log0 AA 3

log0 AA 3

Kako se pripremiti za nadolazeće promjene i kako ih preživjeti?

war 4726

Piše: prof. Goran Jurišić  Tinolovka-news

Kako se pripremiti, dočekati i preživjeti nadolazeće promjene u svijetu i našoj okolini? Bitno je sačuvati ljubav. O tome kako je sačuvati, nešto kasnije. Prvo da vidimo koje su to nadolazeće promjene

Otkad sam počeo pisati i objavljivati, a bilo je to prije točno 20 godina, ovo je vjerojatno moj najvažniji, i meni ujedno najdraži tekst

To može biti 3. svjetski rat. Vidimo da Sirijska kriza i dalje traje, i da je Ukrajinska kriza postala velika kriza koja nije riješena, i vidimo da postrojbe Hrvatske vojske idu na potencijalni Istočni front na istok Europe, u sklopu NATO-saveza i odvraćanja od „ruske agresije“, bila danas nestvarna ili sutra stvarna, ili pak bila stvarnost da će NATO napasti Rusiju.

Nadolazeća promjena može biti i korjenita društvena promjena i nastanak kaosa kroz nemire, ustanke, sukobe i revolucije, i situacija kada čovjek čovjeku postaje vuk, što se već i sada osjeća u velikoj mjeri, neka mržnja u zraku i prijezir. To je situacija kada brat diže ruku na brata, susjed na susjeda, građanin na sugrađanina, sunarodnjak na sunarodnjaka. To je situacija političko-ideoloških sukoba, radničkih nemira, sloma socijale, visoke stope nezaposlenosti, borbe za hranu, situacija nestašice i gladi, izazvana možda i vanjskim faktorima, krizom u Europi i svijetu, migrantskom krizom, Ukrajinskom krizom, ratovima na Bliskom istoku, krizom u euro-zoni, stečajevima banaka, i gospodarskim slomom zemalja zbog neotplativog državnog duga, poput Grčke, itd. Nadolazeće promjene mogu biti i prirodne katastrofe, potresi, izbijanje vulkana, poplave i suše. (Izbijanje vulkana na Islandu je paraliziralo cjelokupni zračni promet na nebu iznad Europe, a drugi potencijalni vulkani su Etna i Vezuv na jugu Europe koji mogu potresti pola Europe ili većinu kontinenta.)

O 3. svjetskom ratu sam dosta pisao, u vrijeme dok drugi nisu o tome ni pomislili da je moguće da bi se dogodio baš u naše vrijeme. (Moje znanje o povijesnim uzrocima mi pomaže u zaključcima mojih analiza, a da bi se moglo izvuči ispravne zaključke, treba znati da povijesna istina nije službena povijest koju piše ratni pobjednik, iako ne dovijeka. Kad je istina nije slobodna, sloboda nije stvarna. Istina oslobađa!) Nakon toga se o tome počelo malo više pisati i spominjati, a papa Franjo je, u međuvremenu, već četiri, pet puta spomenuo da živimo u vrijeme kada „Treći svjetski rat nastaje postupno“, i da se nalazimo usred toga, (posljednji puta je takvu situaciju spomenuo za vrijeme posjeta Poljskoj i svjetskom sastanku katoličke mladeži u ljeto 2016., a prije toga na Kubi kada je spomenuo važnost pomirenja „u ovom ozračju trećega svjetskoga rata“), a mediji su 2015. počeli opširno spominjati opasnosti od izbijanja 3. svjetskog rata na tlu Europe. Sukobi i ratovi u Europi i na Bliskom istoku, Ukrajinska kriza i Sirijska kriza i rat su vidne potvrde takove tvrdnje. Ako nastane rat na europskom tlu između Zapada i Rusije, to je onda 3. svjetski rat, i njegov krvavi i genocidni finale.

