Mon. Jul 16th, 2018

Dan otvorenih vrata za iseljenike i hrvatske manjinske zajednice

U Uredu predsjednice Republike Hrvatske održan je Dan otvorenih vrata za iseljenike i hrvatske manjinske zajednice

Obraćanje Predsjednice Republike:

Drage Hrvatice i Hrvati,
Poštovani i dragi iseljenici,
Dame i gospodo,

Sve vas od srca pozdravljam, radosna i iznimno ponosna što vas i ove godine mogu pozdraviti u svojem Uredu. Okupila nas je ponovno ista želja za susretom ovdje, u našem dragom Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata. „Hrvatska naša, svakidašnja i vječna“, kako je napisao pjesnik i iseljenik Jakša Kušan, snažno nas veže, zove i dočekuje ljubavlju kakvom svaka majka dočekuje svoju djecu.

Došli ste i ove godine sa svih strana svijeta. Rasule su nas diljem svijeta ponajviše nevolje: nezaposlenost, neimaština i nesloboda. Odlazili su Hrvati iz svoje domovine, i danas je nažalost napuštaju radi boljega života, no dom duše i srca ostaje ovdje. Hrvatska je naše ime, naš identitet i to možda ponajbolje mogu posvjedočiti pripadnici druge, treće ili četvrte generacije iseljenika, koji premda rođeni u drugim domovinama, ne mogu i ne žele zaboraviti ovu prvu, hrvatsku domovinu.

Stoga treba cijeniti golem napor što ga Hrvati diljem svijeta čine kako bi sačuvali nacionalni identitet i povezanost s Domovinom. Nemoguće je nabrojati sve organizacije, udruge, ustanove i zajednice, sve naše dušobrižnike i druge zaslužne pojedince koji i danas među našim ljudima diljem globusa čuvaju i promiču hrvatski nacionalni identitet. Svima im hvala!

Dio te sačuvane nacionalne baštine naši će mladi iseljenici pokazati i posvjedočiti i ovih dana kroz 52. Festival tamburice u Zagrebu i druga događanja u organizaciji Hrvatske bratske zajednice. Imat ćemo prigodu vidjeti s kojom ljubavlju naši mladi iz Sjedinjenih Država njeguju hrvatski folklor i hrvatsku riječ, čak ako je i ne razumiju. To ne može a ne ganuti, ne može a ne taknuti svako srce.

Vrlo bogat program trećeg Hrvatskog iseljeničkog kongresa u Osijeku osvijetlit će stanje hrvatskog iseljeništva, pitanja očuvanja i promicanja nacionalnog identiteta, mogućnosti povezivanja s domovinom i povratka te sve ono što je od interesa za osnaživanje nacionalnog zajedništva. Drago mi je što će se razmatrati i teme vezane za digitalno okruženje i razvoj IT-industrije u svjetlu mogućnosti veće nacionalne integracije. Vjerujem da će mnogi prijedlozi i ideje naći mjesta u budućim razvojnim mjerama.

Obje manifestacije, a i sve druge koje će se održati tijekom ljeta, kada iseljenici tradicionalno posjećuju svoje zavičaje, još će jednom pokazati koliko iseljeni Hrvati vole svoju Domovinu i kako žele uspostaviti što čvršće veze s Hrvatskom.

Ta je privrženost Hrvatskoj trajna, a Hrvati diljem svijeta posebno su je snažno iskazivali u svim odlučnim trenucima novije hrvatske povijesti, kada su bili potpora Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, domovinama i drevnim postojbinama hrvatskoga naroda. Posebice smo to osjetili u Domovinskom ratu, kada je hrvatsko iseljeništvo svesrdno pomagalo obrani, a mnogi su došli braniti svoju djedovinu. Hrvatski narod disao je kao jedno biće i to zajedništvo bilo je ključ pobjede.

Nažalost, mnogi su u hrvatskoj politici nakon Domovinskog rata pomislili kako se iseljeništvo smije zaboraviti jer Hrvati izvan Hrvatske nisu njihova briga. Dobro su vam poznate sve pogreške i propusti koji su tada napravljeni. Važno je istaknuti kako unatoč tomu, iseljenici nisu odustali od Hrvatske.

Upravo vaše zauzimanje najviše je utjecalo na osnutak Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji, iako institucionalno ispod razine ministarstva, čini velike iskorake u povezivanju iseljeništva i Domovine.

