log0 AA 3

log0 AA 3

VRATA SLOBODE

Slika1

Walter William Safar

Ovo je poruka svim radnicima, braniteljima, nezaposlenima, blokiranima, sindikatima, studentima, novinarima i novinarkama, umjetnicima, crkvi i svim ljudima dobre volje: Pažljivo pročitajte poziv Blokiranih na plemenit i dostojanstven prosvjed za opće dobro

"Prosvjedovat ćemo zbog novih poteza Vlade koji ne idu u smjeru općeg rješavanja dužničkog problema u Republici Hrvatskoj, a prema najavama, to će se generirati još više. Jedino što nam preostaje je da tražimo ostavku Vlade. Također ćemo izvršiti pritisak i na rad Ustavnog suda koji 365 dana pokušava riješiti problem 322.000 blokiranih i 322.000 sudbina. To do dan danas nisu učinili. Kad se radi o gospodinu Milanu Bandiću i Hanžekovićevih 15 milijuna kuna, Ustavni sud donese odluku u roku dva tjedna. Smatramo da je to nemoralno, neetično i simptomatično. Na taj način želimo da se naš glas čuje i kuda želimo da ova zemlja ide.", http://direktno.hr/en/2014/direkt/12756/Blokirani-najavili-prosvjed-s-porukom-Vladi-Više-vas-ne-želimo-odlazite.htm

Odgovornost svakog novinara i novinarke na HRT, NOVOJ TV , RTL je da upoznaju javnost s ovim prosvjedom, ako od očiju javnosti svjesno skrivate poziv na prosvjed znači da ste suodgovorni za sve loše sutra- živjeti u vječnom strahu znači potratiti život- život je tako divan ako ga živiš dostojanstveno ljudski.

Dragi ljudi koji ovo čitate, ako te plemenite prosvjednike ostavite na cjedilu znajte da sutra više nemate pravo kriviti sustav, jer vi ste ti koji stvaraju sustav- Hrvatska je demokratska država s pravom na prosvjed i sve drugo su jalovi izgovori! Neka ovaj prosvjed budu Vaša Vrata Slobode

Sindikalne vođe sada se moraju pokazati i dokazati na djelu! (Dosta je bilo filozofiranja po medijima) Sada će se vidjeti da li su vođe sindikata zaista prave vođe sindikata ili samo uhljebi koji odlično žive od članstva- Za radnike se treba boriti, kao u kultnom filmu "F.I.S.T.", jer nažalost Hrvatsko radništvo danas je obespravljeno i poniženo kao u ovom filmu davnih trideseteih godina prošlog stoljeća.

Moja najveća tragedija nije umrijeti mlad, već doživjeti 75., a ništa ne doživjeti. (Martin L. King)

Pjesmu "Vrata Sudnice" napisah s poniznom nadom da će časni suci i dalje slijediti zov savjesti i pravde, a oni nečasni suci da će konačno smoći snage i pogledati čovjeka u ogledalu.- Zadaća ti je otkriti svoju humanu zadaću i zatim joj se posvetiti svim srcem. (Buda)

 

VRATA SUDNICE

Dok sjeverac šapće o svojih tisuću ljeta,
Lutanja i samotovanja,
Gledah u žuti čunj svijetla,
Kako sramežljivo proviruje kroz prozor sudnice,
Kao da se i taj nebeski glasnik svijetla,
Boji ući u hladnu sudnicu,
Gdje pravda dolazi sramežljivo,
Kao beskućnik u javnu kuhinju.

Ispred prozora stoji starica,
U starinskoj crnoj haljini,
Nema ništa svijetlo na toj starinskoj haljini,
Osim bijelog leptira,
I starog broša svinutog popola,
Kao da ga je siromaštvo stislo svojom nevidljivom šakom.
Pa ipak, starica s neobičnim ponosom nosi svoj mali broš,
Kao da je on neki njezin bezvremenski odvjetnik časti i poštenja.

Koliko želja i nadanja prolazi kroz misli nesretne starice,
Dok tako bespomoćno stoji,
I čeka na pravdu?...
Pitam se kuda sad putuju njezine misli,
I koju dušu sad diraju gore na nebu?
Dušu majke?...
Dušu oca?...
Dušu brata i sestrice?...
Jer duše su poput leptira,
Gmižu po zemlji s ljudima,
Da bi na koncu poletjele gore u nebo,
Posve slobodne i čarobno svijetle.

Dok tako starica osluškuje šaputanje sjeverca,
Ponizno gleda u sudačka vrata,
Čekajući da i nju netko primijeti,
Ali ovaj sud vidi samo vlast, slavu i novac,
Tajkune , đavolje odvjetnike, i političare,
Koji gmižu,
Poput magle,
Oko nogu Ustavnih, županijskih i općinskih sudaca.

A starica i dalje stoji kraj starog sudskog prozora,
Koji škripi poput kostiju nekog starca na umoru,
I strpljivo,kao prava pučanka,
Čeka da se sudski službenik smiluje,
I uvede u sudnicu po svoju tako nedostižnu pravdu.

Oh bože, zašto mi je ta nesretna, nepoznata starica,
Toliko prirasla srcu?
Možda je razlog u odveć pjesničkom srcu?...
Ili što u njenim dostojanstvenim očima,
Vidim samo odraz vlastita Ja?...
A možda je upravo duša moje pokojne bakice,
Upravo sada iznad glave ove nesretne starice,
I goni njezin umorni duh u sudnicu po pravdu;
Pravdu,tu tako opjevanu pravdu,
Koju moja draga bakica,
Za svog dugog časnog života nikad nije dočekala.

Ali vrata sudnice su i dalje sablasno nijema,
Tišina... sablasna tišina...
I dok bratski sjeverac goni sjene u naručje starice,
iznad njezine drhtave umorne glave,
Razdragano lepeta krilima bjeli leptir,
I sije trakove svijetlosti,
Po mračnim brazdama ove hladne sudnice.
Možda je i u tome razlog
Što tužno staračko lice gleda gore,
A ne dolje,
I što u njezinim umornim očima,
Još tinja iskra nade.
(A kažu ljudi da su nade mlađe od samoće)
Ta draga starica ne zna,
Ili ne želi znati,
Da su ta vrata podmazana samo za bogate klijente,
Đavoljih odvjetnika.

Sati... beskrajno dugi sati prolaze...
A ona jadna starica i dalje stoji na svojim drhtavim nogama,
Nepokolebljivo gledajući u sudačka vrata,
Koja su i dalje sablasno nijema.
Njezine su staračke noge možda slabe,
Ali vjera je jaka.
A vrata sudnice ostaju i dalje nijema za staricu,
I kad su se konačno oglasila,
Bijaše kasno,
Starica više nije stajala na svojim drhtavim nogama,
Ležala je na hladnom podu s neobično sretnim izarazom lica,
Kao da je napokon dočekala,
Da joj se otvore vrata nevidljive nebeske sudnice.


©Walter William Safar

 

 

Corrie Woerde

TO ALL MY DEAR FRIENDS WHO ARE STRUGGLING WITH PAIN OR SORROW... AND  WHO I COULDN'T SEE TODAY... REMEMBER THIS: "YOU NEVER WALK ALONE!!!" SENT WITH LOVE...

 

porn porn

log0 AA 3