Pored mogućeg novog svjetskog rata tu su i društvene promjene unutar Europske unije, rušenje morala i pretvaranje dobro u zlo i zlo u dobro. Neka društva su to već u prošlosti prolazila, kao u socijalizmu i diktaturi komunističke partije u Rusiji koja je uništena zajedno s kršćanstvom u njoj i stvoren totalitarni Sovjetski Savez koji je bio zlo koje je kroz agitacijsku propagandu postalo „dobro“, jer je kroz percepciju propagande vodio „antifašističku borbu“ protiv Hitlerove Njemačke, ali samo naoko radi uništenja Hitlerovog režima i onog što se naziva fašizmom iako je to bio nacional-socijalizam, (hitlerizam), a u stvarnosti radi uništenja njemačkog naroda. Na isti način su i Zapadni Saveznici vodili „antifašističku borbu“ koja je bila ništa drugo nego rat za uništenje njemačke države i njemačke političke nacije kako bi se uklonila prepreka da se posegne za svjetskom moći. (Franklin Delano Roosevelt je 19. kolovoza 1944. izjavio: „U sadašnjem vremenskom trenutku nisam voljan reći, da nemamo namjeru uništiti njemački narod.“ (Godinu dana prije nego je došao na vlast, u vrijeme kada Hitler niej bio na vlasti, i nije postojao 3. Reich nego Weimarska Republika, FDR izjavio je: „Zgazit ću Njemačku“. Lenjinovi komunisti i Staljin su to pokušavali ostvariti kroz izvoz revolucije, kroz Svjetsku revoluciju, a liberalni Zapad je „novi svjetski poredak“ i vladavinu međunarodnih bankara ostvarivao preko svjetskih ratova koje su međunarodni bankari ili globalisti prouzročili, kao što su i najveći krivci za opasnost od izbijanja trećeg po redu svjetskog rata. I jedno i drugo je globalizacija, „novi svjetski poredak“ (NWO) ili „globalizacija“ je jedno te isto. Europski političari često koriste izraz globalizacija da građane ne plaše s izrazom „novi svjetski poredak“, pa kažu da „je nužna globalizacija“, a mali čovjek onda pomisli kako je to Internet koji povezuje cijeli svijet ili nešto slično. U neku ruku i jest, ali u političko-ideološkom i geo-političkom smislu naravno da se pod globalizacijom razumijeva stvaranje „jedinstvenog svijeta“ i „svjetske vlade“, što nema veze s demokracijom, nezavisnošću, slobodom i ljudskim pravima.

(U pozadini novog svjetskog rata stoji i progon kršćana, i međusobno istrebljenje vjernika u suskobu s islamom, kao i rasni rat odnosno genocid nad bijelcima, i uništenje europskih naroda i monolitne kulture u Europi kroz tzv. multi-kulti politiku, i migraciju strane i druge rase, kao i kroz novi svjetski rat. Na svijetu, inače, ima samo oko 18 posto bijelaca od 7 milijardi ljudi na zemaljskome krugu, a bijela rasa ljudi živi kompaktno jedino još u Europi, i Rusiji, dakle, samo u istočnom dijelu sjeverne hemisfere.)

Kako, dakle, nadolazeće vrijeme i promjene dočekati i eventualno preživjeti, iako ne postoji univerzalni recept kako u Europi, Rusiji i Sjevernoj Americi preživjeti novi svjetski rat uz moderno klasično oružje, biološko-kemijsko oružje, atomsko oružje, i novo oružje, ujedno i strašni elektro-magnetni impuls.

Kako čovjek zrači, tako i privlači, bilo sretnu ili nesretnu sudbinu. Mogući, možda i izvjesni Treći svjetski rat, a od njega je još opasnija situacija raspada duše čovječanstva zbog općeg nemorala, i s njom povezani krvavi nemiri, sukobi, građanski ratovi i revolucije, uz prirodne katastrofe ne pružaju jamstvo ni najčišćoj čovjekovoj duši da će sve to preživjeti, jer o tome odlučuje viša sila. Sigurno da je u Hirošimu i Nagasakiju bilo ispravnih ljudi koji nisu zaslužili smrt, ali su svejedno umrli u napadu atomskom bombom. To se zove nesreća u sreći, sreća jer su s ovog svijeta otišli čiste duše, što znači s ljubavlju u njoj, odnosno povezani s Bogom koji omogućava život vječni. Ne treba, međutim, zaboraviti da je bilo Japanaca u Hirošimi i Nagasakiju koji su preživjeli eksploziju atomske bombe, atomski bljesak, vatrenu oluju, i radijaciju. Postojao je jedan Japanac koji je preživio oba atomska napada. Kao trgovački putnik zatekao se ujutro 6. kolovoza 1945. u Hirošimi. Nakon razaranja grada uslijed snažne eksplozije i jak bljesak što nikad u životu vidio nije, odlučio je, da je za njega najbolje da se vrati kući svojoj obitelji u Nagasaki. Preživio je i drugi atomski napad i živio dugo, dugo nakon rata, ali preživio je zato što mu je duša bila čista. Agresori na Hirošimu i Nagasaki koji su ratnim brodom prevozili dvije atomske bombe iz Amerike do otoka u Pacifiku s kojeg je onda poletio bombarder US američkog ratnog zrakoplovstvo prema Japanu, privukli su i sami agresiju, jer ih je na povratku dočekala japanska podmornica koja je potopila njihov ratni brod. Preživjeli eksplozije torpeda našli su se kao brodolomci usred Pacifičkog odnosa, (bez čamaca za spašavanje), i većinju njih su napali i požderali morski psi. Zato je važno pozitivno misliti odnosno pozitivno zračiti kako bi se izbjeglo nesretnu sudbinu.

