log0 AA 3

log0 AA 3

Slovenski umjetnik RAJKO ČUBER

rajko cuber by z latko milakovic 1

Piše: Zlatko (Zlatan) Milaković

Umjetnost. Od za sada nepoznate sile dar za odabrane... u isto vrijeme, alat za snalažljive. Koliko god kontroverzna, toliko prepoznatljiva ukoliko je iskrena, oslobođena natruha isproduciranih „izama". Upravo takav je opus Rajka Čubera, slovenskog umjetnika srednje generacije, čvrsto pozicioniranog na mjestu rezerviranom za bitne predstavnike europskog modernog slikarstva.

Sveopća kriza sa svim svojim razornim posljedicama kad tad prelazi u svoju samonegaciju. „Subjekti" obečavajućih promjena već naviknuti na promjenu svoga statusa u objekte („svaka revolucija jede svoju djecu") u nevjerici promatraju svakodnenu produkciju pravila koja u svojoj biti ograničavaju, reduciraju, otimaju. Atmosfera sveopće zbunjenosti (čitaj: neznanja i odsustva bilo kakvih suvislih informacija) itekako pomažu „uzgoju" različitosti... Upravo onih u čije prevladavanje se privilegirani kunu, a koje im u isto vrijeme omogučavaju preživljavanje uz nevjerojatno uspješno kreirana obrazloženja svojih poteza koji nas sve dublje vuku u nepoznatu dimenziju. Tamo će važiti pravila koja su već sada i njima samima velika nepoznanica.

Sredinom ljeta s nekolicinom dobrih prijatelja krećem iz Zagreba u Sloveniju. Već smo petnaestak dana prije dogovorili odlazak u Kostanjevicu na Krki... u galeriji Božidar Jakac izlaže jedan od ponajboljih slovenskih umjetnika, afirmiran i izvan svoje matične domovine. Riječ je o Rajku Čuberu, uglednom predstavniku europskog modernog slikarstva, osebujnoj osobi koja rado koristi svaku priliku za posjet Hrvatskoj. Njegovi posjeti našoj Domovini u pravilu su obojeni humanitarnim razlozima. Svojim djelima je već sudjelovao u nizu uspješnih aukcija s ciljem pomoći... Poznat kako kolekcionarima tako i uglednim galerijama, dobitnik niza prestižnih nagrada, ne baš lako dostupan za kontakt.

Tijek puta nikad zanimljiviji. S nama trojicom starih prijatelja putuje i „eminentni" predstavnik jedne od naših Komora (za potrebe ovog članka dobit će ime „Nisam nadležan") A ova druga dvojica? Ma naravno: ugledni zlatar iz Ilice i još ugledniji odvjetnik. Obožavaju slikarstvo...ne bi vjerovali ali znaju prepoznati „dobru" sliku.

„Kako su ovi naši spori... prije godišnjeg sam bio na sajmu u Njemačkoj, na naplatnoj kućici nismo izgubili niti minutu, evo mjerim... ovom našem je trebalo 6 minuta samo za kusur" „Kako dalje uz ovakve radne navike?" Ljutito će Nisam nadležan.

„A išao si službeno?" nevino će odvjetnik

„Naravno, bio sam tamo četiri dana, odlično smo se proveli"

„Nego šta je sa onim mojim dopisom... predao sam ga u Komoru prije dva mjeseca a ni A ni B od vas" zlatar će

„Ma znaš kako je u nas. Mislim da ti je predmet sada kod referenta koji je preuzeo prijedlog za mišljenje od tajnice savjetnika a ona je malo kasnila jer je bila na bolovanju. Razbolila se na godišnjem. Sutra ću pogledati je li tamo pa ću zamoliti kolegu da na radnu grupu stavi donošenje mišljenja o mogučnosti odluke o davanju suglasnosti za mišljenje" važno će Nisam nadležan

„Može li ubrzati stvar I...?" zlatar će

„Nije nadležan" ali mislim da ću moći saznati je li nadležan T.... Nadam se da mi to može reći novi kolega...

