Akademija Art

Zagreb © Hrvatski ekskluzivni magazin za umjetnost i vijesti

POEZIJA SCENA

Molitva za Stjepana Kranjčića

Tomislav Marijan Bilosnić

MOLITVA STJEPANA KRANJČIĆA

Bože, neka ništa za mene ne bude
što za Tebe nije
Krv moja neka se pretvori u mlijeko
Djevice što Sina doji

Evo me, Bože, u službi ljudi
i s njima
Nisam ih dostojan

Isuse, pred Tvoje mi je lice
izići blag
poput Tvoga pogleda
na one koji su te razapinjali
Djevice, kad iz srca punoga želja
krijepost se ne bude mogla
iščupati
svako će sjeme ploditi

Ni Bog bez nas ništa ne može
a ima li slabijih od nas
Ima li vatre u ovoj zimi
ima li dara koji promiče srce
bolje od Tvojih probodenih ruku
Ima li skromnosti veće od krika
u zazivu Djevice
Ima li poniznosti
kojoj izmiče staza
na kojoj je svjetlo
Ima li išta neuništivije
od zadnje molitve

Otvoreni plaču djeteta
moja majka Mara, zvana Marija
i otac moj Josip
o imenu svome nisu govorili
čavle su vadili
i u svoj ih vrt sadili
Njegove riječi ponavljaju
svakodnevne kao i život njihov
a ni jednoj
od poznatih riječi slične

Isuse, Isuse, smirenju me povedi
bosa
peko trnja, preko žerave
Hodam po vodi
i stope moje neće ostaviti traga
Neka drugi za mnom ne lutaju
ako ne vide
i Tvoj naum ne razumiju

Kriste, Bože, neka otvorenost
bude obnovljena
kao istina djeteta u naručju
Neka se srdačnost poput ruže u vrtu
rastvori
kao Tvoje lice u sjaju prvotnome
Kriste, Bože, darežljivost
neka zaustavi
svaku pohotu
u koju su se skupile suze i znoj
Neka skromnost bude voda
što je s križa
do moje duše doprla
Kriste, Bože, neka poniznost
bude netaknuta
neizreciva
kao glazba nebeska

Bože, meni ničega na svijetu
ne nedostaje
osim Tvoga kamena
pod mojim koljenima

Stvoritelju, neka me polože
na štit
kao i brata mojega
I kao grana odsječena
ni časa nisam oklijevao
ukloniti krv sa zvijezde
koja uznemirava
moj narod
Stvoritelju, brata Alojzija
nisam oslobodio kaleža
s radošću ga je popio
U Krašiću sam ga našao
s mislima
kako je sve savršeno
poput Djeteta

Pomiri, Bože, narod moj
Iznad svakoga glasa
neka bude pjev
čovjeka sa čovjekom
Versi slavuja u srdcima

Bože, Bože jedini, čelo umivam
s dna ponora
pod prostrtom haljom Tvoga sina
Jeruzaleme, Jeruzaleme
moja te duša zaobići neće