log0 AA 3

log0 AA 3

Izbori 2016. u zrcalu ideoloških sukoba, velikih laži i prijevara

vote 15808

Prof. Goran Jurišić  Tinolovka-news

Opet izbori u Hrvatskoj nakon godinu dana zahvaljujući Socijaldemokratskoj partiji koja ih je provocirala, i to gađajući HDZ tamo gdje je najtanji – sukob interesa njenog bivšeg predsjednika koji je već nakon mjesec dana po njegovom izboru na stranačkom saboru zamijenjen s drugim igračem, vjerojatno po snažnom pritisku iz inozemstva. Iako je Karamarko nevjerodostojan antikomunist, a HDZ ionako nije desna stranka nego liberalna i ljevičarska, samo što glumi desnicu kao što SDP glumi ljevicu iako su vodstva oba naoko suprotstavljena tabora ideološki ekstremistička, i puna su bivših komunista (titoista), u EU određene krugove smeta demokratski antikomunizam i prozivanje lažnog antifašizma u Republici Hrvatskoj, koji je u stvarnosti neokomunizam ili partizanski titoizam

Može se reći da je izvršen brzinski stranački udar u svjetlu spominjanja mogućeg provođenja lustracije, što je titoiste dovelo u paniku, iako je to bio samo predizborni trik Hrvatske demokratske zajednice na izborima 2015. da još jednom žedne preko vode prevede hrvatske domoljubne birače, tako da je na čelo stranke ekspresno došao 'europski političar' kojeg SDP hvali, i poručuje javnosti da bi mu bilo mjesto u liberalnom lijevom krilu partije, što i nije daleko od istine. Karamarko si je, naravno, sam kriv za njegov pad jer nije odolio da se preko njegove supruge neizravno petlja u primanje provizija uoči izbora 2015., koje mogu biti zakonite ali nisu politički moralne s obzirom na dužnost koju je obavljao, i tako je to u tom smislu ocijenilo i saborsko povjerenstvo za sukob interesa. SDP se, naravno, nema što pohvaliti jer je i sam pun političke korupcije, tako da se sova ruga vlastitoj sjeni.

HDZ je mislio da će osuđujuća presuda njemačkog suda u Münchenu protiv nekadašnjih udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača ispasti u njegovu korist, slučajno baš uoči predizborne kampanje, ali nisu ljudi u pravilu blesavi kako to dični 'antifašisti' misle. Smokvin list s njihove panike skinut je izjavama, da se djelovanje navedenog udbaškog dvojca u komunističkoj Jugoslaviji navodno mora striktno odvojiti od njihovog djelovanja u Republici Hrvatskoj nakon demokratskih (kozmetičkih) promjena 1990. godine. Ma nemojte, otkud vam takova ideja? U presudi kaznenog suda u Münchenu je izričito navedeno da politički motivirano ubojstvo disidenta komunizma i hrvatskog emigranta i žrtve Stjepana Đurekovića predstavlja „jugoslavenski državni terorizam“, tako da je time skinuta pozlata s diktatora Tita. Sad su i titoisti prinuđeni javno se odricati Tita. Međutim, što kada na svjetlo dana ispliva činjenica, da su se politička ubojstva događala ne samo u Titovo ime, nego i u Tuđmanovo? Hoće li se odricati i Franje Tuđmana? Što će Crkva (Kaptol) napraviti u tom slučaju, što novinari, mediji, vladajući političari i drugi „stručnjaci“?