Koliko su nam snažni iskoraci potrebni, za to nema boljeg argumenta od broja Hrvata izvan Hrvatske, koji se danas možda i izjednačava s brojem u Hrvatskoj. Znamo kako su još u 15. stoljeću veće skupine Hrvata morale izvan povijesnih hrvatskih zemalja potražiti sigurnost pred osmanlijskim nasrtajem. Danas su to većinom manjinske zajednice u europskim zemljama, koje vjerno čuvaju hrvatski identitet. Na sve to navezuje se nekoliko iseljeničkih valova od 19. stoljeća do danas, pa slikovito možemo reći da je hrvatski narod već pet stotina godina u migracijama. Snažnije povezivanje hrvatske države s Hrvatima izvan Hrvatske i njihovo uključivanje u sadržaje domovinskog života, jedna je od ključnih državnih zadaća.

Stoga je upravo jedan od prioriteta moje politike jačanje veza države s iseljeništvom i svim Hrvatima izvan Hrvatske i zagovaranje mjera koje će to omogućiti. To je, razumije se, trajna zadaća i Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske, stranaka, akademske zajednice, naših općina, gradova i županija, vjerskih zajednica, medija i svih drugih dionika društvenoga života.

To je posebno važno danas kada demografska kriza prijeti svim segmentima naše društvene i državne stabilnosti. Naše brojno iseljeništvo izraz je toga izazova, ali, naglasila bih, još je više dio njegova rješenja. Zato sam u svom „Prijedlogu mjera populacijske politike“ naglasila mjere koje se odnose na iseljeništvo, osobito na stvaranje uvjeta za vaše uključivanje u gospodarski, politički, kulturni i svaki drugi segment života hrvatskoga društva i države, uključujući stvaranje uvjeta za povratak odnosno useljenje u Hrvatsku kroz bolju suradnju naših diplomatsko-konzularnih predstavništava i iseljeničkih društava, poslovnih klubova i drugih organizacija.

U sklopu „Akcijskog plana“ koji sam uputila Vladi Republike Hrvatske nalaze se, uz ostalo, mjere koje hrvatskim iseljenicima trebaju olakšati stjecanje državljanstva, što je političko-administrativni preduvjet za djelotvornu provedbu drugih mjera. Kada je riječ o mladima, predložila sam povećanje kvota za upis na sveučilišta u Republici Hrvatskoj i proširenje mogućnosti stipendiranja, razvijanje programa razmjene srednjoškolskih učenika iz hrvatskog iseljeništva, on-line učenje hrvatskog jezika i dobivanje tzv. work&travel radnih dozvola u Hrvatskoj za vrijeme ljetnih odnosno školskih praznika.

Posjetivši naše iseljenike u Australiji, Južnoj i Sjevernoj Americi i Europi, mogla sam čuti mnogo želja za povratkom, pa i odluka. A ovih dana dobila sam ohrabrujuće pismo jedne Hrvatice iz Australije, koja mi javlja kako je kupila „one way ticket“ za Hrvatsku!

Kako bi takvih primjera bilo što više, vrlo je važna međusobna koordinacija aktivnosti između globalnih iseljeničkih organizacija i organizacija u pojedinim državama, kako međusobno, tako i s hrvatskim državnim institucijama. Država u tome ima prvu i najveću odgovornost. Suvremene nam komunikacije omogućuju da budemo međusobno on-line povezani, djelujemo brzo i organizirano i umrežimo svakog Hrvata i sve svoje državljane.

Ciljevi su dakle jasni. No i ovom prigodom želim istaknuti koliko je važno ne propustiti fokus naših zajedničkih aktivnosti i usmjeriti ga i na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini bori se za svoju ravnopravnost i treba mu pomoć, kako Republike Hrvatske, tako i hrvatskoga iseljeništva, od kojih su mnogi upravo iz Bosne i Hercegovine. Ta pomoć treba biti konkretna, u suradnji s nadležnim tijelima Bosne i Hercegovine i tamošnjim ustanovama hrvatskoga naroda.

Drage Hrvatice i Hrvati,

Prije tri dana proslavili smo Dan hrvatske državnosti. Kao što je nacionalna pomirba bila ključni preduvjet za stvaranje hrvatske države, tako je sada država preduvjet da u punoj mjeri razvijamo svoje nacionalne potencijale. Hrvatski narod ima sjajne odlike, što i vi svjedočite diljem svijeta. Premda površinom i brojem stanovnika nevelika država, Hrvatska je država globalno mnogo veća i važnija upravo po svojim iseljenicima. I zato, u mjeri u kojoj hrvatski iseljenici budu uključeni u razvoj hrvatskoga društva i države, rast će naše samopouzdanje, ugled i snaga u svijetu.

Hvala vam na vašem radu za Hrvatsku i hrvatski narod. Neka nas veže i jača zajednička vjera u budućnost drage nam naše Domovine Hrvatske! Neka živi hrvatski narod, neka živi jedina nam i vječna Hrvatska! predsjednica.hr

vijesti