log0 AA 3

log0 AA 3

Vlado Franjević: SVAŠTA

DiM8 klein

DNEVNIK IZ MUZEJA (8)

Dobro je. Prošlo je. Valentinovo. Nije dobro jer podosta dobrog, neće proći. Zavladali su strahovi. Kao da se sve više preživljava a sve manje živi. Sklapaju se rečenice, pisane i izgovarane, više na način da se iste ne razumiju nego razumiju. Novokomponirani demagozi svugdje oko nas. A poneki, i u ponekom nama!

Kod nas ovdje puše opet topli alpski vjetar zvan „Foehn". A kad taj počne šibati u rajnskoj dolini na mjestu gdje se čak tri doline spajaju, ona pravac Zueriha, pa pravac Chura u kantonu Graubuenden i konačno pravac bodenskog jezera, a na desnoj strani od tog mjesta nalazi se Kneževina nam, kad taj počne «lupati» po crijepovima kuća baš u vrijeme punog mjeseca kao sad, tad smo manje nego obično uračunljivi a puno više nadraženi. Žene se u to vrijeme još slabije orijentiraju vozeći unatrag. Muškarci su navodno više nego obično skloni bludu.

U muzeju, u predjelu gdje sam ja danas «šefovao» svratila je prvo jedna azijatskog profila starija žena. Čuo sam ju kako hoda iz prostorije u prostoriju pričajući sama sa sobom, a čak je i pjevušila. Već htijući na kraju obilaska sići s drugog kata pitala me da li pričam engleski. Rekao sam da pričam donekle. Za jednostavnu konverzaciju bit će OK! Zanimala se za povijest Liechtensteina i život svagdašnji ovdje. Iako je moja zadaća više đutjeti nego pričati o životu svagdašnjem nam, teško je ne biti ljubazan kad na drugoj strani imaš uistinu zainteresirane dobronamjernike. Mislim da ih mogu skužirati. Osjećati. Takve namjernike. U razgovoru ugodnom saznao sam da su joj roditelji iz Kine zbrisali zbog političkog sistema u Tajvan a onda je ona otišla u Los Angeles. Los Angeles? Eto, imali smo i to kao zajednički nazivnik dijela nam razgovora. Rekao sam joj da sam 2009. nakratko boravio u Los Angelesu i u sklopu međunarodne skupne izložbe 4. United Design izlagao plakat u galeriji Kalifornijskog državnom Univerziteta Northridge. Pored toga je od mene doznala da u San Pedru, nedaleko Los Angelesa, ima poveča hrvatska zajednica koja jako drži do svoje tradicije. (To mi je potvrdio i Johnatan Huston, američko-liechtensteinski autor kojeg sam spominjao u prošlom nastavku ovog serijala). Žena je mislila, trebala bi baš otputovati jedanput u San Pedro i družiti se sa tamošnjim Hrvaticama i Hrvatima. Primjetila je isto da je vidjela da u Liechtenstein dolazi dosta Kineza. To joj se činilo zanimljivim. Kao i činjenica da danas iz Tajvana idu ljudi raditi u Kinu a ne obrnuto, kako je to bio slučaj u vrijeme mladosti njezinih roditelja. Ja sam joj još odao da imam prijatelje u Burbanku, gradiću koji se nastavlja na Los Angeles. A nisam joj odao da sam prilikog tamošnjeg boravka posjetio i poznate Muzeje kao recimo Getty Villa u Santa Moniki i onaj drugi jako veliki na jednom skroz drugom dijelu grada. A bio sam i u Muzeju suvremene umjetnosti MOCA u Downtown-u. Sa prijateljicom koja danas živi u Burbanku i radi u gradskoj upravi Los Angelesa išao sam u isti razred osnovne i srednje škole u Čazmi.

Jučer sam fotografirao tri kolegice pred muzejem a za potrebe promidžbe naše nove izložbe „Gladijatori i Koloseum" na stranicama fejsa, a koju skoro pa sam uređujem. Ta izložba će se otvoriti idući tjedan.

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, voditelji svratišta za pisce „Zvona i nari" u Ližnjanu su mi pisali između ostalog:

„Dragi Vlado, ča da rečemo? Puno fala. Zahvalni smo da ti i Rajka širite dobru vijest o našem svratištu. Inače, Songul Arslan koja je za nas također čula preko vas dobro se snašla. Imali smo uspješno predstavljanje i cijelu jednu novinsku stranicu u Glasu Istre posvećenu njoj. Kada poželite opet u Ližnjan, javite pa ćemo se dogovoriti..."

Osim Songul, za njih je od nas čuo i autor, sineast i filmski kritičar Damir Radić iz Zagreba koji je na kraju također boravio kod njih. A kako trenutno izgleda, tamo bi mogla svratiti i Jennifer rođena u San Pedru a koja danas predaje na jednoj visokoj umjetničkoj školi u Los Angelesu. Jennifer je između ostalog pisala:

„Pozdrav Vlado! (Šteta, 'kako si' je sve od znanja mojeg hrvatskog, ali učim!) Hvala vam jer ste si uzeli vremena dati mi vaše mišljenje o dolaženju u Ližnjan! Sad sam još više uzbuđena prijaviti se za dolazak nego prije. Pogledala sam vaše stranica. Vaša su umjetnička djela tako upečatljiva i vitalna. Hvala jer ste mi poslali poveznice ka stranicama - uživam gledajući ih! Radujem se ostati u kontaktu s vama, a možda ćemo se i susresti kad dođem u travnju u Lihtenštajn."

Za svaku pohvalu! Dobri ljudi iz HTV Zagrebačke županijske panorame su na fejsu promovirali prilog o našem slijedećem nastupu u Karlsruheu te dio zadnjeg nastavka ovog mojeg serijala komentirali na ovaj način:

„Zašto čovjek ne bi rekao da mu je dobro ako se osjeća dobro? Istovremeno, trava je uvijek zelenija s druge strane ograde... a ljudi rijetko zadovoljni."

Nije dobro jer podosta dobrog, neće proći. A dobro je da je raspravljanje o realizaciji jedne knjige već prošlo. Stranice bi smjele biti ispunjene dakle tekstom kojeg sam pisao, i kojeg ću još pisati. Skoro i valjda pri čistoj pameti.

Vaduz, 15.2.2014.

 

Vlado Franjević je aktivni član Društva pisaca zueriškog okruga i istočne Švicarske (ZSV), stipendijat Savjetodavnog tijela za kulturu Kneževine Liechtenstein za 2003., prvonagrađeni pjesnik na literarnom natječaju "S.S. Kranjčević" HMI Rijeka 2007., član Udruge profesionalnih likovnih stvaratelja Kneževine Liechtenstein (BBKL).

porn porn

log0 AA 3