Možda je sudska rehabilitacija zagrebačkoga nadbiskupa iz doba NDH, Alojzija Stepinca, tempirana u vrijeme uoči predizborne kampanje, tako da je HDZ mislio dvostruko profitirati, praveći se da nema ništa s totalitarnim komunizmom, ali kao što je rečeno, birači možda jesu u pravilu ovce, i brzo zaboravljaju, te često biraju manje zlo umjesto većeg tako da im je svejedno zlo, jer i manje zlo jest zlo, ali ipak nisu maloumni da uvijek iznova padaju na štoseve Hrvatske demokratske zajednice koja se pravi da je antikomunistička što nema veze sa zdravom pameću. Sjetimo se samo kako je Europska pučka stranka (EPP) bila osudila zločine totalitarnog komunizma, a premijer Sanader nakon povratka u Zagreb s njenog kongresa u Bruxellesu prešutio njenu rezoluciju, dok su režimski mediji sudjelovali u toj mafijaškoj omerti. Na koncu, tko je na čelna mjesta obavještajnog aparata i tajnih službi Republike Hrvatske postavio nakon sloma bivše Jugoslavije njene istaknute udbaške kadrove Manolića, Mustača i J. Perkovića i druge nego prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, Franjo Tuđman kojemu je šuster Mika Špiljak, partizanski prvoborac i predsjednik Predsjedništva CK SKJ i SFRJ, omogućio 1987. Jugoslavenski 'pasoš', da može posjetiti hrvatsku emigraciju i dijasporu u Americi, nju prevariti i pokupiti novce za HDZ i preuzimanje vlasti u socijalističkoj republici Hrvatskoj 1990. godine. Zanimljivo, emigracija je poklonila povjerenje Titovom generalu Franji Tuđmanu iako je na predavanju u Kanadi izričito rekao i naglasio, da samostalna hrvatska država nije moguća, te da je budućnost Hrvata u zajedničkoj jugoslavenskoj i europskoj državi, ali to i ne čudi, s obzirom da je bivša Udba premrežila hrvatsku emigraciju njenim doušnicima i tajnim agentima, pa i među fratrima, a ne samo u udrugama, klubovima i kulturno-umjetničkim društvima. Zanimljivo jest, da u to vrijeme nitko drugi nije bio dobio natrag zbog političke osude u vrijeme socijalizma i diktature komunističke partije oduzete putne isprave, osim disidenta komunizma Franjo Tuđman, dok, npr. također politički nepodobni Dobroslav Paraga, osuđen na Goli otok, nije od jugoslavenske Udbe dobio 'pasoš', čak ni na intervenciju njemačkog predsjednika Richarda von Weizsäcker koji ga je bio pozvao u posjet u kojemu je onda Paraga bio 1989. godine kada ga je US američki savezni parlament počastio u rezoluciji od 2. kolovoza „borcem za ljudska prava“, a što je logično da mu se za razliku od F. Tuđmana uskraćivala putna isprava, jer Paraga nije bio disident komunizma nego antikomunist i državni neprijatelj broj 1 u SFRJ, ali i poslije u Republici Hrvatskoj koja je umjesto demokracije i pravne države dobila staljinizam upakiran u 'antifašizam' i kapitalizam u 'liberalnoj demokraciji', iako je Hrvatska njenim Ustavom određena kao višestranačka demokracije, a ne 'liberalna demokracija' s krnjim višestranačjem nakon što je Tuđmanov režim oteo Paragi njegovu stranku HSP i dao je u ruke osumnjičenom doušniku Kontraobavještajne službe JNA, i Tuđmanovom Trojanskom konju koji je HSP pretvorio za Tuđmanov i račun Hrvatske demokratske zajednice u neofašističko strašilo, a HDZ se elegantno s pozicije ekstremne ljevice, s obzirom na vodeći kadar te stranke iz 1990. godine, povukao u hladovinu političkog desnog centra, i u krilo narodnjačke stranke koja je u stvarnosti bila HSP pod Paraginim vodstvom. To je povijesna istina, kao što je teška istina da je Paragin HSP na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 1992. naveliko pokraden, jer je, inače, pobijedio na tim izborima, i trebao je u Hrvatskoj preuzeti vlast, izvršiti lustraciju bivših komunista i udbaša, i osloboditi Hrvatsku od velikosrpske okupacije i teškog naslijeđa zločinačkoga titoizma. HOS koji se borio pod geslom „Za dom spremni“ pokazao je 1991. u Vukovaru i na drugim kriznim područjima i teškim ratištima od Srđa i Dubrovnika preko Gospića, Vinkovaca, Slavonskog Broda, zadarskog zaleđa i Škabrnje, Mostara u Hercegovini i u Bosanskoj Posavini i drugdje, da je to moguće već 1992., ali je Tuđmanov režim izvršio masivno krivotvorenje izbora, a i 2016. godine Hrvati idu na izbore kao guske u maglu, s obzirom da još uvijek nema višestranačke kontrole izbora, te na biračkim spiskovima još uvijek ima stotine tisuća mrtvih birača. Objavljeno je, što su ptice na granama pjevale preko 20 godina, da su neki članovi Državnog izbornog povjerenstva i Ustavnog suda korumpirani, a s obzirom da DIP 'blagosljiva' izbore, kao i Ustavni sud, onda je to porazna činjenica za hrvatsku, u samoj kolijevci ugušenu, mladu demokraciju koja neće zaživjeti, ne zato što bi autor ovih redaka bio po prirodi pesimist, nego zbog realnog činjeničnog stanja vladavine bviših komunista i simpatizera partizanskog rata i komunističkog pokreta iz Drugog svejtskog rata.

