log0 AA 3

log0 AA 3

Razgovor u povodu - akademski kipar Tihomir Marinković

Marinković Tihomir

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Tihomir Marinković (rođen je u Zagrebu, 1975.g, školovao se u Italiji), autor je fascinantnog opusa maski

Razgovor vodio: Miroslav Pelikan

Gospodine Marinković, vi ste završili akademiju u Veneciji. Kakvi su danas vaši utisci o tom razdoblju, o učenju i utjecajima?
Najuzbudljiviji period u mom životu, najjednostavnije rečeno. Intenzivnih šest godina. Sad kada gledam na to vrijeme ponovo doživim punoću tog mladenačkog i studentskog života u „najljepšem“ i „najposebnijem“ gradu na svijetu u kojem sam ostvario velika prijateljstva koja traju i danas.
Akademiju sam upisao nakon završene škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, također upečatljivih četiri godine. Upisao sam se kao jedini stranac koji je primljen na kiparstvo u klasi prof. Gian-Franca Tramontina nakon više godina što je ostalim studentima značilo da sam jako dobar. I bio sam dobar, još sam u Zagrebu često bio pohvaljen u modeliranju i crtanju, a u Veneciji još i više jer sam dolazio iz klasične naobrazbe za razliku od talijana koji su imali suvremeni, slobodni pristup pa tako nisu stigli izbrusiti zanat. Sve to mi je dalo da se u Veneciji osjećam konkretno i uspješno, bio sam odlično prihvaćen u društvu. Ubrzo sam sa starijim kolegama počeo zarađivati za studij izrađujući maske što mi je dalo potpunu slobodu a imao sam tek 19 godina. Dakle, od samog početka studija sam se dobro snašao i počeo upijati raznovrsne kulture koje su se mogle sresti u gradu. Studirajući i izrađujući maske za razne radionice bio sam stalno u pokretu i u kontaktu sa umjetnošću cijelog grada i sa raznim vanjskim utjecajima. Često sam znao reći kako sam najviše naučio od te multikulturalne atmosfere koja je stvarno bila specifična, sjajna, a na vodi, da tako kažem. Danas si malo zamjeram što se nisam više posvetio studiju i kiparstvu ali naprosto život u takvom gradu je bio previše primamljiv pa sam stoga sve više i više radio maske kako bih moga živjeti punim plućima. Bilo je super u svakom pogledu. Bio sam spretan i samostalan, razigrani mladić na „Accademia di belle arti“ i to u Veneciji.

Znači za vrijeme studija zainteresirali ste se za masku.
Da, kao što sam već spomenuo, mada sam maske za vrijeme studija izbjegavao raditi da me zarada ne zarobi, ali sam ih ipak radio sve više i više, kako su rasle i potrebe. Naime, tada sam mislio da ih poslije studija više neću raditi, već se realizirati kao umjetnik pa sam čak nakon diplome prodao sve svoje kalupe misleći da mi više neće trebati. Ubrzo sam shvatio, nakon što sam potrošio novac, da sam taj zanat najbolje izbrusio i tako sam napravio cijelu novu seriju modela sa kojima radim još i danas. Moram spomenuti da sam napravio na stotine raznih modela za razne radionice, valjda više od svih majstora u Veneciji tako da sam jako obilježio taj svijet jer se još i danas moji modeli nalaze po raznim radionicama i galerijama.
Iako sam izbjegavao raditi maske da si ne pokvarim studij one su me od početka privlačile tom svojom mistikom urbane maske i bilo mi je drago što ih radimali mi je bila naporna sve veća komercijalizacija maske, turisti jednostavno kupuju ono što jako sjaji pa su takve bile i narudžbe što mi je poprilično umanjilo gušt u radu. Ipak sam se na kraju izborio da radim maske koje zadovoljavaju sve kriterije, a da meni nisu naporne i dosadne u radu. Nije lako objediniti komercijalni, estetski, funkcionalni i kiparski kriterij, za to su mi bile potrebne godine iskustva.

Maske izrađujete preko dvadeset godina i to za različite prigode?
Skupilo se tu raznih i mnogih prigoda. Najupečatljivija mi je kada sam nakon studija došao u Zagreb i otvorio malu galeriju na Britancu. Gotovo istog dana se pojavila ekipa Jadran filma i angažirala me da izradim 360 maski za film Veljka Bulaića, „Libertas“. Prava šteta je da su scene karnevala morale biti jako skraćene na kraju iako su bile naj raskošnije i rekao bih najskuplje ali tako je to ponekad na filmu. Od svega se vide možda tri maske u jako kratkoj sceni. To je bilo doba kada je naša filmska produkcija stasavala i to je bio valjda prvi film sa tako velikom količinom maski, a u grad je stigao netko tko se baš tim i bavi, došao sam u Zagreb kao naručen. Nakon toga sam ubrzo zatvorio galeriju jer nije bila rentabilna, a i nisam stizao raditi u ateljeu. U svakom slučaju su me zagrpčani prepoznali i tako su nastavile stizati razne suradnje sa kazalištima, glazbenicima, televizijom, klubovima... Najdraže suradnje su mi one sa kostimografkinjom Doris Kristić sa kojom sam maskirao razne predstave pa čak i jednu operu, „Casanova u Istri“ i sa Krešimirom Dolenčićem na Dubrovačkim ljetnim igrama.
U buduće očekujemo još i bolje suradnje jer smo zadnjih godina proširili pojam maske i maskiranja. Kažem mi jer nas je dvoje zadnjih 10 godina, moja životna družica i partnerica u oblikovanju maski Marina Lapadatović i ja, a djelujemo pod zajedničkim imenom „Art of Masks“.

