Prim. dr. Oto Kraml odlaskom u mirovinu započinje novu slikarsku eru

Prim. dr. Oto Kraml je u srpnju 2018. odlaskom u mirovinu nakon 37 godina radnog staža u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik, odlučio okrenuti novu stranicu u svome životu i nastaviti započete i nedovršene teme, kako slikarske, tako i stručne radove

 

Radeći kao liječnik, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, predano se posvećivao bolesnicima, prošao je put od odjelnog liječnika, voditelja odjela, voditelja medicinske djelatnosti i zamjenika ravnatelja te obnašao druge odgovorne funkcije u bolnici. Bio je vodeći u uspostavi suradnje SB Lipik i Medicinskog Fakulteta Osijek čija smo suradna ustanova.

Osnovno obilježje ovog, prije svega Slavonca širokog srca za čovjeka i našu bolnicu, s lijepim otegnutim, osječkim naglaskom koji je sačuvao sve ovo vrijeme života u Lipiku, opisuju dva slova njegovih inicijala O. K. – osebujan i kreativan. Kao takav, inicirao je i bio glavni organizator Balneološkog skupa u Lipiku koji njeguje tradiciju, slavljenje vode i prirodnih ljekovitih činitelja i ujedno je uspomena na njegovog i našega kolegu dr. Ivana Šretera. To svjedoči o poštovanju drugih suradnika i naših prirodnih bogatstava.

OTO KRAML rođen je u Čepinu gdje je stekao osnovno obrazovanje. Već tada su učitelji prepoznali sposobnost da impresiju zabilježi crtežom. Sačuvani radovi iz djetinjstva, posebice crtež stare cipele, jasno govori tomu u prilog. Za gimnazijskih dana u Osječkoj Tvrđi iznimnu pozornost posvećuje predmetu likovnog odgoja, koji ga svojim sadržajem usmjerava na bogati svijet umjetničkog izražavanja. Tada posjećuje galerije, muzeje i zapaža stare građevine koje su obilježja arhitekture proteklog vremena. Studij medicine završava 1977. god. u Zagrebu, a 1986. god. i specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije. Kroz to vrijeme koristi sve bogatstvo kulturno-umjetničke ponude Zagreba koja je iznimno bogata, pogotovo za mladog čovjeka punog mladalačkih ideja i želja da se i sam izrazi pokazujući unutrašnji izraz viđenog oko sebe. Godine mladenaštva, u kojima je bila najvažnija borba za stjecanje znanja u liječničkom zvanju i osiguranje egzistencije, nisu prolazile bez povremene potrebe da se likovno izrazi samo za svoju dušu. To je uglavnom bila pokoja minijaturica u tehnici akvarela. Zaokupljenost umjetnošću, osobito slikarstvom, snažno izbija na vidjelo nakon zajedničke izložbe četiri autora u Lipiku 1998. god. Od tog vremena intenzivno slika, učestvuje na likovnim kolonijama, izlaže na samostalnim i skupnim izložbama. Tehnika rada: prvenstveno akvarel, kombinirana tehnika, te akril i ulje. Motivi: mrtva priroda, cvijeće, pejzaž. Samostalno je izlagao u Pakracu, Lipiku, Gaju, Zagrebu, Velom Lošinju, Daruvaru, Zaprešiću, Kutini, Našicama.

Promovirao je Toplice Lipik iskrenim zanosom, gdje god bi se kretao, u stručnim i znanstvenim krugovima, među bolesnicima, stanovnicima, a kroz svoj slikarski opus i izložbe također među umjetnicima. Angažiranjem oko likovnih kolonija koje su se dugi niz godina održavale u Lipiku, ostavio nam je trag na zidovima naših bolničkih odjela vrijednim doniranim slikarskim radovima i vlastitim fotografijama. On je također sakupljač staklenih čaša i suvenira koji svjedoče bogatu tradiciju ovih toplica. On živi Lipik.

Potaknuo je kao mentor ili suradnik mlade specijaliste od sebe da cijene našu bolničku tradiciju, da je njeguju i da napredujemo u svojim edukacijama, da odemo i dalje u znanstvenom polju nego je on uspio.

Može se reći:

UMIJEĆE JE ZNATI STATI.
OKRENUTI LIST I NOVO PLATNO OSLIKATI.

Želimo Vam vedre tonove, nove inspiracije i kvalitetno vrijeme u mirovini.

U ime kolektiva, srdačno hvala za trag koji ste ostavili iza sebe kao djelatnik Toplica Lipik.

prim. dr. sc. Senka Rendulić Slivar, compas.com.hr

Oto Kraml: Raspeti Lipik

Umjetnosti su mjesta nemira i buđenja želje za vjerodostojnošću u odgovoru na prijetnju gubitka zbiljnosti; mjesto izricanja prosvjeda, otpora, želje za nečim sasvim drukčijim radi ostvarenja života. (Ivan Šaško)

Doktor Oto Kraml strastveni je autodidakt koji često posjećuje muzeje i galerije, imanentna mu je likovna radoznalost a presudan utjecaj na njega ostavio je naš poznati umjetnik Nikola Reiser.U njegovom Lipiku nesretni rat ostavio je tragove na kućama, parkovima, ljudima, na svemu što se može dotaknuti a ponajviše na duši čovjeka. Slikarstvo doktora Kramla želi se obratiti svima u nadi da će prouzročiti dojam emocionalne potresenosti. Umjetnost ne podređuje ljude neumoljivim argumentima razuma, nego duhovnoj energiji što moćno pokreće empatiju, srdžbu, bol, ljubav…

 

U bogatoj sferi imaginacije, njegove su slike na rubu asocijativnoga, nastale su doživljajnim iskustvom i pretočene u neiscrpnu intuitivnu formu bogatih likovnih struktura. Likovni siže gotovo je zasjenio klasični narativni pristup unutar ponavljajuće siluete raspetog Krista. U stereotipnim kompozicijama amblematičnog stiliziranog prikaza simbola Krista koji je ispunjen bjelinom, poškropljen nevinom krvlju, priziva patnje iz Domovinskog rata. Redaju se kompozicije a promjene se događaju na mjestu glave ranjenog Krista – uvijek neki novi prikaz minijaturno izvedeni detalji porušenog Lipika. Izvan stilizirane siluete Raspetog, pulsira bogato strukturirana koloristička mrlja koja varira u svakoj novoj kompoziciji. Tako mrlja stvara napetost koja katalizira raspoloženje koje povezuje s porušenim zgradama naslikanim minijaturnima akvarelnim krokijima koji ilustriraju svu bestijalnost rata. Slikar se potvrđuje privržen unutarnjim diktatima koji djeluju po logici i zahtjevima temperamenta svoje izoštrene osjetljivosti i osobite darovitosti. Gestualna znakovitost, nužno priziva strast slikanja, svježinu poteza i slobodu obrisa a sve to je stalnost u njegovom slikarstvu. Kolorističko balansiranje prisutno je u svakom djelu kompozicije. Reducirana predmetna stvarnost pružit će priliku bogatim kolorističkim tkanjima. Tu su još na početku i na kraju dvije kompozicije slikareve ravne Slavonije žitnih polja, i dva križa koja su izvan tematsko morfološkog ciklusa Raspeti Lipik koje predstavljaju uspomenu na rodni kraj. Tako je to kada stvarnost (porušeni Lipik) poprimi univerzalno značenje i postaje simbolom raspetog Krista. Slikarstvo ne raspolaže vremenom kao glazba ili riječ ali zato ono može savršeno prikazati pečat vremena i pozvati na neizbježnost sjećanja.

Mladen Mitar