Što čišća duša, što čovjek više ljubavi ima u svojoj duši, čime je povezan s izvorom ljubavi, s Bogom Tvorcem svijeta i svega živog i neživog, to će lakše prebroditi promjene koje su u svijetu u toku, i veće su mu šanse da sve to čak i preživi. Zato je rečeno – kako zračiš, tako privlačiš. Ako smo puni mržnje, ljubomore, prijezira i ljutnje, privući ćemo agresora, bilo ubojicu, bilo provalnika u kuću/stan, bilo nervoznu osobu na parkiralištu ispred trgovačkog centra spremna na fizički obračun zbog parkinga, bilo neku drugu neugodnost. S čišćom dušom, s manjom gorčinom u srcu, i s manje negativnih misli privlačimo i manje nesreća ili ih u cijelosti izbjegavamo kad imamo rezerve ljubavi u našoj duši koju smo dobili od naših predaka ali koja se u životu i topi, tako da se ne smijemo osloniti samo na naše pretke nego moramo sami učiniti da živimo ispravno kako bismo sačuvali ljubav u našoj duši za Boga u prvom redu, a onda za ljude i svijet oko nas i za nas same također, jer i sebe trebamo voljeti, a ne prezirati samookrivljavanjem, jer je svaki čovjek hram Božji, i dići ruku na sebe je čin protiv Boga, dakle, grijeh.

Kako, dakle, dočekati i preživjeti nadolazeće događaje u kojima se čovječanstvo nalazi u raspadu, a s njim i društvo u kojem živi zbog režima u kojem živi današnja civilizacija?

Prvo, naučiti opraštati, drugo, naučiti se mijenjati, i treće, naučiti voljeti. Što to sve skupa znači?

Krenimmo od praštanja koje nije isto što i kajanje. Treba moći oprostiti voljenoj osobi, roditelju, djetetu, baki i djedu, bratu i sestri, i bračnom drugu ili bivšem bračnom drugu ako su supružnici i partneri rastavljeni, jer to su naši najmiliji ili su bili najmiliji s kojima smo dijelili ili dijelimo istu dušu u obitelji u kojoj su emocije najsnažnije kad se volimo, ali i kad se svađamo i počnemo biti ljuti jedni na druge, prezirati se i međusobno se mrziti. Posljedice toga ostaju zapisane u obliku informacije u našoj duši, i s vremenom se spuštaju u vidu bolesti u naše tijelo, a uz to s agresijom u sebi privlačimo agresiju izvana. Međutim, tu je i rođak kojem treba također znati i htjeti oprostiti, tu je i susjed kojem valja oprostiti, tu je i nepoznata osoba kojoj valja oprostiti, nađe se često i prijatelj kojem treba oprostiti, kolega s posla, ljubavnik ili ljubavnica, šef, ili ukratko rečeno, svi ljudi koji su nas u životu uvrijedili i povrijedili, izdali, tukli, psihički i/ili fizički mučili i zlostavljali. Silovateljima i ubojicama je, naravno, najteže oprostiti, ali ni oni se ne mogu zaobići u procesu praštanja i čišćenja duše, jer tko smo mi da ne oprostimo ako je Isus Krist oprostio, rekavši na križu: „Oprosti im Bože, jer ne znaju što čine“. Praštanje ne mora nužno da znači oprostiti fizičkoj osobi uživo u razgovoru s njom, nego može biti u molitvi i meditaciji, a praštamo i pokojnim osobama kojima ionako ne možemo, sve da i hoćemo, reći u lice: Opraštam ti! Ne mora se, dakle, žrtva nužno susresti s počniteljem ili osobom koja nas je uvrijedila ili povrijedila, a već je i uvreda ujedno i povreda (duše), kažemo često kad nas netko uvrijedi ili izda, kao da nam je nož zabio u srce, to znači biti povrijeđen, ali to ne znači povrijediti nečiji ego. I na kraju, moramo i sebi oprostiti. Oprostiti sebi, ili drugoj osobi zbog doživljene nepravde i pogreške je vrlo teško, ali moguće, i jako poželjno radi vlastitog mira u srcu, radi vlastite duše, i sretne sudbine.

