log0 AA 3

log0 AA 3

Razgovor u atelijeru – Ana Gezi akademska slikarica

Ana Gezi, akademska slikarica, pripadnica je najmlađeg krila suvremene hrvatske likovne umjetnosti, autorica zanimljivog likovnog I crtačkog opusa

Razgovor vodio: Miroslav Pelikan

Ana Gezi 1Ana Gezi 2Gospođo Gezi, diplomirali ste na zagrebačkoj ALU, realizirali nekoliko izložaba I ciklusa, posebno se ističe ciklus posvećen prugama.
Da, uspjela sam diplomirati u roku kao apsolvent sa ciklusom velikih ulja na temu nogometnih navijača, koji su me ionako zaokupljali već par godina prije diplome koja je onda došla na kraju kao kruna svemu tome. Ista tema me interesirala i više narednih godina poslije, tijekom kojih sam često mijenjala likovni pristup, od hiperrealizma do nadrealizma I senzualnog slikarstva . Po burnim I podvojenim reakcijama profesora i kolega znala sam već tada da se bavim možda i previše kontroverznom temom, ali bez obzira na to svejedno sam htjela ići do kraja, da u radu sasvim otvoreno prokomentiram našu navijačku subkulturu.
Tijekom tih godina privukla sam i pažnju Bad Blue Boysa od kojih su neki počeli čak I pratiti moje izložbe ( neke od prvih su bile u CEKAO Galeriji i Gaeriji Vladimir Filakovac u Dubravi) I pitati me kad ću opet negdje izlagati. Iznenadilo me kako su se na taj način neki posve obični ljudi, s posve drukčijim načinom života odjednom počeli interesirati za umjetnost. Mislim da sam s njima tada uspjela ostvariti I neki podsvjestan način komunikacije, jer sam često u te slike navijača uklapala I navijačke slogane koje oni vole ponosno isticati na svojim tribinama tijekom važnih utakmica. Međutim, ipak sam nakon više godina doživjela određeno zasićenje temom I potrebu za promjenom, pa se nadam da se BBB neće puno ljutiti, a i nikad se ne zna, možda im se ponovo vratim.
Ciklus željezničkih pruga je nastao kao potpuna opreka navijačkom ciklusu koji se uglavnom bavio masovnim scenama I odnosom masa/pojedinac. Ovdje je riječ o vremenu koje čovjek provodi sam sa sobom, stvarima koje su potrebne da bi netko doživio osobni rast ili neku pozitivnu promjenu. Zbog toga je taj ciklus vrlo osoban, jer je proizašao iz mog osobnog iskustva usamljenih putovanja vlakom na relaciji Zagreb-Križevci-Bjelovar tijekom kojih sam često razmišljala o prošlosti, sadašnjosti, o tome što će biti sa mnom i mojim radom u budućnosti. Ne znam da li je to bila neka vrsta osobne krize, ali slikanje tih motiva imalo je nesumnjivo terapeutski utjecaj na mene, došlo je kao neka vrsta mentalnog čišćenja. Te slike su još 2011. prošle na natječaju MMC Luka u Puli I imale su lijepu posjećenost na izložbi tijekom ljeta, gdje su pokupile i mnoge dobre kritike, a bile su izložene i u prostoru Svjetske banke u Zagrebu gdje ih je prihvatio međunarodni žiri.

Ana Gezi 4

Diplomirali ste kod profesora Kokota. Je li on utjecao na Vaš razvoj?
Profesor Eugen Kokot nije se puno miješao u moje umjetničko sazrijevanje, ostavljao je mene I kolege da radimo u miru i tako sami tražimo svoj izraz, materijal i poruku. Danas sam mu na tome i zahvalna, što nije vršio veliki pritisak na mene, a što bi neki drugi profesori na Akademiji nesumnjivo činili. Osim toga, on je već na početku uočio koliko se mnogo razlikujemo u svom pristupu umjetnosti tako da se njegovo mentorstvo uglavnom sastojalo u nekim malim dobronamjernim savjetima proizašlim iz njegovog puno bogatijeg iskustva. Korisna su i dobro dođu neka kreativna usmjeravanja od strane profesora, ali bitno je da se umjetnik na kraju sam pobrine za svoj talent i odluči što će s njim, hoće li ga ispoljavati u više umjetničkih disciplina ili će se posvetiti samo jednoj gdje može doživjeti puno sazrijevanje. Ja sam zaključila da mi samo slikarstvo jednostavno nije dovoljno.

