme se trudim provesti što kvalitetnije s njima. Isto tako, kad sam na bini i kad sviram, kad sam u studiju, naravno... Posvetiti se u potpunosti tome. Tako da tamo gdje jesam, to radim najbolje što mogu i dajem se koliko god mogu u to. Kad sam doma, doma sam, kad sam na putu, na putu sam. Ali ne vidim problem u tome, navikli smo se već i super funkcionira.

Nedavno je izašao Vaš novi singl "Dirigent". Je li možda za barem malen dio nadahnuća za pjesmu zaslužno Vaše iskustvo u tv showu "Maestro"?

Singl "Dirigent" koji je izišao nema veze s mojim nastupom u TV showu "Maestro", ali da, naziv vuče direktno asocijaciju na to. Ali vjerujem da bi se pjesma tako zvala i bila ista ovakva i da nikad nisam bio pozvan u taj show.

Pjesma "Dirigent" zvuči kao rock uspavanka s blagim etno prizvukom. Može li ju se smatrati paradigmom predstojećeg albuma?

Ta pjesma je zapravo na neki način slučajno izabrana kao nekakav najavni singl zato što smo je izveli već uživo na jednom koncertu i onda smo mislili: "Ok, ako moramo neku pjesmu izbaciti, bilo bi suludo izbaciti nešto što... Ajmo izbaciti ono što su već imali prilike čuti." S druge strane, bila je gotova, svi instrumenti bili su snimljeni na njoj i bilo ju je najlakše završiti. Eto, razlozi su vrlo jednostavni. Mogla je umjesto nje biti bilo koja druga pjesma.

Izlazak albuma najavljen je za jesen. Jeste li već snimili veći dio materijala za album i možemo li prije njegova službenog izlaska očekivati još poneki singl?

Izlazak albuma je najavljen za jesen. Snimili smo veći dio materijala, makar ne znamo još koliko zapravo pjesama treba biti na tom albumu. Još uvijek nismo ni u izboru pjesama sigurni, koji će nam biti koncept albuma i što će biti odrednica, koje će pjesme zbog toga biti u izboru za album, a koje neće. Još uvijek zapravo radimo i, što bi se reklo, gomilamo pjesme i onda će biti lako jedan dan sjesti i vidjeti kako sastaviti jednu cjelinu, što nam pripada toj cjelini, a što ispada iz te priče. Nije nam nikakva žurba, vjerojatno ćemo do albuma izbaciti još koju pjesmu, ovako zasebno kao singl, pa ćemo vidjeti.

Hoćemo li možda neku od pjesama čuti i na Vašem križevačkom koncertu?

Pa s obzirom da nismo bili u Križevcima dosad, vjerujem da zapravo nećemo, svirat ćemo, naravno, i nešto novijih pjesama sa zadnjeg albuma. Svirat ćemo sigurno i "Dirigenta", ali s obzirom da sviramo jedan dan, nekako mi se čini da publika koja nas još nije imala prilike možda čuti, da nema smisla na koncertu zapravo predstavljati neke nove pjesme. Bit će vremena za to. Koncert će sigurno biti sastavljen od pjesama koje vjerujem, nadam se da znaju i obogatit ćemo mi set listu i nekim pjesmama koje i nas zabavljaju i koje mi nismo dugo svirali, ali sumnjam da ćemo svirati nešto novo na ovom koncertu.

damir urban 1

Jeste li već naslovili album i povezuje li pjesme neki lajtmotiv?

Album još uvijek nije naslovljen, još uvijek ne znamo koliko će biti pjesama na albumu. Čak, s obzirom da sami snimamo album i da stilski nismo zakočeni ovaj čas, pa ima i pjesama koje naginju više elektronici, pjesama koje su u potpunosti klasične "rock band" svirke i usmjerenja. Imamo vremena, slažemo polako, sve te pjesme se mogu još uvijek i prearanžirati i okrenuti u nekom drugom smjeru, tako da zasad upravo radimo na tome i ne bih si davao nekakve okvire koji će me sputati možda u samom radu. Opušteno radimo, pa gdje nas odnese, tamo ćemo i završiti.

Jeste li već koncertno isplanirali ljeto ili ćete se tijekom ljeta odmarati?

