log0 AA 3

log0 AA 3

Obucimo uspjeh

woman 314

Jesmo li izvana onakvi kakvi smo iznutra? Nismo, ili barem ne u potpunosti. No živimo u skupini, što znači da komuniciramo, a sredstvo komunikacije je i vanjski izgled. Kako ćemo drukčije priopćiti sugovorniku što mislimo i što osjećamo ako ne vanjskim znacima. Osim govora, neverbalni je izraz najveći dio komunikacijskog zbivanja

Piše: prof. dr. sc. Vladimir Gruden

U ljudskoj je prirodi ispravljati i uljepšavati sebe i svoju neposrednu okolinu prema vlastitim pretpostavkama kako bi ono što je prirodno moglo, a i trebalo biti bolje, savršenije, savršeno. Nerijetko se prirodno proglašava nepoželjnim, primitivnim ili čak prostim.

Nema dvojbe, između forme i sadržaja postoji razlika. Kako se objekti (uključujući i osobe) zapažaju po obliku, vanjština postaje sve važnija u susretima, u komunikaciji. Stoga se mnogo investira u lijepo perje, ugodan glas i “vitki stas”. Pa i čovjek se uključuje u tu utrku: Izgledati što privlačnije! Sve je manje energije, vremena i motivacije za stvarnom kvalitetom. Važnije je izgledati kvalitetno. Kozmetika postaje važnija od znanja, diploma vrednija od naučenoga, a ljepota tijela ima primat pred ljepotom duha.

Znači li to da treba odbaciti izgled kao nešto lažno i tražiti vrijednost sadržaja? Nikako. Ne treba zaboraviti da forma drži sadržaj. U čaši je najvrednija njezina praznina. Kako bi se piće moglo upotrijebiti bez posude! Kako bi ljudski duh došao do izražaja bez tijela! Nije sve tako jednostavno. Ponekad se pretjeruje u formi. Pretjeruje se do zbunjujuće razine koja više ne razlikuje kvalitetu sadržaja što je već u domeni sugestije. Jedno poduzeće na Zapadu proizvodi čaše u kojima je, po njihovoj reklami, vino, koje se iz njih pije, kvalitetnijeg okusa i arome. I svi koji iz njih pili “priznaju” da je tako, čak i degustatori. Nema dvojbe, riječ je o sugestiji; razlike u kvaliteti nema kad se ne zna iz koje se čaše pije.

Vanjski izgled je, dakle, u službi sugestije u onolikoj mjeri u kojoj smo indoktrinirani običajima, navikama, autoritetom i slično. Ovdje treba biti itekako kritičan prema izgledu jer njegovo sugestivno djelovanje teži potpuno izmijeniti pravo stanje, što se u životu najčešće i događa. Cjelokupni marketing se oslanja na sugestiju i nudi potrošaču ono što on želi, a ne ono što treba; nudi mu dakle iluziju. Najčudnije je što se ta iluzija najradije i kupuje. Istina i prava vrijednost se izbjegavaju. Vjeruje se iluzionistima. “On povjerova, jer svakog veseli, vjerovat lako što vjerovat želi” (Ariosto: Bijesni Orlando). I kako, onda, propovijedati istinu kad je ljudima milija laž. Isusa su razapeli samo zato što je govorio o pravome Bogu. Ljudi radije vjeruju iluzionistima vjere kojima je vanjski sjaj i obred ispred istine. I sve nam to govori da se itekako moramo posvetiti izgledu jer nas drukčije drugi ne cijene. Najčudnije je što i mi sami više trebamo formu nego sadržaj. Pa neka nam bude.

