log0 AA 3

log0 AA 3

Porezna reforma & Tax reform

credit squeeze 52

Walter William Safar

Naslov članka je napisan na hrvatsko-engleskom jeziku, a zašto? Da bi hrvatska Vlada uspjela pokrenuti posrnulo gospodarstvo nije potrebno izmišljati toplu vodu, već samo kopirati uspješne modele iz razvijenih zapadnih država

Zašto je predsjednik Obama veliki državnik?

Ne prati ga glas državnika od formata samo zbog širokog pogleda na svijet, nepokolebljive borbe za zaštitu prirode, tolerancije, suosjećajnosti s potrebitima, osjećaja za pravdu, izvrsno poznavanje ekonomije, već i poniznosti. Zašto je važna poniznost objasniti ću koristeći čim manje fraza i frenoloških atributa.

Pobjedom na izborima 2008. godine Obama je preuzeo i veliku odgovornost. Govorili su politički analitičari da je ulaskom u "Bijelu Kuću" naslijedio politički vrući krumpir. Ipak, zahvaljujući svojoj prirodnoj inteligenciji, toleranciji, marljivosti, poniznosti i vjeri i marljivoj administraciji uspio je pokrenuti Ameriku. Da, 2008. Amerika je bila u velikoj gospodarskoj krizi, koja je prijetila svjetskim gospodarskim slomom. Ne reče se uzalud, kada Amerika kihne svijet dobije gripu. A danas, nakon osam godina, Amerika je ponovno u sedlu. BDP je među najbrže rastućima u svijetu, otvoreno je novih 14 milijuna radnih mjesta, smanjen je deficit, reorganizirao, bolje reći, ulovio za vrat bankarski sustav, podigao radničku satnicu, pokrenuta je zdravstvena reforma, zaslužan je za potpisivanje međunarodnog sporazuma o smanjivanju emisija stakleničkih plinova za koje se smatra da su odgovorni za klimatske promjene- globalno zatopljenje. (Zajednički cilj tog sporazuma je: “Da se smanje ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu idućih 20 do 30 godina na razinu koja bi omogućila eventualno zaustavljanje globalnog porasta temperature na razinu od 2 celzijeva stupnja što bi znatno pridonijelo mogućnosti ublažavanja klimatskih promijena”.) Obami se i pripisuju zasluge Act On Climate. Da, dobri ljudi, to nije mašta jednog pjesnika, već zaključak vodećih svjetskih znanstvenika.

E, sada dolazimo do poante. Naravno da Obama nije supermen, već jako dobar i mudar državnik, koji je okupio oko sebe marljive, sposobne i kreativne ljude. Njegova administracija je i odraz njegova karaktera. Predsjednik Obama ne jednom je priznao da bez savjeta mislećih, dobronamjernih ljudi nikada ne bi uspio. To je poniznost u kojoj se krije najveća snaga jednog velikog državnika. Samo sinergijom s narodom političar može napraviti humanije i naprednije društvo. Pogledate slogan kampanje demokratske kandidatkinje Hillary Clinton: "Stronger Together“. Hillary je mudro rekla u jednom svom govoru: "Poslušajmo Trumpa, njegova svaka rečenica počinje - 'Ja ću od Amerike napraviti veliku naciju, Ja ću pokrenuti gospodarstvo, Ja ću pobijediti teroriste, Ja ću zaustaviti spajanje AT&T –Time Warner, ja ću zaustaviti ovo ili ono...' Ne dragi prijatelji, to je govor diktatora! Dragi moji prijatelji, bez liječnika i medicinskih sestara, bez radnika, bez znanstvenika, bez učitelja i profesora, bez poslovnih vizionara, bez časnih i hrabrih američkih vojnika, bez novinara, pitam Vas, kako je bez svih Vas moguće pokrenuti Ameriku?"

Ovaj uvod poučan je za hrvatskog premijera i predsjednika Sabora. Zašto?

Jer samo sinergijom s narodom možeš pokrenuti taj isti narod-društvo. Dopustite malo privatnosti. Iako sam, tako mi duše, dobronamjerno savjetovao Plenkoviću da Safar: Safar: Bez srednje klase nema naprednog, eto on samo dosadno odmahuje rukom i nastavlja po svome, je li to sindrom "voljenog vođe“ ili bujna mašta jednog pjesnika vrijeme će pokazati.

Čovjek mora biti u središtu pažnje a ne suhi profit. Nesretni ljudi koji kopaju po kantama za smeće, ljudi koji se po zimi smrzavaju u vlastitim domovima jer nemaju za platiti struju, dugački redovi ispred javnih kuhinja, prazne police socijalnih samoposluga i mnoštvo nesretnika su slike od koje bježi politička elita kao vrag od tamjana. I to je poraz te iste političke elite. Jer kako možeš uzimati plaću od 16.000 kuna na mjesec, a uopće niti ne dolaziš na posao, u Sabor, dok ti oni, koji sve to plaćaju, nemaju niti za platiti režije? Kako ti nije stid Milanoviću i društvo?

