log0 AA 3

log0 AA 3

"I was born under a wandering star"

Od 300 tisuća blokiranih, na prosvjedu tek desetak osoba

blokirani 1

EKSKLUZIVNO  najobjektivniji hrvatski komentator
Walter William Safar  

Vi koji ovo čitate možda mislite da je to neki vic, ali nije vic! Ovo je stvarnost, i to mračna stvarnost, a taj mrak oko divne zemlje Hrvatske nisu ispreplele samo bešćudno pohlepne političke kaste već i ona, toliko puta opomenuta, tiha većina

U 10 ujutro nađoh se i ja na Markovom trg. Hvala Bogu nisam blokiran, ali kako da sjedim u kavani na trgiću glavnog grada države dok istovremeno gore na markovom trgu prosvjeduju ljudi, ej to si živi ljudi sa svim onim ljudskim problemima, koje tište svakog poštenog čovjeka, pomislih. I tako stigoh na Markov trg, i zaista bijaše u krugu desetak časnih ljudi, sa jako upečatljivim transparentima 'Da bi ubili čovjeka ne trebate pucati. Dovoljno je da mu oduzmete posao i blokirate račun'. I bio je na prosvjedu, da bio je i Đuro Glogoški u kolicima naravno, ali nisam tamo vidio one koji podlo iz svojih malih mračnih rupica pljuju protiv prosvjednika iz Savske 66, jer kako će biti na prosvjedu oni koji se plaše, kao vrag tamjana, prosvjeda. Ali kada bi blokirani možda odlučili svaki dan prosvjedovati vjerovatno bi iz svojih rupica izgmizali i oni „antiprosvjednici".

No u ovoj tužnoj priči nisu bitni ti „antiprosvjednici", baš kao niti pljuvači iz mračnih rupica protiv prosvjednika branitelja iz Savske 66, ne! U ovoj tužnoj priči bitna je ona tiha većina. Ta tiha većina je zlatna igla, a njezina šutnja je zlatni konac, kojim vladajuća politička kasta kroji zakone točno po svojoj mjeri. I to odijelo naravno stoji kao saliveno samo toj istoj političkoj kasti i ratnoprofiterskim ortačkim tajkunima.

Pokraj mene nešto pričaju dvije mlade dame, turisti iz Azije, vjerovatno iz Hong Konga, pomislih. Kada ih pozdravih na mandarinskom jeziku začuđeno me pogledaše. Dobro je znati da je maternji jezik kineski, ali u Hong Kongu se od srednje škole na dalje sve više studenata odlučuje za mandarinski jezik, koji se smatra nekako više elitistički te samim time otvara mnoga poslovna vrata. (Živio sam neko vrijeme u Hong Kongu i Taishanu.) Ubrzo sam saznao da su studentice na proputovanju kroz Zagreb, i sada pitaju o čemu je riječ? Kada im objasnim da to prosvjeduju blokirani i zbog čega prosvjeduju one nisu mogle doći sebi. Pitaju u čudu: 'Pa zašto tako malo ljudi prosvjeduje?' Slegnem ramenima govoreći da niti meni nije jasno, i pitam ih pa zašto sada stojite ovdje umjesto da idete dalje u razgledanja drevnog divnog glavnog grada? (I na znanje Bandiću da turisti iz cijelog svijeta ne dolaze zbog njegovih zlatnih WC-a i bezličnih poslovnih betonskih zgrada, već dolaze zbog znamenitih građevina, koje su izgradili znameniti ljudi iz daleke prošlosti- davno prije komunizma.) Dvije studentice me značajno pogledaju govoreći da se one na ovaj način žele solidalizirati sa tim dostojanstvenim ljudima. I tako mi pričamo potajice se nadajući kako će doći još ljudi, tako da vidi politička kasta da nas ima na Markovom Trgu, ali od ljudi niti traga niti glasa. Kada pogledah u jednu sredovječnu ženu na prozoru primijetih njezin čudan pogled, kao da ne razumije što ovi ljudi tu sada žele. I zar to nije paradoks ljudi, da ove studentice iz dalekog Hong Konga bolje razumiju prosvjednike nego li što ih razumiju ljudi iz vlastite domovine?

Da, i to je sramota ove tihe većine! Naša generacija ne će toliko tužiti zbog zlodjela zlih ljudi koliko zbog zastrašujuće šutnje dobrih- Martin Luther King

Gdje su umjetnici? Pisci, pjesnici, glumci, koji bi trebali biti ne samo glas već stup slobode potlačenog društva. Gdje je onaj Frljić? Ako ima novaca protegnuti noge do Austrije, da bi nesretne austrijance doslovno mučio svojim redateljskim „umijećem", zar nema vremena i novaca protegnuti do Zagreba? Nitko ne traži od njega, i sličnih, da stane kraj vođe prosvjednika 100% ratnih vojnih invalida, Đure Glogoškog, neka stanu kraj ove dvije časne studentice iz daleke Azije. Ali taj lik je samo odraz parazitskog poltronizma, koji besramno pristaju biti lutke na koncu političkih kasta. A zašto? Ma nije to zbog toga što oni ne vole Hrvatsku, već je to njihov stil života- savjest ne donosi kuha na stol. Eto u tome su oni razlikuju od ove dvije studentice iz Hong Konga, koja su ruku na srce veći domoljubi od tihe većine. Biti častan, suosjećajan, slobodan, pošten-biti je domoljub.