Dobro. Obucimo lijepa odijela, našminkajmo se, ali pritom nemojmo samo oponašati modu. Prihvatimo onu odjeću u kojoj se dobro osjećamo. Nemojmo stavljati krunu na glavu i pritom se plašiti uspjeha. Ubrzo ćemo propasti i odvesti u propast sljedbenike. U skladu s ovim razmišljanjem je i stav vrhunskih modistica da ženi najbolje stoji ona haljina u kojoj se dobro osjeća. Nasreću moda nam nudi više varijanti. Kako je maloprije naglašeno da ne treba slijediti modu pošto-poto nego se u nju uklopiti vlastitim ukusom. Tada će naš izgled biti odraz naše prirode i našega raspoloženja, a ne nakalemljeni stil trenutka. Ne zaboravimo da je taj odraz vrlo varljiv i promjenljiv.

O čemu ovisi stupanj lažnosti na relaciji izgled-sadržaj? Na prvome mjestu o količini intelektualnog upletanja. Konstrukti vrednosnih sustava izgrađuju se od rane mladosti i sastavni su dio našega Ja. Rastemo poistovjećujući se s okolinom. Usvajamo ideale svojih roditelja, rodbine, prijatelja i zajednice u kojoj živimo. Sustavno nas educiraju o velikanima povijesti kao svijetlim primjerima kojima trebamo težiti. Od malena nas uče što je pristojno a što nije, učimo se kako se ponašati i odijevati u pojedinim životnim okolnostima. Sredstva javnog priopćavanja ismijavaju ili, češće, blate određeno originalno ponašanje pojedinca koji ne cvrkuće kao jato ili ne bleji kao stado.

Učimo se izbjegavati vlastitu originalnost i prihvaćamo zakone mase koji su stvoreni prema kroju vođa ili istaknutih pojedinaca. Mnoge usvojene osobine ugrađuju se u ustroj osobnosti i nesvjesno upravljaju pojedincima i skupinama. Stvoreno je lažno Ja i cijeli život slijedimo svoj neistiniti identitet. Osjećamo da nešto “škripi”, da to nismo mi, ali drugoga sebe ne poznajemo. Štoviše, okolina nas podupire u tom lažnom identitetu nagrađujući očekivano ponašanje jata ili stada, a kažnjavajući svako skretanje u original, u istinitost našega bitka. I, želimo li uspjeti, odjevajmo se i ponašajmo očekivano. Nastojimo ugoditi općoj “klimi” u društvu, a određene “finese i originalnosti” smiju biti samo mala odstupanja u granicama dopuštenoga. Smiješak, naklon, laskava riječ, primjeren izgled i po najnovijoj modi sašivena haljina ili odijelo osiguravaju nam uspjeh. Na isti se način oblikuju i stavovi.

Ljudi su svjesni te sveopće laži, svojega i sugovornikova šminkanja pa kada nam savjest više ne izdrži tu prijetvornost, onda se oslonimo na krilaticu: Odijelo ne čini čovjeka; ali ne smije se zaboraviti da te drugi po njemu procjenjuju. I tako je, kroz stoljeća istina postala najveći neprijatelj društvenom životu, a uvijek je poželjna prigodna odjeća i šminka. I tko želi uspjeti, treba poznavati sve varijante vještog podilaženja očekivanom ponašanju i izgledu. Da, varijante, jer uniforme su samo za određene institucije gdje one dobro funkcioniraju pomažući nadređenima da se svi prepoznaju i razlikuju generala od običnog vojnika, odnosno kardinala od svećenika. Varijante daju iluziju originalnosti i tako se umiruju oni ponosni borci za slobodu. I vjerujući da su postali slobodni, oni se i dalje kreću unutar dopuštenoga i tako ostvaruju karijeru i zadržavaju položaj.

Sve je igra. U životu, znači, treba znati igrati svoju ulogu, ulogu koju nam diktira moda uz male varijante, ali “u granicama pristojnosti”. Pa zašto ne bismo prihvatili igru. Izostaju neugodna sučeljavanja, izbjegli smo traume i stresne odgovore te ostvarujemo prilike za uspjeh. Da ali... zdrav-zivot.com.hr

porn porn

log0 AA 3