Nitko od nas više ne sluša sada već kompleksno pojašnjenje o tomu „tko je nadležan za saznati informaciju o imenu nadležne osobe koja eventualno zna hoće li zlatarov upit biti stavljen kao točka rasprave u svezi"... itd itd..., a bliži se i mjesto dolaska. Ulazimo u prostran izložbeni prostor i u prvom trenu zastanemo jer se sa sličnim prizorom do sada nismo susreli. Naime, niz povezanih autorovih djela zatvaraju cjelinu koja sama za sebe impresionira ne samo Čuberovim prepoznatljivim stilom, nego i svojom originalnošću koja dijelom asocira i na instalaciju. Polako obilazimo postav. Čuberova gradnja slike, tradicionalno dominantni energični potezi, briljantno povezani u cjeline koje asociraju na analogije primjerene njegovim intimnim dakle podsvjesnim manifestacijama volje. Prizor obiluje koloritom koji pri susretu u različitim okruženjima budi i različite osjećaje. Davno napušten akademski način tretiranja kolorita, forme... volumena, sveprisutna ekspresija bojom, odlučan potez. Natprosječna količina energije i simbolike. Niti traga od usmjerenosti na sebe. Čuber nam prenosi svoju viziju dinamike, tijeka, možda života? Prevladavajući kolorit nas stavlja u teško razrješivu dilemu. Želi li nam ukazati na svakom biću za život bitnu tekućinu, onu koja nije čista? Možda nas pojava njegovih apstraktnih fragmenata upozorava na razdoblja u kojima nas strana tijela muče, iscrpljuju...vraćaju u realnost? Čuberov subjektivni svijet zasigurno krije puno toga nedostupnog.

Ono što sa velikom sigurnošću možemo prepoznati u njegovim interpretacijama, posebno kreacijama na ovom postavu je činjenica da Čuber SPAJA NESPOJIVO. U svojim nastojanjima da simbolizira jedinstvo početka i kraja, svjesno nas upućuje na ono što nas može održati , spasiti. Beskonačnost, besmrtnost, nulta tolerancija ne sve ono što razdvaja. Ciklika gubi na snazi, nestaje u novoj dimenziji. Čuberov postav izložbe kao instalacija? Možda. Ukoliko je, simbolizira spajanje kako banalnih predmeta, tako i svega bitnoga što može pomoći u prevladavanju moralnih dilema, oslobođenih od lažnih mitova, nametnutih tradicija...pa i umjetnosti kao nadgradnje.

rajko cuber by z latko milakovic 2

Čuberova djela po prvi puta žive u jednoj cjelini. Tako spojena multipliciraju manifestaciju snage, upravo one koja se odupire svemu konzervativnom, predrasudama, konvencijama. Da, autorova poruka bit će nekom i nejasna. Nama koji imamo čast i zadovoljstvo poznavati ga, zasigurno ne. Poznat nam je njegov nemiran duh, te sklonost novome. Hrabrost koja ga između ostalog ne samo odvaja od prosjeka nego i uzdiže na razinu kojoj teže predstavnici pojedinih vremenskih razdoblja, onih osoba koje istima daju značaj.

Ovim postavom umjetnik redefinira i galerijski prostor kao takav. Istina, problematizira i iznimno složene odnose unutar več naučenog. U njegovom slučaju, komunikacijski odnosi poprimaju obrise radikalnog rješenja problema razine kompleksnosti Gordijskog čvora. Dakle Čuber redefinira galerijski prostor, na pladnju nam nudi jednostavno rješenje: UKINITE MEĐUPROSTOR, ONAJ KOJI RAZDVAJA SVE ŠTO U SVOJOJ ESENCIJI IMA DOVOLJNO SLIČNOSTI A ŠTO ĆE U KONAČNICI UČINITI NEŠTO EPOHALNO. IZBRISAT ĆE ONO NA ČEMU ONI KOJI RAZDVAJAJU ODLIČNO ŽIVE. Premda je prostor Čuberove izložbe građen od potrošnih materijala, simbolizira gradnju neomaterijalnog umjetničkog objekta. Globalna rekonstrukcija nam predstoji. Kaos kao alat je u svom zenitu. Retrogradna svijest čvrsto drži primat nad kreiranjem ali i upravljanjem kolektivne svijesti. Ovom izložbom autor nam daje do znanja da je ovih činjenica kao umjetnik ali i intelektualac itekako svjestan. Ono što je zamislio, uspio je. Ukazuje na destrukciju svih manifestacija dogmatizama, stvara u buntu protiv modernih „vrijednosti" temeljenih na snazi korporativnih zabluda...prepoznao je bitne probleme vremena u kojem djeluje. Njegova vulkanska energija odbacuje status quo. NUDI NAM RJEŠENJE.

Zahvalni smo mu na ovom događaju... te uz želju da Čuberov put što prije postane trasom intelektualne paradigme globalnog sutra.

A kako su izložbu doživjeli moji suputnici? Dojmovi, izvrsni. Kažu... opet su nešto novo naučili.

rajko cuber by z latko milakovic 1
Fotografija preuzeta iz kataloga izložbe

porn porn

log0 AA 3