Da, imamo već jako puno koncerata dogovorenih. Svakodnevno, naravno, postoje novi upiti i pokušavamo unutar onih datuma koji su već odavno dogovoreni ubaciti još koji novi. Ne pretjerujemo u tome, naravno. S druge strane, dio ljeta, ako sve bude u redu, bit će proveden u pripremi za jednu predstavu gdje bih trebao raditi glazbu. S druge strane, imam i par izvedbi na Brijunima "Antigone", negdje pred kraj ljeta, tako da sve to skupa... Probat ću još i uhvatiti da s obitelji sedam dana negdje zbrišem, ako to bude bilo moguće. Tako da, da - ljeto je radno.

Imate li kakvu poruku za publiku koja će Vas doći slušati u Klub kulture 7. travnja?

Pa mogu im poručiti da im stiže pet mladih talentiranih glazbenika iz Rijeke. Mi smo pobjednici riječke Gitarijade 1989. godine, i dat ćemo sve od sebe da opravdamo njihova očekivanja. Vidimo se na koncertu! Mi ćemo dati sve od sebe, pa dajte i vi, pa gdje nas odnese, odvede - odvede. Hvala vam!

Imate svoj specifičan izričaj kojim ste se izborili za svoje mjesto na estradi. Koliko je teško danas biti različit i odstupati od postavljenih standarda koje nam nameće društvo?

To sve skupa nije počelo danas, počelo je kad sam ja bio puno, puno mlađi. A kad je netko tinejdžer, onda širenje tih nekakvih ispitivanja i svojih vlastitih granica slobode je normalna stvar. Svatko to radi na svoj način. Možda se netko ne pierca, možda se netko ne tetovira, ali siguran sam da pokušava svoje granice probiti i vidjeti gdje su mu nekakvi limiti. I u to vrijeme je normalno da tinejdžer ili mladi čovjek pokazuje tu svoju slobodu svima, taj svoj osvojeni prostor i da ga na neki način nosi sa sobom. To je sve počelo dosta prirodno. Danas, kad sam puno stariji, te stvari su zapravo već dio mene i ja o njima ne razmišljam kao nešto za što se tek trebam izboriti ili čime pokušavam biti drugačiji od drugih ili ne znam što. Možda da sam imao kosu, da sam u nekakvom drugačijem fizičkom izdanju, možda bi i moj imidž bio drugačiji. Sada je ovakav kakav jest i u tome ne vidim nikakvu posebnost, živim s tim, ja svoje naušnice ili tetovaže ne stavljam isključivo za binu, već s njima i spavam u pidžami. Tako da ja to ne doživljavam kao nekakav imdiž, već kao dio sebe. S druge strane društvo, nisam se nikada zamarao s time da li društvo nešto prihvaća ili ne prihvaća, kažem, svoju slobodu sam na neki način dokazivao i širio isključivo u odnosu na sebe i zbog sebe, tako da mi nije bilo bitno što društvo o tome misli. Danas je to stvarno dio nekakvog mog izgleda i ne vidim u tome ništa posebno.

PageCover 3Reda GradientPozadina ArtefaktiIma li iskrenih prijateljstava na estradi? S kime se najviše družite od kolega?

Pa sigurno ima. Na estradi... Teško mi je reći, zapravo... Zbog toga što nastupamo na prilično različitim mjestima i nekakvim grupnim koncertima. Na nekakvim glazbenim rock festivalima na koje idem i na kojima mi nastupamo, gdje je više izvođača, teško da mogu sresti baš nekakve predstavnike naše estrade, na takvim mjestima me zapravo i nema, pa se s tim ljudima poznajem, ali uglavnom površno. I eto, pozdravljamo se, ali ne mogu reći da smo ne znam kakvi prijatelji. Od ljudi s kojima se družim, od glazbenika, je Gibo, s kojim se znam dugi niz godina i s njim sam baš jako dobar, bez obzira što glazbeno možda nismo slični, ali možda je upravo u tome najveća vrijednost našeg prijateljstva koje nije bazirano na tome da sličimo jedan drugome, nego upravo na našoj različitosti koja zapravo... Drago mi je od njega čuti nekakvu njegovu kritiku ili savjet. Nekad poslušam, nekad ne, ali u svakom slučaju mi pomogne da svoje argumente preispitam na jedan bolji način. Sa Radetom sam vrlo dobar. Rade je glumac, puno uspješniji možda nego glazbenik, ali nastupa i bavi se glazbom puno više nego neki glazbenici koji su isključivo glazbenici i kojima je glazba kruh, tako da je on itekako glazbenik. S njim sam isto veliki prijatelj, s njim se i viđam često jer on živi u Rijeci. Veći dio scene živi u Zagrebu i dobar sam i sa Dečakom i s još nekim ljudima, ali ti ljudi nisu u Rijeci i kad mi putujemo, često se i mimoilazimo i vidimo se rijetko, par puta godišnje, pa ako bude sreće pa sviramo zajedno na nekakvim velikim festivalima, ali uglavnom se naša druženja svedu na to i onda je teško pričati o nekom velikom iskrenom prijateljstvu. Ali puno ljudi poštujem, puno ljudi poznajem, ali baš da smo ne znam kako veliki prijatelji... Nažalost, život je takav kakav je i složio je karte kako je složio, što ne znači da je to nemoguće niti da na estradi nema velikih prijateljstava. Vjerojatno ima.

