log0 AA 3

log0 AA 3

What a Wonderful World

000154

Walter William Safar

Plenum studenata Filozofskog fakulteta i profesori koji „tolerantno“ zabraniše drugom fakultetu ,KBF, suradnju sa studentima FFZG-a ... ne znaju ili ne žele znati da je taj isti KBF i suosnivač Zagrebačkog sveučilišta. Povijest Sveučilišta u Zagrebu datira od srednjeg vijeka kada su, zagrebački biskup Stjepan II Babonić (1225.-47.) i bl. Augustin Kažotić (1303.-22.), radili na uspostavi studija bogoslovije i filozofije. https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveu%C4%8Dili%C5%A1te_u_Zagrebu

Ljudi u čudu pitaju, Tko su ti ratoborni i netolerantni profesori i studenti, koji većinu miroljubivih studenata žele indoktrinirati?... Tko su ti koji se plaše „nevidljivoga“?... Tko su ti koji drugima zabranjuju da putuju umom i dušom u nepoznate svjetove?... Tko su ti koji drugima zabranjuju da istražuju nove vidike?... Tko su ti koji mladim studentima zabranjuju gledati na svijet i duhovnim očima?... Tko su ti podstanari „stana tamnice“?... Tko su ti okovani ljudi koji vide jedino sjene?...

(Ruku na srce ,nisu za užasno neučinkovit i tromi sustav krivi iz KBF-a već užasna birokracija u kojoj kolo vode klonirano lijeni birokrati lijeve, desne ili tko ti zna već koje političke opcije. - znači nehumani i nazadni sustav ne stvaraju marsovci i tamo neki „vanjski neprijatelji“ već građani lijepe naše. Dok ovo pišem slušam na starom dobrom radiju emisiju na Radio-Sljeme "Glas Velegrada" s prevažnom temom o tromoj birokraciji. Kada čovjek sluša nesretne slušatelje i njihova iskustva s birokratskom nemani shvati da ta birokracija nema nikakve veze s mozgom. I naravno voditeljica, kao i ja, se čudi pa zašto građani prvo plate, a tek se onda kao žale? Zašto prvo ne traže svoje pravo a tek onda plate? http://radio.hrt.hr/radio-sljeme/ep/mila-nasa-birokracijo/156830/. Nažalost većina iz FFZG-a završiti će sutra u toj istoj do zla vraga tromoj birokraciji, i s ovakvom iskrivljenom edukacijom profesora nesretnim ljudima ne će biti nimalo lakše s novim „nadama“ - dapače.)

Platon opisuje stanje neznanja u čovjeku, uspoređujući "svijet što se preko vida ukazuje" sa "stanom u tamnici".

"Svijet što se preko vida ukazuje" je pojavni svijet, svijet oblika i objekata, manifestirani svijet čiji je uzrok bitak, nevidljivi život svih vidljivih pojava. Ono što za Platona predstavlja neznanje ili "stan u tamnici" odnos je čovjeka prema pojavnom svijetu, vezanost isključivo za ono što prenose osjetila. Ljudi koji okovani vide jedino sjene, odraze na zidu pećine, oni su koji primaju jedino ono što im prenosi "oko" – simbol fizičkih osjetila, površinskog promatranja stvari. Njihova je stvarnost tada ograničena, a oni sami robovi su vlastitog stava uzrokovanog neznanjem: "ono što vidim, čujem, dodirujem, to i priznajem"... Čovjek ne ostaje nepokretni zatvorenik pećine zato jer se nalazi u manifestiranom svijetu, nego zato što misli da je to sve, zato što ne zna za drugo.

Ralph Waldo Trine piše:

»Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostvari u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stvarne, dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mijenjaju i prolazne su«.

– Gledaj, dakle, što bi im se dogodilo kad bi se toga izbavili, odbacili okove i izliječili ludosti, ako bi im se prirodno ovako to događalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osjećao bi kod svega toga bol i radi blistanja svjetla ne bi mogao spoznati ono od čega je do tada vidio sjenu – Što bi, misliš, rekao, ako bi mu tko govorio da je tada gledao tlapnje, a sad da bolje vidi, budući nešto bliže bitku i okrenut prema predmetima u kojima je više bitka, i ako bi mu onda sve što bi mimo prolazilo pokazivao i pitanjima silio da odgovara, što je? Misliš da ne bi bio u zabuni i mislio da je istinskije ono što je dotada vidio nego ono što mu se sada pokazuje?

Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi drugi govore o beskraju nevidljivoga? »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: nema te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju... Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mozak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«. (Lincoln Barnett u knjizi Svemir i dr. Einstein)

Einstein je, prema jednoj priči, jednom prilikom navodno ležao na kauču. Zatvorivši oči, ugledao je čovjeka koji putuje brzinom svjetla. Zahvaljujući toj intrigantnoj predodžbi, počeo je provoditi raznorazne misaone eksperimente, naoko obična zamišljanja. Već nekoliko godina poslije, međutim, stajališta cjelokupne znanstvene zajednice promijenit će se kada sama priroda potvrdi Einsteinove transcendentne vizije. Njegovi misaoni eksperimenti nagrađeni su velikim napretkom čovječanstva. Što je misaoni eksperiment? To je svojevrstan način na koji svoj um vodimo na nova mjesta, same sebe potičemo na to da stvari pogledamo drukčije.