Interregnum o N.D.H. i Finskoj

Iako ne postoji taj finski državnik koji osuđuje Finsku iz Drugog svjetskog rata kao članicu Osovine, niti se finski narod zbog toga naziva 'fašističkim', u Hrvatskoj se vladajući političari natječu tko će više i žešće osuditi N.D.H. i ustaše, tako da je svećenik Luka Prcela odlično s oltara uzvratio predsjednici Republike, jer joj je rekao istinu u lice, jedino nije trebao reći da ju osuđuje, tako da mu je ona lukavo replicirala da ga ona ne osuđuje, pa je ispala 'fina'. Činjenica jest, da predsjednica Grabar - Kitarović niti jednom riječju nije osudila partizanski rat protiv N.D.H. niti Titov staljinistički komunistički pokret koji ga je raspalio i predvodio za interese totalitarnog Sovjetskog Saveza i diktatora Staljina, jer Titovi partizani su bili vjerni Staljinovi sljedbenici koji su se u N.D.H. borili za revoluciju, i rušenje hrvatske države, te za obnavljanje Jugoslavije, i pri tome su od 22. lipnja 1941. do 8. svibnja 1945., dakle, do dana lažnog 'oslobođenja', počinili cijeli niz i seriju ratnih zločina, a nakon pada N.D.H. je organiziran i izvršen i komunistički genocid u bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda. Zašto se Finskoj ne predbacuje fašizam i zločini, a Nezavisnoj Državi Hrvatskoj se to predbacuje, iako je N.D.H. isto kao i Finska bila jedna antikomunistička država u Europi? Uz to je ustaška hrvatska vlada N.D.H. potpisala međunarodnu Haašku konvenciju o poštivanju postupanja s ratnim zarobljenicima koju jugoslavenska Titova komunistička vlada nije bila potpisala u Drugom svjetskom ratu, kao ni SSSR, što je otežavajuća okolnost i za Tita i za Staljina dok je Hitlerova Njemačka bila članica međunarodne konvencije koje se Sjedinjene Američke Države i SSSR odnosno antifašistički Saveznici nisu držali jer su nakon rata u zarobljeničkim koncentracijskim logorima pobili oko pet milijuna njemačkih ratnih zarobljenika. Uz to Churchillu i Rooseveltu nije bio cilj uništiti Hitlerov režim nego njemačku državu i njemački narod, jer je Hitlerova Njemačka napustila Zapadnu trgovačku interesnu sferu u svijetu, i uspostavila vlastiti platni sustav i promet kao i trgovinu i razmjenu dobara, čime se izvukla ispod kamatarske vlasti međunaronih bankara s Wall Streeta.

Reci istinu i posrami đavla!

