log0 AA 3

log0 AA 3

Safar: ZAGREBAČKI VREMEPLOV

Bandic-pop

Piše: Walter William Safar

ZAGREBAČKI VREMEPLOV

Kako već napisah, Bandić se voli „ukazati“ u svojoj voljenoj emisiji „Zagrebi po Zagrebu“ Radio-Sljemena, i uživati u hvalospjevima svojih malih ljudi, koji eto samo na taj način mogu dotaknuti skute velikog gospodara. U toj emisiji eto Bandić postaje zidar veći od zidara, arhitekta veći od arhitekte, profesor veći od profesora, povjesničar veći od povjesničara, liječnik veći od liječnika, pop veći od popa, beskućnik veći od beskućnika, dobročinitelj veći od dobročinitelja, konj veći od konja, golub veći od goluba, ukratko kameleon svih kameleona.

On se hvali na sva usta kako će odmah njegovi ljudi izaći na teren i poravnati asfalt, otvoriti novi parking, očistiti pasju balegu i slične poznate politikantske mantre.

zet-radio-milan-bandich

Zar ne bi to trebala raditi gradska administracija bez reklame u mediju? Zar samo moraju obaviti svoj posao kada ih to traže građani u njegovoj emisiji na državnom mediju? Zar to nije privatiziranje i samoreklama na račun poreznih obveznika? Ta pitanja lebde, poput šišmiša u izmaglici, nad glavama Zagrepčana. Netko će reći pa što slušaš taj radio koji postade reklama farizeju svih farizeja?! Pošteno je priznati da je Radio Sljeme zaista radio s najboljom evergreen muzikom (jazz, blues, rock, pop, franche shanson, hrvatski stari dobri šlageri, i meni najdraža country western muzika). Uostalom, ne kaže se uzalud da je muzika duša svakog radija, zar ne?! Da, kada milozvučni taktovi lepršaju dremovnim zrakom moj stari dobri radio prede poput nekog starog mačka. Kada pišem emocije me vode stoga si ne mogu pomoći a da ne priznam da mi je stari dobri pokojni profesor poklonio dvije neprocjenjive stvari, stari radio i staru pisaću mašinu. Kada pišem poeziju ili prozu na staroj pisaćoj mašini muzika je moj suputnik čarobnim svijetom mašte. To je razlog zbog kojeg slušam Radio Sljeme!

Druga stvar zbog kojeg volim slušati Radio Sjeme je izvrsna emisija „Zagrebački vremeplov“ http://www.zagreb-touristinfo.hr/?id=340&l=h

Današnja emisija „E jesmo Horvati“ inspirirala me za ovaj članak

Zaista izvrstan osvrt na znamenite ljude iz daleke prošlosti čija znamenita djela svakodnevno gledamo hodajući starim dijelovima divnog Zagreba. Urednik današnje emisije s pravom se na kraju zapitao zašto Zagrepčani dostojno ne obilježavaju rođenje tih znamenitih ljudi. Najsvježiji nam je primjer kada je poltronka malog cara, Bandića, staljinovskom cenzurom bojkotirala obilježavanje velikog Antona Gustava Matoša. http://www.akademija-art.hr/scena/25454-krizajte-te-matoseve-citate-krizajte-krizajte-cujete-li-to-necete-postaviti-na-trgu-bana-jelacica

Što mislite zašto Bandić ne voli organizirati obljetnice znamenitih ljudi? Znamenitih ljudi koji su svojim vizionarstvom i čašću Zagreb napravili ovakvim kakvim jest, gradom s divnom starom arhitekturom, parkovima i ostalim znamenitostima koje privlače tisuće turista iz cijelog svijeta, zašto? Zašto on dozvoljava da znamenite građevine propadaju? Pogledajte što kriju napuštene zgrade po Zagrebu: http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/nekad-industrijski-ponos-danas-gradska-rugla-pogledajte-sto-je-unutra-931408

Zašto on troši novac poreznih obveznika na zlatne zahode, betoniranje stare jezgre - Cvjetni trg, gradnju bezličnih zgrada koje nalikuju na nadgrobne spomenike, smiješno kičerske fontane, gradsko i crkveno zemljište poklanja za gradnju nogometnog kampa HNS-a, čitaj Mamića, u središtu grada… Zašto? Jer, naprosto, takvi likovi ne podnose veće ljude od sebe, a svi oni koji su podigli te nekad znamenite građevine su divovi naspram njega.

milan-bandic-dobio-bistu

Stoga on novac poreznih obveznika neronovskim stilom troši na raznorazne obljetnice koje ubijaju stari duh Zagreba. Takvi farizeji vražje proračunato znaju slaviti obljetnice diktatora maršala Tita, koji je organizirao hladnokrvno ubojstvo 200.000 tisuća civila na križnom putu za Bleiburg, što je po svim pravnim normama demokratskog svijeta ratni zločin. (Onaj koji organizira hladnokrvno strijeljanje u potiljak žene, djece i starce s križem u ruci je pripadnik zločinačke organizacije, a to je bio Tito! I tu nema izgovora da se i radilo o vojnicima NDH, ustašama i domobranima, jer su i ti vojnici bili razoružani, i to je ratni zločin!)

A zašto on slavi ratnog zločinca?