Ana Gezi 3

Što je aktualno u Vašem slikarstvu danas?
Već duže vrijeme nisam slikala uljem na platnu. U posljednje vrijeme većinom slikam akvarele manjih formata koji se mogu i lakše prodati i cijenom su daleko pristupačniji umjetničkoj publici. Slikanje klasičnog ulja na platnu je izuzetno naporan rad, pogotovo ako se radi foto-realizam, meni osobno puno je draži izraz koji je bliži impresionizmu ili ekspresionizmu. I boje su strašno skupe, radi čega danas najviše koristim akvarel i tuševe u boji jer su mi osobno ipak nešto prikladniji za brz i precizan rad, gdje mogu dobiti točno ono što želim. Odabir motiva je isto bitan, najviše se isplati slikati ono što privlači većinu ljudi, a to su vedute, pejzaži, zalasci sunca, eventualno i aktovi.. takve stvari uvijek dobro dođu kao poklon i zgodan dodatak nekom obiteljskom interijeru. Ovi moji zadnji radovi s motivima Zagreba – Zrinjevac, Jabukovac, HNK, Mesnička ulica, kao I neke vedute rodnog Bjelovara I okolice, pokazali su se vrlo dobrim vježbama u tehnici akvarela. Bitna je dopadljivost, do koje ja nisam toliko držala prije, jer sam jednostavno željela dati više prostora mašti i intuiciji, no kako se čini, kod naših kustosa, kritičara i publike uglavnom metierstvo/tehnička vještina privlači pažnju. Slike ogromnih formata kakve su danas popularne u galerijama kao da su već unaprijed predodređene za prostor banke, urede velikih firmi i korporacija ili neku privatnu zbirku bogatih kolekcionara. Treba imati sreću, ali i puno živaca onaj čije slike toliko dobiju na cijeni – sve je to naporan rad i muka, a i postoji opasnost od toga da umjetnik jednostavno izgubi onu istinsku kreativnost i svježinu.

Kako doživljavate gibanja u suvremenoj umjetnosti?
U suvremenoj umjetnosti danas prolazi i sve i ništa, što je na neki način i dobro, jer su se posve pogrešnima pokazale prognoze o kraju slikarstva i općenito umjetnosti koja nastaje rukom– sve to buja više nego ikada prije, i podjednake uspjehe u tome ostvaruju i žene i muškarci, iako se kod nas i dalje smatra da uloge najvećih stvaratelja pripadaju muškarcima. Ali žene već imaju svoje načine probijanja, bilo preko feminizma, bilo preko šire društvene angažiranosti, što je sve nerazdvojno od stvarnog talenta i vještine. I kako sam već rekla, danas se uz virtuoznost cijeni veličina rada, a najprivlačniji je onaj koji prekriva cijelu muzejsku halu, cijelu ulicu ili cijeli neboder - zato su danas graffiti toliko popularni da imaju i svoj Muzej ulične umjetnosti. U svemu tome još cvatu i video-umjetnost i performance, vjerojatno zato jer su svima pristupačni i jednostavni za izvođenje, a ako u svemu tome još ima i promišljene ironije i komentara na aktualnu političku situaciju – uspjeh je osiguran! Kod nas je sve to krenulo s Tomom Gotovcem kojeg inače osobno cijenim i Grupom šestorice ( R.I.P. Mladen Stilinović) bez kojih bi naša avangarda bila nezamisliva i koji su bili vrlo značajni za suvremena kretanja na Balkanu. No opet, nikad nije dobro biti rob svojih uzora i jako je važno gledati svijet vlastitim očima. Nekome su možda graffiti ili performance sasvim idealan medij za interakciju s publikom svih svjetonazora, dok je meni isto tako privlačno i ulično crtanje portreta koje također izaziva lavinu interakcija i interesa.

Ana Gezi 5

Boravak u Finskoj bio je vrlo zanimljiv.
Moja prva umjetnička rezidencija u južnoj Finskoj, u kreativnom centru Arteles smještenom u malom selu Haukijarvi, mnogo mi znači jer sam ušla u izbor od 30-tak odabranih umjetnika od 210 poslanih prijava, na temelju portfolia i izjave o radu. Vodstvu Artelesa se mnogo svidio humor u mojim radovima, kao i neke rock-metal ilustracije koje su nastale iz mog čisto osobnog gušta, a koje su na njih ostavile popriličan dojam tako da sam bila primljena. Bila sam tamo u studenom 2011. Taj kreativni centar bio je tada skoro posve nov, osnovali su ga mladi entuzijastični Finci u prostoru koji je još prije 2. svjetskog rata služio kao škola, i uredili su ga sjajno za kreativce za svih strana svijeta. To mi je bilo jedno prekrasno iskustvo , gdje sam imala prilike upoznati se sa umjetnicima svih mogućih pozadina, umjetničkih disciplina, iz svih mogućih zemalja, od Hondurasa do Australije. Imali smo jedan zajednički službeni auto, bilo nam je dopušteno posjetiti Helsinki i još neka okolna mjesta, družili smo se uz finski Selmiyaki, a obavezno je bilo isprobati i tradicionalnu finsku saunu! Tijekom boravka sam otkrila i kako neki ljudi imaju najnevjerovatnije kombinacije medija u svom radu, kao npr. poezija, fotografija, instalacija i grčka filozofija, sve u jednom, i to je radio jedan mladi grčki umjetnik kojeg sam tada upoznala.
Općenito mi se svidjela ta otvorenost i sloboda, i kod umjetnika i kod voditelja centara, gdje nema nikakvog nepotrebnog pritiska i gdje vlada uzajamno poštovanje bez obzira na različite ideje i medije, i mislim da me to potaklo da se još slobodnije bavim karikaturom, koje sam do tada radila nekako potajno, čak uz dozu srama jer tada nisam ni znala koliko je to vani popularno. Tijekom boravka napravila sam i neku vrstu vizualnog dnevnika, u obliku karikatura-ilustracija, koje su bile opis mojih osobnih doživljaja i dojmova u Haukijarviju, nakon čega sam se počela i više interesirati za strip. .