Praštati znači prihvaćati volju Božju. Čovjek koji se bori s Bogom, i koji ovozemaljske stvari i pojave stavlja ispred Boga – nije životno sposoban. Čovjek koji se veže za novac, spolni odnos, luksuz, obitelj, dijete/djecu i muža/ženu, ili za karijeru ili bilo što drugo u životu, ako to postavi sebi kao cilj u životu, a ne da bude samo sredstvo, onda to stavlja ispred Boga i postavlja se iznad Boga, što je jedan pobunjeni najsjajniji anđeo napravo i znamo kakvo zlo se dogodilo. Stanica se ne može boriti s organizmom. Zato treba jasno shvatiti, da sve dolazi od Boga. Bog je ljubav. Ako je nešto loše u našim životima, to je u biti rezultat naše nesavršenosti. Uzrok bolesti je nedostatak ljubavi u duši. Bolesti i nesreće ograničavaju naše životinjske instinkte i podstiču nas prema Bogu. Bolestan čovjek postaje bolji, on je bliži duhovnosti. Kada mu se događa nesreća, čovjek postaje stvarni vjernik. Na brodu ima, kako je to ruski znanstvenik Sergej Nikolajevič Lazarev lijepo slikovito opisao na osnovi njegovih zapažanja, 40 posto vjernika, 40 posto nevjernika ili ateista, i 20 posto neopredijeljenih (agnostici, i farizeji). Kad brod zahvati olujno nevrijeme i počne se opasno ljuljati, svi su na brodu vjernici. Kad prestane oluja, opet imamo 40 posto vjernika, 20 posto neopredijeljenih, i 40 posto nevjernika. Kada se čovjeku počne događati nesreća, on postaje vjernik, približava se Bogu, čovjek pred smrt blizak je Bogu. Nesreća je nesretna sudbina, bolest ruši čovjekovu sudbinu, ali predstavlja i priliku da se mijenja. Trebamo shvatiti, da su bolesti, problemi i druge nesreće rezultat naše nesavršenosti, i u konačnici nedostatka ljubavi u duši. Prvo trebamo, dakle, naučiti oprostiti, i prihvatiti Božju volju.

Drugo, trebamo se moći mijenjati. Ako se ne mijenjamo, ne mijenjamo ni našu sudbinu. Nju može u tom slučaju promijeniti netko drugi. Narodna poslovica kaže: Svatko je kovač vlastite sreće. U proširenom smislu, svatko je kovač vlastite sreće, ili nesreće.

Na putu mijenjanja postoji jedna prepreka, a to je religiozna predstava. Prije 2000 godina Isus Krist je govorio svećeničkim farizejima: “Vi ste sami izgubili put ka Bogu, ne idete Bogu i druge ne puštate.” Kad se pak pojavila zamisao, da se za novac mogu u Crkvi otkupiti grijesi, da se može darovati novac i grijesi će se ukloniti, počela je umirati ideja mijenjanja čovjeka. Zašto da se mijenjam kad mogu dati novac i grijesi se opraštaju, i njihove posljedice uklanjaju? Trgovci religije su zatim otišli još jedan korak dalje i rekli su: „Kada čovjek prihvaća Krista, kad se krsti, kada se pričešćuje, grijesi se uklanjaju“. Naravno, to je teška zabluda. Naše grijehe može ukloniti samo utjelovljeni Bog Isus Krist. No, mi možemo predradnje za to izvršiti da se pripremimo i dođemo u priliku da nam Bog oprosti, i našoj duši daruje život vječni. Čovjek koji se ne želi mijenjati, koji ne ide prema ljubavi, nikada neće nadići vlastiti grijeh, jer grijeh je gubitak jedinstva s Bogom, prekid kontakta s ljubavi. Ako se ne mijenjamo, ne mijenja se ni naša nesretna sudbina koja postaje sve više nesretna. Kada nema ljubavi u duši – tada čovjek živi prema instinktima i tada zavidi, krade, ubija, vrši preljub, živi isključivo za uživanje, i nema ravnoteže između ovozemaljskog i materijalnog s jedne strane, i duhovnog s druge strane.