Kada sam hodao prema Markovom trgu primijetih kako su kavane krcate ljudima. U svakoj kavani bilo je nekoliki puta više ljudi nego li prosvjednika na Markovom trgu. Studenti su bezbrižno ispijali svoje kavice vršeći tako ritualno svoje dokone razgovorčiće (Filozofski fakultet trebao bi biti bastion studenskog bunta a ne bastion bijedne apatije- ili bunta sa bolju studentsku menzu. Nažalost oni su odraz studenata u Hrvatskoj, čast izuzecima poput devete gimnazije grada zagreba. Zar nije sramota za sadašnje studente da su u diktatorskoj tvorevini Jugoslaviji studenti bili glasniji od današnje generacije studenta u slobodnoj državi Hrvatskoj, gdje je Ustavnom dozvoljen prosvjed?!!). I tako ta tiha većina pliva niz nihilističku struju dekadencije ravno u ralje političkih predatora, baš poput soma, postaju preparirani trofeji, kojima se lovci na trofeje- pohlepni bankari, ratni profiteri i bešćudni politikanti,- hvališu u svojim velebnim palačama i daćama.

Mladi šutke gledaju kako njihove očeve i majke šišaju kao ovce i sami tako postajući ovce, koje misle kako će bijegom u bogate zapadne države riješiti svoje probleme

Svi Zagrepčani, studenti i studentice iz lijepe naše koji žive u glavnom gradu, novinari, sindikati, ukratko- tiha većina, je svojom šutnjom i malodušnom apatijom suodgovorna za nehumani sustav. A crkva? Zadnje propovjedi kardinala Bozanića su poruka ne samo političkoj kasti već i drugim crkvenim poglavarima (pravoslavne i židovske i islamske vjeroispovijesti), jer zašto oni šute? Zar se njih ne tiče nepravda u Hrvatskoj? Upravo je sveto poslanje crkve da se bori protiv korupcije, bešćudnosti, nehumanosti i pohlepe. Oni razni komunistički dinosaurusi, poput Ivana Ninića http://www.hrt.hr/enz/studio-4/281631/ će u Studio 4 (jako dobra i slobodarska emisija kažu mi prijatelji) HTV-a govoriti neka crkva olabavi jer da se nema što miješati u politiku, jer eto tako je u Francuskoj i Americi, kaže komunista Ninić. To je laž!! Kada je neko krizno vrijeme (rasni nemiri, ekonomska kriza ili slično) u svakom gradu S.A.D. najprije govore religijski poglavari a tek onda gradonačelnici, i zar to nije mješanje u politiku?!! http://religionandpolitics.org/2014/12/01/local-religious-leaders-respond-to-ferguson/ Upravo je dužnost crkve da se bori za bolji i humaniji sustav, pa nije valjda poslanje crkve da unedogled recitira psalme iz biblije? Poslanje crkve je da govori iz srca za srca svih ljudi dobre volje!

Nažalost moram ponoviti, u Hrvatskoj je tiha većina zatočila sebe u nevidljive, ali tako moćne, okove malodušne apatije. Slijeganje ramenima i zabijanje glave u pijesak je izdaja vlastita života. Onaj koji ima glavu u pijesku ne može osjetiti milovanje i toplinu bratskog božanskog sunca, baš kao niti napiti se vode iz nebeskog zdenca mudrosti, baš kao niti čuti: pomozi prijatelju, baš kao niti čuti: hvala ti prijatelju.

Moja najveća tragedija nije umrijeti mlad, već doživjeti 75, a ništa ne preživjeti. (Martin Luther King)

Adiós - tiha većino!

Da bi dohvatio zvijezde treba hrabro koračati cestom snova i gledati u nebo, a ne zabijati glavu u pijesak.

Pjesma „I WAS BORN UNDER A WANDERING STAR" je posvećena svim sanjarima svijeta, putnicima, boracima za slobodu, vizionarima (Da parafraziram riječi dr. Dalme Kalogjeru). Ova pjesma je kao stvorena za Hrvatske ratne veterane, koji pate od bečćutnosti ljudi koje su zadužili.

Dok Marvin pjeva tu pjesmu, u pozadini vidimo kako se kroz blato probijaju ljudi, koji nastoje taj prostor osvojiti ili barem u njemu preživjeti. Vide se konji kako se teško probijaju kroz blato, koji su strašno preopterećeni teretima i jedva taj teret podnose. Vide se ljudi kako djele sudbinu svojih konja, teško i mukotrpno se probijaju kroz blato ali u očima im vidiš nepokolebljivu odluku da nastave dalje. Zar vas to ne podsjeća na današnje sanjare? To je ta situacija kada morate opet krenuti iz početka. Lee Marvin bio je u privatnom zivotu veoma hrabar. Borio se kao američki Marinac na Pacifiku u Drugom svjetskom ratu i tamo je ranjen i ozlijeđen mu je živac nervus sciatticus.

Lee Marvin - Wandering Star

Walter William Safar

Foto: Sanjin Strukić/Pixsell

porn porn

log0 AA 3