log0 AA 3

log0 AA 3

Vlado Franjević: ZEMLJA SE TRESE

4 DiM4

Vlado Franjević: LLM Dnevnik (4)

Istina je, zemlja se tresla. Jučer opet. U 8.08 sati. Jutros sam o tom čitao u jednom od dva dnevna lista u Liechtensteinu. Treslo se opet s epicentrom u švicarskom mjestu Sargans. Preko puta liechtensteinskog Balzersa. Ovaj put sa 3.6 stupnja po Richteru. I tih samo nekoliko stupnja skoro me izbacilo iz kreveta

U današnjim sam novinama vidio i osmrtnicu jednog mlađeg čovjeka kojeg sam površno poznavao. Samo smo jednom razgovarali. Čekajući autobus. Ilja je smrtno stradao penjući se po planinama. A inače ga se moglo vidjeti kako vozi bicikl. Uvijek sam. Na biciklu. Kroz Liechtenstein. Po svim i svakakvim vremenskim uvjetima.

Prekjučer navečer sam se vratio natrag. Iz Hrvatske. Gdje sam bio samo četiri dana. U to sam vrijeme posjetio na brzinu rodno mi selo i u njem majku i bratićevu obitelj. Zapalio svijeće na grobu djeda mi i bake. Majčini roditelji. Oni su me othranili. Na povratu iz Martinca sam nakratko svratio kod obitelji Salaj u Grabovnici i po prvi puta doživio njihovu poznatu «Božičnu priču». Sa više od milijun svjetlećih tjelešaca. Iz novina sam već prije doznao da je ove sezone tamo svratio i gospon Josipović. Predsjednik Republike. Sva ona gužva i gungula ljudi, auta i autobusa s početka te noći mi nije baš najbolje sjela. Obično nisam rado na istom mjestu sa tak puno svijeta. Parkirao sam auto gore na putu za Bojanu. S određenog, sigurnog odstojanja, mi se ono svjetleće imanje više dopalo nego izbliza. No, to je već moj problem.

Poslije desetminutnog šetanja između svjetlećih lampica odvezao sam se u susjedno selo Bojana, kod frenda mi, akademskog slikara i galerista, Franje Matešina. On me uvijek raspoloži svim onim novim detaljima iz njegove kreativno-umjetničke «tvornice». Njegova dva najmlađa sina Mihaela i Rafaela, od ukupno četvero djece mu, sam vidio po prvi puta uživo. Franjo me vodio po noći i voćnjaku dolje do amfiteatra iza galerije. Pokazivao sa svjetlom električne lampe tamo negdje dalje. U pravcu nizine. U noći. Iza amfiteatra. Rekao je, tamo su u međuvremenu napravili nogometno igralište. Kamin, u prostoru u kojem se može poslužiti i do sedamdeset gostiju, u prostoru koji se nastavlja na galeriju, je Franjo izgradio isto sam. Iako to do tada nije nikada radio. Njegova dobra volja i kreativni trud su nešto što fascinira i oplemenjuje. Nešto što širi optimizam i potkrepljuje vjeru u dobro. Franjo mi je poklonio čak tri DVD-a sa dokumentarnim filmom o njemu samome, i dva primjerka desetminutnog video zapisa o nastajanju jedne mu slike u tehnici ulje na platnu. S ponosom je rekao da mu je bilo dozvoljeno na tim DVD-ima koje je režirao sam, upotrijebiti muziku Lidije Bajuk.

U ponedjeljak smo se u Zaboku nakratko sastali sa zagorskim bluzerom Tomislavom Golubanom. Na njega me i njegovo fantastično muziciranje uputila jednom jedna vrla Zagorka. Moja žena dakako! Popili smo, ja pivu «Pan», on amaro a Rajka kavu. Pričali smo mu o našem projektu «Spiralni kanali», o Liechtensteinu, o Franji Matešinu. On nama malo o njegovim glazbenim iskustvima u USA i o tome da ga je Lidija Bajuk jedanput zvala da nastupi s njom kod Franje u Bojani. Na jednom je Lidijinom koncertu u Bojani nazočila i Rajka.

Dr. Thomas Zwiefelhofer, podpredsjednik Vlade Kneževine Liechtenstein poslao mi je odgovore na moja postavljena pitanja intervjua a za potrebe portala akademija-art.hr. Odmah sam isti intervju preveo i proslijedio dalje. U ulaznom elektronskom pretincu na fejsu sam iz uredništva radija «Glasa Hrvatske» doznao da je moja elektronska čestitka postavljena na njihovoj fejs stranici bila nagrađena, da je nagrada već na putu za Liechtenstein i da bi me htjeli kratko intervjuirati.

Oko 11.00 sati smo dobili prve goste u Muzeju. Kineski mladi par. Ona je imala crvenu jaknu i foto kameru. Danas sam zadužen nadgledati izložbeni prostor specijalnih izložbi «Seksperti» i «Ikone». Neke sam kineske goste dosad snimao video kamerom za potrebe našeg YouTube kanala. Neke sam obavijestio da sam 2008. tjedan dana boravio u Pekingu. Moj je jedan likovni rad tada bio izložen na 3. međunarodnom Pekinškom bijenalu likovne umjetnosti. Bio sam jedini tamo koji je predstavljao liechtensteinsku likovnu scenu. U okviru iste velike manifestacije sam nakon dugo vremena sastao Dubravku Lošić s kojom sam u Zagrebu pohađao istu školu, na istom odjelu, u istom razredu. Ona je bila u Kini tada jedna od četvero reprezentanata likovne scene Republike Hrvatske!