Zar nije jezivo da taj ratni zločinac ima svoj trg? Da, „Trg maršala Tita“ poput nekog zloduha bdije nad katedralom duha u Hrvata, HNK (Hrvatsko narodno kazalište). Zašto se ne bi trg zvao „Trg Antuna Gustava Matoša“ ili „Trg bezimenog pjesnika“ ili „Trg umjetnosti“ ili „Trg slobode“? Zašto Bandić namjerno bojkotira svaku akciju građanskih inicijativa za promjenu imena „Trg maršala Tita“? Jer titovih starih i mladih nostalgičara još podosta ima. Ma boli ona stvar Bandića za te komunističke nostalgičare, njemu je stalo samo do njihovih glasova, a tih glasova ima podosta. Dobro je znati kako tih 25% glasača, koji glasuju za Bandića, kao neka dobro izvježbana vojska, je mnogo manje od apstinenata koji su izgubili povjerenje u političare. (Činjenice govore da svih ovih godina se izmjenjuju na vlasti pripadnici nekad komunističke partije a danas su to pripadnici „reformiranog“ SDP-a, pa i sam Bandić se voli hvaliti kako je on bio osnivač SDP-a u Zagrebu. Namjerno pišem vladaju, jer oni ne upravljaju Zagrebom poput svojih znamenitih kolega iz 19. stoljeća već vladaju.) I tako dolazimo do jezive računice da manjina bandićevaca vlada većinom svih ovih godina u glavnom gradu Hrvatske.

moja ruka vas dzep bandic
I tu leži razlog zašto i kako to uspijeva Bandiću braniti sve obljetnice koje slave mnogo veće ljude nego što je on sam

Ukratko, taj lik novcem poreznih obveznika Zagrepčana slavi sve ono što ubija kulturološki duh  Zagreba. Samo pogledajte tko se izmjenjuju kao čelni ljudi u institucijama kulture, sve bandićevci.

Da, ti bandićevci imaju veze za kulturom kao i tama sa svjetlošću

Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport vodi Ivica Lovrić. Pogledajmo njegov životpis: Obrazovanje: osnovna škola u Miljevcima, srednja škola u Drnišu, diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, magistar tehničkih znanosti… E sada kakve veze taj lik ima sa umjetnošću?? Kakve taj lik ima veze sa sportom? Možda je čovjek napisao pjesmu u slavu druga Bandića ili essey kako se bez prometnih znakova provući kroz rupe u zakonu te eto prošao na natječaju?! (Naravno da ne mislim kako nema istinskih zaljubljenika u umjetnost visoko obrazovanih ljudi izvan umjetnosti, ali takvi vizionari se dokazuju u životu služeći umjetnosti, a ne živeći na njezin račun.)

Naravno, ravnateljica HNK je isto morala proći isti natječaj. A što reći za dugovječnog ravnatelja Gavelle, tamo su se ugnjezdili nepismeni partijski kadrovi koji imaju veze sa umjetnošću kao Linić sa tržišnom ekonomijom. Da vam padne mrak na oči i pomislite kako se jadan Gavella mora okretati u grobu dovoljno je reći: drug Stazić!

Duško Ljuština je dugovječni kadar koji godinama žari i pali kulturnim institucijama Zagreba. Taj bandićevac ima prste ne samo u pekmezu već opjevanom zlatnom zahodu.

I sada postaje jasnije zašto se u Zagrebu bojkotira obljetnica jednom pjesničkom velikanu Antunu Gustavu Matošu. Bandić i bandićevci bježe od Zagrebačkog vremeplova kao vrag od tamjana. Zar to već nije poznata priča i na državnoj razini partijskih drugova?!

milan bandic

Bandić, kao istinski farizej, prodaje maglu, a sve sa niskim ciljem postavljanja svoga lika na mjesto koje mu ne pripada po kulturi, znanju a niti časti. I tako njegove obljetnice postaju mamac za naivce. A što preostaje Zagrepčanima? Slušati „Zagrebački vremeplov“, da bi sutra na izborima konačno pobijedili onu malu ali složnu vojsku bandićevaca.

Ipak, ma koliko „nadugovječniji“ gradonačelnik ulupao novca poreznih obveznika na svoje obljetnice i zlatne zahode uzalud mu trud, jer povijest ne možeš prevariti. Ona ne pripada jednom čovjeku ili skupini poltrona već pripada najpoštenijem i najpravednijem sucu - vremenu.

Milan Bandic fontane
Od deklariranih nevjernika gori su moderni farizeji

Oni koji puze ispod Isusovih nogu s figom u džepu mnogo su dalje od vjere nego što je deklarirani nevjernik. Jer i nevjernici mogu postati vjernici ako nisu izgubili dušu, dok onaj koji je zbog vlasti i novca prodao vragu dušu istinsku vjeru nikada ne će blagovati. Život nas uči da oni farizeji koji su najviše ismijavali vjeru kada stignu na samrtnu postelju najglasnije sazivaju Njegovo ime.

Povijest nas uči da su se i najveći nevjernici iskreno preobratili na koncu života. (Ne mislim na farizeje). Jean-Paul Sartre na samrtnoj postelji rekao je svom najboljem prijatelju: „Znaš Fransoa, za života bijah veliki skeptik što se tiče vjere… ali mora postojati neko više sveto božanstvo koje oplemenjuje ljudsku dušu svim onim vrijednostima za kojima sam ja tragao, poput nekog brodolomca, oceanom kušnji…“

Da, a ja bih dodao: korak po korak prema istinskoj slobodi nije lagan kako nas uči veliki Platon. Ljudi slaba duha će odabrati lažnu sigurnost u mraku, a oni ljudi blagoslovljeni vjerom traže svjetlost postajući za života istinski vjesnici slobode.

Karikatura: Stiv Cinik, Foto: Metro-portal.hr, Patrik Macek/PIXSELL

porn porn

log0 AA 3