Zato, ako želimo preživjeti, ne treba se uzdati u naš novac i u mogućnost uklanjanja grijeha preko drugog. Krist je pomagao ljudima da uklone posljedice grijeha objašnjavajući kako treba živjeti, kako treba voljeti. Naivnim religioznim predstavama iskrivili su samu misiju Isusa Krista. On je to vidio i govorio im: “Vi pokušavate uliti novo vino u stare mješine.“ Današnji religiozni prikaz je: “Krist je došao, stradao je za nas i svi grijesi su sa nas uklonjeni.” Kristova misija je u tome, da nam pomogne, da nas nauči nadići se iznad grijeha. Grijeh – to je služenje svom instinktu, svom egu. Krist je učio da se služi ljubavi, glavnom instinktu – jedinstvu s Bogom. Ljudi koji su se obraćali Bogu i bili spremni na promjene – kod njih su nestajale bolesti i uklanjali se grijesi. Spremnost da se promijenimo – to je nadilaženje grijeha, to je promjena sudbine. To je drugi neophodan uvjet da se preživi u narednim godinama.

Treći uvjet jest, naučiti voljeti. Ako želimo voljeti, i neprekidno voljeti, onda moramo biti u neprekidnom kontaktu s izvorom ljubavi, a to je Bog. „Bog je ljubav“. „U tebe Gospodine vjerujem, u tebe se Gospodine uzdajem“. Boga volimo najviše na svijetu, a onda ljude i svijet oko nas, i na kraju i nas same. Emitirajmo ljubav prema ljudima iz našeg srca, odnosno iz naše duše, u mislima, a ne samo fizičkim kontaktom, posebno prema onima koji su mrzovoljni, neprijateljski prema nama ili drugima, koji mrze i preziru ili su ljuti, ili ljubomorni, i molimo se Bogu da svima nama, tako i našim neprijateljima, udijeli milosrđe, dakle, nezasluženu ljubav da svi skupa dobijemo, to jest molimo se za spas naših duša. Što vrijedi ako dignemo vlastito dijete kad padne, ako ne pomognemo susjedovom djetetu u istoj situaciji? To znači voljeti, bez obzira na sve. Ljubi svog neprijatelja kao što ljubiš samoga sebe – poručio je Isus Krist Nazarećanin. To ne znači neprijatelju se poklonit, ili pružit drugi obraz da nas udari, naprotiv, od fizičkihi verbalnih napada (npr. kleveta) se moramo braniti, nego to znači, molit Boga da i našim neprijateljima udijeli milosrđe. U tom slučaju smo mi odradili svoj dio posla, a na neprijatelju i počinitelju jest, da se pokaje i zatraži oprost koji u tom slučaju ako zatraži onda i dajemo, jer bi bilo kontraproduktivno za nas da ne oprostimo. Obraz da dobije i drugu pljusku (upozorenje, bilo u vidu stvarne pljuske ili verbalno), okreće „brat“ ili „sestra“ u Kristu (dakle, kršćanska braća, kao i krvni brat i sestra), kad sagriješi protiv nas kako bi shvatio da je pogriješio. Za naše „bližnje“ se pak molimo, a to su svi oni ljudi koji nisu kršćani, a s nama ili među nama žive, npr. ateisti i agnostici, da i njima Bog bude milosrdan.

Zaključno: Praštati, mijenjati se i voljeti, sigurnije nas vodi kroz životne i osobne turbulencije, društvene promjene, prirodne katastrofe, i mogući novi svjetski rat.

porn porn

log0 AA 3