Zagrebački memento – Kraj školskih praznika u Zagrebu

Hrvatsko-ugarskom nagodbom (1868.) omogućen je samostalniji razvoj školstva u Hrvatskoj i Slavoniji pa je i Hrvatski sabor 14. listopada 1874.godine donio prvi hrvatski školski zakonski akt, “Zakon o ustroju pučkih škola i preparandije za pučko učiteljstvo u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.”

Tim je zakonom regulirano:
– osnovne škole su opće pučke i traju četri godine, te građanske koje traju najmanje tri godine nakon završene opće pučke škole
– nastala je obvezna pet godina i besplatna
– nastavni jezik je hrvatski
– mogu djelovati privatne i crkvene škole
– općine su dužne izdržavati škole
– škole moraju imati školski odbor
– nadzor nad radom škole povjerava se stručnjacima (školski nadzornici)

1888. godine Sabor donosi izmjene i dopune. Novim zakonom bilo je izmjenjeno:
– konfesijske (vjerske) škole također su javne škole
– građanske škole treba zamijeniti višim pučkim školama i opetovnicama
– mogu se otvarati škole na njemačkom i mađarskom nastavnom jeziku (1883.-1903.g..)
– trajanje učiteljskih škola produljit s dvije na četiri godine
– radni vijek učitelja produžiti s 30 na 40 godina
– učiteljice se udajom “dobrovoljno” odriču službe
– školski nadzornici postaju referenti upravnih vlasti i time gube stručnu samostalnost

Na temelju zakona o pučkim školama iz 1888. godine građanske su škole zamjenjivane višim pučkim školama i opetovnicama. Niže pučke škole imaju učenike od I. do IV. razreda. Više škole s praktičnim usmjerenjima su zamijenile građanske škole. Opetovnica ili blagdanska škola bila je škola u kojoj se ponavljalo gradivo opće (niže) pučke škole. Ovaj tip škole namijenjen je i šegrtima.

1892. godine Kraljevska zemaljska vlada donosi odluku o obveznom osnivanju šegrtskih škola. Šegrti (učenici) učili su zanat kod privatnih majstora ili u nekoj organizaciji, a u školi su učili teorijske predmete. Školu su pohađali dvije ili tri godine, jedanput ili dvaput tjedno.

1945. godine šegrtske škole su zamijenjene školama učenika u privredi s praktičnom obukom. 1974. godine te su škole ukinute.
Od 1974. do 1990. godine sve srednje škole su “usmjerene”, osposobljavale su za određena zanimanja i mogućnost nastavka školovanja na višim i visokim školama. Poslije 1990. godine ukinute su srednje škole usmjerenog obrazovanja i osnovane su gimnazije, tehničke i obrtničke škole.

Nakon I. svjetskog rata novi se zakoni i propisi vrlo sporo donose. Osnovane su četverorazedne osnovne škole i više narodne škole. Poslije četvrtog razreda osnovne škole učenik se mogao upisati u prvi razred više narodne škole, građanske škole ili niže srednje škole, a sa četrnaest godina mogao je ići u zanat. Školska obveza svodila se u praksi na četiri razreda osnovne škole. U osnovnim školama rade učitelji. Oni stječu kvalifikaciju u dvogodišnjim, pa četverogodišnjim i od 1929. u petogodišnjim učiteljskim školama (preparandijama). Poslije 1960. godine prešlo se na visokoškolsko obrazovanje učitelja na pedagoškim akademijama. Prva viša Pedagoška škola osnovana je u Zagrebu 1919. godine.

Od 1941. – 1945. škole rade u teškim ratnim uvjetima. Radile su državne pučke škole i opće niže srednje škole. Po završetku II. svjetskog rata školstvo je radilo po nasljeđenom sustavu, uz odgovarajuće promjene. 1945. godine donijet je zakon o ukidanju građanskih škola i općih nižih srednjih škola. Osnivaju se niže realne gimnazije (4 razreda).
Krajem 1945. godine donijet je Zakon o obveznom sedmogodišnjem školovanju.
1948. godine donijet je Nastavni plan i program za osnovne škole.
1952. godine Vlada FNRJ donijela je Opće uputstvo o školovanju i školama za opće obrazovanje. Uvedeno je obavezno školovanje za svu djecu od 7. do 15. godine.
1958. godine donijet je opći zakon o školstvu kojim je ozakonjeno obavezno školovanje za svu djecu od 7. do 15. godine u osnovnoj osmogodišnjoj školi.

1974. izvedena je reforma cjelokupnog školstva. U osnovnu školu uvedeni su različiti oblici nastave (redovna, produžna, dopunska, dodatna, izborna, fakultativna i drugo), slobodne aktivnosti učenika, učeničke organizacije i učenička društva. Osnovne škole bile su organizirane kao: – samostalne osnovne škole s učenicima od I. do VIII. razreda
– centralne (matične) škole su razvijene osnovne škole (I. – VIII. razreda u čijem su sastavu manje razvijene područne škole s učenicima od I. do IV. razreda, ali i s učenicima od I. do VIII. razreda.)
– područne škole i male škole najčešće s četiri početna razreda, dok stariji učenici pohađaju nastavu u centralnoj školi.