Monopolist HEP povećanjem cijene struje ne ubija samo te nesretne ljude, već i gospodarstvo

Veća cijena struje - nekonkurentno gospodarstvo. Povećanjem struje stotine obrtnika i poduzetnika će bankrotirati. Birokrati iz HEP-a, upravni odbor instaliran po političkom ključu, reći će pa tko će platiti naknadu za obnovljivu energiju? Koje li pitanje, pa onaj tko i zarađuje najviše - monopolista HEP! Ako niste sposobni od dvije milijarde profita platiti naknadu za obnovljivu energiju "500 milijuna kuna, e onda slijedi otkaz i naravno državna revizija, pa se lijepo hladi u zatvoru ako si nešto 'maknuo' onako sa strane. Tako se to radi u državama koje štite svoje nacionalne interese.

shakedown 1340

Kažu mi misleći ljudi dobre volje da je u središnjem dnevniku HTV-a, desna ruka ministra Butkovića, pomoćnik ministra prometa, izjavio kako Hrvatska pod hitno mora početi uvoziti jeftinu radnu snagu?

Nitko čista srca i vjere nema ništa protiv emigranata i nove radne snage, ali samo ako će ti ljudi biti pošteno plaćeni, a ne raditi za šaku riže rušeći tako ionako nisku satnicu. Uvoz jeftine radne snage je uvođenje na mala vrata robovlasničkog društva. Zar će se uvozom jeftine radne snage spriječiti iseljavanje mladih iz Hrvatske? Pogledajte statistiku, u glavnom gradu Zagrebu 10% nezaposlenih, u Slavoniji 36%, a u Virovitičkoj županiji 46%, što nam to govori? Naknade po tisuću eura ne rješava problem, samo ga odgađa. Bez otvaranja novih radnih mjesta niti nema zaustavljanja egzodusa mladih. Ali otvaranja pošteno plaćenih radnih mjesta.

Zašto hrvatska administracija ne bi kopirala američku administraciju?

Da, to je formula za gospodarski uspjeh. Pa logika nam govorio da se treba povećavati satnica, a ne smanjivati ako želiš pojačati potrošnju, jer bez potrošnje nema niti povećanja BDP-a, automatski i smanjenja javnog duga, a samim time i nižih kamatnih stopa pri zaduživanju za otplatu državnog kredita. Da, i to je ta pobjednička američka formula - samo proizvodnja stvara nova radna mjesta, i samo pošteno plaćena radna snaga poveća potrošnju, koja i poveća BDP. Sindikalne vođe dobro tvrde, treba prihvatiti i realizirati onaj model koji se pokazao uspješnim - američki model. Ali sve je to "Sizifov posao“ bez strukturne porezne reforme. Za stabiliziranje poslovne ulagačke klime važno je stabilizirati porezni sustav, tako da bude jedan zajednički porez, bez tih raznoraznih strašnih nameta i prireza sad na ovo sad na ono, jer to naprosto tjera u očaj male i velike investitore, obrtnike, OPG, pa i radnike. Ukratko, da bi privukao zdrave investitore državna administracija mora dugoročno stabilizirati jedan porezni sustav i smanjiti ga za 5-7%, te regulirati u jednu zajedničku poreznu bazu. Pitate se pa tko će puniti proračun? Nove investicije stvaraju nova radna mjesta jačajući potrošnju i na taj način puno bržim tempom se puni proračun. A znamo, što je više novca poreznih obveznika uplaćeno u proračun to će i društvo biti naprednije, sigurnije i humanije. Biti će više novca za znanost, obrazovanje, zdravstvo, policiju , vojsku itd. Monopol je najveći neprijatelj slobodnog tržišta. I stoga su važne reforme  protiv korupcije i političkih uhljeba. 

Valjda će netko od ministara otvorili ove linkove i pažljivo pročitati. dobronamjerne savjet mislećih ljudi, bez iskrene reforme pravosuđa nema niti gospodarskog uspjeha

Dakle ključ je u zdravim investicijama, koja će se baviti proizvodnjom i izvozom a ne uvozom, jer samo proizvodnja otvara nova radna mjesta, koja moraju biti plaćena proporcionalno potrošnji. (Zar nije čudno i suludo da se uvozi iz Kine robe za 800 milijuna dolara a izvozi za deset puta manje? Pa Kina ima 400 stotine puta više stanovnika od Hrvatske. Ej, pa to je potpuno ludilo. Isti je postotak sa svim većim svjetskim tržištima. Znači u pitanju su samo dvije stvari - totalna nesposobnost ili korupcija.)

Kako zaštiti radnika, a samim time i tržišnu stabilnost države?

Zdrava logika nam govori da državna administracija, Vlada RH, mora hitno, u dogovoru sa sindikatima i poslodavcima, dati Saboru na usvajanje amandman o povećanoj satnici za 100%... Što je veća satnica radnika to će se i proračun brže puniti. Nažalost, tužan sam kada to napišem, ali moje je mišljenje da Plenković boluje od sindroma "veličina“. Nažalost, tako je sa svim političarima malenih mladih državica. U malenoj kutiji žigica i patuljak postaje div, ali plamsaj taštine ne može pokazati put iz tame, jer brzo sagori u strasti samoljublja. Ego i taština može oslijepiti puno nadarenih i talentiranih ljudi, a kada se tu još i doda pohlepa, e onda samo preostaje molitva-SOS (Spasite naše duše).