Osim slikarstva bavite se ilustracijom I karikaturom.
Karikaturom sam se počela baviti još u srednjoj školi, a radi želje da se nakon mature upišem na akademiju neko vrijeme sam izbjegavala takav način rada, jer to nije ono što se traži na našoj likovnoj akademiji. Ali nakon završetka studija, ponovo sam joj se vratila radi potrebe da se odmorim od pretjerane ozbiljnosti i grandioznosti slikarstva koje većina ljudi voli uglavnom radi njegove ukrasne funkcije, čiste ljepote, što je meni ponekad pomalo pretjerano, pa u kombinaciji s karikaturom, a često i ilustracijom, postižem potreban balans – malo drukčiji pogled na slikarstvo i slikare, ovaj put ne iz pozicije slikara ili kritičara, već iz pozicije pjesnika-humorista. Karikaturom se može izreći mnogo toga o čemu se inače šuti, pa uopće nije čudo što je toliko popularna u zemljama gdje vladaju nepravda, nejednakost, vjerska represija i nasilni režimi. To je borba za osnovno ljudsko pravo glasa i izražavanja. No osim terorista i migranata koji su trenutno aktualna tema u karikaturi, ja volim i umjetnike kao protagoniste karikatura. Jedne od prvih karikatura koje sam napravila nakon studija bile su karikature mojih kolega s akademije. Bile su vrlo ekstremne, pa nije čudo što su se neki i naljutili, jer tko voli da mu netko posve otvoreno komentira ono na čemu je radio godinama? No kasnije sam ipak malo ublažila pristup i uvela određenu autocenzuru, radi boljih odnosa s kolegama. Prije godinu i pol imala sam i jednu važnu izložbu karikatura i ilustracija u Greti, sjajan prostor u samom centru Zagreba, i vrlo sam zahvalna kolegama s akademije koji su je omogućili i pomogli mi u samoj organizaciji.

Ana Gezi 6

Što je novo u atelijeru, u karikaturi?
U posljednje vrijeme sve više radim izvan atelijeru, kao ulični portretist, što mi omogućava i da više približim svoj rad publici koja možda ni nije toliko u toku s kulturnim zbivanjima. Kad slikate i crtate sami u ateljeu, vaš rad je na kraju dostupan jednom uskom krugu ljudi koji čine kritičari, kustosi, galeristi, galerijska publika i određena intelektualna elita. Zato smatram da je osim pojavljivanja u medijima, crtanje uživo još jedan važan način promocije vlastitog rada kod šire publike, gdje ste neovisni i sve je potpuno prepušteno vašoj snalažljivosti i sposobnosti nametanja. No s druge strane, introvertnost je dobra za koncentraciju i precizniji rad koji zahtijeva više detalja. Kad se vratim u atelje, tu onda mogu crtati karikature za međunarodne natječaje na kojima sam već osvojila neka priznanja, kao i radove po narudžbi, od kojih su sve češće portretne karikature. Isto tako, kad ima vremena, radim i na potpuno vlastitu inicijativu, ilustracije na teme koje me sasvim osobno zanimaju, a s kojima mogu zadovoljiti svoju stvaralačku znatiželju.

Planovi...?
Zasad je u pripremi jedna izložba portretnih karikatura u Radićevoj ulici u Zagrebu, u galeriji Umjetnost osmijeha, gdje su mi radovi uredno prošli na natječaju. Simultano se nastojim i više baviti stripom budući da me sve više zanima narativnost, prepričavanje doživljaja, dok sama likovnost tu dolazi kao važan i popratan element koji naglašava priču i dočarava likove. Željela bih također aktivno pokušati s digitalnim slikanjem za koje kažu da znatno skraćuje vrijeme utrošeno na rad, iako i dalje smatram da su prava boja i prava olovka na običnom papiru na svoj način nezamjenjivi.

porn porn

log0 AA 3