Poslao sam jednu SMS poruku sinu mi. Jednu drugu, dragoj. Žalio sam joj se kak ovdje puše alpski vjetar Föhn a koji je najvjerojatnije kriv jer sam umoran. Draga mi je na to samo mislila:

„Ma nije kriv vjetar nego ti je onih par limenki otežalo mišiće, zamutilo pogled i usporilo duh. Stani na obalu Rajne i pusti da te vjetar miluje. Odnijet će težinu, dati ti svježinu!"

Pišući „par limenki" mislila je na ono od heineckena - u limenkama.

Poslao sam SMS poruku i Franji. Odgovorio je da će mi poslati željeni foto materijal.

Iznenadno curenje krvi iz lijeve mi nosnice podsjetilo me na operaciju nosa, izvedenoj u švicarskom St.Gallenu pred nekih dvadeset tri godine. I taj je zahvat bio u biti uzaludan. Nos mi je uglavnom začepljen iz psiholoških stanja a ne zbog ne znam kakvih fizičkih mana. Iako su mi «šintari» prodali foru da su mi koštani otvori nosnica gore pri korijenu nosa dosta suženi te da mi je hrskavica nosa koja dijeli nosnice u dva dijela bila zakrivljena.

Jedna od kolegica mi dala pakiranje papirnatih maramica, druga Arnica homeopatske kuglica. Uzeo sam dvaput po pet tih kuglica.

Pola sata pauze. Prošetao sam središtem Vaduza. Na oko 15°C. Upalo mi u oči da se u samom centru zatvaraju dvije radnje. Treća, ona u kružnom toku, je zatvorena već više od godinu dana. To su zanimljivi podaci. Na trgu pored gradske Vijećnice nalazi se klizalište. Na njemu se klizalo dvoje

klinaca. Jedan od dvojice, klizeći se, držao se za ruku plavokosoj ženi. Po stilu klizanja rekao bih, Ruskinja je. Ova me pak blic-misao podsjeti na Nolin film «Rusko meso». S tim u vezi pak, evo još jedan nebitan podatak: i Nola je išao u isti razred u ŠPU-i sa Lošićevom, i sa mnom.

Poslije pauze je u Muzeju bilo dosta prometno. Svratilo je dosta gostiju. Domaćih i stranih, muških, ženskih, djece, Azijata... Među domaćima je bio i Zwiefelhoferov punac, vrlo uljudan penzionirani bankar. Izmjenili smo nekoliko riječi. A onda se odjedanput pojavio i direktor nam. Sa suprugom i njezinom sestrom. Na odlasku smo si uzajamno poželjeli dobar, veseo i sretan prijelaz u Novu godinu!

Ako se pitate što se može o seksu u životinjskom carstvu saznati na ovoj našoj izložbi, evo nekoliko rečenica i o tome:

«Seks je motor evolucije i praizvor visoke različitosti vrsta. Partneri bivaju namamljeni i zavedeni. Rivali budu odgurnuti u stranu. A čak i sam čin nije bez problema. Privoljeti partnera nije bezopasno i zahtjeva istrajnost. Tko pređe sve prepreke bit će nagrađen prinovama.

Njega mladunčadi je skupa a snaga pak roditelja ograničena. Sa kojom strategijom dobivaju životinje najviše djece i unučadi? Ove su dvije suprotstavljene strategije rasprostranjene: kakvoća (roditelji omogućuju malom broju djece što je moguće bolji start u život – razmaženi jedinac); kvantitet (roditelji «puste» u život što je moguće veči broj djece, jedno od njih će već nekako preživjeti.)

Jednostaničnjaci «nisu ludi za seksom». Njima je dovoljan jedan spol. Na taj si nači šparaju komplicirano traženje partnera. Sve dok im njihovo okruženje daje sve potrebno za život, dijele se jednostavno na dva dijela. Njihovi su potomci jednaki preslici njih samih. Do promjena dolazi samo uslijed greški u nasljednim supstancama – mutacije. Prilagoda okruženju je uslijed toga slučajna.

Seks je invovativan. Kod dvospolnih vrsta će jedan dio nasljednih svojstava biti prenijet na iduću generaciju. Svako dijete je drukčije. Tako mogu na promjene u njihovom okruženju bolje reagirati nego njihovi roditelji.

Kad dva mužjaka u isto vrijeme pokažu interes za jednom ženkom nastaje konkurencija. Vrijedi i obrnuto (dvije ženke pokazuju interes za jednim mužjakom) ali to je velika rijetkost. Do složenih i dugih konkurentskih borbi dolazi kod spola koji u potomstvo investiraju manje – to su najčešće mužjaci. Oni razvijaju snažna oružja za borbu koji konkurente izbacuju iz utrke ili ih koriste za imponiranje...»

Istina, zemlja se tresla. A bojim se da će se tresti opet.

Vaduz, 28.12.2013.

 

Vlado Franjević je aktivni član Društva pisaca zueriškog okruga i istočne Švicarske (ZSV), stipendijat Savjetodavnog tijela za kulturu Kneževine Liechtenstein za 2003., prvonagrađeni pjesnik na literarnom natječaju "S.S. Kranjčević" HMI Rijeka 2007., član Udruge profesionalnih likovnih stvaratelja Kneževine Liechtenstein.

porn porn

log0 AA 3