STRAH OD SREĆE – RECEPT ZA SREĆU

Što je sreća, kako nastaje, o čemu ovisi, koja je tajna sreće i zašto su neki ljudi sretni, a drugi se pak boje sreće? Koji su okidači da osjećamo strah od sreće? Zašto je u zapadnim kulturama sreća najveći ideal, dok u azijskim zemljama pojam sreće i nije najvažniji prioritet

Sretna Nova godina, sretan rođendan, sretno za rođenje djeteta, sretno u školi, na poslu, u životu… “Odlučio sam biti sretan, jer je to zdravo”, rekao je slavni francuski književnik Voltaire. A jesmo li se uopće zapitali što je sreća, kako nastaje, o čemu ovisi, koja je tajna sreće i zašto su neki ljudi sretni, a drugi se pak boje sreće? Koji su okidači da osjećamo strah od sreće? Zašto je u zapadnim kulturama sreća najveći ideal, dok u azijskim zemljama pojam sreće i nije najvažniji prioritet? Koliko je istine u tome da snažni i neovisni ljudi nemaju sreće? Je li u pravu stari, dobri Konfucije koji reče kako se “sreća nalazi u svemu, a treba je samo znati izdvojiti”? I koliko je uopće opasna cerofobija – iracionalni strah od sreće?

Kako bismo odgovorili na ta pitanja, pogledajmo najprije gdje smo kad je o sreći riječ. Stručnjaci i analitičari koji se bave fenomenom sreće kažu da su sve analize pokazale kako ona manje ovisi o zemlji u kojoj živimo, koja je bremenita ovim ili onim teškoćama, a da sreća većom mjerom ovisi o našoj starosti, primanjima, obrazovanju i načinu života. Znači, indeks sreće mjeri se na osobnoj razini, prosjekom između sretnih, ili vrlo sretnih, i onih koji su nesretni, ili vrlo nesretni. Tako je istraživanjem Gallup International (GIA) End Of Year Survey (EoY), koje se provodi još od 1977. godine, a u kojem je lani sudjelovalo 54.000 ispitanika, utvrđeno kako su unatoč svim problemima u zemlji Hrvati sretni ljudi, jer je takvih 58 posto, a onih koji se osjećaju nesretno samo je osam posto, pa je naš indeks sreće 48.

RECEPT ZA SREĆU

Naši susjedi Slovenci imaju indeks sreće 56, Bosna i Hercegovina 47, Srbija 45, a Talijani 42. Za usporedbu među najsretnijima su Fidži s indeksom 92, Kolumbija 87, Filipini 84, a najnesretniji Iran s indeksom pet, Irak sedam i Ukrajina osam. Zanimljivo je još vidjeti kako su stanovnici Rusije i SAD-a osjećaju jednako sretni – obje zemlje imaju indeks 50. Krenemo li sa spoznajom slavnog Aristotela koji je rekao da je sreća najveće dobro i da je “sreća smisao i svrha života, cilj i kraj ljudskog postojanja”, onda se zapitajmo koji su to i kakvi sretni ljudi? Oni koji su istraživali sve u svezi sa srećom kažu da su sretni ljudi najčešće zauzeti poslom i da rade u tišini, često i naporno, ali se ne hvale. Ne okružuju se ljudima koji šire negativnu energiju, nego biraju pozitivno okruženje. Znaju kako je život sam po sebi težak, pa i dan započinju s pozitivnim mislima, a tijekom dana od sebe odbacuju sve ono što smatraju da im nije bitno. Sretni ljudi imaju uvijek cilj kojem teže, ne kukaju nego rješavaju stvari, na distanci su od onih koji samo kritiziraju, ne troše vrijeme na mržnju, ljubomoru, zavist, nego na sve dignu glavu, osmjehnu se i idu dalje. Stručnjaci kažu da se sretni ljudi i pred najvećim problemom vode srcem, a ne razumom. I ne mijenjaju cilj, jer znaju da su do njega mogući i usponi i padovi, ne žive u prošlosti, zanima ih ono što se događa sada. Sretni ljudi nisu arogantni. Recept za sreću? Ako postoji, može ga sigurno dati Matthieu Ricard, znanstvenik, budistički svećenik i najsretniji čovjek na svijetu koji je 50 godina proveo na Himalaji i ondje pronašao recept za vječnu sreću. Čak je i istraživanje sveučilišta u Wisconsinu dokazalo da je Ricard najsretniji čovjek na svijetu, a on tvrdi da je sreća vještina koju treba učiti, i to u pet koraka. Ne brinite se ni oko čega, kaže. Jer brigom problem postaje veći. Sretan život treba trenirati, pronaći svoju strast, valja pomagati drugima i svakome poželjeti sreću.

STRAH OD SREĆE

No, što je s onima koji se boje sreće? Iracionalni strah od sreće stanje je koje se naziva cerofobija. Vjeruju da ako se prepuste sreći, nečemu što je lijepo, stajnu bezbrižnosti, da bi im se moglo dogoditi nešto strašno. Sve im se čini predobro da bi bilo istinito. Ti ljudi nisu stalno tužni, ali psiholozi su otkrili da oni, iako teže sreći, strahuju da uživanje u životu ima negativne posljedice, pa zaobilaze mogućnosti koje bi mogle dovesti do pozitivnih životnih promjena zbog straha da će se nešto loše dogoditi. Strah je u njima potaknut nekim stresnim ili traumatičnim događajima. Za njih je pokušati biti sretan gubitak vremena i truda, a pokazivanje sreće nešto loše za njih, obitelj, prijatelje. Uvjereni su da ih sreća čini lošijom osobom. Kako se izbaviti iz tog stanja i pobijediti cerofobiju? Najprije se valja oduprijeti strahu, dopustiti sebi užitak, sreću, bar na trenutak. Jer, kako reče Moussa Nabati, psihoanalitičar i doktor psihologije na sveučilištu u Parizu: “Sreća dolazi iz nas samih. Sreća se nalazi u zadovoljstvu življenja, u težnji i žudnji da postojiš, živ medu živima, a ne u užitcima života”. U svojim brojnim knjigama dokazuje kako jedina istinska prepreka koja sprječava odraslu osobu u uživanju u sreći proizlazi iz njezine teškoće da se usudi biti ona sama, da bude svoja, što znači da se ne zatoči u tuđe živote.Treba voljeti sebe, prihvaćati i poštivati sebe kakav si u stvarnosti, u svom tijelu, u svojim godinama, u svom spolu. Zato svatko mora ići sam sa sobom u potjeru za srećom, za svojim ciljem. Jednostavno, birajte sreću. A ako nam ona i nije uvijek blizu, utjehu možemo potražiti u riječima Thomasa Jeffersona, jednog od osnivača SAD-a, koji je rekao: “Ne vjerujem da je Bog namijenio da ikoje njegovo biće živi u savršenoj sreći. Mislim da je namjerno stavio da uvijek budemo nadomak sreće”.

Piše: Milivoj Pašiček, glas-slavonije.hr, photo StockSnap / Pixabay