Ako se vratimo na početak članka vidimo kako to rade veliki državnici velikih i moćnih nacija s dugom demokratskom tradicijom (USA). Istina, Hrvatska je mlada država, ali ipak punoljetna. Stoga bi i političari već jednom morali za dobro naroda početi se ponašati kako to i priliči punoljetnim osobama - odgovorno. Neki govore da je premijer krenuo stopama Sanadera, okuplja oko sebe poslušne, a ne sposobne kadrove, jer voli da je njegova riječ zadnja - sliku svoju ljubim, rekao bi glavni lik iz romana meni dragog brata po peru - Charlesa Dickensa. E sada, vidjeti ćemo tko je upravu.

Iskreno, volio bih da griješim

I s izuzetnim užitkom, tako mi duše, napisao bih ispriku. Nažalost za sada ne izgleda obećavajuće. Puno dragih dobrih mislećih ljudi reklo mi je u povjerenju, da je Plenkoviću poslalo slične savjete, pa i ovaj jako poučni govor Hillary Clinton, pogledajte i poslušajte nadahnuti govor predsjedničke kandidatkinje - http://www.daikhlo.com/watch/yt_5SCqiEiAZEc.

Tvrdoglava i ponižavajuća birokratska šutnja

I što se dogodilo? Je li Plenković postupio poput predsjednika Obame, zahvalio se, obećao da će iskreno proučiti savjete i krenuti u akciju? Ne! Ma s druge dalek nedodirljive strane tvrdoglava i ponižavajuća birokratska šutnja. Šutnja što vonja po putenim dražima noćnih dama, parafirana šutnja koju možeš opipati, kao da je dio tebe - tvojeg drugoj lošeg Ja. (Kada ti dobro živi samo 15% ljudi, a više od 50% na rubu siromaštva, eto to je sramota svih sramota za političke elite).

Ma ne mogu izdržati a da se ne upitam, koliko političari moraju biti nesposobni, bahati, pohlepni, bešćudni i glupi da unište ovako malenu zemlju, bogatu prirodnim resursima, i blagom klimom, s manje stanovnika od četvrti New Yorka?

Hej, vi politička elito: Empatija – razumijete li doista njezino značenje?

Da, dragi ljudi, oni prirodnu bajku pretvoriše u noćnu moru iz koje mladi bježe, kao da u njoj vlada kolera? A ima toliko marljivih, talentiranih i kreativnih znanstvenika, liječnika, poslovnih vizionara, volontera dobra srca i anđeoske duše, ali nažalost, kao da se takvih plaše pripadnici te političke elite. A zašto ih se plaše? Zašto ne žele s njima iskreno surađivati? E to je opet ono vječno pitanje za Čovjeka u ogledalu.

Ne bih bio pjesnik, da u meni ne buja tako živa nada

Nada da se ipak u Hrvatskoj, meni voljenoj maloj divnoj zemlji, rađaju neki novi mladi neokaljani ljudi, koji će se neustrašivo, poput spartakusa, boriti za narod u političkoj areni. Kako i prije napisah, ako me osjećaj ne vara, zastupnici MOST-a nezavisnih lista mogu postati štit naroda. E sada zašto im narod nije dao više povjerenja na izborima, eto to je pitanje za milijun dolara. Je li u pitanju kolektivna indoktrinacija,ili hipnoza političkim elitama, koji su ih doveli u očaj, ili je u pitanju samo ona bolesna apatija, to će ostati tajna koju nikada nitko živ ne će odgonetnuti. (Ima i onih ljudi, koji u svakoj sjeni vide urotu nekih "masona“ ili "Soroša“ ili Hillary ili vanzemaljaca - ne želeći razmisliti o mogućnosti da je možda greška u njima samima, sve dok ne smognu snage da pogledaju čovjeka u ogledalu neće progledati pokraj zdravih očiju. Da bi mijenjao svijet na bolje prvo trebaš promijeniti sebe.) Samo jedno znam, da je apatija tihe većine zlatna igla političke elite, koja kroji zakone samo po svojoj mjeri.

Pitate se kako pobijediti tu apatiju?

Da bi izašao iz svijeta apatije moraš napraviti prvi korak. Možda se iza tebe pokrene još netko, a iza njega još netko i tako se stvara staza snova po kojoj će sutra koračati i neki novi neokaljani ljudi u politici, a koji će raditi za opće dobro.

Onaj koji prolazi pokraj potrebitih, kao da ne postoje, samoćom se odijeva na hladnoj besciljnoj stazi. Dok onaj koji bratski pruža ruku potrebitom diže i samog sebe i nikada neće sam hodati stazom snova.

porn porn

log0 AA 3