Plemeniti gospodin Gerard Menuhin, sin roditelja koji su preživjeli njemačke nacional-socijalističke logore, tvrdi u njegovoj 2015. godine objavljenoj knjizi 'Tell the truth and shame the devil', (Reci istinu i posrami đavla), da „je holokaust najveća laž u povijesti čovječanstva,“ i da „je Hitler namjeravao svijet osloboditi od židovske plutokracije'. Njega ne mogu optužit da je antisemit s obzirom da je Židov koji živi u Švicarskoj, i ugledni je građanin i umjetnik čiji je otac bio poznati svjetski violončelist. Njegova knjiga je u hrvatskoj javnosti u cijelosti prešućena, a možemo si misliti i zašto, jer se 'Jasenovac' i danas koristi kao toljaga s kojom se Hrvate tuče po glavi, a to bez dlake na jeziku čini i bivša gošća Trilateralne komisije Davida Rockefellera. Zanimljivo, iako srbijanski političari i državnici redovito predbacuju hrvatskoj javnosti ustaški logor u Jasenovcu, hrvatski državnici sustavno prešućuju srbijanske logore iz Drugog svjetskog rata, kao i partizanske konc-logore u kojima je od listopada 1944. do svibnja 1945. bilo zatočeno preko 70.000 Hrvata, po dokumentaciji bivše komunističke partije, i to samo na području N.D.H. koje danas obuhvaća teritorij Republike Hrvatske, bez bosansko-hercegovačkoga područja koje je bilo sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske. Uz to se po tisućiti puta spominje poglavnikovu 'prodaju' Dalmacije, iako nije ništa prodao niti Dalmaciju prepustio talijanskim fašistima nego dio Dalmacije, i to pod pritiskom talijanske II armije koja je brojala 200.000 okupacijskih vojnika, dok domaći vladajući političari i režimski mediji prešućuju činjenicu da je KPH nakon Drugog svjetskog rata darovala 'bratskoj' Srbiji istočni Srijem i hrvatski grad Zemun, a to je bilo ništa drugo nego veleizdaja hrvatskih nacionalnih interesa. Poglavnik ustaškog pokreta je nakon kapitulacije Kraljevine Italije reintegrirao okupirana područja Dalmacije matici zemlji, u Nezavisnu Državu Hrvatsku, dok istočni Srijem i Zemun nisu nikada vraćeni natrag Hrvatskoj, no, kako je Krim vraćen matici zemlji Rusiji, tako će biti i s istočnim Srijemom i Zemunom. Zato je svećenik Luka Prcela u pravu kada je predsjednici predbacio njeno „pljuvanje“ po N.D.H. iako nije N.D.H. bacila atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki.

Ovom prilikom se mora reći, da je partizanski režim bio taj koji je bacio ljagu na hrvatski narod jer je izvršio najveći zločin u hrvatskoj povijesti .- genocid nad Hrvatima kada je od svibnja do Božića 1945. ubijen svaki šesti Hrvat, a u Republici Hrvatskoj niti jedan jedini partizan i komunist, i oznaš, nikada nije pravno odgovarao za taj veliki zločin nad hrvatskim narodom.

3. svjetski rat u postupnom nastajanju

Kao što vidimo, predsjednica Republike Hrvatske i vrhovnica Hrvatske vojske šalje oklopne postrojbe HV na mogući istočni front i granicu NATO-pakta prema Rusiji, u baltičke republike i Poljsku, kao i Ukrajinu, i to povodom Ukrajinske krize koja nije nastala zbog Krimske krize nego zbog državnog udara u Kijevu koji je organizirala Obamina US američka vlada u Washingtonu, uz blagoslov Europske komisije EU, koji je postao najveća prijetnja svjetskome miru!

Zašto izbori ako se na vlast može doći u državnom udaru kao u Kijevu, koji je Europska unija 'blagoslovila'? Isto pitanje se može postaviti i u Hrvatskoj - zašto izbori – a da ono uopće ne bude čudno.

