log0 AA 3

log0 AA 3

Damir Pešorda: Što se dogodilo s HDZ-om?

Kandidatura Brune Esih za gradonačelnicu Zagreba ponovno je potaknulo neka stara pitanja. Prije svega pitanje autentičnosti današnjeg HDZ-a. HDZ je stranka koja je, zahvaljujući slavnim devedesetim, dobila takorekući patent na zaštitu nacionalnih interesa

arrow 945

Iz izbora u izbore HDZ vuče korist iz tog patenta u vidu zajamčenih glasova onih Hrvata kojima je suverena Hrvatska na prvim mjestu, te su u to ime spremni i zažmiriti na kojekakve marifetluke. Bruna je Esih ustvrdila da je ona – iako nezavisna kandidatkinja – ''predstavnica autentičnog Tuđmanova HDZ-a.'' Čime je nedvosmisleno dovela u pitanje legitimnost Plenkovićeva HDZ-a i njegova kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Drage Prgometa.

U obranu Plenkovića i HDZ-a odmah je spremno skočila Jelena Lovrić. Njezin vatreni zagovor Plenkovićeva HDZ-a podsjetio me na Butkovićevu ili Jergovićevu apologiju Sanaderova HDZ-a. Štoviše, Jelena od Brune brani i nekoć omraženog Tuđmana: ''... ne znači da je svaki Tuđmanov stav bio ispravan, ali bio je mnogo analitičniji od sljepačkog povijesnog revizionizma koji se u njegovo ime danas servira. Svakako, militantni antikomunizam Brune Esih nemoguće je smatrati njegovim zakonitim nasljednikom (Jutarnji list, 25. O3. 2017.)''. Kad HDZ brani Jelena Lovrić, to znači da je vrag odnio šalu. Ili se promijenio HDZ ili se promijenila Jelena!? Bit će da je ipak ovo prvo u pitanju.

Dakle, umjesto kavge oko toga tko je nasljednik autentičnog HDZ-a, a tko kukavičje jaje u stožernoj stranci' – treba analitički razmotriti politiku aktualnog HDZ-a. Tek nakon toga može se razložno govoriti o tomu je li HDZ detuđmaniziran, retuđmaniziran ili se nešto treće dogodilo s njim. Forma novinske kolumne, naravno, ne dopušta iscrpnu analizu tog tipa, zato ću se zadržati na temeljnoj razdjelnici svih hrvatskih politika, a to je pitanje državotvornosti. Naime, hrvatske politike od devetnaestog stoljeća do danas su državotvorne ili okrenute nekim nadnacionalnim integracijama. Sve druge razlike uzmiču i nestaju pred tom. Tuđmanov je HDZ u tom dugom slijedu hrvatske političke povijesti svojevrsni vrhunac državotvorne misli i prakse.

Stoga diferentia specifica HDZ-a nije gospodarski, kulturni ili neki drugi program, nego upravo uvjerenje birača da je ta stranka jamac hrvatske države i njezinih političkih interesa u međunarodnoj zajednici. Pa i kada HDZ malo zaluta, birači ostaju postojani u uvjerenju da u konačnici nema drugog jamca. Neke male suverenističke stranke su premalene te je glasovanje za njih ''rasipanje glasova'', dok su ostale stranke jugonostalgičarske ili globalističke, rezonira prosječni HDZ-ov birač. Hoće li taj rezon HDZ-u donositi izborne pobijede i ubuduće, vidjet ćemo, no dosada je to gotovo savršeno funkcioniralo. Zakulisni centri moći zavladali su Hrvatskom kada su zavladali HDZ-om.

Karamarko je dobio mandat na obećanju da će HDZ promijeniti i vratiti ga izvorima. Međutim, Karamarko nije uspio pokazati što uistinu namjerava, prvo je posredstvom Mosta i Oreškovića blokiran, a zatim i prisiljen dati ostavku. S Plenkovićem na čelu HDZ je dobio izbore, a da nije doživio unutarstranačku političku profilaciju. Sada to dolazi na naplatu. U vidu kandidature Brune Esih, nemuštog stava oko Mostova prijedloga zakona o arhivima ili na neki treći način. Proklamirana Plenković-Stierova inkluzivnost na velikoj je kušnji. Inkluzivnost iliti uključivost može biti dopadljiva floskula, no kao političko načelo je kontraproduktivna, može značiti svašta i ništa. Po potrebi. No, kako stvari uistinu stoje s Plenkovićevim HDZ-om?

Vodstvo je aktualnog HDZ-a, unatoč određenim ustupcima tzv. unutarstranačkoj desnici, jamac globalističke, eunijske, liberalne i politički korektne politike. To dokazuje bespogovorna odanost EU i njezinim ciljevima, jedva prikriven antitrumpovski i neprikriveni antiputinovski stav na vanjskopolitičkom planu te pristajanje na Pupovčeve ucjene, ostavljanje kulturne politike u rukama ljevice i kadrovska rješenja na unutrapolitičkom planu. Vjeruje li, na primjer, itko da bi se hrvatska vlast usprotivila nekoj direktivi iz Bruxellesa kao što to čine madžarska ili poljska vlast kada Europa previše zadire u njihovu suverenost? Naravno da ne vjeruje! Današnji HDZ definitivno nadnacionalne integracije stavlja ispred suvereniteta.

Upravo u toj činjenici leži nemogućnost aktualnog HDZ-a da se vrati korijenima. Bit Tuđmanove politike bila je borba za stvaranje hrvatske države, bit svih politika nakon 2000-te jest utapanje krvavo izborene samostalnosti u EU. Ali treba biti pošten i reći da tu odanost nadnacionalnim ciljevima hrvatski političar općeniti, pa tako i HDZ-ovi, ne kriju te birači također ne mogu biti ekskulpirani od doprinosa razdržavljivanju Hrvatske kao posljedici te odanosti. Ironično je da se srljanje u Europu dugo pravdalo kao bježanje s Balkana, a u novoj Europi s više brzina,odnosno razina, moglo bi se dogoditi da opet zaglavimo u jednoj od nižih razina, zajedno s onim istim Balkancima od kojih smo, navodno, bježali. Damir Pešorda, hrsvijet.net

porn porn

log0 AA 3