Prije skoro dvije godine postali ste po drugi puta otac. Kako balansirate između karijere i očinstva? Biste li voljeli da vaši sinovi jednog dana krenu vašim stopama?

U svakom slučaju, biti otac je predivna stvar zato što je to situacija gdje se možeš ponovno preispitati i vidjeti gdje su tvoje granice u određenim stvarima. Balansirati između karijere i očinstva mi nije nikakav problem jer ja nikad zapravo i nisam gradio karijeru ili ganjao nekakav uspjeh. Bavim se glazbom zato što to volim i zato što postoji čak i fizička potreba za glazbom kod mene. Ja i kad ne bih nastupao i kad kad bih živio od nečeg sasvim drugog, ja bih se glazbom zasigurno bavio koliko god je to moguće. Vrlo jednostavno. Tamo gdje sam taj trenutak, tamo sam taj trenutak. Ne samo vezano za ovo, vezano za sve u životu. Znači, kad sam u kinu, onda sam sto posto posvećen filmu koji gledam. Čim iziđem iz kina, možda se bavim nečim drugim, ali taj čas sam tu. Tako isto i s obitelji. Kada sam zajedno sa svojim sinovima ili sa suprugom, onda sam isključivo s njima, taj čas nisam na bini i ne razmišljam o tome kako ću izgledati sutra na koncertu i što ću pjevati. Tako da, kad se s malim valjam po podu i lijepimo naljepnice ili crtamo po zidu, taj čas sam stvarno najsretniji čovjek na svijetu jer ja crtam po zidu sa svojim sinom i ne razmišljam što još postoji, što me još čeka taj dan ili što me čeka sutra ili gdje sam bio do tog trenutka. Onaj trenutak kad krenem na binu ili na probu ili u studio, onda sam tamo i potpuno se u to dajem i ne razmišljam što je bilo prije ili što me tek čeka. Svaki trenutak sam tamo gdje jesam i pokušavam biti sto posto tu gdje jesam i sto posto se dati u to što taj čas radim, što god to bilo. Kao recimo sad, ovaj intervju. Nemam druge formule, vjerujem da je to jedini način da budem i sto posto posvećen u glazbi i da dajem tu sve od sebe, i isto tako u isto vrijeme sto posto posvećen kao roditelj i svojoj djeci i naravno kao suprug posvećen svojoj supruzi. Tako da, kad sam tamo, tamo sam. Kad me nema, nema me.

Što se tiče da li bih volio da moji sinovi jednog dana krenu mojim stopama... Isto - volio i ne volio, ista mi je stvar. Nemam nekih želja da se oni bave glazbom ili umjetnošću uopće, to je u potpunosti njihova stvar, njihovi afiniteti, njihove želje. Nemam apsolutno ništa s tim i ja ih ne želim usmjeravati, ja im želim dati nekakve druge smjernice u životu, što se tiče nekakvih životnih vrijednosti ili normi ponašanja. Ali što se tiče posla, čime će se baviti, kako će se baviti, nekih drugih ljubavi, to je u potpunosti njihova stvar. Naravno, kad izaberu to što budu htjeli ili kad iskažu želju za nečim, ili talent, onda naravno da imaju moju podršku u tome i da ću im pomoći i podržati ih u tome. Što god to bilo. Pa tako i ako budu željeli biti glazbenici. Ali kažem, potpuno mi je svejedno, što se mene tiče, mogu biti i pape, ja ću ih podržati u tome. Ovo je njihov život, ja sam tu samo da pomognem i da im držim leđa, ništa više od toga. Eto. Hvala!

Urban&4 nastupa u Križevačkom Klubu kulture u petak, 7. travnja s početkom u 22 sata, a ulaznice su dostupne putem sustava Entrio.hr i u Križevcima - u Klubu Kulture i Art Rock Caffeu. Cijena ulaznice u pretprodaji je 80kn, a na dan koncerta 100kn

 

porn porn

log0 AA 3