Nakon sučeljavanja gospode Plenkovića (HDZ) i Milanovića (SDP) na javnoj televiziji HRT, neki birači su bez ironije izjavili da ne znaju tko je od navedene dvojice bolji. Svaki komentar je suvišan. Obojica su za gender-ideologiju u hrvatskom školsko-obrazovnom sustavu i predloženom Jokićevom Kurikulu, obojica su za abortus, obojica su za prelazak migranata preko Hrvatske dalje za Njemačku, odnosno za kršenje zakona o zaštiti državne granice, (kao što vidimo, u Hrvatsku se u međuvremenu tajno dovode migranti iz Afrike, i sirijski Arapi, i to na trajno doseljenje), i zato je odlično što je slovenska vlada objavila da i dalje ostaje žica na hrvatsko-slovenskoj granici, jer zašto bi Slovenija trpila pokvarenu vladu u Zagrebu koja joj je prebacivala migrante koje je njoj pak uvaljivala pokvarena srbijanska vlada iz Beograda. Zatim, obojica su za nastavak nazivanja Titovog komunizma 'partizanskim antifašizmom', obojica su, dakle, za krivotvorenje moderne hrvatske povijesti iz Drugog svjetskog rata, odnosno obojici nije stalo do povijesne istine, te su obojica za EU i daljnje uništenje hrvatskog suvereniteta u Europskoj uniji. Hvala Bogu pa je Brexit na referendumu u Velikoj Britaniji uspio, što je početak kraja sotonističke Europske unije i tamnice naroda! Usporedba obojice s Lolekom i Bolekom ima smisla. Obojica su za GMO iako osobno sigurno ne jedu genetski modificrane organizme, zdravlja radi, već samo zdravu papicu. Obojica glume socijaldemokrata i kršćanskog demokrata, (iako to njihove birače nije briga), te su obojica karijeristi i oportunisti, i dobre sluge lošim stranim gospodarima, jedino nisu simpatični kao likovi Lolek i Bolek iz češkog crtića. HDZ i SDP su duhovno jedna partija, jedna stranka – spremne potpuno uništiti Republiku Hrvatsku i hrvatski narod. Na koncu, izravno nas vode u 3. svjetski rat protiv Rusije. HDZ i SDP predstavljaju ljagu za Republiku Hrvatsku i obje su Republiku Hrvatsku osramotile, prvenstveno pred vlastitom poviješću i vlastitim narodom, ali i pred svijetom, i obje de facto zločinačke organizacije su Hrvatsku zadužile do grla, i uništile njeno gospodarstvo i budućnost njezine djece koju besramno i masovno tjeraju na privremeni rad u EU-inozemstvo. HDZ i SDP zajedno čine jedan idijotski režim, skupa s njihovim režimskim medijima i dežurnim papagajima-komentatorima političke zbilje, tzv. stručnjacima.

Što se izbornih lista tiče, tu i tamo ima časnih pojedinaca na njima, a inače su parlamentarni izbori 2016. izgubljena priča za spas i boljitak Hrvatske, ali ujedno i jedna stuba manje do preokreta i rušenja nepravednog sustava, jer hrvatsko društvo prolazi kroz katarzu koja će biti sve teža i teža, narod je gladan kruha, opljačkan, ponižen i zgažen, ali katarza je jedini način čišćenja od laži i zabluda, i vraćanja u normalu i hod prema obnovi duhovnosti i materijalnom prosperitetu u vlastitoj budućoj hrvatskoj državi, nezavisnoj, ujedinjenoj i samostalnoj, jer Hrvatska danas u članstvu EU više nije država niti je hrvatski narod suveren ili nezavisan.

Pošto šećer dolazi na kraju komentirati ću izbornu listu moje bivše stranke HSP 1861. u X izbornoj jedinici

Ponosni pod geslom 'Spasimo Hrvatsku', izbornu listu stranke HSP 1861. predsjednika Dobroslava Parage za X izbornu jedinicu koja obuhvaća dio splitsko-dalmatinske županije i grad Split i otoke, predvodi umirovljenik Damir Banić koji je bivši hosovac, i preko 20 godina je u vojno-invalidskoj mirovini. On je Paragu ostavio na cjedilu još prije 20 godina kada je dobio Tuđmanovu vojnu mirovinu i nije više ni pitao za njega, niti se stavio ikada u posljednjih 20 godina nakon rata na raspolaganje Hrvatskoj stranci prava 1861., sve donedavno kada je zajedno s još dvojicom bivših hosovaca, i skupinom bezobraznica i bezobraznika iz Splita, za vrijeme aplikacije na članstvo u stranci HSP 1861. vrijeđao visokog dužnosnika Hrvatske stranke prava 1861., to jest mene, odnosno time su na taj način vrijeđali stranku i njenog predsjednika, blateći stranku u kojoj su htjeli postati članovi, i koji su na kraju i postali članovi i dužnosnici, tako da sam se nakon ravno 22 godine zahvalio na članstvu u stranci HSP 1861. i otišao iz nje, jer me predsjednik stranke nije zaštitio od tih silnih i dugotrajnih i mučnih nasrtaja, a na kraju je neke od tih nečasnih i nasilnika i primio u stranku u koju se, iskreno rečeno, ne bih vratio ni da me netko na koljenima moli, jer ne trpim nepravdu i laži. Stoički sam podnosio sve udarce i klevete koje su stizale izvan stranke i na moj račun kao člana i dužnosnika stranke HSP 1861. i na račun Dobroslava Parage kojeg sam branio bezbroj puta, kao i hosovce i HOS, i to s pravom, jer je g. Paraga u prošlosti i hrvatskoj povijesti ispravno bio postupio, i bio je kao jedini u hrvatskoj politici doslovno u pravu, ali druga je stvar kada su me napadali vlastiti novi članovi stranke, od kojih su neki bili i u tzv. pravaškim strankama-klonovima Hrvatske demokratske zajednice, blateći me i klevečući me, a dvojica bivših hosovaca koji su sada primljeni u članstvo HSP-a 1861. su mi prijetili smrću i organizirali mobbing rotiv mene, (znao sam dnevno dobivati po 30 do 40 sms poruka vrijeđajućega i prijetećega karaktera), jer sam im kao pošten čovjek od znanja i struke, pa i kao hrvatski branitelj i domoljub smetao. U biti, kriv sam što sam Hrvat. Danas sam sretan da više nisam u tom društvu. Dobroslav Paraga je vlastitom odlukom izgubio najboljeg čovjeka, a dobio najgore. („Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.“ Biblijske Izreke) Teška je istina da su mnogi hosovci bili izdali Dobroslava Paragu, čime su dokazali da ne vole vlastitu djecu.

