Đorđe Balašević, dva je dana zaredom napunio HNK Ivana pl. Zajca autorskom večeri Kalendar mog djetinjstva, a teško je i nama koji olako baratamo riječima sročiti dojmove nakon večeri prepune emocija, smijeha i suza koje su se izmjenjivale na razdraganim licima posjetitelja
Što to Đole ima što tako lako začara i očara, teško je reći… Ili možda nije. Ima onu dječju jednostavnost i iskrenost, dok u trapericama, majici i crvenim tenisicama priča o djetinjstvu, priča o životu ostavljajući nam svoje riječi poput dragulja da ih spremimo u svoje džepove, svoja sjećanja i okrenemo se njima kad nas život vrati svojoj svakodnevici.
“Razbacivali smo se djetinjstvom”, Đole
Jučer, dok je nekoliko stotina ljudi uživalo u ljepoti riječke kazališne kuće, zaboravili smo na izbore, politiku, nogomet, prevare, zidove, obaveze, crnu kroniku, žutu trač rubriku. Zaboravili smo na sve. Kao jedan začarani svijet, dopustili smo si plakati uz stihove uz koje smo odrastali i voljeli, dopustili smo se do onih istih suza nasmijati… Zaboravili smo na svijet vani i zaplovili velikim hitovima Panonskog mornara – Život je more, Protina kći, Namćor, Portret života mog… Četiri sata trajala je čarolija uz Đoleta kojeg je na klaviru pratio profesor Aleksandar Dujin.
“Autor stari sa svojim pjesmama” naglasio je Balašević, a mi smo sretna generacija jer velika je čast sjediti u dvorani s čovjekom koji tako lako može okrenuti taj ringišpil u našim glavama… I da, Đole, to ne zna nitko samo ti. I zato – vrati nam se uskoro.
Izvor: Stilueta
Pripremila: Marija Mažar
Foto: Ivor Mažar