Marinković Tihomir 1

Maska otvara mogućnosti preobražaja, slobode, promjene identiteta...?
Postoji jedna venecijanska maska čija funkcija na zanimljiv način može odgovoriti na to pitanje. Toj maski je ime „Muta“ – nijema , u prijevodu.Oblik joj je okrugli tako da pokriva samo nos, usta i obraze dok su čelo, brada i oči ne pokriveni. „Muta“ se nosi tako da se zagrize čep ili klin koji je fiksiran sa unutrašnje strane na masku, dakle Muta je nijema iz tog razloga. Ako osoba progovori onda se i razotkriva jer joj maska spadne. Sjajna ideja. Tu masku su nosile isključivo žene i često je služila za zavođenje muškaraca. Naravno, zavodile su isključivo očima i pokretima tijela. Poanta je bila da se maska ne razotkrije pa zavedeni muškarac ne bi znao sa kim je bio niti nakon seksualnog odnosa. Žene su tako mogle mijenjati, poboljšati svoj status i svoj uspjeh kod muškog spola i to samo sa svojom dovitljivošću i spretnošću ako već nisu bile atraktivne na neki drugi način u stvarnom životu.
Naravno, postoji i dublji smisao maske koji nalazimo u šamanskoj upotrebi ili u upotrebi majstora glumca. Oni se poistovjećuju sa maskom te tako nadilaze same sebe, svoje Ja. Njihov preobražaj stoga mora biti potpun. Oni tako uviđaju da su maske, tj. uloge samo uloge i da ih mogu igrati po volji, a pri tom ostati slobodni od uloge, od maske.

Postoji i razmišljanje kako maska ima skrivenu moć, često opasnu po čovjeka.
Svaki predmet ima svoju moć ali doista, maska, prava maska ima naglašenu moć. Već sami otvori za oči uvlače promatrača u dubinu nepoznatog i nespoznatljivog što je već samo po sebi moćna energija. Naravno, oblikom moćnu masku treba znati izraditi i zato takvu moćnu masku ne može bilo tko ni ti izraditi. Majstor, umjetnik, osimkvalificiran u oblikovanju mora moći biti spontan u namjeri da bi mogao prenijeti moć u oblik. Mora moći napustiti svjetovno da bi iskusio duhovno i iz tog iskustva oblikovati masku, potrebna je potvrda Duha. Takva maska dira promatrača puno dublje nego neka estetska maska. Takva moćna maska dira nesvjesno u promatraču i izvlači ga na površinu a to, slažem se, može biti opasno. Jako je opširna priča o maski kroz povijest čovječanstva pa preporučujem barem jednu knjigu - „Maska“, autora Pierre i Genevieve Lefort. Maska može biti opasna jer je ona koncentrat sveopćeg Duha mada su najopasnije one koje mi ljudi skupimo kroz odrastanje i toliko se poistovjetimo sa njima da zamaglimo našu čistu prirodu. To su maske uspjeha i neuspjeha, sumnje i straha, stavova i uvjerenja.... Te se maske, ako se ne objese na klin nakon upotrebe, pojavljuju uvijek iznova na nesvjesnoj razini i mogu učiniti život nemogućim. Teško je kasnije u životu prepoznati te maske a još je teže ih se riješiti. Baveći se svojim maskama možemo razmaskirati sebe i svijet koji nas okružuje te tako otkriti čistu, praznu prirodu koja je neiskusnom oku teško vidljiva ili čak nevidljivaali nipošto nije skrivena, ona je očita duhovnom oku. Imajući tako sve maske na raspolaganju sami ostajemoslobodni od njih.

Koliko je motiv maske evoluirao u vašem atelijeru u proteklom razdoblju?
Kako sam već rekao maske izrađujem sa Marinom posljednih 10 godina. Marina je unijela ljubav, svježinu i žensku moć u moj život pa tako i u maske. Maske koje izrađujemo zajedno odišu finom energijom pa su ne rijetko glavni adut galerista u Veneciji kada žele privući publiku. Njihove su galerije pune raznih maski ali one posebnije lako se uoče.
Iz našeg zajedničkog stvaralaštva crpim snagu i inspiracijuza novi ciklus maski koje smo slikovito nazvali „Šamanske maske“,i mogu reći da je motiv maske potpuno izašao iz okvira komercijalne estetike i stila, ove su doista moćne. Motiv je evoluirao u sadržaj. To su pretežno demonske maske da tako kažem, demonske jer izgledaju zastrašujuće. One ne služe da bi zastrašile iako nekome čine upravo to. Jednostavne su i moćne a ne podilaze ničijem očekivanju, u njih sam utkao svo svoje iskustvo. One su zastrašujuće nečim drugimosim izrazom, zastrašujuće su svojom jednostavnošću i živošću. To se najviše očituje u seriji svijetlećih maski, svijetle u mraku kao da su kristalne. Demoni više nisu skriveni,ne vidljivi ili mračni, oni su osvijetljeni, oni svijetle.

Radite li i nešto drugo osim maski?
Radim, pečem odličnu rakiju. (-:

Koja je maska vaš najdraži motiv?
Mogu reći da su mi moć i svjetlo najdraži motivi.

Što je novo u atelijeru?
Nov je atelijer, sada radimo i živimo u Vukomeričkim Goricama tako da je stvaralačka energija nova.

Planovi...?
Svakako planiramo izložbe novih radova ili još bolje, stalni postav u našoj budućoj galeriji ali i kvalitetne suradnje sa raznim ustanovama i umjetnicima.

Marinković Tihomir 2

porn porn

log0 AA 3