Nažalost, lista stranke HSP 1861. u X izbornoj jedinici nije zbog prvog čovjek na njoj vjerodostojna, jer se Damir Banić kao član i dužnosnik stranke HSP 1861. bio službeno kandidirao za ministra obrane u HDZ-ovoj koalicijskoj vladi, i u pismu premijeru Oreškoviću, koje je objavljeno, se pohvalio da mu je djed bio partizanski prvoborac, i k tome je krivotvorio povijest s tvrdnjom, da su hrvatski partizani u šumi Brezovici dizali ustanak s hrvatskim grbom na kapi, iako su na partizanskoj kapi nosili petokraku – sotonistički znak, rušeći hrvatsku državu, i boreći se za obnovu Jugoslavije i revoluciju. Očito neki ne shvaćaju što znači biti oporba, jer HSP 1861. je od početka bila najtvrđa i nepopustljiva, nepokolebiva oporba Tuđmanovom režimu koji je likvidirao dopredsjednika stranke Antu Paradžika, i generala Blaža Kraljevića, zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga HOS u Hercegovini i člana glavnog stožera Armije BiH za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali i poslije za vrijeme Račnove koalicije i premijera Sanadera je HSP 1861. bio jedina i istinska oporba bivšim vladajućim komunistima. Prije toga se uoči prošlih izbora D. Banić bez ikakvih problema pojavio na tiskovnoj konferenciji otete i režimske stranke HSP u Splitu dok je HSP 1861. u otvorenom sukobu s pučistima u toj stranci i njenim uzurpatorima. Uz to je danima razmišljao o ponudi Ruže Tomašić da bude na njezinoj izbornoj listi. Uglavnom, zbog navedenoga gospodina ta lista u splitskoj X izbornoj jedinici je nevjerodostojna, i predstavlja prevaru birača jer oni koji biraju stranku Dobroslava Parage očekuju neukaljanu oporbu koja se može suprotstaviti zločinačkim organizacijama, a ne one koji su izgubljeni u vremenu i prostoru. Da živim u Splitu, toj listi ne bih ni u snu dao povjerenje na izborima. Na koncu, vrijeme za spas Hrvatske je bilo 1992./1993. i sve tamo negdje do 2000. godine. Nakon toga je potop, kao što se vidi, koji se ne može zaustaviti.

Stoga su i ovi izbori 2016. farsa, ali ujedno i vremenski jedan korak bliže jednom novom razdoblju nakon katarze i čišćenja, nakon velikih patnji i gubitaka u hrvatskom narodu koji će tek biti, a onda će se Hrvati izboriti za slobodu, i postati slobodni da obnove svoju državu, i urede je onako kako Bog zapovjeda, da budu Bog i Hrvati, i Hrvatska da bude Hrvatom!

porn porn

log0 AA 3