Platon kaže: "... ta moć, kao i sredstvo kojim svatko uči, nalazi se u svačijoj duši. Ali kako se oko ne bi moglo drugačije nego s cijelim tijelom okretati prema svjetlu iz mraka, tako se upravo mora ta moć okretati s cijelom dušom iz područja postojanja, dok ne postane sposobna gledati i uzdići se do bitka i najsvjetlije točke bitka, a to je velimo, dobrota."

Za razliku od osjetila koja prenose tek karakteristike odraza stvarnosti, sposobnost potpune spoznaje nalazi se u duši: "Onome što je većma božansko u nama, što nikada ne gubi svoju moć." Duša, nevidljiva, a prisutna, može uzdignuti čovjeka u "misaoni kraj", nevidljivu stvarnost kojoj i ona sama pripada. Ona je veza pomoću koje čovjek može ostvariti harmoniju između vlastitog bića i svijeta u kojem živi: kad duša vidi istinu, ruke je prenose kroz djela i čovjek je tada, jednostavno, živi. I kako, dakle, potaknuti dušu?

Odgojem, kaže Platon. Ali duši ne treba "usađivati vid". Duša vidi. Odgoj je umijeće okretanja očiju duše na pravu stranu...

Oni  „profesori“ i „studenti“ naFFZG  kojiprodajuToleranciju kao unosan biznis -  bilo bi dobro za um i dušu da se malo uključe u humanitarnu akciju „Gladna nahraniti“ - http://www.makarska-post.com/index.php/dani-nkg-okrugli-stol-i-humanitarna-akcija-gladna-nahraniti/

Uzalud je sve znanje ovog svijeta bez etike, bez suosjećajnosti. Znanje bez etike je kao ptica bez krila. I zbog toga je važno i na FFZG timaniti te univerzalne vrijednosti, a KBF ima puno toga za naučiti studente što se tiče duhovnog putovanja stazom snova, baš kao i obrnuto-ta sinergija različitosti pogleda na svijet je i bit tolerancije između ljudi, i ono najvažnije, ljubavi prema čovjeku i prirodi. Jer život nas uči da podižući druge podižemo i sami sebe. Ako želiš biri sretan ne treba daleko putovati, dovoljno se okrenuti oko sebe i pružiti ruku čovjeku;-pružiti ruku samom sebi. Upravo odbacivanjem te ljudske ruke čovjek postaje nesretan, postaje ukleti podstanar u „stanu tamnice”.

Oni ratoborni i netolerantni profesori i studenti FFZG-a  bilo bi dobro da malo pogledaju čovjeka u ogledalu, koji im poručuje da zatvaranje u Platonovu pećinu šteti umu i duši. Ako su Platon i Sokrat vjerovali u „višu silu“ (Stvoritelja) i Njegov milosrdni dar čovjeku-dušu, a svijet ih smatra  temeljem  ljudske moderne filozofije, kako to da Filozofski fakultet u Zagrebu proglašava sve one koji vjeruju u Boga primitivnim i nazadnim? Kako bi bilo tim profesorima da ih narod prozove „crvenim“ sjemeništem diktature? Zašto profesori FFZG-a vrše neviđenu indoktrinaciju na većinu studenata FFZG-a?... Zašto ratoborna malobrojna skupina studenata predvođena Matom Kapovićem i Predragom Flegom i mladeži SDP-a govore u ime svih preostalih studenata? Gdje je tu sloboda pojedinca? Zašto ti ratoborni i netolerantni profesori i studenti malo pažljivije ne pogledaju u oči života? - Da, To vječno pitanje: Zašto? - ...prati čovječanstvo vjernije od vlastite sjene.

Vjerojatno nije teško odrediti materijalno bogatstvo kojim raspolažemo, no kako odrediti duhovno bogatstvo? Kako bismo ga definirali? Je li izravno povezano s razmjerima naše sreće? Koliko smo kao pojedinci sretni? Možda mislimo da je sreća plod pozitivnih okolnosti. To može biti točno u određenoj mjeri. Međutim, bi li zreliji pogled na sreću pokazao da je riječ o nusproduktu služenja s ljubavlju i dijeljenja sreće i bogatstva s drugima?

Ako je sreća aktivnost usklađena s iznimnošću, logično je da bude i u skladu s najvišim mjerilima iznimnosti.

— Aristotel

Onaj koji gleda na svijet duhovnim očima može osjetiti svu ljepotu i čar kojom nas priroda milosrdno dariva; može osjetiti da je sunce taj nebeski kovač koji kuje sklad u nemirnim ljudskim dušama; može osjetiti ljubav prirode, životinjskog i ljudskog bića svom puninom svog bića, a zar to i nije smisao života - voljeti i biti voljen. Jer Stvoritelj milosrdno stvori čovjeka i prirodu iz istog svetog duha.

 

porn porn

log0 AA 3